LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
historijske zanimljivosti


Priče o sevdalinkama PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 08 Studeni 2016 07:57

 

Staro LivnoPošetala Hana Pehlivana

Avdo Huseinović

Pošetala Hana Pehlivana, ispred dvora Firdus-kapetana. Za njom ide Kumrija robinja,

“Kumrijice, po bogu sestrice,

 Je l’ mi kratka peča i feredža?

 Vide l’ mi se džanfezli dimije?

 Vide l’ mi se noge do šljanaka?

 Gleda li me Firdus-kapetane,

 gleda li me i begeniše l’ me?”

 Sevdalinka “Pošetala Hana Pehlivana” zanimljiva je iz više razloga.To je primjer pjesme u kojoj je lokalno obilježje ostalo u drugom planu, iako spominjanje kapetanske porodice Firdusa upućuje na Livno kao najverovatnije mjesto njezina nastanka. Ostalo je nepoznato koga je pjesma zapamtila u neobičnom imenu junakinje, jednakom u gotovo svim sačuvanim varijantama, ali je izvjesno da je to bila neka djevojka ili žena, čuvena u livanjskoj sredini zbog svoje kićenosti. Hana Pehlivana je tako postala tip gizdave junakinje u usmenoj lirici bosanskohercegovačkog prostora, a pjesma je jedinstvena po tome što je ostvarena kao niz pitanja, čime je postignuta vrlo plastična slika žene u njezinoj elementarnoj situaciji, u želji da se svidi.

Sevdalinku je zapisao rahmetli Munib Maglajlić u svojoj knjizi “Usmena lirska pjesma, balada i romansa”, objavljenoj 1991. godine. Iako je rahmetli Maglajlić naglasio da se ne može sa sigurnošću tvrditi o kojem je livanjskom Firdusu riječ, postoje indicije da je u pjesmi opjevan, najpoznatiji Ibrahim-beg, livanjski kapetan. Riječ je o važnoj historijskoj ličnosti ovog kraja. Rođen je u Livnu, potkraj 18. stoljeća. Ibrahim-beg Firdus je bio pripadnik bosanske begovske porodice, koja vodi porijeklo od starog bosanskog plemstva iz okoline Livna. Bio je sin Ahmed-bega Trećeg i od 1804. njegov nasljednik na položaju livanjskoga kapetana. Husein-kapetan Gradaščević je Ibrahim-bega Firdusa 1832. godine imenovao za glavnog zapovjednika vojske livanjskoga, duvanjskog, glamočkog i svih hercegovačkih kadiluka i povjerio mu vođenje vojnih operacija protiv Ali-age Rizvanbegovića, u kojima je bio poražen. Nakon sloma Gradaščevićeva pokreta neko vrijeme se sklonio na područje pod austrijskom vlašću, a 1834. godine ponovno je stekao livanjsku kapetaniju. Kada su kapetanije u Bosni bile ukinute 1835. godine, Ibrahim-beg Firdus je postao privremeni upravnik livanjskog sandžaka.

Ažurirano: Utorak, 08 Studeni 2016 08:04
 
Crtica o Bogumilima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 06 Studeni 2016 12:07

 

Jasna-1Još nekoliko riječi i pitanja o Bogumilima i historiji Bosne i Hercegovine i historijskim interpretacijama

Jasna Šamić, Pariz

Istražujući godinama kulturnu historiju Bosne na osnovu osmanskih dokumenata želim postaviti nekoliko pitanja u vezi s «bogumilskim mitom» i dodati nekoliko riječi na osnovu vlastitog istraživačkog iskustva. Izučavajući djelo Kaimi-Babe (17.v.), autora sufijske-mističke poezije na osmanskom-turskom, i alhamiado pjesama (na slavenskom, bosanskom  jeziku, arapskim pismom), naišla sam u njegovoj alhamiado kasidi na pomen Bogumila/Bogomila, ili riječi Bogu mili. U bivšoj Jugoslaviji su o tome vođene polemike slične onim u Danima prije nekoliko godina. C. Popović je tvrdio da su to dvije riječi, da su Bogumili izmišljotina, da se izraz prvi put javlja kod Konstantina Filozofa (Žitije deposta Stevana Lazarevića, 14.v.), dok je po M.Hadžijahiću, riječ Bogumil/Bogomil kod Kaimi-Babe dokaz postojanja bogumilstva u Bosni. Ova raspravava zahtijeva oprez; u arapskom pismu teško je prepoznati slavenske riječi, pa napisano (sve troje na isti način) čitamo na tri načina : Bogomil, Bogumil i Bogu mili.

Istraživači su odavno podijeljeni u vezi s pitanjem bogumilstva u Bosni.

Govoreći o islamizaciji, Nedim Filipović se doticao bogumilstva, prilazeći mu oprezno. Odmah recimo da je u osmanskim dokumentima nemoguće naći pomen o tom: Turci stanovnike dijele samo na «muslimane» i «nemuslimane». Profesor Filipović je smatrao opasnim svesti islamizaciju Bosne na bogumilsku komponentu, po kojoj bi muslimani imali ekskluzivno pravo na zemlju (jer jedini tvrde da su bogumilskog porijekla).  

I istoričar iz Bosne, Dubravko Lovrenović veli da Nedim Filipović ima ograde u vezi s bogumilstvom. Citirajući B.Lewisa, autor pominje i druge orijentaliste, posebno izvrsnog istraživača Adema Handžića, nepravedno zanemarujući Branislava Đurđeva, i još neke koji su se svi bavili bosanskom historijom. Samim tim ističe ulogu orijentalista u izučavanju Bosne. Da, gotovo je nemoguće izučavati povijest ove zemlje bez poznavanja turskog-osmanskog, arapskog i persijskog jezika. Četiri stotine godina dokumenti su pisani gotovo isključivo na turskom-osmanskom jeziku, a uslov za njegovo poznavanje jesu arapski i persijski, od čijih leksema i morfema se mahom sastoji osmanski-turski. Profesori Đurđev i Filipović, kao i Adem Handžić, znali su ove jezike. Njihov renome prelazi granice Balkana. Nedim Filipović, čiji sam bila đak i dugogodišnji saradnik, napominje, dalje, da Bogumili nestaju s dolaskom Turaka, pitajući se prelaze li na islam, na katoličanstvo, ili napuštaju zemlju. Nemoguće je odgovoriti na ovo pitanje iz gore navedenog razloga! Isti autor, međutim, navodi da je u turskim dokumentima pronašao riječ Bogumilo, ime naselja u Bosni, znak da stanovnicima naziv nije nepoznat. I postojanje ličnog imena Bogumil, pronađenog u dokumentima, za istraživača je dokaz da su stanovnici Bosne poznavali taj naziv. Nedim Filipović, međutim, pokazuje da i katolici i pravoslavci prelaze na islam, nalazeći potvrdu najčešće u defterima, kojima se posebno bavio A.Handžić, dajući neprocjenjiv doprinos izučavanju bosanske prošlosti.

Ažurirano: Nedjelja, 06 Studeni 2016 12:13
 
Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 10 Listopad 2016 22:29

 

Bizarni svadbeni običaji za koje nećete verovati da su postojali u Srbiji

Srbijanska kultura prebogata je različitim običajima i verovanjima. Radi se o postupcima koji se izvršavaju protiv uroka, radi sreće i zaštite od demona i nesreće.

Veliki broj običaja je vremenom nestao, ali se dosta njih transformisalo seobama naroda i neodoljivom čežnjom ljudi da menjaju priču onako kako im se dopada. Neka imaju objašnjenja, dok se druga nemaju nikakav temelj, već se jednostavno prihvataju.

Naša istorija beleži brojne neobične običaje koji danas nisu u praksi. Međutim, ovi običaji su u neka davnija vremena smatrani normalnim, pa čak i poželjnim.

Narodno verovanje koje je definitivno na vrhu naše liste je "lažna trudnica".

"Lažna trudnica"

Tokom trudnoće, trudnica je izložena "zlim demonima i očima", a kako bi pogled skrenuli s nje, ulogu trudnice preuzima muškarac i to traje devet meseci.

On treba da bude "trudan" tj. da ima "stomak", leži, da mu se prinosi hrana i voda, da ga oblače, daruju, a on za to vreme ne sme ništa da radi.

Za to vreme se prava trudnica ponaša kao da se "ništa ne dešava u njenom stomaku". Kada se dođe do tog trenutka kada treba da se desi porođaj, "lažna trudnica" se "porađa" i rađa "bebu". Čudno zar ne?

Svako svakog ženi

Levirat predstavlja bračnu zajednicu koju sklapa žena sa bratom svog preminulog supruga, dok je sororat brak udovca sa svastikom.

Ovaj običaj se uglavnom praktikovao ukoliko žena ili muškarac nisu imali potomke sa preminulim partnerom. Ustanovljeno je da je sororat postojao sve do polovine XX veka u Istočnoj Srbiji.

Muž koji ostane udovac mogao je da oženi sestru svoje žene, pod uslovom da ona već nije udata. Kao razlog ovog braka navodi se da o deci koja su ostala bez majke najbolje može da brine majčina sestra.

Kolektivni seks

Prastari običaj kolektivnog društvenog seksa obavljan je u određenim prilikama i zbivanjima kao ritual. Kod Srba se praktikovao u patrijarhalnim seoskim skupinama pčinjskog kraja.

U vreme svadbenog veselja, dok se u potpunosti nije oblikovao svadbeni ritual, u svadbenoj ekstazi nije se vodilo računa ko je sa kim seksualno opštio.

O ostalim neobičnim svadbarskim običajima koji su se negovali u našem narodu.

(Izvor: N. Košak, Bizarni svadbeni običaji za koje nećete verovati da su postojali u Srbiji, 24sata.rs, 16.6.2015)

Ažurirano: Ponedjeljak, 10 Listopad 2016 22:30
 
Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 07 Listopad 2016 21:23

 

Mehmed paša SokolovićČas historije za ponavljače i mitomane - kojoj je naciji pripadao Mehmed-paša Sokolović?

Dr sc. Sedad Bešlija, Institut za istoriju, Sarajevo

Sokolovići su veliki rod čiji su različiti ogranci živjeli na prostoru od Glasinca do Drine i Lima. Najpoznatiji Sokolović, Mehmed-paša, bio je pripadnik već druge generacije muslimana u svojoj porodici.

Sin je Džemaludina Sinan-bega. Iako postoji mogućnost da je imao neke rođake nemuslimane, to nema veze s mitološkim i nacional-romantičarskim naklapanjima i pokušajem njegovog nemuštog “srbiziranja” u 20. stoljeću. Bosansko dijete, koje je vjerovatno već kao musliman putem sistema devširme (jer su se u Bosni kupila i muslimanska, pored nemuslimanske djece) dospjelo u Istanbul, gdje je započeo svoju veličanstvenu karijeru. O Mehmed-pašinom porijeklu najbolje govore njegove zadužbine koje je izgradio diljem Bosne počevši od svoga sela Sokolovići kod Rudog.

Međutim, ima nešto i više od toga. On sasvim sigurno unutar sebe nije bio zatvoren u uske etničke granice kako to danas mnogi čine, posebno na Balkanu. Njegov vidik bio je veoma prostran. Pripadao je generaciji kojoj pasoš nije bio potreban od Cazina do Bagdada i Jemena. Ostavio je neizbrisiv trag od Mađarske do Arabije. Volio je svoju rodnu grudu, ali je bio uvjereni Osmanlija. Krasila ga je još jedna osobina. Bio je pravi musliman. Posebno alergičan na sinkretizam i radikalizam u vjeri. Veliki strateg i vizionar, odlučan privrednik i graditelj.

(Izvor: Kojoj je naciji pripadao Mehmed-paša Sokolović? Stav, 83, 2016)

Ažurirano: Petak, 07 Listopad 2016 21:25
 
Tito i bosanski muslimani PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 18 Srpanj 2016 22:49

 

Husnija KamberovićJosip Broz Tito i nacionalni indentitet Muslimana u BiH – dva viđenja (2)

Dr Husnija Kamberović

Među brojnom literaturom koja je 1960-ih godina naučno dokazivala postojanje muslimanskog nacionalnog identiteta ovdje ću samo spomenuti knjigu Atifa Purivatre o nacionalnom i političkom razvitku Muslimana. (Atif Purivatra, Nacionalni i politički razvitak Muslimana, drugo izdanje, Sarajevo, 1970) U toj je knjizi Purivatra za svjedoka o nacionalnom identitetu Muslimana pozvao upravo Josipa Broza navodeći njegove riječi sa Drugog plenuma CK SKJ iz novembra 1959. kada je rekao kako “stvari u vezi sa nacionalnošću Muslimana treba postepeno likvidirati. Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drukčije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat”. (Atif Purivatra, Nacionalni i politički razvitak Muslimana, drugo izdanje, Sarajevo, 1970, 13)

Purivatra također citira Titov govor na Sedmom kongresu Saveza omladine Jugoslavije, održan u januaru 1963, kada je osudio politiku nacionalnog opredjeljivanja Muslimana i kazao: A u čemu je pojam jugoslovenstva, šta, naime, znači biti Jugosloven? Danas to znači biti građanin socijalističke Jugoslavije. Međutim, iako je to jasno, kod nas postoje i jalove diskusije, na primjer o tome da li Muslimani treba da se opredijele za neku nacionalnost. To je besmislica. Svaki može da bude ono što osjeća da jeste i niko nema prava da mu natura neku nacionalnu pripadnost ako se on osjeća samo građaninom Jugoslavije.

Ažurirano: Ponedjeljak, 18 Srpanj 2016 22:51
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 3 od 35

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search