LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
historijske zanimljivosti


Intervju - Prof.Dr Enes Karić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 26 Travanj 2015 23:44

 

karićEnes Karić: Istina o unutarmuslimanskom sukobu

Razgovarala: Amila Kahrović-Posavljak

Profesore Kariću, možete li za čitaoce našeg portala ukratko objasniti povijesnu pozadinu razlikovanja ši’izma i sunnizma?

Dopustite mi da u vezi sa Vašim pitanjem kažem nekoliko općih tvrdnji, o njima sam govorio i na jednom simpozijumu na Fakultetu islamskih nauka prije nekih pet godina, također o pitanju koje postavljate pisao sam dosad nekoliko puta, različitim povodima. Ovdje neke stvari moram ponoviti. Povijesno gledano, od smrti Božijeg poslanika Muhammeda, a.s., 632. godine po gregorijanskom kalendaru, postupno dolazi do suočavanja raznolikih mišljenja i sukoba stavova u ranome islamu (pod riječju islam ovdje dijelom mislim i na ranu muslimansku zajednicu, Muslimanski ummet). Suočavanja i sukobljavanja bila su različite naravi, ali postoji opći konsenzus islamologa da rana međumuslimanska trvenja nisu nastala toliko iz teoloških koliko iz političkih razloga (jedan od razloga je bio i problem političkog, a to je tada istovremeno značilo i vjerskog, rukovođenja Zajednicom).

Kako rekoh, raskoli među muslimanima u prvim stoljećima islama (VII – IX stoljeće po gregorijanskom kalendaru) bili su političke, kulturalne, itd., pa tek potom teološke naravi (tj. “dogmatska“ trvenja oko mnogih razilaženja na ravni različitog interpretiranja jednog te istog kur’anskog teksta). Također, politički razlozi pravdali su se često vjerskim i, potom, teološkim argumentima. Svako poseže iz Kurʼāna za onim dijelovima koji ojačavaju njegovu političku ili mezhebsku poziciju! Stoga je ponekada, kad se sada gleda na ta davna prva stoljeća islama, veoma teško razgraničiti kada koja grupacija nastupa kao politička stran(k)a, a kada kao specifični mezheb, ili pak, kasnije, kao ova ili ona islamska sekta, sa zasebnim i odjelitim teološkim aspiracijama na tumačenja jednog te istog teksta Kur’ana (ili pak, teksta Hadisa, to jest izreka koje potiču od Božijeg poslanika Muhameda a.s.).

Ažurirano: Ponedjeljak, 27 Travanj 2015 09:31
 
Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 16 Travanj 2015 22:20

 

MostarMostar - O početku i karakteristikama razvoja varoši - grada, kroz dokumenta i sjećanja (3)

Danilo - Ijad Ijačić

Bogomolje

Mostar se dijelio na mahale koje su dobijale imena po imenima graditelja pojedinih džamija. Tu ima 45 muslimanskih bogomolja“ – piše Evlija Čelebija u Putopisima. Koliko je poznato za turske uprave u Mostaru se sagradilo 36 džamija, a do 1660. godine ih se sagradilo 35. (H. Kreševljaković, Esnafi II, H. Nametak, Mostarske džamije i njihovi vakufi, Novi behar V 1936/37)

U blizini Starog mosta je Koski Mehmed-pašina džamija, slična mnogobrojnim carskim bogomoljama. U bilješkama se kaže da je Mehmed Koska iz Mostara i da je on podigao tu džamiju. Nad njenim vratima se čita natpis: Mehmed-paša je za božiju ljubav sagradio ovu džamiju da bude na ovom mjestu. Sveti duh reče joj hronostih: Hram božiji i boravište dobrih ljudi. Godine 1027. (1618.).

Jedna od poznatih džamija je i Sinan-pašina koja se nalazila nekih 200-300 metara od Starog mosta uz lijevu obalu Neretve. Ona se još nazivala i Atik džamija, a uz nju je bio i Sinan-pašin hamam. Imenom Atik se obično naziva prva ili najstarija džamija. Nije onda isključeno daje tako bilo i ovdje u Mostaru. Prema kazanju sagrađena je 878 (1473.) godine, što bi značilo pet do šest godina poslije zauzeća Mostara.

Međutim, najvjerovatnije je da je Atik džamiju sagradio humski vojvoda Sinan-beg, koji je na toj časti bio 1474-75 godine. (H. Kreševljaković, Esnafi II) Sve do njenog rušenja 1949. godine na njoj se mogao pročitati natpis iz kojeg se vidi da je sagrađena 913 (1507/8) godine.

Ažurirano: Četvrtak, 16 Travanj 2015 22:22
 
Crtica o Šejhu Sadiju PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 05 Ožujak 2015 15:09

 

SadiŠejh Sadi Širazi (1213-1292)

Ekscerpte iz teksta - Dževada Jogunčića „Iskre mudrosti iz Šejh Sadijeva „Đulistana“

Šejh Sadi je rođen u Širazu 1213. godine, a umro je, također, u rodnom gradu 1292. godine. Nakon završenog osnovnog obrazovanja, kao većina obrazovanih istočnjaka, životnu i stvaralačku zrelost stiče na putovanjima po širokom i prostranom islamskom svijetu. Na putu, družio se kako sa učenim i uglednim, tako i sa običnim ljudima. To je bio običaj mnogih učenjaka islamskog Istoka.

Šejh Sadi obilazi tako, zaustavljajući se kraće ili duže: Irak, Siriju, Egipat, Anadoliju, Horosan i Turkestan, a dugo je boravio i u Indiji. Zadržavanje kod poznatih indijskih mislilaca bilo mu je od velike važnosti, a poseban uticaj na njega izvršio je glasoviti pjesnik toga vremena Emir Husrev Dihlevi. Na ovim, skoro tri decenije dugim putovanjima, imao je neobična, ali i teška iskustva, a najozbiljnije iskušenje doživio je kada u Jeruzalemu pao u ropstvo križara. Sticajem sretnih okolnosti uspio se izbaviti iz te nevolje i nastaviti svoje putovanje.

Sredinom 13. stoljeća Šejh Sadi je ponovo u rodnom Širazu, a tada perzijskom pokrajinom Fars vlada sultan iz dinastije Selgurijan, Ebu Bekir ibn Sad ibn Zengi, koji je vladao od 1231. do 1260. godine. Za njegove vladavine Šejh Sadi ima relativno miran i lagodan život. U znak zahvalnosti za zaštitu Šejh Sadi je 1257. godine ispjevao svoje poznato djelo “Bustan”i posvetio ga svome zaštitniku. Godinu dana kasnije nastaje Sadijevo najčuvenije, životno djelo “Đulistan”, napisano također u spomen na istog vladara. Nakon što je dinastija Selgurijan izgubila moć i Perzija 1264. godine potpala pod vlast Mongola, Šejh Sadi ponovo kreće na put. Jedna od stanica mu je i Meka gdje je obavio hadž, a zatim putuje po okolnim zemljama. Nakon nekoliko godina, zauvijek se vratio u rodni Širaz. Mada je Šejh Sadi već svojim prvim književnim djelima postao poznat i izvan svoje zemlje, i njegovi se stihovi prenosili po svijetu, piscu su svjetsku slavu i nezaborav pribavila dva istaknuta djela “Bustan” i “Đulistan”.

Evo nekih odabranih izreka Šejha Sadija:

Ažurirano: Četvrtak, 05 Ožujak 2015 15:24
 
Reagiranje gospođe Safete Obhođaš PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 05 Ožujak 2015 00:59

 

ŽeneBašča za muško slijepilo

Safeta Obhođaš, Wuppertal, Njemačka

Poštovani Nadane,

naša cijela kultura je puna i prepuna muškog šovinizma, i to mi nije ništa novo. Ali takvo sljepilo i takvu rigidnu jednostranost zaista nisam očekivala od prof. dr. Alije Pirića, koji obrazuje nove intelektualce i koliko mi je poznato, vidio je svijeta. Znano je, ali se puno ne priča o tome, da je u našoj kulturi sistematski gušeno ili ignorirano svako žensko stvaralaštvo. Ako bi se neka žena i usudila, još od vremena Nafije Sarajlić, izraziti svoj način viđenja svijeta, odnosno, staviti muškarcima "ogledalo pred nos"da vide kako se zaista ponašaju u porodicama i okolini, doživljavala bi da bude ismijavana, da bude obilježavana svim mogućim seksističkim žigovima, ili bi jednostavno bila ignorirana od tih međusobno posvađanih, ali u jednom složnih egomana koji kao zajednički imenitelj imaju nivo razmišljanja tipa: - Kad je riječ o kulturnim vrijednostima, nipošto ne spomenuti neko žensko ime.

Tako je uradio i profesor Pirić u tekstu "Bašča". Nabrojao je niz pisaca koji u svojim djelima spominju tu okućnicu. Neki od spomenutih su tako loši ili osrednji, da niko živ ne može pročitati njihove knjige do kraja. Po njegovom, Pirićevom, nije bilo ni jedne žene, koja je u svojim djelima spomenula "Bašču".

Mogu garantirati da sam u svim svojim knjigama, posebno u romanima "Šeherzade u zemlji dugih zima" i "Trbušna plesačica" često spomenula to mjesto porodičnog uživanja. A ima i puno drugih književnica koje vole ili su voljele taj simbol – bašču.

I još jedna Pirićeva podvala!

Bašče su sigurno 90 % bile djelo ženskih ruku. Lično nisam vidjela ni jednog Bosanca da je u bašči posadio i jedan cvijet, ako nije bio radnik u održavanju zelenih površina. Možda su veće voćke u bašči sadili muškarci, ali opet na inicijativu žena. Ali, žene su ih održavale, ubirale plodove i pravile kompote i džemove da zimi prehrane porodice.

Mnogi muškarci su uveče u baščama akšamlučili i da ne kažem "lokali rakijetinu", pa pijani često maltretirali porodice.

Kad je profesor Pirić slijep kod očiju i praznog srca, kakvi li su tek onda ostali intelektualni egomani?

Ažurirano: Četvrtak, 05 Ožujak 2015 09:19
 
OSVRT PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 01 Ožujak 2015 23:58

 

Osvrt Safete Obhođaš na pjesmu "Rodna Bosno, daleko odosmo"

Poštovani Nadane,

pročitah na Vašoj stranici tekst o tome kako je nastala pjesma "Lomna Bosno, daleko ti odosmo". To me prvo podsjetilo na popijevanje starijih žena u okolini Pala, čiji su momci ginuli tamo na nekim dalekim ratištima: "Galicijo duga i široka, dosta li si pozobala momka." Njihovi dragi i mili nisu bili dobrovoljci, nego ih su imali vojnu obavezu kao i svi drugi podanici Austro-Ugarske Carevine.

JanjičariAli postoji i jedna paralela na koju želim ukazati. Taj motiv umiranja daleko od rodnog doma, za tuđeg cara, nalazi se i u pjesmama Umihane Čuvidine, prve bosansko-hercegovačke pjesnikinje. Njenog zaručnika, Čamdži-Muju, kao i stotinu drugih mamaka iz Sarajeva, sultan je poslao u borbu protiv ustanika u Srbiji. Jasno je: muslimane Slavene, protiv hrišćana Slavena. Umihanin zaručnik je poginuo i ona ga nikad nije preboljela.

Kako su nastale njene dvije pjesme pisala sam u knjizi "Žena i kalem - lik žene u usmenoj literaturi Bošnjaka."

Evo tih stihova:

Ažurirano: Ponedjeljak, 02 Ožujak 2015 00:07
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 6 od 35

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search