LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
historijske zanimljivosti


Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 01 Ožujak 2015 12:57

 

Hodža-Prva proleterskaFotografija Zahir-efendije Havića, hodže iz Slatine (Foča), vjerskog referenta Prve proleterske divizije. Po okončanju bitke na Sutjesci, umornog Zahir-efendiju su zarobile ustaše i predale ga četnicima. Ubijen je u srpskom koncentracionom logoru Sajmište.

Ažurirano: Nedjelja, 01 Ožujak 2015 13:01
 
O španjolskoj inkviziciji (5) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 18 Veljača 2015 09:02

 

O inkviziciji u Španjolskoj i proganjanju muslimana i jevreja (5)

Španjolska inkvizicija – podsjetnik na zlokobna vremena

Ševko Omerbašić u Biltenu – glasilu Islamske zajednice Zagreb, broj 157, 2014

Obračun inkvizicije sa muslimanima

Padom Granade pod vlast Ferdinanda i Izabele u povijesti muslimansko-kršćanskih odnosa je stvorenanova faza, ni malo povoljna za muslimane. Do tada u srednjem vijeku, status muslimanske manjine odgovarao je statusu kršćanske manjine u muslimanskim zemljama. Bili su zaštićena manjina koja je zadržala svoje običaje i zakone plaćajući danak, odnosno džizju u novcu ili naturi. S muslimanske strane odnos prema kršćanskoj manjini temeljen je Kur'anom, dok je odnos kršćanskih vlasti ovisio o hiru vladara, predrasudama kršćanskog stanovništva i primjedbama svećenstva. Do okončanja rekonkviste vladarima Aragona i Kastilje bilo je u interesu da poštuju muslimansku manjinu. Međutim, nakon pada Granade u ruke kršćana položaj muslimanske manjine zajedno sa židovskom naglo se mijenja. Kao pripadnici poražene manjine muslimani su postali prezreni. Svaki aspekt njihovog načina života, uključujući jezik, odjeću i društvene običaje bio je osuđen kao neciviliziran i poganski. Uzalud su španjolski intelektualci poput Francisca Nuneza Muleya 1566. godine uvjeravali da tu nema ničega subverzivnog u očuvanju maurske kulture i običaja. Osoba koja je odbijala piti alkohol i jesti svinjetinu od Inkvizicije je označavana kao musliman. U očima Inkvizicije osobe koje su spravljale i jele kuskus, žene koje su koristile kanu, bacale na mladu i mladoženju sitan novac i slatkiše i plesale po berberskoj muzici, bili su muslimani i time padali po teške optužbe. Moreške, koji su bili iskreni kršćani, također su bili drugorazredni građani bili su pod strogom kontrolom Inkvizicije i potencijalni heretici. Samo poimanje Moreška kao manjine bila je opasnost za španjolski nacionalni i vjerski identitet. Mada je moreška pejorativan naziv za muslimane, povjesničari ga koriste da označe muslimane koji su ostali u zemlji nakon pada Granade i kasnije pokršteni.

 Philip II of SpainKralj Filip II 1567. godine objavljuje odluku, koja je i do tada postojala ali koja se nije strogo provodila, koja proglašava ilegalnim upotrebu arapskoga jezika, zabranjuje islam, odjeću i muslimanske običaje. Ovaj kraljev ukaz uzrokovao je pobunu muslimana koja je trajala od 1568.-1570. i koja je potkrijepila tezu o postojanju tajne zavjere Moreška sa Osmanlijama. Pobunu je krvavo ugušio Don Juan Asturijski. Tom prigodom ovaj nacionalni junak Španjolske počinio je grozan zločin porušivši do temelja grad Galere, posuvši ga solju i pobivši 2.500 muslimana i 400 žena i djece. Da bi spriječili buduću pobunu na silu je raseljeno 80.000 osoba po drugim pokrajinama, a na njihovo mjesto dovedeni stari kršćani sa sjevera zemlje. Sukob između dviju zajednica došao je do točke bez povratka. Španjolski državni savjet predložio je 1582. godine kralju Filipu II da donese uredbu o progonu muslimana iz zemlje. Akt o progonu sadržavao je slijedeće točke:

Ažurirano: Srijeda, 18 Veljača 2015 09:08
 
O španjolskoj inkviziciji (4) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 09 Veljača 2015 11:09

 

O inkviziciji u Španjolskoj i proganjanju muslimana i jevreja (4)

Španjolska inkvizicija – podsjetnik na zlokobna vremena

Ševko Omerbašić u Biltenu – glasilu Islamske zajednice Zagreb, broj 157, 2014

Stanje u Španjolskoj za vrijeme inkvizicije

IgnacioDok je rano kršćanstvo, kao vjera potlačenih i bespravnih, predstavljalo progresivnu snagu u socijalnom razvoju čovječanstva, srednjovjekovno je katoličanstvo, postavši vladajuća i državna religija, vezalo svoje interese s interesima vladajuće klase i udaljilo se od ideala koje propovijeda Evanđelje. Crkva je uključena u feudalni sustav i postala jedan je od njegovih glavnih oslonaca. Valja pri tome razlikovati biskupe feudalce od franjevaca i dominikanaca, koji su živjeli od milostinje i oštro osuđivali svjetovne i crkvene izrabljivače. Oni propovijedaju askezu i pokoru i svojim pokorničkim životom protestiraju protiv pokvarenosti crkvene hijerarhije koja se odala razvratu i moralno sve dublje padala. Javljaju se pojedinci, idealisti i fanatici, koji žele popraviti stanje u crkvi. Njih nazivaju hereticima zato što se suprotstavljaju službenom stavu i naučavanju. Oni žele reformirati crkvu pa se prema tome zovu reformatori. Osnovne su značajke njihovog pokreta; suprotstavljanje institucionalnoj Crkvi kao oličenju srednjovjekovne feudalne vladavine, pozivanje na nauk originalnog kršćanstva i zahtjev za bogoslužjem na narodnom jeziku.

Ažurirano: Ponedjeljak, 09 Veljača 2015 11:13
 
Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 08 Veljača 2015 13:28

 

Sovjetski prijedlozi poglavniku dr. Anti Paveliću

(Tekst Jere Jareba što je objavljen u Časopisu za suvremenu povijest, br. 1 /1995, a naslovljen je ”Sovjetski dodiri s dr. Antom Pavelićem od septembra 1944. do februara 1945”)

Ante PavelićU jesen 1944. poglavnik Pavelić je primio povjerljivo izvješće od glavara stalnog trgovačkog predstavništva NDH u Zürichu, Josipa Milkovića. U tom izvješću Milković javlja poglavniku da ruska strana traži “dodir” za zaključenje eventualnog sporazuma. Ta sovjetska ponuda u svom izvornom obliku glasi:

“Vi trebate hrvatsku državu. Mi nemamo ništa protivno. Ako pristanete na naš prijedlog, mi ćemo priznati hrvatsku državu i nećemo ništa protiv nje poduzimati. Vaš režim ne zanima nas, i vi ćete imati našu potporu. Mi trebamo prilaz k Jadranskom moru i zato i prolaz za naše čete kroz vaše područje i to tako, da za vrijeme prolaza naših četa ne padne protiv njih niti jedan hitac s vaše strane.”

Sovjetska ponuda stigla je u vrijeme kad su saveznici tijekom ljeta 1944. na europskim bojištima sve uspješnije lomili njemačku vojnu silu (iskrcavanje saveznika u Normandiji i njihovo napredovanje na zapadu, te sovjetska ofenziva na istoku) i kad su se sovjetske snage preko Mađarske postupno približavale granicama NDH.

Namjere sovjetskog vodstva bile su posve jasne: sovjetske vojne snage treba dovesti što prije do jadranske obale, i to prije anglo-amerikanskih, i tako ih preteći u zauzimanju Trsta. Raspoloživa dokumentacija pokazuje da je Pavelić tu rusku ponudu odbio. Njemački zapovjednik na Jadranu admiral Joachim Lietzmann Pavelićevu odluku popratio je napomenom: “... jer vjeran vjekovnoj tradiciji svoje zemlje i njenoj zapadnjačkoj misiji, nije mogao raditi protiv svoga protukomunističkog uvjerenja, niti se ogriješiti o svoju političku prošlost, koja je već od 1918. stajala u znaku protukomunističke borbe”.

Međutim, sovjetska strana nije odustala od pokušaja da od Pavelića izbori prolaz Crvene armije preko NDH do istočne obale Jadrana. U martu 1945. Pavelić je primio pismo ruskog diplomata Aleksandra Efremovića Bogomolova (sovjetski veleposlanik kod francuske vlade u Parizu), koji u ime Sovjetskog Saveza obavještava Pavelića da bi SSSR priznao Nezavisnu Državu Hrvatsku uz stanovite uvjete.

Ažurirano: Nedjelja, 08 Veljača 2015 13:35
 
O španjolskoj inkviziciji (3) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 20 Siječanj 2015 09:06

 

O inkviziciji u Španjolskoj i proganjanju muslimana i jevreja (3)

Španjolska inkvizicija – podsjetnik na zlokobna vremena

Ševko Omerbašić u Biltenu – glasilu Islamske zajednice Zagreb, broj 157, 2014

Mučenje optuženika

MučenjeMučenje je sastavni dio inkvizicijskog postupka. Ta metoda vodi porijeklo iz rimskog prava. Španjolska inkvizicija se često dičila time da je postupala blaže nego svjetovni sudovi, koji su svuda primjenjivali torturu. Premda su crkvene vlasti u borbi protiv krivovjeraca, muslimana i židova, davale prednost fizičkoj prisili, držalo se da heretike treba pridobiti dokazima i uvjerenjima (capiantur non armis se argumentis).

Pape uporno ponavljaju i traže da se tortura primjenjuje samo u izuzetnim i strogo određenim slučajevima i da nikada ne smije dovesti u pitanje tjelesni integritet i život optuženog. Na njih se nadovezuje dominikanac Eymerich koji u svom Priručniku za inkvizitora piše da istražitelj ne smije pribjegavati upotrebi sile osim u nedostatku drugih dokaza, ako je uvjeren da optuženi krije pravu istinu. On je svjestan da će jedni radije umrijeti nego priznati, drugi postaju neosjetljivi na mučenje, a treći priznaju sve što ih se pita, pa i više od toga. Stoga se zaključuje kako je mučenje kao sredstvo priznanja varljivo i bezuspješno.

Inkvizitor kao pojedinac nije imao pravo na mučenje, nego je kolegium inkvizitora jednoglasno donosio odluku. Okrivljeni je bio iz zatvora izveden pred sud i preklinjan da prizna cijelu istinu, inače će biti mučen sve dok ne prizna. Propisi su naređivali da mučenjem život pojedinca ne smije biti doveden u opasnost i da se ne smije proliti krv ili osakatiti optuženika. Za vrijeme uporabe sile morale su biti prisutne sve službene osobe koje su djelovale na sudu. Metode mučenja su bile slične metodama svjetovnih sudova. Mučenje se moglo primjenjivati samo jednom, ali je moglo trajati koliko god je inkvizitor smatrao potrebnim. Najblaži stupanj mučenja su bila užad (cardeles). Krivovjerac (musliman ili židov) je bio pričvršćen za klupu, udovi su mu bili vezani i sve češće pritezani dok mu bol nije postala neizdrživa. Postojala je i agua, mučenje vodom. Osoba bi bila postavljena na ljestvice s oštrim uglovima. Noge i ruke su bile čvrsto vezane, a glava je bila stegnuta i ležala je dublje nego trup. Željeznim spravama su se osuđeniku rastvarala usta, te bi mu u njih stavili krpu, na koju se polako lijevala voda. Mučena osoba je morala sve brže i brže disati, pri čemu je stenjala i gutala, tako joj se dio krpe uvlačio u dušnik što je onemogućavalo disanje. Postoji i instrument zvan garrucha. Ruke optuženika bi mu se zavezale na leđima, zatim bi ga polako dizali s poda, pri čemu su mu utezi vješani oko nogu. Sve dok do priznanja ne bi došlo vješani su sve teži i teži utezi.

Ažurirano: Utorak, 20 Siječanj 2015 09:11
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 7 od 35

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search