LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
historijske zanimljivosti


Historijski retrovizor PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 22 Listopad 2014 10:37

 Demonstracije u BGSlobodan Milošević, Srpska pravoslavna crkva i crno-crvena koalicija (3)

Nadan Filipović

Zadnja šansa da Srbija ne otklizi u jednu vrstu fašizma ili nacizma tipa jedan narod – jedan vođa, bila je 9. marta 1991. godine kada je narodu u Srbiji prekipjelo i zbog “ukidanja” Božića, ali i zbog totalne kontrole svih medija. Na taj dan su organizirane velike demonstracije srbijanske opozicije, a koje su možda i bile neki rani znak 5. oktobra 2000. godine, datuma kada je oboren Miloševićev režim. Premda je izveo svu beogradsku, novosadsku, nišku i kragujevačku policiju na ulice, Milošević se sledio kad je čuo da iz Studenstkog grada kreće najopasnija gomila, s to su studenti Beogradskog univerziteta. Iste večeri Milošević je zaveo jednu vrstu vanrednog stanja i na ulice izveo tenkove, ali se studenti nisu prepali. Oni su i dalje išli u pravcu centra grada, no, na Brankovom mostu su ih sačekale jako velike policijske snage. Došlo je do sukoba, ali i pored velike policijske upotrebe fizičke sile studenti su se uspjeli probiti do Terazija gdje su se okupili na platou kod Terazijske česme, a što im je bila kobna greška koja je plaćena sa slijedećih deset godina mraka, ratova i krvi. Premda je “lako biti general nakon bitke pun naknadne pameti” mislim da ne treba razglabati o tome, međutim, dozvoljavam si navesti mišljenja određenih stručnjaka za takve vrste izvanrednih stanja koji su mišljenja da bi Slobodan Milošević ustuknuo od prolivanja studentske krvi i krvi ostalih demonstranata, te bi veliko pitanje bilo da li bi u neminovnom otvaranju demokratske slobode dijaloga i oslobađanju medija i krenuo u ratove, koji su se pokazali kao svi izgubljeni. Svi do jednog.

Slobodan Milošević je grozničavo “kupovao vrijeme”. Odmah je organizirao “spontani kontra-miting” na Ušću gdje je one koji su bili za Miloševića okupio akademik Mihajlo Marković, predsjednik Socijalističke partije Srbije, a studentima na platou kod Terazijske česme poslan je Matija Bečković koji je formalno podržavao njihove zahtjeve, ali se sve to pretvorilo u veseli happening i u nekoliko sati demonstracije su se pretvorile u beskrajna pregovaranja, izmjene kritika, optuživanja,itd. Tako je oštrica pokreta koji je mnogo obećavao na kraju je potpuno otupila.

Ažurirano: Srijeda, 22 Listopad 2014 10:48
 
O Mostaru (1) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 21 Listopad 2014 12:14

 flat,550x550,075,fMostar - O početku i karakteristikama razvoja varoši - grada, kroz dokumenta i sjećanja

Danilo - Ijad Ijačić

Uski krivudavi sokačići, stoljetne kuće pokrivene pločama, minareti poput koplja od kamena, plavo nebo, suptropska flora i mediteransko sunce - to je Stari Mostar. (Ing. Arch. J. Neiderhart, Stari most u Mostaru, Naše starine I 1953. godine.)

Mostar znači köprili-šeher (varoš, grad s mostom). Prema kazivanju nekih latinskih istoričara, ovdje je postojao most preko Neretve i to na jakom gvozdenom lancu. Njegovi ostaci su se dugo mogli vidjeti na stijenama za koje su bili pričvršćeni, a koje leže u koritu Neretve. Oko ovog mosta sredinom petnaestog vijeka (oko 1452.) spominje se malo naselje. Tada mu se još nije znalo ime. Pod imenom Mostar spominje se od 1474. godine. Pored više izvođenja imena Mostara, najvjerovatnije je dobio ime po mostarima čuvarima toga mosta, koji su boravili u dvije kule s obje strane mosta. (H. Kreševljaković, Esnafi i obrti u BiH II Mostar, Zbornik za narodni život i običaje Juž. Slovena, knjiga 35; 1951)

Mostar su razvijali Turci iz vojno taktičkih razloga. Varoš - grad je postao važna strategijska tačka za dalje osvajanje Hercegovine i srednje Dalmacije, te u borbama sa Mlecima. Kroz Mostar je prolazio glavni drum koji veže Bosnu sa Morem. Zbog toga se teritorij varoši - grada širio iz godine u godinu. Varoš - grad su oko 1468. godine, poslije zauzeća Blagaja, glavnog grada zemlje Hercegove, osvojile čete Isa-bega Isakovića. Varoš ­grad je postao hass (domen) hercegovačkog paše na teritoriji hercegovačkog sandžaka. Gradom upravlja pašin vojvoda sa pedeset vojnika. Već 1474. godine, kada se naselje spominje pod imenom Mostar, njime upravlja subaša, najvažniji upravni činovnik, a od 1476. godine Mostar je sjedište vojvode, jer je grad postao ugledan kadiluk sa rangom kadiluka od nekoliko desetina akči. U njemu živi, radi i djeluje veći broj učenjaka, šejhova, imama, pisaca i pjesnika. Mostar ima mjesnog spahijskog ćehaju, janičarskog serdara, načelnika grada, gradskog zapovjednika, jednom riječju niz uglednih ljudi i prvaka. (H. Šabanović, Putopis E. Čelebije II, str. 242, Sarajevo 1957)

Ažurirano: Utorak, 21 Listopad 2014 12:37
 
Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 07 Listopad 2014 22:53

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (40)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Ravnodušnost pravi razlike

U svojoj veoma značajnoj studiji o malim nacijama centralne i istočne Evrope mađarski historičar Ištvan Bibo naglašava da „u istočnoj Evropi, isto kao i u Zapadnoj, broj nacija se vrlo malo mijenjao u zadnjih hiljadu godina. U istočnoj Evropi, tačnije prije šest stotina godina (1300 – 1350) postojale su poljska, mađarska, češka, srpska, litvanska i grčka, takozvana mala nacija.“ (Bibo Ištvan, A keleteuropai kisallmok nyomorusaga. Budapest, Uj Magyarorszag Kiadasa, 1946, 81). U dvadesetom stoljeću nastale su albanska, estonska, latvijska, slovačka i slovenska nacija.

Dugo trajanje nacija je važan faktor koji se mora uzeti u obzir prilikom svake promjene u političkoj geografiji. Prema modernim shvatanjima, nacionalne države su ostaci prošlosti i one će iščeznuti na putu krajnjeg jedinstva čovječanstva na utopijskom kraju historije. U realnosti, međutim, nema ama baš nikakvog znaka da nacionbalne države odumiru. Naime, svaka nacija bi trebala da ima određeni teritorijalni okvir jer to smanjuje šanse za unutrašnje i vanjske napetosti. Kada je jakim državama i takozvanim velikim nacijama dato za pravo da mogu mijenjati internacionalne granice, one su umjesto da vode računa o tim principima često preuređivale kartu svijeta na načine za koje su mislili da će doprinjeti njihovoj vlastitoj sigurnosti i moći, ili su jednostavno akceptirale faktičko stanje na terenu, bez obzira na kasnije posljedice koje su iskrsavale.

Velike sile su pomagale uvečavanju nekih nacija, smanjivali teritorije drugih nacija, stavljali više nacija u jednu državu, stavljali jednu naciju u dvije i više država, kreirali anacionalne države, itd. Glavni ratovi u drugoj polovini dvadesetog stoljeća, kao u Koreji, Vijetnamu i Jugoslaviji, posljedica su takvih političkih rješenja. Arbitrarno crtanje granica otežalo je nastanak održivih država u većem dijelu Afrike. Takođe, nedostatak volje da se Kurdima obezbijedi vlastita država rezultirao je stalnom napetošću i genocidom, koji ne samo što je uništavajući za Kurde, već je tragičan i za narode koji ugnjetavaju Kurde. (Bibo Ištvan, A keleteuropai kisallmok nyomorusaga. Budapest, Uj Magyarorszag Kiadasa, 1946, 81).

Ažurirano: Četvrtak, 09 Listopad 2014 07:05
 
Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 18 Rujan 2014 23:49

 

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (39)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Imaginarna taraba – 4

Oslobađanje Jugoslavije, odnosno zamjena nacističke i fašističke okupacije komunističkom diktaturom bilo je karakterizirano masovnim masakrima ratnih zarobljenika. U tom su posebno prljavu ulogu imali Englezi koji su partizanima predali oko 25.000 vojnih i civilnih bjegunaca koji su potražili azil u britanskoj zoni u Austriji. (Poglavlje 6, 37) Da bi operaciju „čišćenja palube ili pražnjenja palube“ učinili lakše izvodljivom britanski oficiri su lagali bjeguncima da će ih prebaciti u Italiju, ali umjesto toga oni su željezničke kompozicije pune ratnih bjegunaca, a najviše Hrvata, preusmjeravali nazad u Jugoslaviju.

Čak ni žrtve nacističkog terora nisu izbjegle komunistički teror. U takozvanim Dahauškim procesima koji su održani 1948 i 1949. godine procesuirane su trideset i četiri osobe koje su bili logoraši u nacističkim koncentracionim logorima Dachau i Buchenwald. Oni su bili optuženi da su sarađivali sa GESTAPO-om, jer prema riječima tužitelja, samo takva kolaboracija može objasniti kako su uspjeli preživjeti. Jedanaest optuženih, dakle onih koji su nekako uspjeli preživjeti Dachau, je osuđeno na smrt, a ostali na kazne dugogodišnje robije sa prisilnim radom.

Brutalnost komunističkog režima u Jugoslaviji, pogotovo u njegovoj ranoj fazi, potpuno je ignorirana na Zapadu, najvjerovatnije zbog činjenice da je taj isti Zapad mnogo pomogao da se taj režim uspostavi. Ali, zbog agresivne vanjske politike, te usljed obaranja nenaoružanih američkih aviona koji su se znali naći u jugoslavenskom zračnom prostoru, te zbog pomaganja komunističke pobune u Sjevernoj Grčkoj (general Markos), komunistička Jugoslavija je počela gubiti zapadne simpatije koje je zadobila u toku rata. Međutim, kada je Staljim 1948. godine osudio Tita i cijelo jugoslavensko političko rukovodstvo ponovo je na Zapadu oživio mit o „herojskoj Jugoslaviji“. Zapad se uopšte nije osvrtao na činjenicu da je Tito koristio Staljinove metode protiv Staljinovih pristalica u Jugoslaviji. Zapad je bio zainteresiran da održi rascjep između Jugoslavije i Sovjetskog saveza pomažući Jugoslaviju da preživi Staljinov pritisak. Kao rezultat spontane simpatije za jednu malu zemlju kojoj prijeti totalitarni gigant, lijeva inteligencija je učinila sve da Jugoslavija ponovo stekne sve epitete „nebeskog“ statusa, jer je kao jedan nedužni mali David pobijedio ne samo nacističkog Golijata, već i sovjetskog

Ažurirano: Četvrtak, 18 Rujan 2014 23:51
 
Historijske zanimljivosti PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 13 Rujan 2014 09:22

 

Nebeska Srbija i nebeski Srbi – časovi historije iz knjige Branimira Anzulovića (38)

Prevod i priprema teksta: Nadan Filipović

Imaginarna taraba – 3

Umjesto da priznaju neuspjeh svoje jugoslovenske politike Britanija i Francuska su to ignorirale i koristile su svaku priliku da održe mit o dobroj i prijateljskoj Kraljevini Jugoslaviji, tačnije Srbiji. Jedna prilika za popravljanje odnosa između Britanije i Francuske, s jedne strane, i Kraljevine Jugoslavije, s druge strane, pojavila se nakon vojnog udara u Beogradu, 27. marta 1941. godine. Dva dana ranije jugoslovenski regent Princ Pavle Karađorđević i vlada Kraljevine Jugoslavije odlučno potpisuju Trojni pakt u Beču, smatrajući da je to jedini način da Jugoslavija izbjegne rat. Prema Balfouru i MacKay-u princ Pavle, vjerovatno najcivilizovaniji član dinastije Karađorđevića, bio je izraziti anglofil, ali je od Engleza optužen da je bio nacistički simpatizer o kao takav je bio izložen ponižavajućim torturama od strane Engleza dok je bio u egzilu u Engleskoj, samo zato što je odbio da posluša njihove savjete da ne potpisuje Trojni pakt. (Balfour Neil and MacKay Sally, Paul of Yugoslavia: Britain's Maligned Friend – 27. March 1941., London, Hamilton, 1980)

Međutim, britanski SOE agenti su iskoristili ogorčenost srpskih nacionalista protiv vlade koja je 1939. godine dala relativno visoke koncesije Hrvatima i visoki stupanj autonomije, te su ubijedili grupu oficira zrakoplovstva da u Beogradu izvrše vojni udar i formiraju novu vladu. (Tomasevich Jozo, War and Revolution in Yugoslavia, 1941 – 1945, The Chetniks, Stanford University Press, 1975, 50)

Jedan Englez koji je u to vrijeme bio zaposlen na dvoru u Beogradu izjavio je „da vojnog ili državnog udara ne bi bilo da ga Englezi nisu isplanirali“, dalje navodeći „da su zavjerenici bili uglavnom neodgovorni oficiri koji su gajili izražene antipatije prema Hrvatima i Slovencima, i koji su imali za cilj das provode politiku koja će biti samo u srpskom interesu.“ (Parrot Cecil, The Tightrope, London, Faber and Faber, 1975, 104-105).

Ažurirano: Subota, 13 Rujan 2014 09:23
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 9 od 35

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search