LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Satira
Zauvijek Francuska

Ismet Čaušević

Evropska zajednica ima budućnost samo dok postoji Francuska. Bez Francuske i Francuza – nema ni Evropske unije. Mi, Francuzi, poštovaćemo do sada uspostavljene dogovore i sporazume, sve dotle dok to ne dira u naše vlastite interese jer to je limitirano, mi ne želimo i ne možemo protiv sebe.

Zato, svi oni što bi željeli vidjeti Francusku slabu, nejedinstvenu, necjelovitu i ovisnu od bilo koga, a posebno od Brisela, svi oni, u stvari, rade na taj način protiv EU, rade na njenom urušavanju. Francuska je  stabilniji dio te Zajednice u kojoj ne postoje faktori koji joj mogu nauditi i stajati na putu cjelovitog i potpunog razvoja naše države. Makar koliko da se oni trude.

Francuska je vječna! EU – dok mora!

Jer,

Mi, Francuzi, smo se sami izborili za svoju prosperitetnu i modernu Francusku. Ginuli smo za sebe ali i za druge. Oslobađali smo mnoge narode po cijelom svijetu. S kraja na kraj! Ponekad, i od njih samih. Mi ginuli, a oni se rađali! Ginuli su naši „Galski pijetlovi“ po Amerikama, Africi, Istocima (bliskim, srednjim i najnebliskijim!), sve do Kaledonije. Jedino nas u Travniku nije bilo! Tamo smo imali konzula. Stigli smo svugdje, ako oni Englezi ne dođoše prije nas. Na kratko nam  te nove nacije zahvališe i ubrzo počeše da se prave Englezima. Hoće da su ravni s nama. Ne može čovjek sa jedne ade biti kao čovjek sa obale! Ograničila ga voda, tijesno mu. Naša istorija je puna slavlja i pobjeda. Ratovali smo često, dugo i sa svakim. Jednom smo i čitavih 100 godina bili u ratu. Samo oni Arapi  i Jevreji ratuju nešto duže ali oni nisu u EU, daleko su. I neka su.

 
Domaća rolada od lopovluka

Dino Hasanović, Brisbane

Potrebno:

- 4 miliona ojađenih građana
- nekoliko profitabilnih fabrika
- stotine hiljada besposlenih radnika
- malo nepotizma, ličnih interesa
- određena doza bezobrazluka međunarodne zajednice

Priprema:

Građane podijeliti na 3 odvojena dijela i kuhati ih par godina u odvojenim posudama. Blago ispametiti i po potrebi začiniti mržnjom i nacionalizmom. Pri kuhanju paziti da ne pokipi, pa čvrsto zatvoriti posudu.

U drugoj posudi fabrike fino očistiti i "oljuštiti" kako bi im se smanjila kalorijska vrijednost koja je štetna. Prije toga potrebno je fabrike marinirati u lopovluku, kriminalu i svježem domaćem interesu.

Sadržaj iz sve tri posude spojiti i dobro promiješati te blago začiniti interesima međunarodne zajednice.

Na pladanj posložiti očišćene fabrike, nadjenuti sadržajem iz posude i umotati u "opće dobro i svijetlu budućnost".

Uz ovo jelo preporučujemo Lexaurin, Apaurin, sredstva protiv čira i visokog krvnog pritiska.

O mjerama opreza i kontraindikacijama posavjetujte se sa svojim zastupnikom za kog ste glasali!

 
Aralampije odgovara rođaku Vaskrsiju - – ima li više turcizama u srpskom ili bosanskom jeziku?

Dragi moj lepi i pošteni Vaskrsije,

Evo sam pročitao na tenane (tenan) tvoje pismo. Baš lepo da si se setio onih lepih dana kada si bio kod naske u Donjem Praskovcu. Nemoj misliti da Rosa tako još uvek kuva. To se ona potrudi zbog radi tebe, lepi moj rođače, a inače mene često sleduje samo pasulj solo ili kačamak (kacamak), jer je sve mlogo skupo u Srbija, da skupljije ne može bit. Samo je pod Turcima gore bilo bre.

Zaista je grozan san koji si mi napiso u pismu. Ma kakva bre Jevropa. Sto će nama Srbima ta Jevropa, kada nas je uvek od nje zabolela glava. Sve su to bre naši dušmani, a posebno Nemci, Austrijanci, prefrigani Arnauti, balije i naročito papa iz Vatikan, dabogda svoju svetu stolicu jeo svaki dan. Šta ćemo mi bre u Jevropi kad braća Rusi isto neće tamo da idu. Kad smo mi država bili, Jevropa je bila kasaba (kasaba). Bolje je da travu pasemo i srbujemo, a da u Jevrope ne idemo. Mi smo sebi sami taman (taman) po meri, a Jevropa neka pizdi bez naske.

 
Pismo rođaku Aralampiju – ima li više turcizama u srpskom ili bosanskom jeziku?

Nadan Filipović

(Napomena: u zagradama su turske riječi)

Dragi moj Aralampije,

Dugo mi se bre (bre) nisi javio. Sta je bre sa vama tamo? Evo ja lepo sedim i grickam semenke i leblebije (leblebi) i nešto vas se setih. Ko da ste bre u Njujorku, a ne u Donjem Praskovcu. Kako ti je bre Rosa? Uvek se setim kako ti njoj tepaš da je akrep (akrep) i da je rospija (orospu), te da je glupa ko top (top) il topuz (topuz), te da je ružna kao leš (les),al ti  bre to samo kad Rose tu nema, tad ti je bre lako narodni biti heroj. Badava (badave) ti je moj Aralampije, valja ti bre sa njom živeti kad si večma izdržao toliko vreme i godine, a ne sada pod stare dane kavgu (kavga) tražiti. Ti si bre ko tica bulbul (bulbul) u Rosin kavez (kafes). Ama (ama) jasno ti je sada da ne možeš bre sa njom kapric (kapris) terati. Ne možes se bre ponašati kao neki bečar (bekar). Jok (yok) bre! Proletelo je tvoje. Rosa sada drži od tvoj život korbač (kirbac), a bogami i dizgine (dizgin) i uzengije (uzengi) pa ti lepo mirovati moraš. Ona je bila i ostaće tvrdoglava ko bandera (bandera). Do kraj od tvoj život ti ćeš biti ko njeno kuće na kaiš (kayis). I ne igraj se bre da te Rosa ne uzme na nišan (nisan), jer je ona zajeban nišandžija (nisanci), pa da ti ne uradi neki zulum (zulum) il da ti utera do balčaka (balcak). Ako je bre budeš ljutio mogla bi ti kovrčavi (kivircik) perčin (percem) otkinuti. Zato nemoj bit budala (budala) i ne pravi budaleštine (budalalik) da je ne izazivaš. Moj bre Aralampije šta možeš kad je lajava, neka je, al barem (barem) zna lepo da kuva. Ona je kvočka (kulucka), a ti si njeno pile (pile).

 
Štamparska greška ili nova budalaština? Prije će biti ovo drugo!

Nadan Filipović

U „Bosna magazine“, u jubilarnom 500-tom broju, na osmoj strani između ostalog piše: Zna se da su u historiji osvajanja Afganistana mnogi polomili zube. Engleska sila je svojevremeno u samo dva dana izgubila 50 hiljada vojnika pa se brže bolje povukla...

Spomenuti navod je ili štamparska greška ili nova budalaština kojim je ova tiskovina zaista prebogata? Prije će biti ovo drugo! A možda je to samo posljedica ljenosti autora ove vijesti za pasti u nesvijest, kao i onog ko bi treba biti odgovorni urednik, a ne "neurednik".

Hajdemo iznijeti činjenice!

U prvom anglo-afganskom ratu (1839 – 1842) Englezi su imali 5023 mrtva, a Afgani oko sedam hiljada.

U drugom anglo-afganskom ratu (1878 – 1880) Englezi su imali 1630 mrtvih, a Afgani 12.700 mrtvih.

U trećem anglo-afganskom ratu (6 maj 1919 - 8 avgust 1919) gubici na obje strane nisu prelazili hiljadu mrtvih.

Znači, Englezi su u sva tri rata u Afganistanu imali oko sedam hiljada mrtvih, te, najblaže rečeno, zvuči kao premaštovito i zaista neodgovorno lupetanje da su Englezi u samo dva dana izgubili pedeset hiljada vojnika.

Preporučujem direktoru, uredniku navedene novine, a posebno autoru ove blesave izmišljotine da moje tvrdnje provjere u slijedećim izvorima:

Adamec, Ludwig W. Afghanistan, 1900–1923: A Diplomatic History. Berkeley: University of California Press, 1967.

Dupree, Louis. Afghanistan. Oxford and New York: Oxford University Press, 1997.

Fremont-Barnes Gregory, The Anglo-Afgan Wars 1839 – 1919, Osprey Publishing, 2009.

Norris, J. A. The First Afghan War, 1838–1842. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, 1967.

Yapp, M. E. Strategies of British India: Britain, Iran, and Afghanistan, 1798–1850. Oxford: Clarendon Press; New York: Oxford University Press, 1980.

A vi poštovani zemljaci, dobro pazite da negdje u razgovoru ne prenesete ove historijske istine koje nam se nonšalantno lansiraju u „The only Australian – Bosnian newspaper“ – u. Naime, ako bi ovaj podatek izrekli negdje u društvu Australaca engleskog kulturalnog backgruond-a vjerovatno bi vas prostrijelili začuđeni pogledi, a ako bi to izrekli u društvu nekih pripadnika iz države bivšeg „bratstva i jedinstva“, komentar bi najvjerovatnije bio: „Jooooj kakve sve gluposti znaju izvaliti blesave Muje i Suje!“

 
“Hedija je najveći problem u Bosni“ – tako tvrdi jedan naš ovdašnji diplomirani filozof i magistar nauka

Nadan Filipović

Bosna i Hercegovina se nalazi u trajnom stanju gomilanja i neriješavanja različitih problema. Ti problemi su toj državi nakaradno sklepanoj u Daytonu kao neki teški teret svezan za noge, teret zbog kojeg ne može napraviti niti jedan mali iskorak, a da se ne zaljulja i ne posrne. Toliko je tih nagomilanih i neriješenih problema u Bosni, da bi se malo ko usudio iste klasificirati i eventualno poredati na neku listu prioriteta za njihovo rješavanje, jer bi to bio Sizifov posao.

Odavde, iz Australije, međutim, ipak je došla nada da se našao neko sposoban, a još više kuražan, ukazati na to šta je najveći problem napaćene Bosne. Čitajući ovdje u Perthu jedan sasvim slučajno pronađen primjerak „Preporoda“ i to broj 16/858 od 15. augusta 2007. godine, a koji dobro čuvam, naiđoh na veoma opširan intrevju koji je novinaru spomenutog tjednika, gospodinu Selmanu Selhanoviću dala gospođa Senada Softić-Telalović, diplomirani filozof i magistra nauka. Važno je nekome, još rijetko neupućenom, napomenuti da je gospođa Softić-Telalović bivša predsjednica Svjetskog Saveza Dijaspore Bosne i Hercegovine i aščarile nezamjenjiva predsjednica Vijeća BH organizacija za Australiju.

 
Bingo-efendija javlja iz Australije - “Mozak voli jaja!!!!” – dokazo naš naučenjak i akobogda budući akademik profesor doktor Hanefija Jazija

U jednom od starih brojova od našog ovdi magacina napisat je orginalni naučenjački prilog sa vakim idikativnim sezacijonalnim naslovom. “Mozak voli jaja“. Znači brez jaja mozak je tužan i zato neki mozgevi imaju depresiju. Oto je medecinski dokazato u Njemačkoj,  a sve ostalo je raskonto naš čojik profesor doktor Hanefija Jazija. 

Neka našog profesora doktora Jazije – dabogda doli na Bistriku akademik post'o 

Ima u Bosnici jedan plaho talentirat, vrjedan i abicijozan profesor doktor Hanefija Jazija što se opasno i pravo šteli da budne i akademik anamo u dnu Bistrika. Hanefija inače sjedi na Medecinskom fakultetu u Sarajvu i šef je od Katedre za proučavanja šta mozak najtiviše voli od hapi. 

 
« Početak«2122232425»Kraj »

Stranica 25 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search