LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Satira
Priča iz džemata

 

Kahva i kiseljakU muftije

Nadan Filipović

Muftija Luftija efendija Kukuruz, koji je sam sebe oslovljavao sa Luftibeg i uporno telalio da je begovska familija Kukuruza jedna od najstarijih i nekad najbogatijih u Bosni, sazvao je sastanak sa samo jednom tačkom dnevnog reda – radna akcija uređenja okolodžamijskog prostora.

Među pozvanim džematlijama je bio i Bajro Trtak, zvani Potkriža. Taman se Bajro spremio a sin mu Fudo zakamik'o: “Moremli i ja babo s tobom u muftije Kukuruza? Molim te babo? Molim te povedi me.”

Šta će Bajro, već ga povede.

Muftija Kukuruz ih je primio u prizemlju svoje goleme kuće, u jednoj velikoj sobi. Primaćoj grande! Neke od džematlija zapadoše udobna mjesta na sećiji, a ostali sjedoše oko golema hastala. Kad su svi posjedali u sobu uđe i muftija Kukuruz.

-Esselamu alejkum poštovata braćo!

-Alejkum selam! – prolomi se prostorijom.

-Zekija, Zekija, dones'der kahve i kiseljake – zapovjednički odreza muftija muftinici i ona odleti da odradi naredbu. Carska i muftijska se ne poriče.

-Draga braćo, jamda niste sl'jepi. Oko džamije i po vas c'jelom džami'skom haremu korova ima za tri pune traktorske prikolice. Nije nam se vallahi billahi sramotit. Vaka l'jepa i ganc nova džamija, a korov oko nje. Ko da smo euzubillahi šejtani radžim Vlašine-domuzine pa zapušćali ko oni oko crkve što zapušćaju. Haj'mo sad' da se precizno organizuje radna akcija. Moramo to brzo odradit', što se ono kaže – išamarat', jerbo nam sl'jedeće hefte u posjetu dolaze glavuzije iz Zajednice.

Uto uđe muftinica Zekija. Unese golemu tepsiju na kojoj su se nalazile džezve s kahvom, fildžani na tanjirićima i na svakom tanjiriću je bio po rahatlokum i po dvije kocke šečera. Fudi donijela času sa lijepim kusom povisoka kadaifa koji je potrbuške plivao u agdi, a na drugom tanjiriću pet rahatlokuma. Fudo se sav pretvori u osmjeh. Neka se maksum pravo osladi.

Ode muftinica po Kiseljake.

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač

 

Marindvor - stariKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (7)

Nadan Filipović

Vrijeme se polako vuklo sarajevskim ulicama, Čaršijom i okolnim mahalama. Čaršija k’o Čaršija, uskoro otvori neke druge novije teme. No, trudnice su k’o po inerciji i dalje sjedile u čekaonici kod “doktora” Pinte i čekale da Ruža prozove njihov broj. Uveče je stizala hedija. I sve tako.

Negdje, 1955-te ili boga mi čak 1956-te neki jalijaši sačekaše Pintu u mračnu haustoru pa ga dobro izdegenečiše. Prije toga su su ga nekoliko puta posjećivali udbaši, al’ nisu uspjeli utvrditi ništa protivzakonito. Pozivali su ga i u centralu UDBE u ulici Boriše Kovačevića. Kao da je Pinto neka golema zvijerka? On bi se uredno odazivao i odlazio i brzo kući dolazio.

Nakon što je dobio težak degenek u haustoru odleža Pinto dva mjeseca Koševa. Malo traumatologija, malo interna – nefrologija. Kažu da je dobio toliki degenek da je krv iskašljavao i mokrio. Čaršijski sveznadari su proširili priču da je UDBA poslala famoznog drota Jažića i par njegovih jarana da ga izmarišu jer mu ovako legalno ništa nisu mogli dokazati. U Sarajevu je oduvijek bilo najteže biti zasluženo uspješan čovjek, a podmukla zavist je jedna od značajnijih karakteristika neumrlog janjičarskog i ajanskog duha, ili duhova braće Morića. Zavist i kurvanjska podmetanja nisu karakteristike Sarajeva baš onoliko koliko je Miljacka rijeka, a ne malo veći potok.

Pošto mu sarajevski doktori nisu mogli naći lijeka, Pinto će vozom, a od Banjaluke vlakom, u bijeli Zagreb grad da ga zagrebački doktori liječe. Međutim, Zagreb je oduvijek bio poznat po tome da tamo skoro svi doktori (čast rijetkim izuzecima) neće ništa uraditi bez kuferte sa parama. Čak su i bolnicu Rebro Zagrebčani, još u vakat NDH, posprdno nazivali “K plavoj kuferti.” Zagrebačkim doktorima nije dohakao ni Ante Pavelić, a boga mi, ni Tito. Baš u tu jazbinu posljeratno pregladnjelih medicinskih vukova dođe Moric Pinto, da sebi lijeka potraži. Sve je izgleda bilo po onoj: ”Vraćaj koko kolegama, što si u Saraj’vu od žena i muževa pozobala.” Bome se doktor Pinto i ne vrati iz Zagreba. I o tome se po Čarsiji svašta pričalo.

Pričalo se da je umro, pričalo se da je otiš’o u Izrael za predsjednika Izraelske akademije nauka, pričalo se da ga je satr’o tramvaj na Črnomercu, pričalo ae da je sve pare na barbutu u Zagrebu prokock’o pa ne smije Ruži na oči, al’ se i dan danasile stvarno ne zna je li išta od tog tačno. Biće da ga je degenek u mračnu haustoru naveo da zauvijek ode iz Sarajeva.

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač

 

ZvekanKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (6)

Nadan Filipović

Velija je i tu “utjehu” stojički otrpio, pozdravio Zejnila koji ostade u birtiji, a on se pod malim gasom pojavi malo prije devet na vratima “ordinacije”.Taman je zadnja trudnica bila unutra u “doktora”. Ruža, videći da je Velija drugačiji nego što je bio oko sedam, ponudi mu da sjedne, što on sa očiglednim zadovoljstvom i prihvati. Kad i zadnja trudnica izađe, Ruža pozva Veliju da uđe. Doktor Pinto je bio već umoran, no strpljivo je saslušao supjanog Veliju koji je naširoko objašnjavao kako Sabaheta i on već šest godina “ćeraju” sina, al’ nikako da im se zalomi muško, te da su se i ona i on pravo ponadali da će ovaj put biti muško jer, k’o biva ti si doktore tako rek’o i zapis’o u debeloj “knjigi”.

Na to će doktor Pinto sasvim ležerno:” Druže moj dragi, kako ono reče da se zoveš? Velija, ja Velija. Moj dobri druže Velija, davno je tvoja žena, kako ono reče, Sabaheta jel, ja,ja… Sabaheta, bila u mene. Ima tome sedam, osam mjeseci. Moj druže Velija, hem ja ovaj pos’o radim nako… samo da ženice kompletno pripremim, posebno psihološki, za porod, hem me satra ovaj trvor, brate si moj dragi. Što li sam ovo sebi natovario? Moj Velija, moj Velija, dobar čo’jek i budala, na istoj su deređi. Jel de? De mi dušo moja reci kako je ono prezime. Ajanović, jah, jah… Ajanović. Ko će, bolan ne bio, sve popamtit. Dobro, dobro, saću ja.”

Lista li lista debelu knjigu strpljivi doktor Pinto, sve pljucne na kažiprst, pa prevrće listove goleme knjige i traži Sabahetu Ajanović koja je u njega na “testiranju” bila još prije sedam-osam mjeseci. Ko traži, bo’me i nađe.

“Ha,ha… evo je! Evo druže Velija rubrike tvoje drugarice Sabahete. Evo sve ovde na ćagetu l’jepo pise. Sabaheta Ajanović, jel to baš tvoja žena?

-Jest.

-Dobro, dobro druže Velija. Evo, l’jepi moj Velija, deder pogledaj dobro šta piše ovde u rubrici za dijete.” - ležerno će Pinto.

 
“Doktor” Pinto - vrač pogađač

 

Kafana DubravkaKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (5)

Nadan Filipović

(na slici desno, preko puta crkve, bila je kafana "Dubravka")

Tiho teče Miljacka. Kao da šapuće na slapovima. Vrijeme lahori, pomiluje i izmakne se. Zemlja se budi, zemlja se ponove gradi, a Pinto, radi li radi. Neka, neka, samo naprijed doktore.  

No, svaka slika ima i naličje. Po Čaršiji se počelo šuškati da “doktor” znade i napraviti mahu u svojoj prognozi pola djeteta. Na te zlurade čaršijske tračeve Pinto se samo osmjehivao i lijeno odmahivo rukom. Što je više kleveta i laži, Pinto trudnicama miliji i draži. Kada onako krakat i poguren prošeta, jal sam, jal sa Ružom po Čarsiji, svijet se sve za njim okreće:”To je on. To je taj naš doktor Pinto. Jest, jest, baš glavom i bradom naš doktor Pinto.”

Kad jednog dana puče k’o top sa Bijele Tabije glas da je Sabaheta Ajanović rodila četvrtu kćerku, a sve “ganjajući” muško – sinčinu. Dva puta je bila u doktora Pinte i on je za treću kćerku Amiru rek’o i upis’o u onu golemu i debelu knjigu “KĆERKA”, al’ ovaj put, sedam mjeseci prije neg’ što će roditi Lejlu, boga mi na Sabahetine oči doktor Pinto upisa “SIN”. I eto ne bi sin. Počeše se po Saraj’vu šunjati kojekakvi zluradi i zavidni komentari i to kao:”Ma masla Ćifo, odvali on i upiše ofrlje, pa ako jami, jami.”

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač

 

MarijindvorKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (4)

Nadan Filipović

“Ordinacija” je šljakala punom parom. Prvo su nahrupile trudnice sa Marindvora i marindvorskog komšiluka, pa boga mi počeše dolaziti iz cijelog Saraj’va, a ni dva mjeseca ne prođoše a doktor Pinto “osvoji” Ilidžu, Hrasnicu, Tarčin i okolna sela, šaptom pade Pazarić, pade Fojnica, pade čak i jako uporiste hodža-zapisničara, selo Kačuni, zadnja pošta Fojnica.

Svi bosanski putevi vode kod doktora Pinte u ordinaciju na Marijin dvor.

Zvono zvoni bez odmora. Ruža ponekad malo promukla, al’ kliče: “Slijedeća drugarica, molimo lijepo. To je broj šesnaest.” Žene sjede u čekaonici, malo eglen, malo beglen, pa kahva napolica, pola kahvica, pola Divkica, pa šabesa, koji kreher, pinka pada, al’ doktor sve koje mu ponudiše peškeš uvijek kulturno “izruži” na izlasku:”Ma za koga vi drugarice mene smatrate? Ja niti hoču, niti smijem para il’ poklona uzeti. Kada rodite, i kad se ako Bog dadne sve znadne, a daće bog, samo mi javite jel’ sve bilo u redu. Ništa vi meni niste dužni. Ja samo želim ženama da pomognem da se mogu kompletno, a posebno psihološki pripremiti” - ponavljala se ženskom, trudničkom uhu blagougodna humana, al’ dobro skontana i još bolje zamišljena priča. Ona i jeste bila važan dio finog mozaika koji je strpljivo, da strpljivije ne može, polako slagao pogureni, al’ ponosni nositelj okruglih pozlaćenih cvikera na vrhu orlovskoga mu nosa i dugoga bijelog uštirkanog mantila. Pa to baš i bijaše mudri nasljednik onih starih Sefarda što ih ’nako bezdušno iz Španjolske istjeraše u velikom broju baš u Saraj’vo onaj munafik kralj Ferdinand i u njega mu gospoja Izabela.

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač

 

MarindvorKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (3)

Nadan Filipović

Doktor Pinto je u svojoj “ordinaciji” imao na stolu jedno dugme pa kada bi jedna žena izlazila iz ordinacije i za sobom zatvorila vrata, nedugo nakon toga oglašavalo se bučno zvono u čekaonici, na što bi Ruža gromoglasno, ko da je tude tombola: ”Drugarice, drugarice, slijedeća molim, neka uđe ona što ima broj jedanaest.”

Žene su sa neizvješnošću ulazile i zadovoljne izlazile iz ordinacije. Što je najinteresantnije, doktor Pinto, svakako sa svojim obaveznim pozlaćenim cvikerima na orlovskom nosu i u notornom štirkanom bijelom mantilu skoro do zemlje, nije uopšte naplaćivao svoje prognostičke usluge. Svašta u Božjoj bašći!!!!

Znam da vas sve živo interesira na koji li je to način “doktor” Pinto pogađao spol nerođena djeteta još u drugom, a maksimalno trećem mjesecu trudnoče, a što zaista ne može predvidjeti ni najbolji ultrazvuk današnjice.

Evo kako je to bilo.

Priču sam vise puta čuo iz prve ruke, pa ako sve te ženice lagale, lažem onda i ja. Jedna moja daljna rodica Behija, zvana Behka, otišla je kod doktora Pinte, još rane 1947.godine, kada je već oko dva mjeseca bila noseća sa svojim sadašnjim sinom Abdulahom-Adijem. Čekala Behka, čekala i dočekala. Uvečer Bogami zazvoni ono zvono (k’o školsko, pravo je zvonilo) i Ruža prozva: “Slijedeća drugarica, molim lijepo, neka uđe broj tridesetdva”. Behka stidljivo uđe na velika vrata, kad u doktorovoj sobi nekakav polumrak. Velika lampa na pisaćem stolu bacala je žutu svjetlost na proćelavu doktorovu glavu koja se lijeno podiže.

-Dobro veče drugarice, sjedite, samo sjedite, šta ste se prepali.

 
“Doktor” Pinto - vrač-pogađač

 

Dr PintoKako je “doktor” Moric Pinto dugo godina pogađao hoće li se roditi žensko ili muško? (2)

Nadan Filipović


Izdrža izdržljiva Bosna i Sarajevo u njoj i ta olovna vremena, baš kako je kroz historiju bilo suđeno da izdrži sve pohare, pa Eugena Savojskog, pa bezdušnog Omer-pašu Latasa, pa sve one požare, kuge, kolere, te sve nebrojene nevolje i pošasti. Sve bude i sve prođe. Jašta, jašta Bosnice - Feniks ptico naša.

6.aprila (zasada drugovi više nema travnja) 1945. u Sarajevu “jedan – nula za partizane”. Nijemci i ustaše su se noć prije potiho povukli, te partizani uz beznačajno i kratkotrajno čarkanje sa zaostalim ustaškim fanaticima, “oslobodiše” glavni grad buduće, nove Bosne i Hercegovine. Tako ovaj geografski pojam njihovim dolaskom dobi opet šansu da ostvari bilo kakvu formu svoje državnosti koju je zadnji put izgubila kada su se Dr. Vlatko Maćek i Dragiša Cvetković lijepo uz bistro led-ledenu šljivu i bogatu mezu dogovorili da zadovolje i velikosrpske i velikohrvatske apetite, da u tal “zameze” cijelu Bosnicu, a sve na račun Bošnja i jedine zemljice im Bosne. Banovine, banovine, nema Bošnjo više babovine. Stara klasična priča. Film koji se nešto stalno ponavlja, samo što se glavne uloge neznatno mijenjaju.

Dok su se partizani zabavili sa “gonjanjem” ratnih zločinaca i drugih raznih okupatorskih sluga, dok počeše trčati da što hitnije i bolje riješe svoje stambene probleme upadajući u do jučer ustaške stanove, koji su k’o “prekjučer” pripadali nekim bogatim jevrejima ili pravoslavcima, dotle je apotekar Krešo, pod hitno postao opet Moric Pinto. Kako je ostao potpuno sam u dobro snabdjevenoj apoteci, sam sebe proglasi poslovođom i nastavi raditi, k’o da baš nije ništa bilo.

Međutim, njegovo gazdovanje dugo ne potraja. Nisu prošla ni dva mjeseca od oslobođenja kada se na velikim vratima apoteke pojaviše dva naočita mlađa čovjeka u dugim kožnim mantilima. E, moj Pinto, ko to za te dozna, pa na vrata da ti bahne OZNA!? Boga mi ozbiljna situacija. Šta češ Krešimire il doktore Pinto sad?

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 5 od 25

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search