LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Feljton o "Ivi Andriću"
Ivo Andrić (20) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 04 Srpanj 2012 09:48

 Arhitektonski kič, prastari" Andrić - grad  je zaista zasluženi spomenik renegatu srboljupcu, "grad" koji na muslimanskoj zemlji grade genocidlije i prekodrinski četnici na čelu sa Nemanjom, prodanom dušom i krmkom iz Laktaša

Za kraj - još nekoliko pitanja bez odgovora

Nadan Filipović

Da li je tuberkuloza pluća kod Ive Andrića mogla imati i da li je imala određene uticaje na njegovo psihičko zdravlje i emocionalni status, te da li je i ta eventualno prisutna patopsihološka komponenta mogla uticati na minuciozno opisivanje niza morbidnih i sadističkih scena u njegovom književnom opusu?

Da li se i u tom tajnovitom i potpuno neistraženom stanju njegova fizičkog i mentalnog zdravlja eventualno mogu potražiti odgovori na pitanje otkud u dubini duše tolika mračna odbojnost i mržnja prema jednom čitavom narodu, njegovoj religiji i vlastitoj domovini Bosni?

Na ta pitanja vjerovatno nikada neće biti odgovora. Naime, medicinska dokumetacija o ukupnom stanju fizičkog i mentalnog zdravlja Ive Andrića pomno je skrivena od javnosti i mogučnosti sadašnje medicinske procjene i zato se samo o tome može nagađati.

Odgovor bi se, međutim, možda mogao potražiti u dole navedenim razmišljanjima koja je on izložio u zbirci pripovjedaka "Deca“.

"Mali ljudi, koje mi zovemo 'deca', imaju svoje velike bolove i druge patnje, koje posle kao mudri i odrasli ljudi zaborav­ljaju. Upravo, gube ih iz vida. A kad bismo mogli da se spustimo natrag u detinjstvo, kao u klupu osnovne škole iz koje smo dav­no izišli, mi bismo ih opet ugledali. Tamo dole, pod tim uglom, ti bolovi i te patnje žive i dalje i postoje kao svaka stvarnost."(Ivo Andrić, "Deca")

Ažurirano: Četvrtak, 05 Srpanj 2012 07:33
 
Šta li nam je Ivo Andrić naišaretio u "Znakovima pored puta“? (19) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 16 Lipanj 2012 00:25

 

Nadan Filipović

Konačno je vrijeme da ovaj podugački tekst privodimo kraju. Možda su za tako nešto najbolja neka Andrićeva razmišljanja iz njegovih "Znakova pored puta“.

Kaže nam nobelovac: "Dođe vreme kad se čovek nađe pred mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvesno, sam sebi kopao. Napred ne može, natrag nema kud. Reči nestalo, suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove? Ne seća se pravo ni svoga imena. Tada vidi čovek da na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savesti.”

“Živeti u strahu, u kajanju, u stalnom strahu od straha, ne moći oka sklopiti i ne moći dušom danuti, i pri svemu tome raditi i smejati se i razgovarati, to znači za ljude kao ja živeti i uspevati među svetom.”

Ostaje nam zagonetka zašto je to sve bilo baš tako u Andrićevom slučaju? Zašto li je on koji nije nikada rekao da ima razloga za takvo pisanje upravo tako pisao? Zašto je iz dubine duše neskriveno mrzio bosanske muslimane i islam kao vjeru, kulturu i civilizaciju? Da li je nekada u toku svoga djetinjstva ili mladenačkih dana doživio nešto teško i preteško od strane muslimana iz svoje okoline? Ko zna?!

Ažurirano: Subota, 16 Lipanj 2012 00:28
 
Ima i sada onih koji još žive sa zloduhom Ive Andrića u zagrljaju vlastite zablude - 18 PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 09 Lipanj 2012 09:42

 

Nadan Filipović

Ima, međutim, i nekih „vrlih“ Bošnjaka koji imaju svoje izrazito afirmativno poimanje Ive Andrića i njegova djela, Bošnjaka koji ga razumijevaju i tumače na svoj čudan način, tako da ga prikazuju kao za Bosnu i sve nas Bošnjake najdobronamjernijeg književnika.

Tako mlađa(h)ni Muharem Bazdulj u BH Danima, u tekstu "Najbolje priče najboljeg pripovjedača“, u broju 397, od 21. januara 2005. godine ovako piše:

"U geteovskom univerzumu svjetske književnosti Bosna, zahvaljujući Andriću, ima svoje mjesto. Makar je kao rijetko koji pisac bježao od podmuklog delovanja biografije, Andrićev je život neodvojiv od njegove literature. Lijepo je to opisao Miroslav Karaulac: "Dete katoličkih roditelja, dugogodišnji žitelj ortodoksne sredine, zanet islamom do mere da će jednoj prevoditeljki poveriti: 'Islam je moja sudbina', Andrić je najprestižniji proizvod i predstavnik te višeznačnosti ambijenta, bogatih sazvučja, tonova i boja, kakav je nudila Bosna."

Pa dalje Muharem Bazdulj kaže: “I zbilja, sva je Bosna u Andrićevim pričama: razočarani ratnici, nesretne žene, dobri fratri, bogati trgovci, zaljubljene djevojčice, derviši, neimari, Jevreji, razbojnici, pustahije, popovi, šaljivdžije, begovi; sve je tu: hrabrost, bijeda, zlo, ljubav, ludilo, nesreća, bol, tuga, ali i radost, makar dram radosti, makar onaj što se dušom plaća.“

Svoj napis Muharem Bazdulj zaključuje usklikom: "Niko Bosnu nije tako dobro razumio kao Ivo Andrić, niko je nije volio više od Ive Andrića.“, valjda sa optimističkim očekivanjem da ćemo svi mi koji taj sugestivni izraz njegove euforije pročitamo početi misliti kao on.

Ažurirano: Subota, 09 Lipanj 2012 09:44
 
A kako na lik i djelo Ive Andrića gledaju neki srpski kritičari ? (17) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 19 Svibanj 2012 21:54

Nadan Filipović

U pokušajima stalnog izjednačavanja krivice u stilu "svi su podjednako krivi“ i reduciranju sudski dokazanog genocida nad bosanskim muslimanima na nivo najobičnijeg plemenskog sukoba, neki Srbi pozivaju u pomoč i svoga Ivu Andrića.

Nema baš puno realističkih primjera srpske kritike "lika i dela“ Ive Andrića. Tako je jedan od rijetkih kritičara Sveta Lukić u tekstu “ Ivo Andrić lično i politički“ 1994. godine zapisao: “U odbrani Andrića po svaku cenu oseća se balkansko, na prvu transmisiju tempirano strahovanje da jedina svetska književna veličina sa ovog terena ne bude zasenčena, da nijedan list ne padne na mramornu bistu. Pri tom je nevolja što je ideološki, komunistički član Partije Andrić postao u nekoj vrsti sporazuma o nepominjanju njegove prošlosti.“

U "Glasu javnosti“, Beograd, od 26. novembra 2000. godine Ljubica Pupežin je napravila intrevju sa beogradskim profesorom, kritičarom i književnikom Mihajlom Pantićem, a pod naslovom "Svi bi htjeli največeg“. U tom intervjuu spomenuti Mihajlo Pantić, želeći biti na silu duhovit, za Ivu Andrića kaže da je "Srpski pisac hrvatskog porekla potreban Muslimanima“.

Ažurirano: Nedjelja, 20 Svibanj 2012 11:42
 
Moralno pokroviteljstvo Ive Andrića nad izvršiteljima dva genocida nad bosanskim Muslimanima - 16 PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 26 Ožujak 2012 18:51

Nadan Filipović

Mislim da treba naglasiti da su Ivi Andriću "širom otvorili vrata“ renomirani izdavači poput Belfonda, Suhrkampa, Random Housa, Harpera Collinsa ili Carl Haser Verlag-a. Pri tom je roman "Na Drini ćuprija“ najčešće objavljivano Andrićevo delo, a odmah iza ovog naslova slijede "Prokleta avlija“ i "Travnička hronika“. Trenutno ne posjedujem pouzdane i provjerene podatake o objavljenim izdanjima Ive Andrića prije agresije na Bosnu i Hercegovinu, ali znam da je 1995. i 1996. izdavanje Andrićevih radova doseglo vrhunac, sa ukupno trideset osam štampanih izdanja, dok je 1999. godine Ivo Andrić ponovo prisutan u čak devetnaest izdanja. Uglavnom, stotine miliona čitalaca širom svijeta stekli su svoje mišljenje o bosanskim muslimanima, Bosni i uopšte o islamu iz djela Ive Andrića. Možemo samo zamisliti kakav su to "lijep“, odnosno „lep“ utisak stekli.

Ivo Andrić je namjerno “zaboravio pažljivo pročitati ili uopšte i pročitati” kapitalno djelo njemačkog orijentaliste gospođe Dr Sigrid Hunke, pod naslovom “Allahs Sonne über dem Abendland, Unser arabisches Erbe“, (Allahovo sunce iznad Zapada. Naše arapsko nasljeđe), Deutsche Verlags - Anstalt, Stuttgart, 1960. godine. Gospođa Dr Hunke u spomenutom djelu na pravi naučno utemeljeni način pokazuje i dokazuje koliko je ustvari dubok i svestran pozitivni uticaj islama i muslimana na razvoj nauke i kulture Zapadnoga svijeta. Tog izuzetnog uticaja islama i muslimana na kulturu Zapada Ivo Andrić uopšte ne želi biti svjestan. Bilo bi malo vjerovatno da Ivo Andrić nije pročitao ovo kapitalno naučno djelo, a i ako ga je pročitao on iz njega nije ama baš ništa prihvatio, te je dosljedno do kraja života istrajao na svom antiislamskom, antimuslimanskom, a u suštini antibosanskom putu.

Ažurirano: Utorak, 27 Ožujak 2012 14:43
 
« Početak«1234»Kraj »

Stranica 1 od 4

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search