LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor
Historijski retrovizor
Petak, 04 Studeni 2016 10:55

 

Abdul Hamid IIIzmeđu istine i mita - Jesu li Osmanlije prodale Bosnu?

Sedad Bešlija, Sarajevo

(na slici: posljednji turski sultan Abdul Hamid II)

Nemoguće je govoriti o bosansko- osmanskim odnosima kroz historiju, a da se ne spomene već ustaljena narodna trakavica da su “Osmanlije prodale ili ostavile Bosnu i Bošnjake”. Odgovor na takvu konstataciju nije nimalo lahak, a sagovornik obično očekuje da on bude kratak, jasan i precizan. Međutim, neki odgovori ne mogu biti takvi. Neki zahtijevaju duga objašnjenja, a neka pitanja ostaju otvorena koliko se god objašnjavalo. Ponekad odgovor otvara nova pitanja. Pitanje koje se tretira u ovom tekstu daje upravo takvu vrstu odgovora. Zbog toga će se u narednim rečenicama pokušati odškrinuti vrata odgovora, odnosno dotaći ključnih momenata o ovoj temi.

U širem okviru poznatog “Istočnog pitanja”, austrijski planovi za ovladavanje Bosnom sežu u prvu polovinu 17. stoljeća. Na vojnom se polju taj plan pokušavao realizirati dva puta (od 1697. do 1737. i od 1788. do 1791. godine), ali bezuspješno. U trećem pokušaju, 1878. godine, bio je uspješan i završio je okupacijom Bosne i Hercegovine.

Dva procesa u posljednjoj četvrtini 19. stoljeća, međusobno povezana i neodvojiva, ostavila su ogromne posljedice na cijelu epohu: širenje Ruskog carstva i uzmicanje Osmanskog carstva. Donijela su nezavisnost balkanskim narodima, potom i osmansko-ruski rat, te na koncu propast Osmanskog carstva. Na kraju su Osmanlije bile primorane napustiti dvije petine teritorije kojom su vladali, ostavljajući ondje petinu muslimanskog stanovništva svoje dotadašnje države (približno 5,5 miliona) u carstvu u kojem su muslimani činili njegovu polovinu.

Austrijanci nisu željeli gubiti vrijeme, već su poslali izaslanika u Istanbul samo s jednim zahtjevom: da im se dodijele Bosna i Hercegovina. U suprotnom, prijetili su povlačenjem podrške za sužavanje granica Srbije, Bugarske i Crne Gore. Iako su smatrali da Porta nema drugog izlaza, osim da udovolji njihovim aspiracijama, osmanske službe odbile su ovaj zahtjev.

 
Historijski retrovizor
Srijeda, 12 Listopad 2016 00:04

 

GradiškaBitka na Ljevče Polju 1945

Bitka na Lijevče polju je sukob koji se odigravao od 30. marta do 8. aprila 1945. između ustaša i domobrana s jedne strane i četnika s druge strane nedaleko od Banje Luke. Snagama NDH je zapovedao general Vladimir Metikoš, a četničkim vojvoda Pavle Đurišić. Bitka je završena porazom četnika.

Uvod

U jesen 1944. jedinice NOVJ su uz pomoć sovjetske Crvene armije oslobodile veliki deo Srbije. Četnički zapovednik Srbije, pukovnik Keserović, i njegove trupe, su bili zarobljeni, a vođstvo pobijeno. Druga četnička vojska pod vodstvom popa Momčila Đujića, generala Damjanovića, vojvode Dobroslava Jevđevića i generala Mušickog je preko Nemaca poslana u Istru i Sloveniju. Treća i najveća četnička vojska bila je pod zapovedništvom vojvode Pavla Đurišića i vojvode Petra Bačevića. Ta vojska se sastojala od 39.000 ljudi i u to vreme se nalazila u Crnoj Gori u blizini granice s NDH. Među njima je bilo četnika iz Sandžaka, Bosne, Hercegovine, Crne Gore i dela Srbije.

Planovi četnika

Uporedo sa nemačkim povlačenjem iz Crne Gore teklo je i povlačenje crnogorskih četnika. General Dragoljub Mihailović im je poručio da krenu prema Bosni gde će se spojiti sa četnicima iz Srbije. Koncentracija je određena na prostoru između reka Bosne, Vrbasa i Save. Đurišićevi četnici su 5. decembra 1944. krenuli severno uz Drinu i u selu Kožuhe susreli se sa Dragoljubom Mihailovićem. Na ovom sastanku došlo je do oštrih reči između Mihailovića i Đurišića. Đurišić je želeo da napusti Bosnu i da prođe kroz Hrvatsku. U tome ga je podržao Hercegovački odred pod komandom vojvode Petra Baćovića i popa Perišića, kao i neki odredi iz Srbije. Đurišić je napustio Mihailovića i poslao svoje ljude u Zagreb da preko Sekule Drljevića dobiju dozvolu za prelaz preko Hrvatske. Prvi transport ranjenika zadržan je na železničkoj stanici u Dugom Selu, drugi na železničkoj stanici u Okučanima, a treći na železničkoj stanici kod Bosanskog Broda.

 
Historijski retrovizor
Ponedjeljak, 11 Srpanj 2016 09:19

 

Safet BandžovićProgon muslimana iz Srbije 1830-1867. godine

Safet Bandžović, Sarajevo

Ivo Andrić 23. avgusta 1938. u svojstvu pomočnika ministra za vanjske poslove pismom iz Beograda obavještava jugoslavensko poslanstvo u Londonu o ”iseljavanju muslimana iz Južne Srbije ” Pisao je: ”Potrebno je, ipak, već sad reči da se radi, ukoliko se nas tiče, na iseljavanju iz Južne Srbije življa turskog jezika i turske kulture. Prema našim statističkim podacima turska manjina u Jugoslaviji broji oko 150.000 duša, dok Turci smatraju da njen broj dostiže i do 250. 000. U tim granicama svakako će biti utvrđena iseljenička kvota. Za nas kao i za Tursku ovo nije samo jedno nacionalno-političko pitanje, kao što se to često pominje. Socijalni razlozi nam naročito nalažu da se što pre ostvari plan o iseljavanju turskog življa. Iseljavanjem Turaka oslobodile bi se velike površine ziratnog zemljišta na kome bi se mogao smestiti veliki broj naših sunarodnika iz pasivnih krajeva države, kao što su Crna Gora, Dalmacija, Hercegovina, Lika.” (Ivo Andrić, Diplomatski spisi, Beograd1992, 193-194)

U pripreme za masovno iseljavanje muslimanskog stanovništva iz Kraljevine Jugoslavije, a koje se izjašnjavalo kao tursko, bilo je uključeno više državnih organa i naučnih institucija. Veliki broj zahtjeva za iseljavanjem iz Jugoslavije neki su srpski naučnici pokušavali da objasne kao ”nedoraslost građanskom pravnom poretku ”, bez uzimanja u obzir djelovanja svih faktora koji su pratili i podstrekivali obim emigracije. Turske vlasti su bile planirale da iseljenike iz Jugoslavije nasele na granične prostore prema Kurdima u Iranu i Iraku. Pokušaj naseljavanja domaćeg turskog stanovništva u ove nesigurne predjele nije uspio jer Turci nisu željeli da idu u brdske i borbama izložene krajeve.

 
Dr Joseph Goebbels je bio mala maca!
Utorak, 01 Ožujak 2016 08:44

 

Srpska propagandaSrpska propaganda zaista nema ni mikrogram mjere, a da o "moralu" mnogih novinara i ne govorimo!

Beogradske "Večernje novosti" su u cilju najcrnje ratnohuškačke i antimuslimanske propagande, a na kojoj bi im pozavdio i sam Dr Joseph Goebbels, iskoristile sliku Uroša Predića, “Siroče na majčinom grobu” iz 1879. godine. Tekst Večernjih iz 1994. godine glasi: "Najveće žrtve ratova su deca. Tako je i u ovom, najnovijem, u kojem srpski narod ponovo brani svoj goli opstanak. Slika koja je pre godinu i po dana obišla svet, sa groblja kod Skelana, na kojoj ovaj dečak - siroče očajava nad grobom oca, majke i ostale rodbine koju su u ofanzivi pobili muslimani, i dalje potresa sve koji znaju šta je dečja patnja. Dečaka sa slike u međuvremenu usvojila je jedna porodica iz Zvornika, i sada je on učenik prve godine srednje vojne škole."

 
Uvod u motrišta rahmetli Adil-bega Zulfikarpašića
Utorak, 20 Listopad 2015 13:32

 

TunjoHistorijski sporazum

Muhamed Filipović

Prvo ću se, dakle, osvrnuti na "historijski sporazum", o kojem su vođeni pregovori tokom ljetnih mjeseci 1991. godine, da bi u ranu jesen bili grubo prekinuti od strane Alije Izetbegovića i SDA (voditelj TV emisije, u kojoj su Adil Zulfikarpašić i Nikola Koljević saopćavali javnosti preliminarni tekst sporazuma, dobio je telegram iz Centrale SDA, u kojem je odbijen ne samo tekst o kojem je postignuta određena saglasnost, nego je bila odbačena čak i sama ideja i svaka mogućnost sporazuma), čime je ova inicijativa, koja je počela davati rezultate, ne samo u toku sporazumijevanja, nego i u poboljšavanju odnosa na terenu, neslavno završila.

Pregovori su vođeni na inicijativu Adila Zulfikarpašića i moju. U njima smo učestvovali, s muslimanske strane, nas dvojica, a sa srpske strane pokojni Nikola Koljević i Momčilo Krajišnik.

Pregovori su započeli uz punu saglasnost Alije Izetbegovića, koji nam je dao plan da pregovaramo u ime Muslimana, jer mi nismo željeli da pregovaramo bez njegovog mandata, a srpske predstavnike je ovlastio Radovan Karadžić, koji je i sam učestvovao u prvom razgovoru prilikom otpočinjanja pregovora. Inicijativa za pregovore nastala je zbog očitog i stalnog pogoršavanja stanja u zemlji i napetih odnosa između nacionalnih stranaka, od kojih su se neke već uveliko vojno organizirale i naoružavale i ušle u sistem vojnih i policijskih organizacija susjednih država (Jugoslavije i Hrvatske), dok su Muslimani bili bez ikakve podrške sa strane, bez oružja i između čekića i nakovlja, tj. hrvatskih i srpskih želja za prisvajanjem naših teritorija i priključenjem matičnim državama. U razgovoru s Izetbegovićem ukazali smo na sve te okolnosti i krajnje zabrinjavajući tok stvari i zatražili od njega da pregovara sa Srbima, s kojima je njegova stranka bila u savezu i vladala zemljom, a s kojima je bilo najviše napetosti u odnosima. On je rekao da se slaže s nama u analizi i ocjeni da je krajnje vrijeme da se pregovara, ali da njemu Srbi više ne vjeruju, te je nas dvojicu zamolio da pregovaramo u ime Muslimana. Znajući Izetbegovićevu kolebljivost i sklonost da demantira i sebe, a kamoli nas, ja sam kazao da mi trebamo njegovu javnu izjavu da odobrava pregovore i podržava naš pregovarački plan. Mislio sam, naivno, da će to biti dovoljno da se izbjegnu moguće situacije osporavanja našeg pregovaračkog mandata.

 
Historijski retrovizor
Nedjelja, 28 Lipanj 2015 20:41

 

APPodsjećanje na ne tako predavno (U)-svojatanje

Poglavnik NDH, Dr Ante Pavelić je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. lipnja 1941. rekao da su „bosanski muslimani najčistiji dio hrvatskog naroda" (Die Kriegsjahre. Akten zur deutschen auswartigen Politik 1918-1945, D, Heft XII., 2. Vandenhoeck & Ruprecht Verlag, Gottingen, 1969., s. 814.)

 
Historijski retrovizor
Nedjelja, 28 Lipanj 2015 19:32

 

APPodsjećanje na (ne)davno svojatanje U - "cvijeća"

Poglavnik NDH, Dr Ante Pavelić je u susretu s Hitlerom u Berlinu dne 6. lipnja 1941. rekao da su „bosanski muslimani najčistiji dio hrvatskog naroda" (Die Kriegsjahre. Akten zur deutschen auswartigen Politik 1918-1945, D, Heft XII., 2. Vandenhoeck & Ruprecht Verlag, Gottingen, 1969., s. 814.)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 5 od 20

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search