LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor
Simbol otpora zlu
Nedjelja, 31 Svibanj 2015 21:14

 

DietrichDietrich Bonhoeffer, simbol otpora zlu!

Jozo Šarčević

Bonhoefferova etika nije se zasnivala na razini frazeologije i apstraktnih principa, već je bila usmjerena na konkretnu borbu protiv zla oličenoga u nacizmu.

Uhićen je 6. travnja 1943; 20. srpnja 1944. skupina koju je on potpomagao pokušala je izvršiti atentat na Hitlera; 8. travnja 1945. na Hitlerovu je zapovijed osuđen na smrt vješanjem, koje je izvršeno u zoru 9. travnja. Ovakav ishod bio je logičan s obzirom na njegov konstantni proturežimski angažman. Već se 1933. javno usprotivio Führeru.

Zašto danas ljudi poštuju ovog njemačkog evangeličkog teologa i zašto se na njegovu djelu nadahnjuju?

Dietrich Bonhoeffer gostovao je 1. veljače 1933. na radiju s temom Promjena pojma vođe. To je ustvari bila reakcija na Führerov slogan u “Mein Kampfu”, koji glasi: „Naš pokret predstavlja u najmanjem i najvišem bezuvjetni autoritet vođe.“ Dietrich je u emisiji izlagao o granicama kojih bi vođa morao biti svjestan s obzirom na svoj autoritet. Lako se može dogoditi da prekorači granice odgovornosti prema onima koji se dadu voditi. Može se dogoditi da vođa postane idol i da tako ljude očara. (U jednom pismu nekoliko godina kasnije, Dietrich će napisati: „Velika maskarada Zloga uskovitlala je sve etičke pojmove. Zlo se pojavljuje u obliku svjetla, dobročinstva, povijesne nužnosti, društvene pravednosti.“) Emisija je prekinuta poslije Bonhoefferove tvrdnje da se vođa (Führer) lako može pretvoriti u zavodnika (Verführer). Daljnje izlaganje zasigurno ne bi pogodovalo porastu histerije kod masa. Od ovog će trenutka Dietrich biti pod stalnom prismotrom tajnih službi. Čak je i Hitler osobno bio upoznat s njegovim mislima.

 
Historijski retrovizor
Utorak, 12 Svibanj 2015 19:05

 

        

MaršMarš pobijeđenih: "Eto vam! Stigli ste do Moskve!"

Prevela Ana Martinović, mart, 2015

Jula 1944. po ulicama Moskve je sprovedeno 57.000 zarobljenih njemačkih vojnika, oficira i generala. To što se tog dana moglo vidjeti na ulicama prestonice bio je pravi odraz karaktera ruskog, sovjetskog čovjeka: nije se desio nijedan incident. U Rusiji nikad nije postojalo obračunavanje sa poraženim neprijateljima, bez obzira koliko su zla učinili.

Moskovljani su 17. jula 1944. iz „tanjira“ koji su visili po prostorijama i prenosili sa fronta radosne i tužne vijesti „Od Sovjetskog informbiroa“, dva puta – u 7 i 8 časova ujutru – mogli da čuju ovakvo saopštenje načelnika moskovske milicije: danas treba da kroz Moskvu budu sprovedeni pod oružanom pratnjom njemački ratni zarobljenici, i to vojnici i oficiri koje je neposredno prije toga zarobila Sovjetska armija 1, 2. i 3. Bjeloruskog fronta. Ista informacija je objavljena i na naslovnoj strani najnovijeg broja lista „Pravda“.

Zarobljenike su u jutarnjim časovima sakupili na hipodromu, nakon čega su kolone (sa po 20 postrojenih ljudi) u 11 časova krenule u dva pravca pod rukovodstvom komandanta Moskovskog vojnog okruga general-pukovnika P. A. Artemjeva. Prva kolona je išla kroz Lenjingradski drum (jedna od glavnih moskovskih ulica, danas Lenjingradski prospekt) i Ulicu Gorkog do Trga Majakovskog i dalje duž prstena oko centra grada – „Sadovoj prsten“ – u smjeru kazaljke na satu. Kretanje 42 hiljade ratnih zarobljenika trajalo je 2 časa i 25 minuta. Dio njih je stigao na Kursku železničku stanicu, drugi su sa Sadovog prstena skrenuli u Kaljajevsku ulicu ili na 1. Meščansku.

 
Podsjećanje - svjedok vremena Adil Zulfikarpašić
Subota, 02 Svibanj 2015 23:03

 

adilAdil Zulfikarpašić – Put u Foču (1)

Srce mi je zakucalo od uzbuđenja, kad sam čuo da još danas putujem u Foču, u Vrhovni štab. Tamo sam pozvan od Tita. Foča je moj rodni kraj. Tu je moja majka i tu su moje četiri sestre. Tu je živio i moj brat; prije nekoliko dana sam čuo, da su ga zaklali četnici. Kako je do toga došlo, nisam sebi mogao predstaviti. Moj je brat sa srpskim komšijama živio vrlo dobro. Politički se nije isticao. Iz naše kuće niko nije bio u ustašama, pa niti u hrvatskoj vojsci. Ja sam od prvoga dana u partizanima. To je poznato čitavoj Foči. Na Drini je izvršeno nečuveno klanje. To se pročulo po čitavoj zemlji. Da li je haranje i prolijevanje ljudske krvi bilo uistinu onolikih razmjera, kako se pričalo ili je svijet pretjerivao, o tome sam se trebao uvjeriti svojim očima.

Pero Kosorić, zapovjednik bataljona i još nekoliko pratioca. Na putu između Dobropolja i Poljica dočekala su nas zgarišta i nijema pustoš muslimanskih sela. Još prije mjesec dana, kada je naš odred ovuda zadnji puta prolazio, stanovnici su nas nudili suhim voćem i iznosili nam hljeb sa pekmezom, djeca se oko nas gonjala i molila nas da im damo koju olovku.

Jedan mališan velikih kestenjavih očiju vukao me za kajiš.

- Hej, druže komesare!

- Odakle ti znaš da sam ja komesar?

- Pa čuo sam od ovih ljudi. Nego, ako zanočite ovdje, hoćeš ti kod nas spavati?

- Drugi put. Danas moramo dalje da gonimo Talijane, ali ja ću tebi drugi put doći.

Gdje su ta djeca sada? Gdje su njihove majke i očevi? Gladni psi vijali su oko sela. Putem nam je dolazio u susret neki seljak. Vidjelo se po nošnji, da je Srbin.

- Šta je bilo sa ovim svijetom, čiča?

- Kojim svijetom? – pravio se stari nevješt.

- Iz Poljica i Draca, iz ovih kuća, pokazao sam mu rukom na zgarišta.

- A sa Turcima? – kao dosjetio se on. – Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazo sam ja vojvodi Klariću: ‘Iskopajte jame, pa zatrpajte; naćerajte, neka sami sebi jame kopaju!’ – A on meni kaže: “Nemamo vremena, čoče, jer partizani mogu svaki čas da bahnu. Dolaze od Jeleča.” Vi ste ih, eto, vala omeli. Mogu nam čeljad od smrada oboljeti.

Po njegovom mišljenju na tome je jedino počivala težina problema. Ništa nisam odgovorio.

(Godišnjak, broj 4, Beč, 1957)

 
O španjolskoj inkviziciji (6)
Srijeda, 29 Travanj 2015 15:15

 

O inkviziciji u Španjolskoj i proganjanju muslimana i jevreja (6)

Španjolska inkvizicija – podsjetnik na zlokobna vremena

Ševko Omerbašić u Biltenu – glasilu Islamske zajednice Zagreb, broj 157, 2014

moureskkPotrebno je kazati da je iskustvo Moreška (španjolskih muslimana) znatno variralo od jednog regiona do drugog, tako da je teško generalizirati. U nekim djelovima Španjolske vladali su izuzetno dobri odnosi među starim kršćanima i pokrštenim Moreškama. Trevor Dadson, koji je u jednoj španjolskoj privatnoj arhivi otkrio svežanj pisama koja su pisali Moreški, od kojih su neka poslana sa francuske granice, piše detaljnu studiju o Willarubiji u La Manchi, gdje su Moreški sačinjavali 20% stanovništva, posjedovali najbolja imanja i bili dobro integrirani u zajednicu, dotle da su ih njihovi susjedi stari kršćani štitili kada bi im u neželjenu posjetu dolazili istražitelji Inkvizicije. Pisma otkrivaju da su se mnogi od prognanih uspijevali uvući u Španjolsku i putovati nazad stotinama kilometara kako bi se vratili kućama. (na slici nepoznatog autora - "Protjerivanje muslimana iz Španije")

Potpuna priča o patnjama kojima su Moreški bili izvrgnuti nikada nije ispričana: “kako su oni koji su preživjeli putovanje stizali na odredište gladni i siromašni, jer su usput potrošili sve što su mogli ponijeti ili im je pokradeno ili oteto, kako su oni koji su putovali kopnom preko Francuske morali plaćati zemljoposjednicima da bi se napili iz rijeke ili sjeli u hlad, kako su hiljade onih koji su pružali otpor i preživjeli okončali kao robovi na brodovima, kako su oni koji su čekali na brodski prijevoz bili gladni do te mjere da su svoju djecu davali u zamjenu za kruh, kako je i službena politika Crkve bila da se odvajaju djeca Moreška od roditelja.

Sudbina djece Moreška, koja nikada nije bila izučavana, zavređuje da se detaljnije prouči. Vjerojatno je prvobitna nakana Juana de Ribere, koju je državni savjet odobrio 1. rujna 1609. godine, bila da sva djeca do 10 godina trebaju ostati u Španjolskoj da ih podučavaju svećenici ili povjerljive osobe kojima će služiti sve do 25. ili 30. godine, u zamjenu za smještaj, hranu i odjeću. Čak su i dojenčad trebala biti predana dojiljama iz reda starih kršćana pod istim uvjetima. Kasnije je dobna granica smanjena na ispod pet godina. Ukrcajne liste pokazuju da je ova okrutna politika bila bar djelomično provođena. Čini se da je među Moreškama koji su ukrcani u Alikanteu u Andaluziji između 6. listopada i 7. studenog 1609. godine nedostajalo približno 14.000 djece. Ovo je utemeljeno na pretpostavci da je po porodici bilo 2,5 djece (što je konzervativan broj). Prema dokumentu datiranom 17. travnja 1610. godine, u Kraljevini Valenciji je bilo 1.832 djece Moreška do sedam godina, od kojih su sva, mimo volje svojih roditelja i staratelja, poslana u Kastilju da služe tamošnje crkvene velikodostojnike i plemiće. U srpnju 1610. godine, Crkva je preporučila da svu djecu Moreška iznad sedam godina treba prodati kao stalne robove starim kršćanima. U njih su spadala siročad pobunjenika, djeca koju su uhvatili vojnici ili druga koju su sakrivali i o njoj se brinuli ljudi koji su vjerovali da time čine dobro djelo.

 
Historijski retrovizor
Subota, 28 Ožujak 2015 17:22

 

Novi behar 1 NEWDeseti travnja

(tekst koji je 1945. godine autora "odveo" pred streljački stroj)

Dr. Atif Hadžikadić

Po treći put slavi hrvatski narod godišnjicu uzkrsnuća i obnove svoje vlastite hrvatske države, koju je poslije bezbrojnih primjera borbe i žrtava, težkih muka i stradanja hrvatskoga naroda za državnu samostalnost nakon osam stoljeća robovanja na maču i pušci dobio zaslugom Poglavnika, a uz obilnu pomoć velikog njemačkog Führera. Hrvatski se narod konačno nalazi u svojoj slobodnoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj sa svojim narodnim imenom i svojim državnim područjem, sa svojim Poglavnikom i svojom vladom, sa svojim zakonima i svojom vojskom. Našem je pokoljenju bilo dosuđeno, da doživi taj sretni čas, kada može slobodno slaviti veliki blagdan svoje državne samostalnosti.

Istina je, da ovo naše slavlje pada u ozbiljna i težka vremena, kada je ratni vihor zauzeo strahovite razmjere, ali u ovim osobito mučnim prilikama treba da imamo na umu, da se države ne stvaraju i ne izgrađuju bez težkih napora i izvanredne izdržljivosti. Naša se država rodila u vatri i plamenu, još nam gori krov nad glavom. Ovaj naš naraštaj, koji je doživio sretan čas ostvarenja svoje narodne nezavisnosti i slobode, primio je ujedno na sebe i veliku odgovornost za održanje ove tekovine, pa mora uložiti sve svoje sile i upregnuti sve svoje snage, kako bi se temelji naše državne samostalnosti izgradili što čvršće i trajnije na sreću budućih pokoljenja hrvatskog naroda.

Tri godine naše državne samostalnosti proživjeli smo u krvavoj borbi, izdržali smo u mučnim časovima, izloženi raznim kušnjama i biesnom naletu neprijatelja sa svih strana, ali smo ostali nepokolebljivi u čvrstoj vjeri, da će hrvatski narod, okupljen oko svoga Poglavnika, a uz veliku pomoć naših saveznika, izdržati pod svaku cienu do konačne pobjede i izgraditi svoju državu na zadovoljstvo cielog hrvatskog naroda.

 
Historijski retrovizor
Petak, 27 Ožujak 2015 09:55

 

Jusuf MehonjićPriča o sevdalinkama: Jusuf Mehonjić, bošnjački heroj koji se nikad nije pomirio sa okupacijom Sandžaka

Avdo Huseinović, Zagreb

Sevdalinka o odmetanju Jusufa Mehonjića u komite

Mlad se Jusuf oženio, do ponoći s ljubom bio,

od ponoći ferman stiže, hej Jusufe car te zove.

Carska hazna pokradena, na Jusufa potvorena,

 stade Jusuf konja fermat, višnjeg ljuba suze ljevat.

 Hej Jusufe bolan bio, još me nisi poljubio,

 hej Jusufe lane moje, skim ostavljaš zlato svoje.

 Ostavljam te majci svojoj, majci mojoj tri godine,

 ak' ne dođem za četiri, ti se udaj za drugoga.

 

Nakon završetka Balkanskih ratova, potpisivanjem Bukureštanskog ugovora 10. avgusta 1913. godine, Srbi su ostavili muslimanima iz Sandžaka i Kosova četiri godine roka da odluče hoće li živjeti pod hrišćanskom vlašću ili se iseliti. Pri tom su Bošnjacima i Albancima garantovali ista građanska i poltička prava kao i ostalom stanovništvu – sloboda na vjeroispovijesti, dvojezične svjetovne škole, vjerske škole... Svako mjesto sa većim brojem muslimanskog stanovništva može izabrati vlastitu muslimansku opštinu.

Međutim, sva ova obećanja srpska vlada je pogazila. Srpski i crnogorski režim odmah je počeo u praksi primjenjivati princip “čija je vlast toga je i vjera”. Počinju masovna protjerivanja bošnjačkog i albanskog stanovništva u Tursku. U proljeće 1914. godine iseljavanje je bilo najintenzivnije. Tada je, prema turskim podacima, iseljeno oko 200.000 Bošnjaka sa teritorija okupiranog Sandžaka, Kosova i Makedonije i drugih dijelova Balkana.

 
Historijski retrovizor
Petak, 20 Ožujak 2015 22:25

 

BosnjaciIseljavanje Bošnjaka u Tursku nakon 1878. godine u literaturi i dokumentima (8)

Bošnjaci – narod razbijen na tri dijela

Safeta Obhođaš, Wuppertal, Njemačka

Iz svega što sam do sada pisala o sudbini bošnjačkog naroda nakon ulaska Austro-Ugarske Monarhije u Bosnu i Hercegovinu 1878. godine, može se jasno vidjeti da je u tom vremenu započelo njegovo razbijanje u tri dijela. Uzroci tadašnjeg razbijanja bošnjačkog korpusa su višestruki: na prvom mjestu nedostatak “nacionalne ćudi”, političke i državotvorne orijentacije, neobrazovanost i nepoznavanje vlastite historije, religijska zaslijepljenost, obespravljenost i gubitak imanja, pritisci jačih naroda, ali i mešetari iz vlastitih redova, među kojima je bilo i dosta onih iz redova uleme.

Jedan dio Bošnjaka je zaista stigao do Turske, ali mu nije bilo dozvoljeno nastaniti se u krajevima bliže Evropi, nego je morao ići dalje, u divljinu Anadolije. Drugi dio je, kako sam pisala u prošlim nastavcima, ostao u Sandžaku gdje se, ako je preživio Balkanske ratove, izmiješao sa tamnošnjim muslimanskim življem. Ali želja za povratkom u maticu Bosnu nije nikad nestajala pa su se mnogi, posebno poslije rata 1992. godine, i vratili u Sarajevo. Ali odnos Bošnjaka iz Bosne i Sandžaka je već tema za neku drugu studiju. U ovom nastavku je više riječ o tome, šta se desilo sa našim narodom u Turskoj. Jedno kratko literarno svjedočanstvo o tome ostavio nam je već spomenuti Šemsudim Sarajlić u svojoj pripovijetci “Razija.”

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 6 od 20

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search