LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor
Historijski retrovizor
Petak, 20 Ožujak 2015 08:53

 

BeharBorba protiv okupacije Bosne i Hercegovine: bojevi oko Tuzle 1878.g.

Dr Atif Hadžikadić, “Novi Behar” (br. 5, 1. VII. 1927., str. 8-9)

U ratovima s Rusijom iz g. 1878. ostavila je ratna sreća na cjedilu Tursku, te je nakon nesrećnih bojeva na azijskom i evropskom tlu došlo istočno pitanje na dnevni red. Turska je vojska bila strašno potučena, a put prema Carigradu bio je otvoren Rusima. Sada je interes evropskih sila tražio, da se one miješaju, jer je Rusija postala sveopća opasnost. Tako je došlo do posredovanja engleskoga i nastojanja, da se Sanstefanski mirovni ugovor, koji je Rusija diktirala Turskoj 3. marta, predloži evropskim silama na odobrenje. U tome nastojanju osobito je Englesku pomagala Austrija kao i svo evropsko javno mišljenje, te se je Rusija teška srca morala priklonuti sveopćem pritisku. Tako je došlo do Berlinskog kongresa, koji je sazvao u Berlin Bismark, gdje se vijećalo od 13. juna do 13. jula 1878 g. Taj kongres je dao pravo Austriji, da okupira Bosnu i Hercegovinu, koje nisu bile uopće uzete u obzir Sanstefanskim mirom. Tako je došlo do okupacije Bosne i Hercegovine. Koncem jula g. 1878. počeše ulaziti čete bečkoga ćesara u našu otadžbinu, ali udariše na žestok otpor muslimanskog svijeta, te su ćesarove čete svaki korak plaćale svojom krvi. Austro-ugarska vojska udarila je najprije na Tuzlu, ali je muški dočekana i morala je uzmaći pred junačkom odbranom muftije Taslidžaka, koji je organizirao otpor tuzlanske ehalije. Pred dolazak Švabe na dva do tri mjeseca kupili su se u Tuzli potpisi od ehalije, da se traži od evropskih sila, da dođe Švabo u Bosnu, da postavi red, jer se govorilo, kad ne može ostati Turska, neka dođe velesila. U tu svrhu kupili su potpise: Šemsi beg Tuzlić, Ibrahim beg Džindo, Hadži Mehmed Tevfik ef. Azabagić, Mehaga Imširagić, Mehaga Bešlaga, muftija Ganibegović (rodom iz Gračanice) i još ešrefa tuzlanskoga. Svijet bi se sakupljao pred džamijama, gdje su uzimati potpisi, a medžlis sakupljača tih potpisa bio je u konaku Šemsibegovu i u ruždiji, u kojoj se sada nalazi općinski ured. Među pravoslavnim kupio je potpise Živko Crnogorčević, a među katolicima Boško Štitić, kujundžija.

 
Historijski retrovizor
Petak, 13 Ožujak 2015 21:43

 

Safeta-Obhodjas-2013Iseljavanje Bošnjaka u Tursku nakon 1878. godine u literaturi i dokumentima (7)

Safeta Obhođaš, Wuppertal, Njemačka

Radikalni imperijalizam balkanskih osvetnika - stradanje Bošnjaka za vrijeme Balkanskih ratova 1912. i 1913.

Samo što su se muslimani iz Bosne i Hercegovine naselili u Sandžaku, došlo je do Balkanskih ratova i potpunog raspada Osmanlijskog carstva. Muslimani su se na tim prostorima pred Balkanske ratove dijelili na muhadžire - doseljenike iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore - i muslimane domoroce, koji su u tim krajevima oduvijek živjeli. Sudeći po arhivskim izvorima, a to su većinom službenički i učiteljski izvještaji sa terena, muslimani došljaci i domoroci nisu bili izmiješani, nisu imali neki zajednički identitet. Muhadžiri su najčešće opisivani kao vjerski fanatici, protivnici svih naprednijih shvatanja, u prvom redu školovanja. Razlozi podvojenosti među muslimanima su bili dvojaki, došljaci su bili siromašni, vrijeme je bilo prekratko da se prilagode u novoj sredini, a vladalo je i uzajamno nepovjerenje, tako da nije moglo biti govora o nekom političkom udruživanju i predviđanju onoga šta ih može zadesiti kad Osmanlije konačno izgube te krajeve.

U pisanju ovog teksta sam se opet, u prvom redu, oslanjala na knjigu Safeta Bandžovića “Iseljavanje Bošnjaka u Tursku”, objavljenu 2006. godine u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Zašto? Naime, ovu studiju bih svakako željela preporučiti svim onima koji žele saznati nešto više o vlastitoj historiji. Knjiga predstavlja jedno sveobuhvatno i vrlo temeljito istraživanje, sa skoro 80 stranica proučene izvorne građe, koja osvjetljava mračni period iseljavanja i stradanja Bošnjaka, a o kojem nikad nismo učili u školama. Posebna vrijednost ove knjige je nepristrasno i analitičko tumačenje historijskih izvora.

 
Historijski retrovizor
Subota, 07 Ožujak 2015 09:19

 

Safeta-Obhodjas-2013Iseljavanje Bošnjaka u Tursku nakon 1878. godine u dokumentima i literaturi (6)

Safeta Obhođaš, Wuppertal, Njemačka

Historijsko istraživanje dr. Safeta Bandžovića

“Hvala Bogu, imam svog sultana, pa imam kuda izaći”, rekao je Arifaga u Sarajlićevoj pripovijetci „Razija“.

Kojim putevima i u koje krajeve su odlazili Bošnjaci da opet stignu u "okrilje" svog sultana? Nekima je bila suđena daleka Anadolija, a drugi su ostajali na pola puta, najviše u Snadžaku.

Kao što je već spomenuto, islamizirani Sloveni su se i prije počeli seliti za turskom vlašću. Kad su Osmanlije sredinom devetnaestog vijeka morale napustiti područje Srbije, mnogi od njih su se pod pritiscima i progonima odlučili izbjeći u Bosnu i Hercegovinu. Nekoliko desetljeća kasnije je "bolesnik sa Bosfora" morao Bosnu i Hercegovinu predati Austro-Ugarskoj monarhiji. Turske jedinice su se nakon povlačenja iz tog kraka utvrdile u Sandžaku i u Makedoniji, jer sultan nije htio tako lahko napustiti evropsko tlo. On, međutim, nije mogao ni plaćati ni snadbijevati svoje askere, pa su oni pljačkali po Sandžaku i Makedoniji. Nisu upadali samo u hrišćanska, nego i muslimanska sela, ostavljajući narod bez igdje ičega. Mnogi muslimani iz Bosne i Hercegovine su svoju sudbinu, opstanak ili propast, povezali sa turskom vlašću, pa su išli u krajeve gdje se ona još držala. Ovdje u Njemačkoj sam srela više ljudi sa bosansko-sandžačko-turskim korijenima. To znači, njihovi preci su bili porijeklom iz Bosne i Hercegovine, ili možda još ranije iz Srbije, koji su nakon Bosne našli utočište u Sandžaku i tu ostali dok su se Osmanlije uspijevale održavati na vlasti, a onda se, ako su preživjeli Balkanske ratove 1912. i 1913., konačno iselili u Tursku.

Sultan udomljuje i usrećuje Bošnjake po Sandžaku

Dr. Safet Bandžović, mlađi bosanskohercegovački historičar, sveobuhvatno je istražio taj fenomen i svoja istraživanja objavio 1999. u djelu “Muhadžiri iz Crne Gore i Bosne i Hercegovine u Sandžaku nakon 1878. godine”, a izdavač je bio “Glasnik rijaseta islamske zajednice BiH”. On je o tom periodu pronašao veliki broj pisanih dokumenata, ali opet ne iz pera Bošnjaka, nego hrišćana, pismenih ljudi domorodaca u Sandžaku, koji su pisali o egzodusu Bošnjaka. Evo nekoliko tih svjedočanstva iz pera drugih nacionalnosti u Sandžaku, koje je hvatala panika od najezde siromašnih muslimana iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore. U školskim historijskim udžbenicima nakon Drugog svjetskog rata nije bilo ni pomena o ovakvom preseljavanju stanovništva.

 
Historijski retrovizor
Nedjelja, 01 Ožujak 2015 13:05

 

Hodža-Prva proleterskaFotografija Zahir-efendije Havića, hodže iz Slatine kod Foče, vjerskog referenta Prve proleterske divizije. Po okončanju bitke na Sutjesci, ranjenog i umornog Zahir - efendiju su zarobile ustaše, strašno ga izmučile i onda predale svojim “antifašističkim” suborcima, četnicima. Ubijen je u srpskom koncentracionom logoru Sajmište.

 
Historijski retrovizor
Petak, 27 Veljača 2015 22:34

 

Safeta-Obhodjas-2013Iseljavanje Bošnjaka u Tursku nakon 1878. godine u dokumentima i literaturi (5)

Safeta Obhođaš, Wuppertal, Njemačka

“Domovinska ćud” islamiziranih Slavena

“A mi? Društveno smo mrtvi. Velim, u nas nije otvoreno duševno oko, a njim svijet posmatramo!” - ovako je pisao Šemsudin Sarajlić, književnik ponikao iz Bosne, rođen je u Knežini 1887, dakle nije ni zapamtio vrijeme sultana, ali jeste iseljavanje; umro u Sarajevu 1960.

Sadržajem i ličnostima njegove mladalačka pripovijesti “Razija” - prvi put objavljena 1908. godine – pozabavila bih se kasnije, a sada da spomenem jednog drugog autora, jednog došljaka, zapravo jednog od prvih učitelja kojeg je u Bosnu i Hercegovinu dovela Zemaljska guvernerska vlada Austro-Ugarske. Zvao se Antun Hangi i svoje prvo mjesto učiteljovanja u Bosni dobio je u Maglaju. I on se, kao i mnogi drugi došljaci iz hrišćanskog svijeta, odmah počeo interesirati za “islamizirane Slavene”, njihov način života, vjeru i običaje. Svoja opažanja opisao je djelu “Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini”. Kratko nakon upoznavanja našeg mentaliteta došao je do zaključka: “Domovinska ćud naših muslimana i danas je slabo razvijena, jer kod njih prevlađuje vjerska strana. Tako, na primjer, nijesu oni sve do najnovijeg doba, do okupacije, pravo znali koje su narodnosti. Bezi, uglednije age i učeniji ljudi govorili su da su Bošnjaci i da govore hrvatski, ali masa naroda nije znala niti još znade koje je narodnosti.”

Ovdje upada u oči da je Hangi muslimane donekle smatrao Hrvatima islamske vjeroispovijesti. Njegovo djelo “Život i običaji muslimana u Bosni i Hercegovini” objavljeno je 1906. godine u Nakladi Daniela Kajona.

 
Historijski retrovizor
Četvrtak, 26 Veljača 2015 10:50

 

Priča o sevdalinkama: vakat kada su Bošnjaci, kao najamnici rata, ginuli na poljima Galicije

Avdo Huseinović, Zagreb

Rodna Bosno, daleko odosmo

Rodna Bosno, daleko odosmo!
Hej, majke naše, ne nadajte nam se!

Seje naše, ne kun'te se nama!
Hej, vjerne ljube, vi se preudajte!

Nas će care tamo oženiti,
hej, s crnom zemljom i zelenom travom.

Tokom agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, vrsni pjevač Muriz Kurudžija, iz naftalina je izvukao i narodu vratio zaboravljenu sevdalinku „Rodna Bosno, daleko odosmo“. Doduše, u njenoj izvornoj verziji naslov je „Lomna Bosno, daleko odosmo“.

 
Historijski retrovizor
Subota, 21 Veljača 2015 01:23

 

Safeta-Obhodjas-2013Iseljavanje Bošnjaka u Tursku nakon 1878. godine u dokumentima i literaturi (4)

Safeta Obhođaš, Wuppertal, Njemačka

Ko je i kako poticao egzodus?

Kad razmišljam o mentalitetu Bošnjaka, o njihovom trajanju kroz historiju, često mi naumpadne dobro poznata izreka: „Sloga kuću gradi, nesloga je razgrađuje.“ Sloge smo zaista imali malo, a nesloge toliko da se možemo samo čuditi da smo preživjeli do ovoga vakta. Naša nesloga je i bila jedan od uzroka iseljavanja u Tursku.

Hidžra, što na arapskom znači preseljenje, započela je odmah nakon dolaska Austro-Ugarske. Ali do 1882. iseljavanja su se dešavala uglavnom pojedinačno. Većinom su zauvijek odlazili mladi ljudi ostali bez zemlje i imetka, a rjeđe cijele porodice.

1882. godina je po mnogo čemu bila ključna. Prvo su se protiv bečke vlasti počeli buniti Hrvati, pa su se onda digli Srbi jer nisu prihvatali ono što je Monarhija nametala, a to je bila vojna obaveza i kuluk na gradnji puteva. Ustanak se iz Hercegovine proširio i na područja oko Foče, a ustanicima su se pridružili i neki muslimani koji nisu željeli služiti vojsku, ni kulučiti, a još manje privredno razvijati svoju zemlju po ugledu na zapadnjačku ekonomiju. Njima je bila sasvim dovoljna njihova naturalna privreda i teško su se navikavali na kapitalističko privređivanje, čija osnova je bio novac i obrt kapitala. Benjamin Kallay je ovako opisao njihove reakcije: “Oni mrze sve što je tuđinsko, bili to ljudi ili ustanove.”

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 7 od 20

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search