LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bosanski ljudi
Bosanski ljudi
Poruka podrumskim miševima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 11 Veljača 2017 23:41

 

šeherzada delićPORUKA PODRUMSKIM MIŠEVIMA

Šeherzada Delić na protestima boraca u Bihaću

AMA SADA JE ZAISTA DOSTA!!

DOSTA VAS JE!!

VI PODRUMSKI MIŠEVI RAZNIH NACIONALISTIČKIH, KLEROFAŠISTIČKIH KRIMINALNIH I PROPALIH STRANAKA, NIKAKVIH PORTALČIĆA, GOLUBOVI PREVRTAČI ŠTO BI ZA SITAN ĆAR PRODALI NE SAMO VLASTITU PARTIJU, NEGO I DRŽAVU I NAROD!
NEĆETE OD MENE PRAVITI MORALNU NAKAZU NI NARODNOG IZDAJNIKA!!

MOŽETE ME POKUŠAVATI ZAVADITI, I SA GENERALIMA I SA FUNKCIONERIMA, POLICIJOM, TUŽILAŠTVOM, NAČELNICIMA, CIJELOM SKUPŠTINOM, VLADOM, MEĐUNARODMOM ZAJEDNICOM, AMA BAŠ ME BRIGA!!!

ALI SA ČASNIM DEMOBILISANIM BORCIMA, PREVARENIM ISKORIŠTENIM I OSTAVLJENIM LJUDIMA, ISTINSKIM HEROJIMA ŠTO PODERANIH ČARAPA I ŠUPLJIH CIPELA IZGUBLJENO HODAJU SELIMA, ULICAMA I GRADOVIMA ŠIROM DOMOVINE, BOGAMI NEĆETE!

ZNAJU ONI ISTO KAO I JA, ŠTA VI POKUŠAVATE!
BIJES KOJEG OSJEĆAJU PREMA VAMA, USMJERITI NA MENE!

E NEĆETE USPJETI! PA NISAM JA SITNA KUKAVICA CRNE DUŠE I DRHTAVOG SRCA, KLECAVIH KOLJENA! JA SAM ŽENA! MAJKA! JA NE ODUSTAJEM!

Ažurirano: Nedjelja, 12 Veljača 2017 00:07
 
In memoriam PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 22 Siječanj 2017 12:01

 

novak-todorovicIn memoriam – Novak Todorović - Todor

Mirza Hasanefendić, Sarajlija 100%, sada u Kanadi

Pročitah neki dan u novinama tužnu vijest, da je umro Novak Todorović zvani Todor, pa se upitah ,onako samo za sebe, ”Bože koliko li ovih današnjih Sarajlija zna ko je bio Todor i da li su ikad čuli za njega, a on je bio neko i nešto u tom gradu nekada i ostavio je trag u tom vremenskom periodu, pa su ostala i sjećanja kod Sarajlija na njega!”

Poznavao sam braću Novaka i Novicu Todorović. Rođeni su i odrasli u sarajevskoj mahali, tačnije u opštini Stari grad, u ulici koja se u to doba zvala ulica Miloša Obilića. Kasnije su se preselili na Grbavicu, gdje su živjeli iznad restorana “Galeb”, na polaznoj stanici autobusa broj 11.

Novak mi je bio drug, a Novicu sam poznavao iz đudo kluba “Željezničar”, sa kojim je smo bili bio i evropski prvaci. Novak je bio poznat pod nadimcima Todor i Tošo, a Novica je bio poznat pod nadimkom mlađi Todor ili samo Todor.

Ova  priča je posvećena kao sjećanje ne jednu sarajevsku legendu koje više nema, osim u pričama, a koji je za neke bio pozitivna ličnost, a nekima nije baš ostao u dobrom sjećanju.

Ja, lično, nalazim da je on bio tih i miran momak, koji generalno nije volio tuču, iako je bio u gradu na glasu kao jedan od najjačih i tukao se sam kada je bio primoran na to.

Upisao je ”Prvu gimnaziju” i već kao učenik bio je na glasu kao žestok momak. Sama njegova pojava odudarala je od tih priča; nosio je naočare sa zlatnim okvirima i ne baš zanemarljivom dioptrijom, uvijek uredno obučen uređen i sređen, tih u komunikaciji i jednostavno nije iz njega ozbijalo nikakvo nasilje. Fizički bio je srednje visine, ali izuzetno korpulentan, širokih ramena, velikih šaka i posebno snažnog vrata.

Gledajući ga sa te strane, odavao je izgled nekog momka koji se bavi onako amaterski nekim borilačkim sportom. U ranoj mladosti bavio se đudoom i boksom, (ne dugo). Meni lično nikada nije bilo jasno zašto je napustio boks, jer je imao sve predispozicije da bude šampion; imao je strašan udarac sa obadvije šake, imao je srce kao Trebević, imao je jednu osobinu koju čak ni mnogi svjetski bokserski šampioni nisu imali, bio je u stanju da izdrži sve udarce, a da ne padne.

Ažurirano: Nedjelja, 22 Siječanj 2017 12:03
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 30 Prosinac 2016 13:15

 

HasanagaLegenda ljute Krajine - Hasan-aga Beširović Pećki, krajiški gorostas koji je sve mjerio interesom Bosne i Bošnjaka

Avdo Huseinović, Sarajevo

Veliki vjernik koji je cijelog života zadavao ogromnu nevolju bosanskim valijama i austrijskim carskim konzulima

“Hasan-aga Pećki, krajiški gorostas, kojeg su se bojali i carski i sultanovi namjesnici, iskazivao je prkos prema svemu što je strano, a osobito prema vlasti okupatora”, glasi opis u jednoj rečenici većine historičara, kada se spomene ime Hasan-age Beširovića. Većina historičara tvrde da se rodio 40-ih ili 50-ih godina 18. stoljeća u malom krajiškom mjestu Pećigrad, tada nadomak same granice sa Austrijom. U turskim defterima zabilježen je kao Behši Hasan. Cijelog života zadavao je ogromnu nevolju bosanskim valijama i austrijskim carskim konzulima. S druge strane, bio je veliki vjernik, do krajnosti odan svojoj muslimanskoj vjeri, nije ispuštao ni jedan vakat namaza.

Krajina – buntovna, razjedinjena i ljuta – granicu između Turske i Austrije činila je još nesigurnijom. Buntovni i nemirni Hasa-aga Pećki bio je za Austrijance “trn u oku”, te su od Porte tražili da sami uhvate i kazne tog nemirnog starca, koji je u tom vaktu nemirne Bosne, predstavljao pravu tiraniju svojim protivnicima. Hasan-aga Pećki nije zauzimao položaj kapetana. On je bio samo bogati posjednik imanja – aga, koji je živio od svoga rada i svoga imanja. Imao je malu kulu i čardak, oko koje se okupljala Krajina i krajiški prvaci.

Ova harizmatična ličnost naše historije do sada je više privlačila književnike i pjesnike, nego historičare. U to vrijeme Krajinom je vladala prividna pokornost sultanu i veziru u Travniku, ali i nesloga među kapetanima i neposlušnost prema zvaničnoj vlasti u Bosni. Krajišnik i zemljak Hasan-agin, književnik Husein Ahmeda Šehić, u “Kronici s onu stranu Vojne Krajine”, do sada je dao najljepšu literarnu viziju Hasan-age Pećkog, koju je kompletirao izvještajima francuskog konzula Davida u Travniku, da bi je konačno literarno uobličio u pripovijetci, objavljenoj u sarajevskom “Životu”, 1978. godine.

Ažurirano: Petak, 30 Prosinac 2016 13:17
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 07 Prosinac 2016 13:40

 

Azra NuhefendićBila sam ponosna Jugoslovenka

Azra Nuhefendić, Trst, Italija

Kupovina dnevnih novina bio je jedan od zadataka koje smo mi djeca imali u porodici. Svaka od nas dežurala je jedan dan u sedmici. Uveče je morala očistiti cipele, ujutro pripremiti doručak, i svaki dan kupiti novine. U našoj kući čitala se „Politika“.

Roditelji, veterani partizani, vjerovali su da nas treba odgajati uz rad i sport. To je značilo da moramo dobro da učimo, radimo, i da se bavimo sportom. Sa 12 godina bila sam BiH juniorska prvakinja na 400 i 800 metara. Ali ja tada nisam željela biti „mišićava sportistkinja“, sanjala sam da budem nježna plavuša, kao Džuli Kristi, ona je šezdesetih i sedamdesetih bila tip žene u modi.

Kada smo porasle, sa 15 ili 16 godina već smo ozbiljno radili. Cijela porodica je ljeti gradila kuću u Prozoru, rodnom mjestu mojih roditelja. To je bilo nešto kao porodična radna akcija.

Niko od nas, uključujući i tatu koji je bio diplomirani ekonomista, nije imao pojma o gradnji. Svejedno, napravili smo kuću, eno je i danas stoji, drugi ljudi su vlasnici, građevina sa betonskim zidovima, nakrivljena, a krov pomjeren kao da ga je vjetar oduvao na jednu stranu.

Nedeljom poslije ručka, imali smo obavezni sastanak u porodici. Sjedili bismo oko kuhinjskog stola a tata bi pitao kako je bilo u školi, da li je bilo probema. Neka bi se žalila, na primjer „Jasna me je izazivala“ ili „Eša mi nije pokazala matematiku“. Kada bi se naljutio, tata nam je govorio da „demokratija nije za nesvjesne ljude“ i da „jedno društvo ne može da se osloni na takve kao što smo mi“.

*

Naša porodica nije se ni u čemu bitnom razlikovala od porodica naših prijatelja, komšija i drugova. Stanovali smo u sarajevskom naselju Grbavica. Zgrada je bila prva napravljena za profesore i vladine službenike. U svim drugim zgradama na Grbavici, šezdesetih godina živjele su porodice oficira JNA ili policije.

BiH je bila nerazvijena i, da bi privukli stručni kadar, vlasti su nudile posao i stan. Naše komšije bili su Potkubovšek iz Slovenije, Nešići iz Beograda, Stanojevići iz Novog Sada, Tasići iz Niša, Tarle iz Dalmacije, Brljajoli sa Kosova, Pavelić, Šarić, iz Hercegovine, Markovići, Krnići, iz Crne Gore, i tako redom, pedesetak porodica i oko stotinu djece. Živjeli smo u slozi, poštovali se, volili, pazili, pomagali.

Kažu da smo se mi u Bosni „miješali“. E nismo, mi smo živjeli zajedno, družili se, volili, ženili i udavali slobodni od vjere, mržnje i predrasuda.

Ažurirano: Srijeda, 07 Prosinac 2016 13:42
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 06 Prosinac 2016 22:43

 

BukalOtišao je bombarder Bukal

Avdo Huseinović, Sarajevo

U najtežem periodu srpske opsade Sarajeva 1992-1995., Josip Bukal Mane, najbolji golgeter Fudbalskog kluba “Željezničar” iz Sarajeva, po sarajevskom naselju Dobrinja na biciklu je raznosio list “Oslobođenje”. Bio je čovjek bez straha. Ostala je i reportaža američkog CNN-a o Bukalu koji prodaje “Oslobođenje”, dok traje najžešća paljba po Sarajevu. I to je bio način bitke za Sarajevo. Primjer, u kojem jedna velika sportska gradska legenda, izložen svakodnevnoj smrti, kreće se po gradu, davao je nevjerovatnu snagu onima koji su sumnjičavo posmatrali konačni ishod bitaka za grad.

U svojoj zbirci priča “Teferič na ničijoj zemlji” sarajevski novinar Zdravko Lipovac je na najbolji način opisao kakav je ustvari on bio. Iz te priče izvukli smo ove redove: “Dvije decenije kasnije, opet je sijevalo i pucalo. Stajali smo u Dobrinji, na vratima ratnog pres-centra, odakle smo slali izvještaje o broju granata, broju poginulih i ranjenih. Noć su parali PAT-ovi i PAM-ovi, s jedne i druge strane, osvjetljavajući noć. Obojica smo već bili istrenirani za činjenicu da nam se samo 200-300 metara od unakrsne vatre ništa ne može dogoditi. Pričali smo često i dugo u noć. Ujutro bi Jozo uzimao 'Oslobođenje' i na biciklu ga raznosio po Dobrinji.”

“Makazice” preko glave na prvom treningu

Rođen je 15. juna 1945. godine u Okešincu, općina Križ, kod Ivanić Grada u Hrvatskoj. Fudbal je počeo trenirati u “Željezničaru”, na Grbavici. Sudbina je htjela da još kao dječak doseli u Sarajevo. Stanujući u đačkom domu na Grbavici, odlazi na probni trening za dječake, koji je organizovao FK “Željezničar”. Trenerima nije trebalo dugo da procjene njegov golgeterski talent, iako je na prvim probnim utakmicama sa svojim vršnjacima igrao u odbrambenom redu. Gotovo da ne postoji intervju sa legendarnim Bukalom, u kojem se on nije prisjetio svog prvog treninga kojem je prisustvovao na nagovor prijatelja: “Na prvom treningu stao sam u kolonu dječaka koja je bila najmanja, jer sam htio da brzo završim i idem. Mislio sam da ću odmah otpasti. Međutim, imao sam sreću da uđem u ekipu koja je bila jako nadmoćna na terenu i ja, kao odbrambeni igrač, nisam imao mnogo posla. Slučajno je neki dječak šutirao loptu u naš prostor i ja sa “makazicama” preko glave izbacim loptu. U tom momentu, trener je prekinuo trening, prišao mi i upisao moje ime u bilježnicu. Od tog momenta počeo ozbiljno sam se posvetio treninzima i u narednim godinama postao standardni prvotimac 'Željezničara'.”

Za prvi tim počeo je igrati 1963. godine sa nepunih 18 godina. Ubrzo postaje udarna napadačka igla sarajevskih “plavih”.

Ažurirano: Utorak, 06 Prosinac 2016 22:46
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 11 Studeni 2016 14:54

 

Hazim ŠabanovićPodsjećanje na rahmetli Dr Hazima Šabanovića

Prof. dr. Enes Pelidija, Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Među najistaknutijim i najcjenjenijim osmanistima XX stoljeća ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire regije ime dr. Hazima Šabanovića zauzima jedno od prvih mjesta. Ugled velikog naučnika stekao je već sa svojim prvim ozbiljnijim naučnim radovima. Takvo mišljenje  održalo se u naučnim krugovima sve do danas. O tome svjedoče  prijevodi osmanskih deftera i druge izvorne arhivske građe, kao i brojne studije, te radovi  koje je preveo i napisao ovaj istinski erudita. Koliko je bio poštovan i cijenjen među kolegama u osmanistici, govori i podatak da su mu prijevodi deftera i knjige štampani u uglednim izdavačkim kućama, a brojni prijevodi osmanskih dokumenata i radovi publicirani su u najpoznatijim stručnim časopisima. Ko je bio dr. Hazim Šabanović i kakav je bio njegov naučni opus, govore sljedeće činjenice.

Biografski podaci

Hazim Šabanović rođen je 13. 01. 1916. godine u Poriječanima kod Visokog.[1] U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a dalje obrazovanje nastavlja u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja, 1936. godine upisuje se na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu. U naredne četiri godine stječe obrazovanje ne samo iz pravnih nauka, nego i znanje iz tradicionalno islamsko-arapskih disciplina, te posebno poznavanje arapskog, turskog i osnove perzijskog jezika. Na ovoj visokoškolskoj instituciji diplomirao je 1940. godine.[2] Zahvaljujući stečenom znanju, uz pomoć profesora, među kojima su bili: akademik Hamdija Kreševljaković, prof. dr. Šakir Sikirić, akadmik Hamdija Ćemerlić, profesor Ahmed-ef. Burek, te mnogi drugi, u srednjoškolskom i studentskom periodu dr. Šabanović stekao je znanje i sve nužne preduvjete da se može baviti ozbiljnim naučnim radom.

Iz dostupnog radnog dosijea vidi se da je neposredno po stjecanju fakultetske diplome prvo radno mjesto imao kao sudski pripravnik u Ministarstvu pravosuđa gdje se zaposlio 1941. godine.[3] Međutim, poslije nekoliko mjeseci, iste 1941. godine prelazi da radi kao kustos u odjeljenju Turskog arhiva Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Tu je započeo s istraživačkim i naučnim radom. Ovo je za dr. Hazima kao mladog čovjeka bilo veliko priznanje jer je imao priliku da  slijedi tradiciju  ove naučne institucije i njene  velike prethodnike koji su u ovom dijelu arhiva radili od njegova osnivanja. Među njima bili su: šejh Sejfudin Kemura, dr. Vladimir Ćorović, Fehim-ef. Spaho i dr. Safvet-beg Bašagić. Na mjestu kustosa ostaje sve do 1945. godine. Malo je poznato da je dr. Šabanović u tom periodu imenovan i za sekretara Odbora za pomoć muhadžirima iz jugoistočne Bosne i Sandžaka. U tom svojstvu razgovarao je s prispjelim izbjeglicama i zapisivao njihova svedočenja o četničkom genocidu u toku 1941, 1942. i 1943. godine. Ta svjedočanstva, sabrana na stranama 131 – 141. nalaze se u djelu Tri knjige o službenim dokumentima o stradanju bosanskih muslimana u ovom ratu (1941-1943) koje se čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. Bio je to vrlo odgovoran i značajan posao koji je dr. Šabanović vrlo stručno i precizno radio.[4]  

Ažurirano: Petak, 11 Studeni 2016 15:47
 
O dvojici bosanskih ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 20 Srpanj 2016 22:08

 

Muhamed TunjoNepravda koja i danas boli

Muhamed Filipović

U mom životu, koji traje evo osamdeset i osam godina, doživio sam svakojake stvari, a među njima i doista teške i bolne trenutke, mnoge gubitke iz najbliže okoline, a jedna od onih najtežih godina moga života, nakon one kada je započeo pakao 1941. godine, koju smatram izrazito tragičnom i to ne samo za sebe lično nego za sav naš narod, je 1976. To je godina kada su u roku od nekoliko mjeseci umrla dva moja veoma dobra i draga prijatelja i dva veoma značajna čovjeka naše nauke i kulture, zapravo dvojica koja su spadala u sam vrh stvaralaca našeg vremena i bošnjačkog naroda i zemlje, a to su Hazim Šabanović i Mehmedalija Mak Dizdar. Njih dvojica, ne samo da su umrli u nekoliko mjeseci iste kalendarske godine i u istim godinama života, nego im je smrt bila i na druge načine povezana, pa se dogodilo da je Mak ispratio i položio u mezar Hazima u njegovom rodnom selu Poriječani, da bi nekoliko mjeseci kasnije, sluteći vlastiti bliski kraj, i sam legao u mezar i pošao za svojim prijateljem u potragu za jednim boljim svijetom u kojem će biti cijenjen i poštovan prema svojoj zasluzi. Obojicu sam imao priliku i bolni zadatak ispratiti na taj zadnji put, obojicu sam dobro poznavao i mnogo volio, u njima imao iskrene i vjerne prijatelje i pomagače u tegobama naših života i obojicu sam veoma mnogo žalio i do dana današnjeg žalim, jer su s ovog svijeta otišli nepravedno, prerano i ne ostvarivši svoje ogromne mogućnosti, jedan u našoj nauci, a drugi u poeziji, mada su oba za svoga relativno kratkog i mučnog života stvorili bisere naše nauke i umjetnosti. 

Rahmetli Hazima Šabanovića sam sreo prvo čitajući njegov briljantno napisan polemički tekst u kojem je kritizirao pokojnog Đurđeva, čovjeka koji je u vrijeme nastanka tog teksta vladao našom orijentalistikom. Mislim i danas da je to može biti najbriljantniji polemički tekst ikada napisan u našoj literaturi. Kasnije sam se s njim zbližio i tu vezu je među nama uspostavio moj prijatelj, rahmetli Avdo Sućeska. Od tada sam postao poklonik njegovog naučnog umijeća, volio njega kao izuzetnu osobu i njegovu porodicu, osobito kad se ispostavilo da je njegova žena Ljubunčićka iz Livna, a glamočki Filipovići su oduvijek bili s njima prijatelji, a Fahra je bila i inače sjajan čovjek i prava žena, lijepa, vrijedna, vesela i izvrsno je kuhala. Bila je pristalica stare bosanske filozofije da snaga ulazi na usta i tako je kuhala slasna i masna jela, a Hazim efendija je u tome uživao.

Ažurirano: Srijeda, 20 Srpanj 2016 22:10
 
« Početak«12345678»Kraj »

Stranica 1 od 8

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • Osvrt Branka Dragaša iz Beogra...
    A đe - jebo te. Bećkovićev prijedlog reforme srpskog jezika: "Предлажем да се цео језик сажме у две ... Više...
    23.02.17 07:10
    Autor - Nihad
  • Alijine iskrice
    Umjesto da komentariše po OKU, ovaj šarlatan bi trebao da nastavi liječitiu sve oblike raka sa 99% u... Više...
    19.02.17 18:46
    Autor - Nadan Filipović
  • Dioptrija Hajrudina Somuna
    Interesantan clanak, mala korekcija: USA ne snose dvije trecine troskova UN. USA placa najvise, ali ... Više...
    16.02.17 14:32
    Autor - Momir
  • Šarlatanstvo
    Mislim da neko treba promijeniti dilera! A što se pak tiče Namika, neka ga ba, neka bude više šege. ... Više...
    14.02.17 21:17
    Autor - Nadan Filipović
  • Alijine iskrice
    Budala i krivih drva u šumi nikad manjka. Počeo je opet divljati! No, imamo mi resurske za takve koj... Više...
    13.02.17 08:49
    Autor - Nadan Filipović
  • Alijine iskrice
    ZASTO KRADETE TEKSTOVE iz ove knjige ? Više...
    12.02.17 12:46
    Autor - Namik Omerspahic
  • Šarlatanstvo
    Lazes, Filipovicu Više...
    12.02.17 12:36
    Autor - Namik Omerspahic
  • Šarlatanstvo
    Lazes' Filipovicu.. Ja sam ti poslao samo jedno ozbiljno upozorenje da cu te tuziti sudu u Melburnu. Više...
    12.02.17 12:32
    Autor - Namik Omerspahic
  • O jednoj nezaboravnoj marisani...
    Čestite braća TODORI, NOVAK i NOVICA (ex šampion YUGE u džudou) bili su u marisanju strah i trepet S... Više...
    08.02.17 04:52
    Autor - Setko
  • Ljigavi Dževdica piše epitaf...
    Bože mili, čime li je ucjenjen. To se vuče još od afere Moševac, a ovo poslije rata je metastaza. Ak... Više...
    08.02.17 01:01
    Autor - Nihad
  • Još jedan osvrt na bogumile
    Pa dobro, poput lukavstva Kulina bana, možda se neko upeca i na ovo lukavstvo Ivanovo. Što da ne? Bo... Više...
    08.02.17 00:00
    Autor - Nihad
  • Srbi u ustašama i političkom v...
    Smiješna lažljiva srbadija ovdje navodi˝dokaz˝ o izmišljenom srpskom porijeklu Hrvata, no, vrlo prik... Više...
    06.02.17 23:55
    Autor - IPC
  • Poezija - jedna Sandetova pjes...
    I meni je na pragu sedamdeseta a osjecam se tako mlad.Mogu da pustim suze kada me nesto dirne u srce... Više...
    01.02.17 11:59
    Autor - Aljosa Mujagic
  • Osvrt Srđana Šušnice
    Banja Luka je da oprostite veliko sranje. Malo je takvih ka Srdjan a mnogo vise onih koji sute i taj... Više...
    01.02.17 11:57
    Autor - Aljosa Mujagic
  • Osvrt Srđana Šušnice
    Svake sam godine u BL. Banjalučani žive život u nijemom poricanju. Razgovor o ratu sa osobom nesrpsk... Više...
    01.02.17 00:54
    Autor - Nihad
  • Tri pjesme Petra Vukotića
    DoC Sumann je kralj poezije... tako mlad, a tako osebujan!!! Sande Više...
    29.01.17 19:26
    Autor - sande
  • Par anegdota
    :lol: meni se ovo svidja :-) :lol: :lol: :-) :roll: Više...
    24.01.17 00:43
    Autor - mario
  • Priča za subotu
    ...E, Bog Ti da'vo, brate si Ismete: i za skemliju, i za progutatu iglu i Điju, 'nakvu potešku!!! Pr... Više...
    21.01.17 13:46
    Autor - sande
  • Osvrt Muhameda Filipovića
    Ma sve skupa ogavno je to i žalosno na šta smo spali. Evo vidim na fejsu pokreću, ko zna koju u nizu... Više...
    21.01.17 08:24
    Autor - Nihad
  • Osvrt Muhameda Filipovića
    Jedan od najvecih bosanskih pisaca kojemu je najveca mana u BiH sto je pripadao narodu Bosne i Herce... Više...
    20.01.17 06:15
    Autor - Aljosa Mujagic
home search