LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bosanski ljudi
Bosanski ljudi
O dvojici bosanskih ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 20 Srpanj 2016 22:08

 

Muhamed TunjoNepravda koja i danas boli

Muhamed Filipović

U mom životu, koji traje evo osamdeset i osam godina, doživio sam svakojake stvari, a među njima i doista teške i bolne trenutke, mnoge gubitke iz najbliže okoline, a jedna od onih najtežih godina moga života, nakon one kada je započeo pakao 1941. godine, koju smatram izrazito tragičnom i to ne samo za sebe lično nego za sav naš narod, je 1976. To je godina kada su u roku od nekoliko mjeseci umrla dva moja veoma dobra i draga prijatelja i dva veoma značajna čovjeka naše nauke i kulture, zapravo dvojica koja su spadala u sam vrh stvaralaca našeg vremena i bošnjačkog naroda i zemlje, a to su Hazim Šabanović i Mehmedalija Mak Dizdar. Njih dvojica, ne samo da su umrli u nekoliko mjeseci iste kalendarske godine i u istim godinama života, nego im je smrt bila i na druge načine povezana, pa se dogodilo da je Mak ispratio i položio u mezar Hazima u njegovom rodnom selu Poriječani, da bi nekoliko mjeseci kasnije, sluteći vlastiti bliski kraj, i sam legao u mezar i pošao za svojim prijateljem u potragu za jednim boljim svijetom u kojem će biti cijenjen i poštovan prema svojoj zasluzi. Obojicu sam imao priliku i bolni zadatak ispratiti na taj zadnji put, obojicu sam dobro poznavao i mnogo volio, u njima imao iskrene i vjerne prijatelje i pomagače u tegobama naših života i obojicu sam veoma mnogo žalio i do dana današnjeg žalim, jer su s ovog svijeta otišli nepravedno, prerano i ne ostvarivši svoje ogromne mogućnosti, jedan u našoj nauci, a drugi u poeziji, mada su oba za svoga relativno kratkog i mučnog života stvorili bisere naše nauke i umjetnosti. 

Rahmetli Hazima Šabanovića sam sreo prvo čitajući njegov briljantno napisan polemički tekst u kojem je kritizirao pokojnog Đurđeva, čovjeka koji je u vrijeme nastanka tog teksta vladao našom orijentalistikom. Mislim i danas da je to može biti najbriljantniji polemički tekst ikada napisan u našoj literaturi. Kasnije sam se s njim zbližio i tu vezu je među nama uspostavio moj prijatelj, rahmetli Avdo Sućeska. Od tada sam postao poklonik njegovog naučnog umijeća, volio njega kao izuzetnu osobu i njegovu porodicu, osobito kad se ispostavilo da je njegova žena Ljubunčićka iz Livna, a glamočki Filipovići su oduvijek bili s njima prijatelji, a Fahra je bila i inače sjajan čovjek i prava žena, lijepa, vrijedna, vesela i izvrsno je kuhala. Bila je pristalica stare bosanske filozofije da snaga ulazi na usta i tako je kuhala slasna i masna jela, a Hazim efendija je u tome uživao.

Ažurirano: Srijeda, 20 Srpanj 2016 22:10
 
Fatiha za Nuriju Milića PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 22 Lipanj 2016 18:44

 

Džamija Nurije MilićaU Mahali kod Rogatice obnavljaju sjećanje na Nuriju Milića kako je beskućnik sagradio džamiju

Mirza Sinanović

(Na slici ostaci Nurijine džamije saorene od četničke bande)

Pri vrhu sarajevske Ulice Abdula­ha efendije Kaukčije, koju narod zove Logavinom, nalazi se skro­mna džamija koju je 1585. godine izgradio Hasan hadži Buzadži. U narodu je zato i poznata kao Buzadžijska džami­ja. Stoljećima se priča kako je nastala, a pisci i novinari s vremenom dodaju priči nešto svoje i uljepšavaju je. Ali, okosnica i ispričanog i napisanog ostaje ista.

Nekakav siromaško, priprost, ali mnogo bogobojazan, sa svojom hanu­mom živio je u omalehnoj kuću u Lo­gavinoj. Živjeli su skromno, iz dana u dan boreći se za nafaku. Hanuma mu je pravila buzu i točila u pogolem bakarni ibrik koji joj je čuvao svježinu, a on bi ibrik kajišima utegao za leđa, a oko pasa svezao lončiće i spuštao se prije podne­va niz Logavinu do Baščaršije. Za sitne akče prodavao je svijetu buzu. Od toga bi živjeli. I tako, dok u snu nije čuo glas koji mu je govorio da mu hanuma pravi više buze, a da je on prodaje i da zarađe­no dijeli na dvoje: pola sebi i hanumi, a da mu drugu polovinu hanuma ostavlja u mahramu kako bi od toga pravili džami­ju. I bi tako. Hanuma mu je pravila buzu za tri bakrena ibrika, a on bi je prodavao, svijet se okupljao oko njega ne bi li se na suncu osvježio. Do akšama bi tri ibrika rasprodao. I tako od muharrema do mu­harrema. Kada je skupio dovoljno akči, opet mu u snu reče da krene u Meku i da kajasom premjeri Bejtulaha i da po njegovoj mjeri pravi džamiju. Kada dođe ondje, sanjao je svoju džamiju, onakvu kakva je trebala biti: s velikom kupolom, alem s polumjesecima, kameni mimber s drvenom ogradom, mihrab, tri male ku­pole iznad trijema i cvjetne crteže. I kada se vratio, majstorima i irgatima ispričao je kakvu hoće da mu naprave džamiju.

Ažurirano: Srijeda, 22 Lipanj 2016 18:47
 
Crtica o Edi Ljubiću PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 20 Lipanj 2016 08:46

 

Edo LjubićEdo Ljubić – zaboravljeni car sevdalinke

(Ako je Edo zaboravljen u Bosni, nije u Srbiji)

Edo je rođen 7. maja 1912. u Donjem Vakufu. Otac Nikola, majka Klara Ljubić. Sa pet godina je počeo da svira tamburicu koja je bila napravljena od kartona i šperploče. Sa deset godina je dobio svoju prvu "pravu" tamburu i do četrnaeste godine je već postao pravi muzičar i autor, koji je imao svoj sastav.

Nakon jezuitske škole koju je pohađao u Travniku, koja je bila uglavnom rezervisana za decu iz imućnijih porodica, Edo je otišao na muzičke studije u Zagreb. Tamo se nije dugo zadržao i ponesen mladalačkom strašću, odlazi u Francusku na studije elektrike. Školovanje u Francuskoj je u periodu od 1929. do 1933. prošlo, ali se naš Edo nakon povratka u Jugoslaviju, odlučuje radije za karijeru profesionalnog pevača, nego inžinjera elektrike.

Neobičan događaj je od Ede napravio zvezdu. Ubrzo nakon početka pevačke karijere, Edin prijatelj, koji je bio iz vrlo ugledne beogradske porodice, počinio je samoubistvo. Poslednja njegova želja je bila da na sahrani Edo otpeva pesmu "Kad mi pišeš mila mati". Na talasima Radio Beograda, koji je pratio ovu sahranu, preneto je i Edino izvođenje pesme, i munjevito pevač postaje velika zvezda, koji počinje da drži turneje po Evropi. Pariz, Budimpešta, Rim, Berlin. Svi oni padaju pod harizmom neverovatnog Ede Ljubića.

Poseban kuriozitet je pojava Ede Ljubića 1937. godine na nemačkoj televiziji!!! Tako Edo postaje prva osoba sa prostora Jugoslavije, koja se pojavila na televiziji. Edo snima i film, koji ulazi u anale evropskog filma, kao prvi biografski film iz Jugoslavije.

1936. godine Edo je bio treća najpopularnija ličnost u Jugoslaviji.

Ažurirano: Ponedjeljak, 20 Lipanj 2016 14:51
 
Tonijeva crtica o Halidu PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 11 Siječanj 2016 08:45

 

HalidHalid

Toni Skrbinac, naša raja sa Bistrika, sada u Mariboru

Osamdeset prva li je, druga li je, ne mogu se tačno sjetiti, pa ni godišnjeg doba iako mislim da je bila jesen ili rano proljeće, jer Halid Bešlić je tada nosio kratku kožnu, crnu jaknu, imao košulju sa širokom kragnom i preko košulje džemper na ve-izrez.

Došao je u Bugojno sa Muradifom Brkićem Muftom, mojim starim i dobrim prijateljem, koji je u to vrijeme bio direktor Sarajevodiska i muž Hanke Paldum.

- Poznaješ li Halida? - upita me Mufta.

Slegnem ramenima, nikad ga vidio, a čuo jesam, ali nisam pridavao pažnju "Dijamantima" koji su tada Jugu osvojili.

Popili smo kafu u tadašnjem Dopisništvu Oslobođenja, vodili razgovor od kojeg mi nijedna riječ nije ostala u sjećanju.

Kasnije sam, htio-ne htio, slušao Halidove hitove, ali nije to bila muzika koja mi je ulazila pod kožu.

Nakon desetak godina opet sam sreo Halida. Dogodilo se u zagrebačkom hotelu "Panorama". Bilo je predvečerje, ja krenuo da izađem, a on taman ulazi. Pozdravim ga, a on me vrati na jedno piće. Naručivali smo viski za viskijem i sad se sjećam gotovo svake teme o kojoj smo pričali, a što će reći da je za mentalnu snagu korisniji viski negoli kafa.

Zapalismo tako Halid i ja vatricu radoznalosti i grijasmo se do duboko u noć kad naše sijelo, ispunjeno njegovom brigom za sudbinu Bosne, za ljudima koji su nam bili zajednički poznanici ili prijatelji, prekide neki Albanac, gazda kluba u kojem je Halid trebao od ponoći pjevati.

Ponoć se već bližila. I umjesto da Halid ode na taj koncert svjež i odmoran, imao je još samo toliko vremena da se obrije i presvuče i da mi preda par stotina maraka za kolegu Boru Glušca, blagog i dobrog čovjeka koji je odmah nakon rata umro. Prema priči koju su meni ispričali, na epski tragičan način. Poslije ratnih godina provedenih u Sarajevu otišao je da konačno vidi svog sina u Americi. I kad ga je konačno ugledao na aerodromu, nije stigao ni da ga pozdravi, ni zagrli. Srce mu od sreće i uzbuđenja naprosto puklo.

- Volio bih poslati svima, al' nisam pri parama. Molim te, daj ovo Bori, al' nemoj da drugi vide il' saznaju, mogu mi zamjeriti, rekao mi tada prazneći džep.

Ažurirano: Ponedjeljak, 11 Siječanj 2016 10:06
 
Bosanski ljudi - Ismet Ajanović PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 05 Siječanj 2016 14:14

 

Ismet AjanovićMoj Dedo, moj Ismet Ajanović

Toni Skrbinac, sarajevska raja sa Bistrika (od uzbrdo memli strane), a sada živi u Mariboru

Zamislite čovjeka koji živi i proživi dugi, dugi ljudski vijek i nikada se ni s kim ne posvadi; čovjeka koji nikada nikoga ne zamrzi, nego jedino i u krajnjoj nuždi za nekoga ko se o njega ogriješio kaže samo ovo: “Vala, čini mi se da i nije neki čo’jek”.

Zamislite čovjeka koji kroz dva rata prođe, bude vojnik i civil, a da nikome nikakva zla niti napravi, niti zaželi. Naprotiv, ljubavlju i dobrim djelima sve svoje puteve, baš k’o što je kaldrmisao svoju prekrasnu avliju.

Zamislite čovjeka koji iskreno voli cvijet i mačku, komšiju i familiju…

I konačno, čovjeka koji je godinama, iz dana u dan, stvarao čuda.

Da je slučajno bio katolik, siguran sam da bi se našao neko ko bi vatikanskoj komisiji predložio beatifikaciju. Priključio bih se potpisnicima i dopunio njegovu biografiju anegdotama koje su potvrda navedenih karakteristika u biografiji Ismeta Ajanovića - Dede. Čitaocu,pak, stavljam iste na uvid, a potajno se nadam da će priča o dotičnome dirnuti i nekoga od onih koji uspomene na posebno važne, drage i zaslužne ljude njeguju i tako što im poslije smrti dodijele jednu ulicu ili Trg.

Rođen je u Rogatice daleke 1922.godine u uglednoj porodici Ajanovića. Ispričao mi je, a ja upamtio kako je u osnovnoj školi nacrt’o jedan rad, pa mu učiteljica taj rad “izuzela”.

…”Onda sam nju nekako mrsko pogled’o. Vidjela je to i kazala mi da se ne bojim, da će mi rad vratiti,neg’ samo hoće da ga pokaže u zbornici…”

Ko će u to vrijeme u Rogatici primijetiti i stimulisati talenat malog Ismeta? Niko. No, u toj Rogatici, a posebno njenoj okolini koja je zapravo carstvo romanijsko Ismet je odrastao, gledao, slušao, upijao, i pamtio. Pohranio je sve u najvažniju seharu životnu, onu na kojoj bi trebalo da piše: “Uspomene iz djetinjstva”.

Ažurirano: Utorak, 05 Siječanj 2016 14:16
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 06 Prosinac 2015 08:44

 

Lejla SmajlovićLejla Smajlović postala urednica uglednog svjetskog časopisa o matematici

Na spisku imena uredničkog kolegija časopisa "Journal of Number Theory", najuglednijeg lista koji objavljuje tekstove iz teorije brojeva, među profesorima s univerziteta Princeton, Stanford, Berkley, John Hopkins, Instituta Max Planck za matematiku iz Bonna odnedavno se nalazi i jedno prezime koje završava na "ić".

Redovna profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Lejla Smajlović postala je dio tima koji čine neki od najboljih naučnika iz ove oblasti matematike.

"Journal of Number Theory" je specijalizirani časopis koji objavljuje radove iz teorije brojeva, a izdaje ga ugledni holandski izdavač Elsevier, koji objavljuje 350.000 naučnih radova u okviru 2.000 časopisa godišnje.

Učenje pod granatama

Lejla Smajlović, doktorica matematičkih nauka, je ispričala da je završila matematički smjer u Drugoj gimnaziji, u generaciji koja je od 24 učenika dala 12 doktora nauka. Studij na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF) upisala je kao dio ratne generacije 1992./1993. godine, a prva predavanja su održavana bez struje i vode u zimu '93. godine.  

"Profesori su bili zaista puni entuzijazma i jako se puno s nama radilo. Ratne godine sam provela učeći. S jedne strane sam bila hendikepirana za normalno studiranje u smislu izlazaka i druženja, ali sam imala puno vremena za učenje i jako puno toga sam naučila tokom studija. Diplomirala sam početkom februara 1997. godine. Iste godine sam bila izabrana za asistenta na Odsjeku za matematiku PMF-a i upisala sam postdiplomski studij koji sam završila i magistrirala 2000. godine. Nastavila sam se baviti naukom i doktorirala sam 2003. godine", kazala je Lejla Smajlović.

Ažurirano: Nedjelja, 06 Prosinac 2015 08:47
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 25 Studeni 2015 15:11

 

Vahida Maglajlić



Šćer banjalučkog kadije, partizanska narodna heroina



i uzor palestinskim ženama


Avdo Huseinović, Zagreb

Antifašistička fronta žena (AFŽ), osnovana 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, na izvanredan je način pridonijela borbi protiv fašizma, općoj ravnopravnosti žena, ali i slobodi i emancipaciji jugoslavenskog društva u cjelini. Službena povijest nudi ograničene informacije o doprinosu žena narodnooslobodilačkoj borbi tokom Drugog svjetskog rata, a činjenica je da joj se pridružilo više od 100.000 žena, u ulozi partizanki, bombašica, službenica hitne pomoći, medicinskih sestara, kuharica, kurirki, delegatkinja, političkih komesarki, zapovjednica i stranačkih liderica. Rat im je dao priliku da stupe u javnu i političku sferu. Antifašistička fronta žena je 1953. godine dovedena do gašenja pod izgovorom da takva vrsta organizacije prijeti povlačenju žena iz političkog života. Iza AFŽ je ostala činjenica da je 11 žena proglašeno narodnim herojima. U pretežno patrijarhalnom društvu nije se vjerovalo da su žene sposobne za velika djela. Zbog tradicije i konzervativnog svjetonazora žene su u to vrijeme bile usredotočene na porodicu, a ne na lično unaprjeđenje. No, jedna žena je dokazala, da može i drugačije: Vahida Maglajlić. Želeći da odamo priznanje izuzetnim ženama koje su podnijele velike žrtve, donosimo priču o šćeri banjalučkog kadije – partizanskoj narodnoj heroini i uzoru palestinskim ženama iz PLO-a.

Vahida – trn u oku fašistima

Vahida Maglajlić rođena je 17. aprila 1907. godine u Banjoj Luci. Potiče iz ugledne bošnjačke porodice. Bila je najstarija kćerka od desetoro djece Muhameda Maglajlića, kadije Šerijatskog suda, i majke Ćamile. Poslije završene Ženske stručne škole željela je nastaviti školovanje, ali je otac odlučio da bude domaćica. Preko braće koji su studirali u Sarajevu i Zagrebu, upoznala se sa radničkim pokretom i marksizmom. Bila je jedna od prvih žena i muslimanki koje su učestvovale u akcijama radničkog pokreta, organizaciji “Ženski pokret”, gdje je prvo bila sekretar, a potom i predsjednica. Učestvovala je i u sakupljanju sredstava za organizaciju “Crvena pomoć”. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je maja 1941. godine. Poslije okupacije Kraljevine Jugoslavije i uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, u čiji je sastav ušla i Bosna i Hercegovina, 1941. godine aktivno učestvuje u pripremama za organizovanje oružanog ustanka. Banja Luka je bila središte za opskrbu i zbrinjavanje partizana. Porodična kuća Maglajlića je pretvorena u skladište i centralu za pripremanje hrane, kao i za nabavku odjeće, municije i oružja za partizane. Vahida je zbog ovog angažmana fašistima bila trn u oku. Skrivala je i smještala komuniste u svojoj kući, učestvovala u njihovom prebacivanju na oslobođenu teritoriju, sakupljala lijekove i drugi sanitetski materijal, odjeću i obuću, oružje i municiju, kao i drugi potrebni materijal. Motivisala je i druge Banjalučanke i Banjalučane, mahom Bošnjake da pristupe patizanima. Cijela porodica kadije Maglajlića se uključila u rad NOP-a i, preko Vahide, radila za račun borbe. U tome je i kadija, na svoj način, bio saučesnik, saradnik. Jedanput se kadija popeo na tavan. Oči su mu stale od čuda, kad je ugledao kamaru koja je zakrčila pola potkrovlja. Bilo je tu svega, od sjekira do radio-aparata. bio saučesnik, saradnik.

Bijeg iz zatvora i odlazak u partizane

Ažurirano: Srijeda, 25 Studeni 2015 15:31
 
« Početak«1234567»Kraj »

Stranica 1 od 7

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search