LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bosanski ljudi
Bosanski ljudi
Da je Sulejman Bugari umjesto babinog, đe bi Bosni kraj bio! PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 13 Kolovoz 2015 19:18

 

BugariOdabrane izreke hafiza Sulejmana Bugarija

Nisam lingvist, ali dato mi je da govorim!

Nisam filozof, ali doista ljubim i volim mudrost!

Dođite i pomirišite moje ruže! Nemojte ih zagledati i dirati!

Ja, iako često spominjem Boga, često i griješim. Zato sam samo čestica i ništa više.


O, Allahu, sačuvaj nas znanja koje ne donosi slobodu od sebe.

Tijelo je privremena adresa duše!

Gdje nema vjere, ima nevjerice!

Ko nema Svjetiljke, u mraku je!

Kakav si ti bogataš, kada ne možeš kupiti ni prošlost, a kamoli budućnost, vječnost!

Možemo prozrijeti misao, ali kako dokučiti smisao?

Ispravan stav sadrži umjesnu vrijednost u realnoj zbilji.

Novac je dobar lovac. Ne budi plijen!

Ne reci: – O, Gospodaru, imam veliki problem! Reci: – O, problemčiću, imam velikog Gospodara.

Ažurirano: Četvrtak, 13 Kolovoz 2015 19:22
 
Sjećanja na ne tako davne dane PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 15 Srpanj 2015 08:57

 

harizLjudi, sećanja ... Hariz Halilović, antropolog

(N)i tamo, (n)i ovdje

Zagreb se cijeli digao na noge da nas dočeka u najboljem svijetlu * Priča oizgubljenim koferima i nestalim ljudima * Vidio sam ih i ja, nosio ih * Spojila su nas zajednička sjećanja na neke živote koje smo živjeli * Imao sam 22 godine i jedan život iza sebe *Ja nisam želio biti dio tog kolektivnog logoraškog sna * Došao je hrabro umrijeti, ali se nije stigao pomjeriti dalje od Zagreba * Bili smo Palestinci

Autor: Rade Radovanović

Lipanj je mjesec i Zagreb miriše lipovim cvatom kao i onog, sada već tako davnog, vrelog ljeta 1993. Ali vremena su druga i ja sam (možda) neki drugi; puno je ljeta i mnogi su mi lipnji i juni prehujali na raznim meridijanima, u ovih minulih 20-i-kusur godina. Zagreb miriše na moju prošlost. Osjetim je posvuda u zraku, u plućima.

Napunili smo Lisinski! Ima nas preko 900 znanstvenika iz pedesetak zemalja svijeta. Kako kasnije saznajem, jedini sam učesnik iz Australije. Iz Bosne nisam. Tu su još Nirha, Senka, Dragan, možda još neko. Među 900 sudionika je i dvoje mojih bivših studenata, Marketa iz Češke i Mikele iz Italije. Srdačni susreti, razgovori, prepoznavanja, upoznavanja. Ovdje smo na međunarodnom kongresu evropskih antropologa i etnologa. Zagreb se cijeli digao na noge da nas dočeka u najboljem svijetlu. Gradonačelnik Milan Bandić nas, u ime glavnog grada najmlađe članice EU, pozdravlja i svečano otvara petodnevni kongres. Slijedi keynote predavanje profesora Orvara Löfrena, kolege i antropologa veterana iz Švedske. Profesor priča o koferima, o historiji kofera i putovanja, o sudbinama i životima spakovanim u kofere. Priča oizgubljenim koferima i nestalim ljudima. Koferi nas vode u Auschwitz. U mislima listam crno-bijele fotografije gomile nečijih kofera i gomile nečijih cipela iz knjiga o Holokaustu. Profesor spominje izbjegličke kofere, torbe i zavežljaje izbjeglica iz bivše Jugoslavije koji su devedesetih pristizali u Skandinaviju i odlazili diljem svijeta. Vidio sam ih i ja, nosio ih.

U glavi mi bljesnu slike tih istih kofera, ruksaka i zavežljaja i stihovi koje sam, ratne i izbjegličke 1994. godine, zapisao i poklonio svojoj djevojci, izbjeglici iz Prijedora: Zbogom, voljeni dome! U zavežljaj nisi mogao stati, ali si stao u srce moje...

Ažurirano: Srijeda, 15 Srpanj 2015 09:00
 
Priča iz Bosne - čovjek na koga se "lijepe" tuđe pare, a on ih neće! PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 04 Lipanj 2015 22:40

 

Redžo HamzićRedžo Hamzić, poštenjačina sa Drine - dobro se dobrim vraća

Avdo Huseinović

Malo je ljudi koji znaju priču o Redži Hamziću, najvećoj poštenjačini u našoj zemlji. Radio je najprije u “Union investu” u Sarajevu, potom se bavio poljoprivredom u rodnom selu, da bi u avgustu 1992. godine, bio od strane srpskih snaga, pod komandom dr. Duška Kornjače, primoran da se sa ostalima iz sela provuče kroz srpske linije i izvuče do Goražda. Kuća koju je 1981. godine izgradio na svom bogatom imanju u selu Krstac kod Čajniča, na samoj granici Bosne sa Srbijom i Crnom Gorom, danas je zgarište.

Potucao se po goraždanskim kolektivnim centrima, gdje je krov redovno prokišnjavao, gdje je sa ostalim izbjeglicama dijelio zajednički WC, gdje je na raspolaganju imao svega jednu sobu u kojoj je s porodicom i spavao, i koristio je kao kuhinju.

A onda mu je umrla supruga Esma, od infarkta, nedugo poslije saznanja o pogibiji njenog brata. Redžo je ostao sam s dvije malodobne kćeri. Sa mlađom kćerkom Redžo se smjestio u napuštenu kuću Slavka Pantovića, bolje reći, ruševinu od kuće. Vlasnik im se javio iz Amerike i rekao da mogu ostati koliko hoće. Da bi mogao preživeti u njoj, folijom je prekrio krov i za život koliko-toliko osposobio dvije prostorije. Imao je nešto namještaja, stari limeni šporet, sećiju, polovan kauč... Godinama je imao čvrsta obećanja da će mu biti riješeno stambeno pitanje.

Ažurirano: Četvrtak, 04 Lipanj 2015 22:46
 
Bosanski ljudi - Husaga Čišić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 12 Srpanj 2014 09:00

Husein Husaga Čišić

Pripremio: Nadan Filipović

Husein Husaga Čišić jedan je od najistaknutijih bošnjačkih političara i intelektualaca koji je dao izuzetno značajan doprinos očuvanju i jačanju državnog identiteta Bosne i Hercegovine. To je bio čovjek koji će u historiji ostati zapamćen po tome što je u Titovoj Jugoslaviji prvi javno progovorio i hrabro postavio pitanje priznanja bosanskih muslimana - Bošnjaka u SFRJ.

Edvard Kardelj je još 1936. godine pisao da “ne možemo govoriti o muslimanima kao narodu, nego kao o posebnoj etničkoj skupini”. Komunisti iz Bosne odgovorili su ovakvom stavu 1939. godine i napisali da su “muslimani oduvijek bili posebna cjelina”. Međutim, presudio je u taj vakat veoma moćni Milovan Đilas koji je muslimane definirao kao “etničku grupu” te ih izostavio s popisa jugoslovenskih naroda. Đilasov plan bio je zasnovan na sovjetskom modelu o pet nacionalnih republika za pet naroda. Bosna je po Đilasu trebala biti posebna jedinica, kao neki corpus separatum, ali ne republika, već samo autonomna pokrajina. Tada je došlo do natezanja između srpskih delegate koji su sve činili da se cijela BiH pripoji Srbiji i bosanskohercegovačkih delegate koji su tražili ravnopravan status BiH s ostalim republikama. Napokon je napravljen kompromis prema kojem će BiH imati republički status, ali je rečeno da je ta republika nastanjena ”dijelovima srpskog i hrvatskog naroda , kao i bosanskohercegovačkim muslimanima”.

Ažurirano: Subota, 12 Srpanj 2014 16:43
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 12 Lipanj 2014 10:13

Akademik prof.dr Dušan Kecmanović

Nadan Filipović

Dušan Kecmanović je rođen je u Beogradu, 1942, a umro je, igrom grube sudbine, na sasvim drugom kraju svijeta, u Sydneyu, 6. aprila ove godine. Potiče je iz veoma ugledne familije. Dušanov otac, Ilija Kecmanović je bio poznati i cijenjeni kritičar i historičar književnosti, priznati društveni i kulturni djelatnik i prevoditelj sa ruskog, francuskog i njemačkog. Djed mu je bio veoma ugledni pravoslavni sveštenik Dušan, senator Kraljevine Jugoslavije, čovjek kojeg su svi poštovali. Brat njegovog djeda, dr Vojislav Kecmanović - Đedo, bio je Bosančina za ugled, izuzetno napredan čovjek, učesnik AVNOJ-a, prvi predsjednik ZAVNOBiH-a i prvi predsjednik Prezidijuma Narodne skupštine Bosne i Hercegovine. Baš u slučaju, sada nažalost pokojnog, Dušana Kecmanovića, u svoj punini vrijedi ona narodna prema kojoj iver ne pada daleko od klade. Iako su Kecmanovići profilirani intelektualci i ugledni ljudi, mislim da je pokojni Dušan bio poseban tip intelektualca, koji kao da je stjecajem okolnosti i vođen rukom sudbine “zalutao” u pogrešnu radnu i životnu sredinu. Nije jedini!

Neko nedobronamjeran bi mogao ovaj tekst smatrati i nekom vrstom “svojatanja”, ali sve činjenice govore da je on bio pravi Sarajlija koji je svom nekadašnjem Sarajevu mnogo dao. Dakle, gospodin ili kako su Sarajlije znale šatrovački kazati “dingospo” , nikako u nekom pežorativnom smislu, već samo za nekoga koga stvarno poštuju. Ne zaboravimo, malo je ko u Sarajevu bio “dingospo”, ali doktor Dušan Kecmanović je za većinu prave sarajevske raje bio i ostao u sjećanju baš gospodin za uzor.

Ažurirano: Četvrtak, 12 Lipanj 2014 21:08
 
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 16 Travanj 2014 00:56

Mujaga Komadina

Prikupio: Nadan Filipović

Mujaga Komadina, gradonačelnik Mostara jedan je od najpoznatijih ljudi Bosne i Hercegovine i jedan od najpoznatijih Mostaraca, ako nije najpoznatiji. On je bio ljudina koji je iza sebe ostavio nešto što će, ako ne vječno, onda barem još dugo, dugo trajati. U haremu Lakišića džamije, u mahali Ričina, nalazi se nišan (bašluk) klesan od prebijelog aranđelovačkog kamena tvrdoša na čijem se uzglavlju sa završetkom poput fesa nalazi natpis na turskom jeziku "On (Allah dž.š) jeste vječan. Mostarski gradonačelnik Komadina Mujaga, sin Omera. Ti što stojiš prouči Fatihu za njegovu dušu. Godina njegovog rođenja je 1256. po Hidžri (1839), a datum smrti je 1344. po Hidžri (1925)”. Skroman, da se ne kaže preskroman natpis za jednog velikog čovjeka koji je ostavio neizbrisiv trag u historiji Mostara, Hercegovine, a svakako i cijele Bosne i Hercegovine.

Mujaga Komadina je bio veoma pametan i pronicljiv čovjek, jako poslovan i pravi proevropski orijentirani vizionar, koji je jako mnogo putovao po Evropi i ono najljepše što je vidjeo nastojao je prenijeti u Mostar. Za njegova vakta bila su u Mostaru dva prelijepa hamama, ali je Mujaga često boravio u najljepšem kupatilu u Pešti, pa se nije smirio dok nije izgradio baš takvo i u svome Mostaru.

Ažurirano: Srijeda, 16 Travanj 2014 13:44
 
Bosanski ljudi - Edhem Mulabdić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 25 Ožujak 2014 13:54

Edhem Mulabdić – crtica o jednom književniku, kulturnom i javnom radniku

Nadan Filipović

Jedan od značajnih pripadnika napredne muslimanske inteligencije u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske okupacije i Stare Jugoslavije bio je svakako književnik i kulturni radnik Edhem Mulabdić. Edhem Mulabdić je rođen u Maglaju 1862. godine, a umro je u Sarajevu 1954. godine. U Maglaju je završio mekteb i ruždiju i nakon toga se zaposlio kao činovnik. Godine 1887 Mulabdić se kao dvadesetipetogodišnjak upisuje u Učiteljsku školu u Sarajevu i po njenom završetku odmah dobija posao u Brčkom. Odatle biva premješten u Sarajevo, gdje je jrdno vrijeme radio kao profesor u Dural-mualimminu, to jest u muslimanskoj vjeroučiteljskoj školi. Iza toga biva postavljen za upravitelja konvikta Učiteljske škole, a zatim za profesora u Šerijatskoj sudačkoj školi. Nakon toga biva izabran za narodnog poslanika u Maglaju i na toj dužnosti ostaje sve do januara 1929. godine, poslije čega odlazi u zasluženu penziju.

On je zajedno sa Safvet-begom Bašagićem i Osmanom Nuri Hadžićem pokrenuo list "Behar" 1. maja 1900. godine (bio je glavni urednik lista od 1901-1906), a 1903. godine, zajedno sa drugim naprednim muslimanima Bosne i Hercegovine osnovao je i društvo "Gajret".

Ažurirano: Utorak, 25 Ožujak 2014 20:42
 
« Početak«12345»Kraj »

Stranica 1 od 5

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search