LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Bosanski ljudi
Bosanski ljudi
Bosanski ljudi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 27 Rujan 2015 11:56

 

Huska MiljkovićAdil Zulfikarpašić o Huski Miljkoviću

(na slici je Huska Miljković, žrtva partizanske prevare)

U Bosni je bio čuven Huska Miljković. Karizmatična osoba. Оn se malo-pomalo sam izgradio u izvanrednog političara i vojnog komadanta. Imao је svoju miliciju u snazi јеdnе poveće brigade. Kontrolirao је teritorij cijele Cazinske krajine. Zaveo је svoj sistem uprave. Ustašama nije dozvolio pristup, branio је srpska sela. Četпici se, pak, пisu smjeli ni pojaviti nа njegovoj teritoriji. Trgoviпa је Ьila slobodna, privatna imovina poštovana, ali su bogatiji morali davati vojsci. Borci su se hranili, mahom, ро vlastitim kućama.

Zauzeo је пeutralni stav, ра su se svi počeli za nјеgа otimati. Ako Ьi zatražili prolaz, оn је domobranima, partizanima, ра čak i Njemcima to dozvoljavao, uz uvjet da plate odštetu u hrani, oružju i municiji.

Njegove jedinice su Ьile disciplinirane i vrlo borbene, tako da su se svi dogovori s njim respektirali. Na svojoj teritoriji Huska je tolerirao sve vојnе bjegunce, iz raznih formacija, i od toga је stvoren njegov "zeleni kadar" koji se dugo zadгžao u tim krajevima.

Nijemci su mu pгedložili da njegovu jedinicu moderno naoružaju, da im dadnu velike količine municije, uniformi, ali su za uzvrat od Huske tražili da partizane nе pušta nа svoju teritoriju.

Ažurirano: Nedjelja, 27 Rujan 2015 12:13
 
Nurin oproštaj od Admirala PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 24 Rujan 2015 21:59

 

Admiral MahićKralj ponoći, prosjak zore

Fadila Nura Haver

Odletio je Admiral Mahić. Po vlastitom ljubavnom redu vožnje. Onako kako je u nebrojenim stihovima namislio. Prhuo je u žuđenu punokrvnu slobodu, lišenu egzistencijalnog straha, do zadnjeg trena nikoga ne kriveći za egzistencijalni nered u kojem se nije uspio snaći. Svi imaju svoje puteve, a ja stranputicu, napisao je. Onomad. Dok mu se ponekad još činilo smislenim vlastiti san povjeriti zagrebačkim zidarima što su ga častili votkom: Da mi je život urediti svoj... Nikad ga nije uredio. Nije ga ni imao. Što nije nikakva patetična posthumna tugovanka, kakvih će bez sumnje biti ovih dana među dobro uštimanim literarnim veličinama, koji su, uzgred, prezirali Admiralovu nesnađenost do mjere da su mu nadmeno odricali i pjesnički dar. Paradoksalno, ali snaga Admiralovog pjesništva zapravo i počiva na nezaboravnim proplamsajima pojedinačnih stihova iz apsolutnog idejnog nereda koji je imao običaj pljusnuti na papir u vidu dugačkih pjesama po čijem je neprohodnom gustišu melanholično lunjao nadajući se da smrt je buđenje. I konačni red. Ta je vjera njegovim pjesmama davala jedan sasvim specifičan žubor koji nije bio od ovog svijeta.

Nakon jedne književne večeri u Umjetničkoj galeriji BiH, prije samo godinu dana, šapatom mi se potužio da od jučer ništa nije jeo. I znala sam da nije jer je pića bilo dovoljno za tu noć a Admiralove želje nikad nisu sezale u naredno jutro. Posljednji sarajevski kralj ponoći - prosjak zore zgrnuo je u kesu par zvrkova sirnice za kasnije. Za neko nerazgovijetno kasnije kad se ne bude imalo šta piti. Za ranu zoru kad će s mosta Suade Dilberović ukočenu sirnicu izmrviti ribama. Ili će mrvama počastiti golubove kod Dva ribara. Naredne večeri će se ponovo nekome požaliti da od jučer ništa nije jeo. Neće se sjećati prije koliko dana je bilo to jučer kad je pokusao porciju graha u Planinarskom društvu, pod prijetnjom da neće dobiti rakiju prije nego pojede grah. Ako prestanem piti vino kako ću slaviti svoju naivnost? - naivno bi pitao one koji su ga tjerali da nešto pojede. I one koji nikad nisu čitali njegovu poeziju, ali su ga zato uredno etiketirali slabim pjesnikom. A on je po ovom nemilosrdnom svijetu rasuo bezbroj pitanja kakva ljudskim i pjesničkim zlicama nikad ne bi pala na um: Gdje je Ustav zore?

 
O rahmetli Abdulahu Konjiciji PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 15 Rujan 2015 19:59

 

KonjicijaMogu li se dobra djela činiti iz groba?

Avdo Sidran

Okončao prof. dr. Abdulah Konjicija (1929-2004) sve svoje karijere: i onu na Univerzitetu, kao profesor Medicinskog fakulteta, i onu na Kliničkom centru, kao šef klinike za plućne bolesti i tuberkulozu, i onu u stranci SDA, kao jedan od njenih osnivača, i onu u Skupštini BiH, kao jedan od njenih prvih predsjednika. Stanujemo blizu, ulice nam se sijeku, nema ni pedeset metara dijagonale: Jezero 9 – Kemal-begova 5. Pa se često susrećemo, šetucnemo niz Kralja Tomislava, pa Titinom do Parkuše, pričamo ko kakvi vrsnici. Ne hasi se svojim begovskim porijeklom – golema su imanja Konjicije imali oko Sarajeva, od Dolac-malte pa naniže, ka zapadu i jugu – ni o politici ne truni nego onoliko koliko se mora. Ni o sinu Rusmiru – tih ga godina stalno iz nekakvih belaja vadio, a sin punoljetan, vodi svoj život kako on hoće i kako se njemu sviđa. Svirka, ženske, rasni kerovi, svašta...

Kuća Konjicija, sjevernom stranom, gledala u dvorište što ga je narod prozvo 'Koreja'. Nekad radničko stanovalište, sa dvije-tri barake i nizom raštrkanih kućeraka uokolo, pretvorilo se u neobičan gradski kuriozitet. Zaklonjena i opkoljena austrugarskim trokatnicama - periferija u najužem centru grada ! Čudo jedno, sa još čudnijim šarolikim stanovništvom. U jednom od tih kućeraka – a kućerak sav u šarenim cvijetnim saksijama - samovala udovica Zejneba, muž joj Ibro davno umro, tri se šćeri poudale i razišle, sin se otkino od kuće prije nego se i oženio. Šta ćeš ? Život je život, rastura po svome, o tom ne treba ni mislit ako hoćeš mrvu pameti da sačuvaš.

Ažurirano: Utorak, 15 Rujan 2015 20:02
 
Da je Sulejman Bugari umjesto babinog, đe bi Bosni kraj bio! PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 13 Kolovoz 2015 19:18

 

BugariOdabrane izreke hafiza Sulejmana Bugarija

Nisam lingvist, ali dato mi je da govorim!

Nisam filozof, ali doista ljubim i volim mudrost!

Dođite i pomirišite moje ruže! Nemojte ih zagledati i dirati!

Ja, iako često spominjem Boga, često i griješim. Zato sam samo čestica i ništa više.


O, Allahu, sačuvaj nas znanja koje ne donosi slobodu od sebe.

Tijelo je privremena adresa duše!

Gdje nema vjere, ima nevjerice!

Ko nema Svjetiljke, u mraku je!

Kakav si ti bogataš, kada ne možeš kupiti ni prošlost, a kamoli budućnost, vječnost!

Možemo prozrijeti misao, ali kako dokučiti smisao?

Ispravan stav sadrži umjesnu vrijednost u realnoj zbilji.

Novac je dobar lovac. Ne budi plijen!

Ne reci: – O, Gospodaru, imam veliki problem! Reci: – O, problemčiću, imam velikog Gospodara.

Ažurirano: Četvrtak, 13 Kolovoz 2015 19:22
 
Sjećanja na ne tako davne dane PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 15 Srpanj 2015 08:57

 

harizLjudi, sećanja ... Hariz Halilović, antropolog

(N)i tamo, (n)i ovdje

Zagreb se cijeli digao na noge da nas dočeka u najboljem svijetlu * Priča oizgubljenim koferima i nestalim ljudima * Vidio sam ih i ja, nosio ih * Spojila su nas zajednička sjećanja na neke živote koje smo živjeli * Imao sam 22 godine i jedan život iza sebe *Ja nisam želio biti dio tog kolektivnog logoraškog sna * Došao je hrabro umrijeti, ali se nije stigao pomjeriti dalje od Zagreba * Bili smo Palestinci

Autor: Rade Radovanović

Lipanj je mjesec i Zagreb miriše lipovim cvatom kao i onog, sada već tako davnog, vrelog ljeta 1993. Ali vremena su druga i ja sam (možda) neki drugi; puno je ljeta i mnogi su mi lipnji i juni prehujali na raznim meridijanima, u ovih minulih 20-i-kusur godina. Zagreb miriše na moju prošlost. Osjetim je posvuda u zraku, u plućima.

Napunili smo Lisinski! Ima nas preko 900 znanstvenika iz pedesetak zemalja svijeta. Kako kasnije saznajem, jedini sam učesnik iz Australije. Iz Bosne nisam. Tu su još Nirha, Senka, Dragan, možda još neko. Među 900 sudionika je i dvoje mojih bivših studenata, Marketa iz Češke i Mikele iz Italije. Srdačni susreti, razgovori, prepoznavanja, upoznavanja. Ovdje smo na međunarodnom kongresu evropskih antropologa i etnologa. Zagreb se cijeli digao na noge da nas dočeka u najboljem svijetlu. Gradonačelnik Milan Bandić nas, u ime glavnog grada najmlađe članice EU, pozdravlja i svečano otvara petodnevni kongres. Slijedi keynote predavanje profesora Orvara Löfrena, kolege i antropologa veterana iz Švedske. Profesor priča o koferima, o historiji kofera i putovanja, o sudbinama i životima spakovanim u kofere. Priča oizgubljenim koferima i nestalim ljudima. Koferi nas vode u Auschwitz. U mislima listam crno-bijele fotografije gomile nečijih kofera i gomile nečijih cipela iz knjiga o Holokaustu. Profesor spominje izbjegličke kofere, torbe i zavežljaje izbjeglica iz bivše Jugoslavije koji su devedesetih pristizali u Skandinaviju i odlazili diljem svijeta. Vidio sam ih i ja, nosio ih.

U glavi mi bljesnu slike tih istih kofera, ruksaka i zavežljaja i stihovi koje sam, ratne i izbjegličke 1994. godine, zapisao i poklonio svojoj djevojci, izbjeglici iz Prijedora: Zbogom, voljeni dome! U zavežljaj nisi mogao stati, ali si stao u srce moje...

Ažurirano: Srijeda, 15 Srpanj 2015 09:00
 
Priča iz Bosne - čovjek na koga se "lijepe" tuđe pare, a on ih neće! PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 04 Lipanj 2015 22:40

 

Redžo HamzićRedžo Hamzić, poštenjačina sa Drine - dobro se dobrim vraća

Avdo Huseinović

Malo je ljudi koji znaju priču o Redži Hamziću, najvećoj poštenjačini u našoj zemlji. Radio je najprije u “Union investu” u Sarajevu, potom se bavio poljoprivredom u rodnom selu, da bi u avgustu 1992. godine, bio od strane srpskih snaga, pod komandom dr. Duška Kornjače, primoran da se sa ostalima iz sela provuče kroz srpske linije i izvuče do Goražda. Kuća koju je 1981. godine izgradio na svom bogatom imanju u selu Krstac kod Čajniča, na samoj granici Bosne sa Srbijom i Crnom Gorom, danas je zgarište.

Potucao se po goraždanskim kolektivnim centrima, gdje je krov redovno prokišnjavao, gdje je sa ostalim izbjeglicama dijelio zajednički WC, gdje je na raspolaganju imao svega jednu sobu u kojoj je s porodicom i spavao, i koristio je kao kuhinju.

A onda mu je umrla supruga Esma, od infarkta, nedugo poslije saznanja o pogibiji njenog brata. Redžo je ostao sam s dvije malodobne kćeri. Sa mlađom kćerkom Redžo se smjestio u napuštenu kuću Slavka Pantovića, bolje reći, ruševinu od kuće. Vlasnik im se javio iz Amerike i rekao da mogu ostati koliko hoće. Da bi mogao preživeti u njoj, folijom je prekrio krov i za život koliko-toliko osposobio dvije prostorije. Imao je nešto namještaja, stari limeni šporet, sećiju, polovan kauč... Godinama je imao čvrsta obećanja da će mu biti riješeno stambeno pitanje.

Ažurirano: Četvrtak, 04 Lipanj 2015 22:46
 
Bosanski ljudi - Husaga Čišić PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 12 Srpanj 2014 09:00

Husein Husaga Čišić

Pripremio: Nadan Filipović

Husein Husaga Čišić jedan je od najistaknutijih bošnjačkih političara i intelektualaca koji je dao izuzetno značajan doprinos očuvanju i jačanju državnog identiteta Bosne i Hercegovine. To je bio čovjek koji će u historiji ostati zapamćen po tome što je u Titovoj Jugoslaviji prvi javno progovorio i hrabro postavio pitanje priznanja bosanskih muslimana - Bošnjaka u SFRJ.

Edvard Kardelj je još 1936. godine pisao da “ne možemo govoriti o muslimanima kao narodu, nego kao o posebnoj etničkoj skupini”. Komunisti iz Bosne odgovorili su ovakvom stavu 1939. godine i napisali da su “muslimani oduvijek bili posebna cjelina”. Međutim, presudio je u taj vakat veoma moćni Milovan Đilas koji je muslimane definirao kao “etničku grupu” te ih izostavio s popisa jugoslovenskih naroda. Đilasov plan bio je zasnovan na sovjetskom modelu o pet nacionalnih republika za pet naroda. Bosna je po Đilasu trebala biti posebna jedinica, kao neki corpus separatum, ali ne republika, već samo autonomna pokrajina. Tada je došlo do natezanja između srpskih delegate koji su sve činili da se cijela BiH pripoji Srbiji i bosanskohercegovačkih delegate koji su tražili ravnopravan status BiH s ostalim republikama. Napokon je napravljen kompromis prema kojem će BiH imati republički status, ali je rečeno da je ta republika nastanjena ”dijelovima srpskog i hrvatskog naroda , kao i bosanskohercegovačkim muslimanima”.

Ažurirano: Subota, 12 Srpanj 2014 16:43
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 6 od 10

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search