LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home BANDAKHANA
BANDAKHANA
BANDAKHANA - doktorske budalaštine PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 25 Ožujak 2015 23:45

 

kod doktoraLIJEČNIČKA OTPUSNA PISMA, POVIJESTI BOLESTI,
DOKUMENTIRANO U HRVATSKIM BOLNICAMA!!!

PACIJENTICA NEMA GRČEVE, NITI KOČENJA, NO NJEZIN SUPRUG TVRDI DA JE BILA VRLO VRUĆA U KREVETU PROŠLE NOĆI.

KAD JE PRIMLJEN, NJEGOVO PREBRZO SRCE JE STALO I VEĆ SE OSJEĆAO BOLJE.

PACIJENT IMA BOL U GRUDIMA AKO LEŽI NA LIJEVOJ STRANI PREKO CIJELE GODINE.

PACIJENT TVRDI DA IMA BOL U PENISU KOJI SE PROTEŽE DO NOGU.

DRUGOG DANA KOLJENO JE BILO BOLJE, A TREĆEG JE POTPUNO NESTALO.

PACIJENTICA JE SVE VRIJEME U SUZAMA I STALNO PLAČE, TAKOĐER DJELUJE I DEPRESIVNO.

NAIZGLED ZDRAV, ORONUO 69 GODIŠNJI MUŠKARAC, MENTALNO
ŽIVAHAN, ALI ZABORAVAN.

PACIJENT JE ODBIO AUTOPSIJU.

PACIJENT NIJE VRŠIO SAMOUBOJSTVA U PROŠLOSTI.

PACIJENT JE ZABORAVIO SVOJA BIJELA KRVNA ZRNCA U DRUGOJ BOLNICI.

PACIJENT JE NEURAČUNLJIV S URINALNOM UČESTALOŠĆU.

OKLIZNULA SE NA LEDU I IZGLEDA DA SU JOJ NOGE OTIŠLE U
SUPROTNIM SMJEROVIMA, PROŠLOG PROSINCA.

PACIJENT JE NAPUSTIO BOLNICU OSJEĆAJUĆI SE MNOGO
BOLJE, OSIM PRVOBITNIH PROBLEMA.

Ažurirano: Srijeda, 25 Ožujak 2015 23:47
 
BANDAKHANA PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 27 Prosinac 2014 19:39

 Nihad Hasić ili Nihad Haas versus Sir Karl Raimund Popper: Popperovo shvaćanje povijesti kao znanosti simplificirano je, reklo bi se, sasvim vulgarno“.

Nadan Filipović

Nihad Haas





Nihad Haas, hrabri "naučenjak" što cipelari mrtve velikane, a evo čak i  mrtvog Karla Poppera!!!!

Raja,

ako nekom ko je slabijih živaca treba potvrda da je „povilenio“, ili, ako je jačih živaca kao ja, pa se želi grohotom nasmijati, taj treba malo „prošetati“ budalaštinom bombastično nazvanom „Refleksije o povijesnoj znanosti i osvrt na djelo Nedima Filipovića“ autora Nihada Hasića (u Švedskoj Nihad Haas), lažnog profesora emeritusa Univerziteta u Stockholmu, a što ga ovaj arogantni luft-balon u jednom od svojih djela nazva i napisa kao „Stockolm“. Svakako bez ispravke!

Na strani 61 ovaj omnipotentni i neumorni „naučenjak“ piše (citiram): „Popperovo shvaćanje povijesti kao znanosti simplificirano je, reklo bi se, sasvim vulgarno“.

Neko bi se mogao i upitati otkud pravo jednom ispodprosječnom fizičaru, naučnom hadumu koji ne može „na son“ iznijeti niti jedan valjan naučni rad iz fizike i kojem bi, po mom mišljenju, maksimum napredovanja trebalo biti mjesto u kakvoj osnovnoj školi, da ovako s arogantne visine piše tvrdnje o jednom od najvećih filozofa dvadesetog stoljeća.

Metaforički rečeno, našla se najsitnija uš da lajucka protiv mrtvog velikana. Uostalom, i Popper je samo jedan iz Nihadovog „bojnog polja“ ili izabranog nekrologija, dakle, mrtvih velikana čije ime ili zloupotrebljava, ili ih, onako mrtve i nesposobne da se odbrane, najvulgarnije „cipelari“ u svom dežemekastom „djelu“ refleksija, jadna li mu majka.

Ažurirano: Nedjelja, 28 Prosinac 2014 08:11
 
BANDAKHANA PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 30 Studeni 2014 18:12

 marko-vesovicO Crnogorskoj Akademiji Nauka i Umjetnosti

Prof.Dr. Marko Vešović

Podavno je izašao zakon o spajanju CANU i DANU: prva ima 40, druga 33 člana i, kad se ujedine, a možda su se već  ujedinile, CANU će imati 68 akademika, jer njih 5 su članovi obje akademije, i biće im davano 1.000 eura apanaže mjesečno.

Montenegro ima površinu 13. 812 km² i, prema posljednjem popisu, 620. 029 stanovnika.

Francuska, koja je prema procjeni iz 2009. imala 65, 073. 482. stanovnika, površina joj je 547.030 km², a ima 40 akademika.

U Francuskoj, na jednog akademika dođe 13.675 km², više no površina Montenegra, i 1.626.837 stanovnika, dva i po puta više nego što ima žitelja u Montenegru, gdje na jednog akademika dođe 203 km² i 9. 991 stanovnik.

Ako bi primijenila montenegrinjski model, Francuska bi imala 7.137 akademika, te ako bi im davala 1.000 eura apanaže mjesečno, propala bi ko Grčka.

Montenegro ima 63 puta više akademika po 1 km² od Francuske i 1.642 puta više akademika po glavi stanovnika, što je u skladu sa Marfijevim zakonom: što je država manja i s manjim brojem stanovnika, građani su joj genijalniji.

Iz teksta “Dinastija Nemanića”, e-novine, 27.11.2014

Ažurirano: Nedjelja, 30 Studeni 2014 18:18
 
BANDAKHANA PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 12 Studeni 2014 15:28

 Bisotun-Iran2Hrvati – narod perzijski, još jedan narod najstariji!

Nadan Filipović

Da ne griješimo dušu, treba jasno kazati da nisu samo Srbi na prostoru bivše Jugoslavije rasijavali mitove o višemilenijskoj starosti svog naroda. Jedan dio hrvatskih “znanstvenika” je pretke Hrvata iščeprkao u prastanovnicima Irana, a drugi u Ostrogotima. Inzistiranje na gotskom porijeklu ili podrijetlu Hrvata je naročito bilo popularno za vreme Drugog svetskog rata s namjerom da se Nijemcima i Italijanima pokaže kako Hrvati nisu Sloveni. Ovakvo više nego maštovito, da ne kažem drugačije, nastojanje da se bajagi naučno dokaže porijeklo jednog naroda u predalekoj prošlosti postalo je veoma napadno, rekao bih agresivno, u zadnjoj dekadi prošlog vijeka: dekadi eksplozije najprije srbijanskog nacionalizma, ali i svih ostalih koje je srpski nacionalizam probudio i osokolio. Među hrvatskim mitomanima se po maštovitosti posebno izdvojio Mate Marčinko, koji je odlučno ispirao kolektivni mozak ubjeđivanjima Hrvata u njihovo u njihovo višemilenijsko, prastaro postojanje i perzijsko porijeklo. (Andrija Lukinović: Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama, Studiacroatica.org)

Teorija da su drevni Hrvati stigli u Evropu iz Irana razvijala se od kraja 18. vijeka, a veliku je popularnost stekla nakon osamostaljenja Hrvatske. Odjednom su svjetlo dana ugledali prastari zapisi i razne sličnosti koji ukazuju na mogućnost da su Hrvati nekad bili iransko pleme. Jedan od autora ove teze je profesor Orijentalnog papinskog instituta u Rimu, isusovac Stjepan Krizin Sakač. (Andrija Lukinović: Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama, Studiacroatica.org, Ivan Čolović, Tema granice u političkoj mitologiji, Zbornik radova „Mit“, Novi Sad 1996, str.280)

Treba, međutim, naglasiti da je 1793. godine izvjesni Josip Mikoczy Blumenthal (1734-1800) odbranio doktorat pod naslovom “Podrijetlo antičkih Hrvata iz Irana". Spomenuta doktorska disertacija je čuvana u arhivi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, ali je nakon proglašenja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1.decembra 1918. godine nestala bez ikakvog traga.

Posebno interesantan ogled o iranskom porijeklu ili podrijetlu Hrvata prezentirao je Antun Vuković na Portalu hrvatskog kulturnog vijeća, 17.10.2010, a pod naslovom „Spoznaje vrijednosti iranskog podrijetla Hrvata“.

Vuković u uvodnom dijelu naglašava da je (citat): „Pitanje podrijetla Hrvata je za svakog od nas ispit naše rodoljubne i domoljubne zrelosti. Zapustili smo i zanemarili čvrste temelje našeg narodnog postanka, kolijevku našeg rođenja, mjesto od kuda ponosno nosimo naše neizbrisivo, neotuđivo i vječno ime Hrvat. Dopustili smo, da nam strani i neskloni određuju mjesto postanka i imena, pa smo već dosad bili i Goti i istočni Goti i Kelti i Iliri i Germani i Dalmati i Srbi katolici i samonikli balkanci i potomci nomadskih plemena Sarmata, da bi na kraju, kako piše njemački rječnik iz 1955. godine bili: Južnoslavensko pleme sa Balkana. Sve i sva, s jednom jedinom svrhom, da nam se pravi trag zamete.“

Ažurirano: Srijeda, 12 Studeni 2014 15:41
 
BANDAKHANA PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 01 Studeni 2014 22:33

Bog je strpljivo sačekao da se prvo pojave Srbi i tek onda je stvorio svijet!

Nadan Filipović

Zapala mi je u ruke jedna interesantna knjiga koju sam od A do Z pročitao sa velikim zadovoljstvom. Odlična knjiga! Naslov je - „Mitovi nacionalizma i demokratija“. Autori su Darko Gavrilović, Ljubiša Despotović, Vjekoslav Perica i Srđan Šljukić. Izdavač je Centar za istoriju, demokratiju i pomirenje, Novi Sad, 2009.

U toj knjizi Darko Gavrilović se u svom prilogu posebno osvrnuo na jedan od mnogobrojnih srpskih mitova; u ovom slučaju “novokomponovani” mit kojim se uporno nastoji dokazati da su Srbi stariji čak i od postanka svijeta, odnosno da su se na svijetu pojavili prije nego što ga je Bog “službeno” i stvorio.

Tvrdnju da su Srbi ne samo “izabrani narod”, već da su najstariji narod na svijetu ili, čak, stariji i od samog svijeta su naširoko, nadugačko i naveliko diseminirali i svesrpski mozak podobro “izdinstali” neki Srbi od kojih su najveće “doprinose” tom mitu dali Dr Olga Luković – Pjanović, Borislav Vlajić - Zemljanički, Jovan I. Deretić, Dobroslav Jevđević, Draško Šćekić, Dragoš Kalajić, a u tom je ludilu, smatram da treba naglasiti, najdalje otišao slikar Milić Stanković (Milić od Mačve).

Taj mit o Srbima kao “izabranom narodu”, a koji je istovremeno i najstariji na svijetu, lansiran je nekoliko godina prije razvaljivanja Jugoslavije. Darko Gavrilović smatra da je u tim predvihornim vremenima u kojim je mnogima bilo jasno da će se zajednička država raspasti, ovakva kazivanja gore spomenutih pisaca, kvazihistoričara i jednog poznatog slikara trebala blagotvorno, dakle, ohrabrujuće i mobilizirajuće djelovati na kolektivnu svijest svih Srba, ne samo na području bivše Jugoslavije, već i mnogo šire.

Ažurirano: Petak, 07 Studeni 2014 21:49
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 6 od 11

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search