LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alijine sarajevske minijature
ALIJINE ISKRICE
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 18 Svibanj 2017 14:22

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (40)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Omer efendiji Čohadžiću

Na prvi dan Bajrama, 3. februara navečer, umro je moj komšija Omer efendija Čohadžić. Bio je čestit čovjek, neženja, iako moj vršnjak, a stanovao je sa sestrom Zejnebom, također usidjelicom. Bio je pravnik u Narodnoj banci, a za vrijeme stare Jugoslavije bio je u političkoj službi – policija i srez. I za vrijeme NDH (kada ga nisam poznavao) lavirao je i pehlivanio, pa mu je ostala glava na ramenu i nije se, kako čujem, nikome zamjerio. Bio je praktičar musliman. Uz Ramazan bi uvijek klanjao teraviju, postio, a uz ostale mjesece bi rijetko došao u džamiju, ali je, uvjeren sam, kod kuće vršio sve vjerske obrede. I ovog Ramazana je svaku teraviju za mnom klanjao, i zikr činio, a klanjao je i jaciju uoči Bajrama i bajram-namaz sa mnom. Umro je iza jacije od srčane kapi. Bio je okratak, debeo, gurman i pušač strastven. Kad god sam na lijepu vremenu krenuo u Faletiće izjutra, zatekao bih njega za gradom u bašči Mušine kahve, kako puši, kahvu pije i seiri dolinu Miljacke.

Njegova me smrt veoma iznenadila i slučajno sam saznao za nju drugo jutro Bajrama, pa sam mu mogao biti na dženazi. A ni muezin mahalski ni nominalni imam Proho nisu znali za dženazu, pa nisu “stekli”.

Rahmetullahi alejhi!

(6.2.1965)

Ažurirano: Četvrtak, 18 Svibanj 2017 14:24
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 19 Travanj 2017 21:08

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (38)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Zapis o Muhamed efendiji Kalajdžiću

Prekjučer je umro, a jučer zakopan moj dobar prijatelj Muhamed Bekir efendija Kalajdžić. (Ljutio se žestoko kad bi ga neko zovnuo Bećire ili Bećir-efendija.) Umro je naglo. Još 10.IX. sjedio je s nekim vršnjacima u kafani Ugostiteljske škole kod Careve džamije, a oko tri sata kod kuće umro. Napisao sam za Glasnik VIS-a, jučer, još dok nije bio zakopan, nekrolog, a ovdje da zapišem što se ondje ne bi moglo štampati.

Bio je hrvatski nacionalist, u politici pristaša Radićeve stranke, a Spahu nije nikako trpio. Nije nikako podnosio Pavelića, a ni Maček mu nije bio drag. Politički mu je bio najdraži Nikola Precca. Kad je Precca jedno vrijeme bio ministar građevina u Stojadinovićevoj vladi, davao je neke građevinske koncesije Bekir-efendiji, kao izgradnju čatrnja u selima oko Mostarskog blata, pri čemu je neku mrku zaradio, jer je bio dibiduz propao kao izdavač knjiga.

Bio je politikant, onaj najopasniji tip provincijskog politikanta koji zanemari sav svoj život i porodicu bistreći svjetsku politiku. On je godinama, po najgorem nevremenu, čekao svaku večer na željezničkoj stanici u Mostaru sarajevski vlak koji je dolazio u 23,30 sati i donosio beogradsku “Politiku” i “Večernju poštu”, i nosio novine kući da bi ih u dušeku čitao do dva sata ujutro.

Iako je postojala u Bosni i Hercegovini privredna depresija iza Prvog svjetskog rata, on je mogao i od knjižare i od papirnice dobro živjeti. Ali on je volio bistriti politiku, pa bi školska djeca čekala po toliko vremena da budu poslužena, a on ih nije ni primjećivao govoreći s koji subesjednikom, lokalnim političarem, o svemu i svačemu. Tako je već oko 1920. prestao raditi kao knjižar, a ako se tko sjetio da naruči koju knjigu od prijašnjih izdanja Kalajdžićevih, mogao je čekati i po mjesec-dva dok bi mu naruđba bila perfektuirana. Ja sam ga kao momčuljak gonio da bude ekspeditivniji u otpremi naručenih knjiga. Nije dao proći mimo radnju da ne svrati poznanika i prijatelja, kojemu bi odmah naručivao kahvu ili rahat-lokum. Tako je i mene častio sam Bog zna koliko puta, a da ne znam da je ikad htio dozvoliti da njega netko drugi časti.

On je bio u tako teškoj situaciji da bi dijete došlo od kuće njemu na dućan i tražilo dva dinara da kupi kukuruzno brašno za pure, a on bi jedva sabrao po džepovima dva dinara. Za novine je uvijek imao. U takvim se situacijama vrlo neugodno osjećao kad bi se on s djetetom došaptavao da ja ne bih čuo šta govore.

Ažurirano: Četvrtak, 20 Travanj 2017 08:18
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 27 Ožujak 2017 12:13

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (38)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o Ahmetu Kurti

Prvog aprila osvanuo je mrtav Ahmet Kurto u svom ljetnikovcu u Mrakovu. Bio mi je komšija preko bašće, a njegov otac Avdaga bio je sestrić Hadži Hasan efendije, pa smo nekako bili i rodbinski vezani. Bio je jedan od posljednjih ljudi koji je nosio isključivo fes, iako mu je ostala nošnja bila a la franka. Ne cedulji mu je bilo naznačeno da je umro u 67. godini života, a sam je govorio da ima i sedamdeset. Bio je momak, akšamlučar, a posljednjih godina patenik od srca. Bio je zarastao u salo i vjerojatno težak oko sto oka.

Upoznao sam se s njim kad sam se oženio, pa sam od njega kupovao godinama zelen i voće. U ono vrijeme prijateljovao je s Hamdijom Keškom (Hadžisulejmanovićem), pa su zajedno akšamlučili u “El-Kameru” ili gdjegod u bašći, nakon što bi Lopardija svirao na harmonici i pjevao sevdalinke, progulili bi se kao ubodenici i zapjevali “trebevićku kajdu”.

Jednom je u ruždiji (osnovnoj školi na Bendbaši) bila neka đačka priredba, kojoj su prisustvovali i đački roditelji, a predsjednik zajednice doma i škole za tu školu bio je rahmetli dr. Vejsil Bičakčić.

I neki oficir stare jugoslavenske vojske, koji je imao u toj školi dijete, prisustvovao je toj priredbi. Kao šarža sjedio je do Vejsila i, nakon programa, navalio da mu kogod zapjeva koju “nacionalnu pjesmu”, a mislio je na sevdalinku. Vejsil, koji je doveo prijatelje iz “El-Kamera”, ugledao Ahmeta i Hamdiju, pa rekne oficiru da njih dvojica najbolje znaju nacionalne pjesme. Oficir ode pa ih zamoli, a zamoli ih i Vejsil i naglasi da oficir želi čuti “nacionalne” pjesme. Ahmet i Hamdija se smjeste i zapjevaju onu ariju kakvu su čuli u Kerkeljinu hanu, a oficir nemade kad dočekati kraj pjesme, nego se ispriča i ode.

Ažurirano: Ponedjeljak, 27 Ožujak 2017 12:56
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 19 Veljača 2017 18:35

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (37)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o Avdagi Naniću

10. januara je umro Avdaga Nanić, preko osamdeset godina star, a 11. januara Muharemaga Užičanin. Za dva dana su nestala dvojice čaršinlija, čakširaša i feslija, što je veliki gubitak za turizam.

Avdaga je bio industrijalac drveta. Imao je s braćom Mehmedagom i Hadži-Salihom pilane u Sjemeću i Hadžićima. Dobro smo se poznavali još prije rata i ja bih se često svraćao bratu mu, Mehmedagi – više nego njemu – u “milać” im kod Careve džamije.

Pričao mi je Mehmedaga kako su počeli na sitno raditi, pa kad ne bi ništa do podne pazarili, tog dana Avdaga ne bi htio ručati. Bio jedan od onih koji ne vole Hercegovce, a mene je, čini mi se, trpio. S nekoliko prijatelja bi, dok je mogao hodati, svaki dan išao na novu željezničku stanicu i sjedili bi na terasi za stolom, ne skidajući fesova s glava. U dvorištu su bili Akif-aga Spaho (umro u septembru 1961), Bekir Kalajdžić (on je jedini nosio francusku kapicu), Vejsil-aga Ploška i Mujaga Hadžisulejmanović.

Mehmedaga Užičanin mi je nedavno pričao kako je počeo raditi od 1906. godine i dobro se sjećao prvog bosanskog štrajka, koji nije nikako razumio. “Kako je mogao svijet štrajkati, a čitava brda suhog mesa, sira, kajmaka i masla od vrha Kovača do Tabačke džamije. A hljeba koliko ti duša hoće.”

Bio je akšamlučar do valjda godinu-dvije prije smrti, a kažu da je pio i na heftu prije smrti. Pitao ga je doktor, kad je doživio moždani udar: je li pio i koliko je pio, a on je provaljao kroz zube: “Oka na momka.”

Posljednjih godina života se dosta brinuo za džamiju u Arapovoj mahali.

Ažurirano: Nedjelja, 19 Veljača 2017 18:40
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 08 Veljača 2017 11:09

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (36)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o hafizu Muhamed efendiji Pandži

Hafiz Muhamed efendija Pandža je umro 18.11.1962. Bio je član Ulema medžlisa i šura reis-ul-uleme mehrum Džemaludina efendije Čauševića. Već kao gotov hodža došao je u Nuvab na nauke, a učio je i u Turskoj, u Carigradu. Kao bogat čovjek nije služio u državnoj ni u vakufskoj službi od tridesetih godina ovog stoljaća. Jedno vrijeme je izdavao list „Islamski svijet“ s Munirom Šahinovićem, a jedno vrijeme sam. Kada je u vakuf došla nova uprava u 1936. godini , uspostavljanjem Nijabeta, reče mi jednog dana rahmetli reis: „Reci Fehimu, neka mu nađe kakvu službu!“ Prenio sam ovu poruku puncu i mehrum Pandža je bio postavljen za vjeroučitelja u gimnaziji, a po Tevdžizidžihet nizamnami postavljen je i za vaiza u Begovoj džamiji. Godine 1938. bio je izabranu Ulema-medžlis, s potpunim brojem glasova birača izbornog tijela (devet) i povjeren mu je referat baš-vaiza.

Porodica Pandža je bila u tri generacije borbena. Djed mu je bio hodža i zbog svojih vazova bio je protjeran u tursko vrijeme u Travnik, gdje i umro. Ime mu je bilo Isamuddin. Stare Sarajlije bi pričale da je nakon njegova izgona iz Sarajeva tri dana bio mrak u Sarajevu.

Otac hafiz Mehamed efendijin, Šakir efendija, bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, član Ulema medžlisa i vaiz u Begovoj džamiji. Na vazovima bi opominjao i prokljinao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za što je on smatrao da se kosi sa šeriatom. Narod je vjerovao da se njegove bedove ukabule i da bi onaj, koga bi on u džamiji s narodom prokleo, ubrzo nastradao. Tako je prokleo i Safvet-bega Bašagića što mu je pisao u „Beharu“ studiju „Sto i jedan hadisi-šerif“ u kojoj je, tumačeći hadis „El ulema veresetulenbijai“ napadao tadašnje hodže zbog zaostalosti, nesuvremenog odgoja i reakcionarnih shvatanja. Safvet-beg mu je na to spjevao pjesmu „Hodži P.“ Safvet-beg je dobio tabes (sifilis) i svijet je vjerovao da je to posljedica Pandžine bedove, a on je znao da je to posljedica sifilisa stečenog u ćerhani u Tekiji ulici, kako mi je i sam rekao.

Ažurirano: Srijeda, 08 Veljača 2017 11:11
 
« Početak«12345678»Kraj »

Stranica 1 od 8

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

  • RUŠID - roman u nastavcima
    Nadane, ne zahatori, ali mislim da je ovaj moj polu-imenjak Zike nestrpljiv da procita sta se desava... Više...
    17.11.18 12:46
    Autor - Zijo
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Boga mi se oteglo. Ali nema veze, izdržao je Zike i gore. ;) Vozdra. Više...
    17.11.18 02:20
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Zike, ako Vam se radnja otegla, lijepo forget Rušida i to je to. Što se tiče pitanja odgovor bi moga... Više...
    15.11.18 08:01
    Autor - Nadan Filipovic
  • RUŠID - roman u nastavcima
    Ne bih da dosađujem ali moram priupitati nešto: “Ima li još kol’ ko?” :roll: Više...
    13.11.18 16:02
    Autor - Zike
  • Otvoreno pismo reisu-emeritus...
    Ovo pisanje je za pohvalu, da neko napokon nešto tačno (istinito) napiše o reisu Ceriću koji je uspi... Više...
    05.11.18 17:29
    Autor - Mehmed Meša Delić
  • Nemanjin portret
    Eeee, Amire, Amire! Grdne rane moje, o čemu sanjate. Iz faze jednog tetrijeba koji svoje megasrpstvo... Više...
    05.11.18 10:06
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nadane, doći će i moje vreme, kada će se stvoriti povoljne okolnosti kada će i ovakvi "doći do izraž... Više...
    04.11.18 23:27
    Autor - Amir Čamdžić
  • Nemanjin portret
    Zijo, Amir Čamdžić je u dubini duše jako nesretan izgubljeni čov(j)ečuljak. Htio bi biti nešto što m... Više...
    04.11.18 22:47
    Autor - Nadan Filipovic
  • Nemanjin portret
    Nas "do kraja zivota Srbin" bi trebao da malo vise prati sociolosku nauku, azurirao bi stanje oko pi... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    @ Amir Camdzic Sramotno za jednog pravnika da toliko brka babe I zabe, da ne pravi distinkciju izmed... Više...
    04.11.18 21:42
    Autor - Zijo
  • Nemanjin portret
    Nema to nikakve veze sa tim da su Srbija, Srbi, Beograđani kako god nazovite, izvršili agresiju na B... Više...
    03.11.18 16:11
    Autor - Zike
  • Nemanjin portret
    https://www.youtube.com/watch?v=yt9Uy-1zuQw&t=1559s Više...
    03.11.18 09:30
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Salih Selimović - Moj predak primio je islam 1650., mi smo Vujovići iz Hercegovine „Moja je želja bi... Više...
    03.11.18 09:21
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Ja ne razumem čemu potreba Emira Kusturice da se pravda bilo kome za svoje poreklo, ko su mu bili ot... Više...
    03.11.18 09:02
    Autor - Amir Čamdžić
  • Jedan savjet
    Fala na clanku, pred dva dana na kolonoskopiji mi j utvrden diverticolosis coloni totius uz napomenu... Više...
    02.11.18 21:36
    Autor - Durdica Jelenc
  • Nemanjin portret
    Emirovoj majci nije ime Senka, već Senija. Nebitno, čovjek se osjeća nacionalno Srbin i sasvim dovol... Više...
    02.11.18 21:27
    Autor - Znam čovjeka
  • Nemanjin portret
    Koliko ja znam u ovom tekstu je napravljena cinjenicka greska. Senka Kusturica, rodjena Numankadic n... Više...
    29.10.18 22:24
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Vlado, dobro ti Zike napisa, ne pravi se ni ti ni ostali mutavi, a ja dodajem glupi. Srbi iz Srbije ... Više...
    29.10.18 22:03
    Autor - Zijo
  • Feljton o izraelskoj politici ...
    Normalno da su Srbi agresori kad su proglasili srpsku republiku BiH. Vlado ne pravi se mutav, možeš ... Više...
    24.10.18 17:13
    Autor - Zike
  • RUŠID - roman u nastavcima
    E, jbg Rušide. Bio si u Sarajevu a nisi kuću obišao. :) Više...
    24.10.18 00:19
    Autor - Zike
home search