LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alijine sarajevske minijature
ALIJINE ISKRICE
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 16 Svibanj 2016 08:48

 

Alijine sarajevske minijature (28)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Hodžinska kurija

I Burek i Bašić su bili članovi hodžinske kurije. To je posebno izborno tijelo koje je biralo kandidate za reis-ul-ulemu, članove Ulema-medžlisa i muftije. Ovaj izraz „hodžinska kurija“ potekao je od Osmana Nuri Hadžića. On je kao vladin predstavnik iz učestvovao u radu Anketne komisije za rješenje vjersko-prosvjetnog pitanja muslimana u BiH (god.1900. i 1901.) i bio glavni savjetnik Kučerin.Vlada nije htjela nikako dozvoliti da narodni predstavnici (sav Vakufski sabor) biraju reis-ul-ulemu i ostale funcionere, nego samo hodže - računalo se da će ih lakše podmititi. Naziv za to hodžinsko tijelo izmislio je Hadžić, koji je, dok je studirao pravo u Zagrebu, mnogo boravio po kurijama zagrebačkih kanonika.

Kad su izabrani u hodžinsku kuriju Ahmed efendija Burek je rekao Bašiću: „Sad kad smo u kuriji, bezbeli smo kurci!“

(zapisano 24.4.1962)

Ažurirano: Utorak, 07 Lipanj 2016 08:19
 
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 26 Travanj 2016 08:44

 

Nametak AlijaJoš nešto iz El-Kamera

Preko ljeta, kad bi se Sarajlije razišle po ljetištima, a muški zbog posla ostajali u gradu, dolazile bi mnoge čaršilije na ručak u „El-Kamer“, gdje je bila hladovita bašča. Nije bilo mnogo vrsta jela, a bilo je malo skuplje nego u aščincama, pa ipak je bilo dobro posjećeno. Popila bi se koja flaša piva, pojeo ćevap ili pilav, poneko bi pročitao „Večernju poštu“ koja je izlazila u podne, poneko bi se izvalio na klupu u hladovini i malo odspavao, pa onda opet na posao.

Na znam kako se zvao 1930. godine glavni konobar i zakupac bifea u „El-Kameru“, ali dogodila se ovakva stvar.

Jednog dana donese dječak novine, prodade nekoliko komada i ode iz bašče. Taj konobar stao da čuje šta ima novo, a netko u lokalnoj kronici nađe vijest o samoubojstvu nekog čovjeka. I nastade o tome kratka rasprava. Ali netko naruči pivo, netko sataraš, netko malu jutu – i konobar ode za šank da sve to donese. A kad donese, onda će ovako o samoubojstvu: „E vala ne znam kako more insan sebi kidisati, osim ako je plaho, plaho mahmuran!“

(zapisano 24.4.1962)

Ažurirano: Utorak, 07 Lipanj 2016 08:26
 
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 12 Travanj 2016 18:23

 

Alijine sarajevske minijature (26)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O El-Kameru

„El-Kamer“ je bio u početku nekad „koturaško“(biciklističko) društvo. (kasnije su se posjetioci koturali od preobilja mehke ili jute) Imalo je jedno vrijeme kao glavni cilj: dijeljenje stipandija muslimanskoj djeci u osnovnim školama, jer su srednjoškolcima i sveučilištarcima dijelili „Gajret“ i „Narodna uzdanica“. Također je odbor, ako se saznalo da se u mahali udaje koja sirota muslimanka, davao potreban novac da se cura opremi, a društvo je imalo i biblioteku. Nekoliko društvenih godina bio je bibliotekar Huso zvani Dupan (a prezivao se, čini mi se, Varešanović). Bio je nepismen, a hunjkao je pri govoru. I svake godine kad bi se održavala godišnja skupština, nakon podnesenih izvještaja tajnika i blagajnika, ponetko bi iz publike viknuo: „Hoćemo izvještaj o radu biblioteke!“ Onda bi Huso, ljut kao ris, skočio i izvadio iza pasa ključ: „Evo kjuča! Nit je ko kakvu knjigu tražio, nit sam ja kome šta davao. Niti ja znam čitati!“

U „El-Kameru“ je ljeti bila ugodna hladovina u bašči, ša bih se i ja ponekad navratio. Prije akšama bi se igralo domina na karte, a onda bi se počelo mezetiti i akšamlučiti. Dedo Sabljar bi izvadio poneki vic, a Asimaga Lopardija bi razvukao harmoniku i zapjevao. Glas mu je bio poprilično izderan kad sam se s njim upoznao, ali je dobro znao staru kajdu i pravilne tekstove pjesama. Za stolom za kojim je on sjedio i pio, a nikad se nije opio, na kraju bi obično rahmetli Nudžeim Muhibić ispod stola sakupljao novac, koji je išao od ruke do ruke – svako bi dao po deset dinara – neprimjetno, i dok bi pare došle do Nudžeima, on bi ih diskretno spustio Lopardiji u džep. Lopardija je tim novcem napravio kuću od cigle, ali nije uspio da je izvana ožbuka. Umro je, čini mi se, u ljeto 1938. Kuća ni sada nije ožbukana, a nalazi se pri vrhu ulice „Kulina bana“ (kako jednom naglasi Lopardija).

Ažurirano: Utorak, 07 Lipanj 2016 08:30
 
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 14 Ožujak 2016 09:58

 

Alijine sarajevske minijature (25)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Ovih dana mi je često na um padao Hamdija Kreševljaković. Pričao mi je jednom o nekom hafizu, Arapu Magribiji koji je veoma lijepo učio mukabelu uz ramazan u Sarajevu, a kad se uoči Bajrama podijelio gureba-tefter i njemu zapalo podosta para, otišao je iza jacije s Ahmed efendijom Šarićem, kasnijim ministrom i poslanikom JMO, u kupleraj na Hisetima. Kad se vratio sa sobe u salon, prijetio mu se u šali Šerić, kako će sutra, na Bajram, kazati Sarajlijama u što je hafiz Magribija trošio sarajevske pare, a Arap stavi kažiprst na usta, pa će mu sasvim ozbiljno: „Uskut kema seketetummuke tahte ebike!“ (Šuti kao što ti je šutjela mati pod ocem ti!) (24.4.1962)

Ažurirano: Utorak, 07 Lipanj 2016 08:31
 
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 09 Veljača 2016 10:01

 

AlijaAlijine sarajevske minijature (24)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Kad je Hadži Hasan efendija otišao u penziju, zamijenio ga je na direktorskom položaju Osman Nuri Hadžić. Valjda je jedna od prvih stvari Hadžićeva bila popuštanje discipline u uniformi slušača Nuvaba, pa su počeli nositi manje ahmedije. Hadži Hasan efendija je to odmah prokomentirao: „Sada od jedne ahmedija prave tri.“ (20.3.1961)

Ažurirano: Utorak, 09 Veljača 2016 10:02
 
« Početak«12345678»Kraj »

Stranica 3 od 8

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search