LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alijine sarajevske minijature
ALIJINE ISKRICE
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 09 Prosinac 2014 22:37

 Alija namteakAlijine sarajevske minijature (12)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Ne govori svijet dobro o tebi

7. mart 1961.

U subotu, četvrtog, bio sam pozvan na hatmu rahmetli Tajib efendije Saračavića. Godišnjica smrti. Pozveli su me sinovi mu, jer sam povodom njegove smrti napisao nešto malo u Glasniku VIS-a. Sjedeći u prepunu njegovu halvatu, dok se učio tehvid i poklanjala hatma, često su mi se oči otimale u dušekluk. Pričalo se, da se nekad davno, prije trideset i više godina, Tajib efendija sakrio u musanderu, jer je znao da će mu žene doći u posjetu njegovoj ženi. Ovo je razumljivo za ono vrijeme kad su žene strogo pokrivale lice i krile se od muškaraca. Halvat je bio pun žena, koje su Bog zna svašta govorile, kad se naglo otvore vrata musandre, a Tajib efendija sleti s dušecima i jorganima zajedno na halvat. Među ženama nasta vriska. Možda je to i iftira, ali se pričalo u Sarajevu kad sam ja prije 31. godinu došao u nj.

Rahmetli reis-ul-ulema Čaušević, čijoj ženi, Hatidža-hanumi, Tajib efendija bijaše daidža, zvala ga je “Sari Hatun” – što se u Sarajevu obično zove “žuta Hanka” ili kodoš – provodadžija. Zbilja, duša mu je bilo ženiti i udavati i uvijek je pronalazio parove i nastojao da se ostvari između njih brak.

Nedavno su mi o njemu ispričali: Njegov sin Teufik otišao je tokom rata u partizane, gdje je poginuo. Kad je 1945. Sarajevo oslobođeno, došao je u nj Fićo Čengić i postavljen za gradonačelnika. Jednog dana je susreo Tajib efendiju i, kao da ga utješi i izjavi mu sažaljenje, započne razgovor o Teufiku.

-      Sigurno ti ga je žao?

-      Vala nije, - odgovori Tajib efendija.

-      A što? – začuđšeno upita Fićo.

-      Bezbeli da bi bio kao i ti.

-      Pa kakva je mahana meni?

-      Ne govori svijet dobro o tebi.

(pripremio Nadan Filipović)

Ažurirano: Utorak, 09 Prosinac 2014 22:44
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 24 Listopad 2014 17:57

alija-nametakAlijine sarajevske minijature (11)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Niđe nikog

Ovo mi je pričao rahmetli Fahim - efendija.

Reis-ul-ulema Azapagić i članovi Uleme medžlisa razišli se na ljetovanje, i nikog nema u Ulema – medžlisu. Jednog dana došao baron Kučera, pa nikog nema u kancelarijama. Pođe u dvorište Careve džamije, a tu podvornik Ulema – medžlisa zapregao rukave i uzima abdest na česmi. I ovakav se, otprilike, poveo razgovor:

-      Nema presvijetlog reis-efendije?

-      Nema, otišo u Posvinu.

-      A Ahmed efendija Dizdar?

-      Otišo u Mostar, u lopindže.

-      A drugi članovi?

-      Sve se razišlo.

Kučera izvadi vizit kartu i htjede je dati podvorniku.

-      Evo, pa predaj gospodi kad dođu!

Podvornik, u koga su bile mokre ruke, naišareti Kučeri silah i kratko će mu:

-      Metni-der mi je ovde!

Kad je ovo Fehim - efendija pričao Hamdiji Kreševljakoviću, Hamdija će mu reći:

-      Eto vidiš s kakvim je halkom Švabo deverao, i opet nas nisu htjeli pustiti.

Fehim - efendija se zacenuo od smijeha. Obojica su bili poklonici i poštivaoci austrijskog poretka u Bosni.

(pripremio Nadan Filipović)

Ažurirano: Petak, 24 Listopad 2014 18:08
 
ALIJINE ISKRICE PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 04 Rujan 2014 09:00

Alijine sarajevske minijature (10)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o mentalitetu Sarajlija

22. februar, 1961. godina

Danas sam klanjao dženazu Salih – agi Traljiću, amidžiću Hafiz-Mahmutovu i Seidovu. Još sinoć je klanjao teraviju i poslije toga posjedio u kafani, a onda je došao kući i, raspremajući se da legne, umro. Bila mu je, kako je bio skroman čovjek i bez pozicija u društvu, velika dženaza. Bila mu je veća dženaza nego u Borića, a Borić je bio nekad na visoku položaju. U Borića je na dženazi bilo najviše Kučukalića, sarajevskih i brčkih, u Traljića sarajevska čaršija. Badava je to: netko može decenijama živjeti u Sarajevu, pa kad umre, otprate ga „otudašnji“ do groblja, a ako je Sarajlija, onda možeš na dženazi vidjeti sve prave Sarajlije – jerlije.

Na um mi pade rahmetli Bašagić. Pričao mi jednom kako su Sarajlije posebnog mentaliteta. Nek je netko samo Sarajlija, on je cijenjen od Sarajlija pa kakav bio da bio. A ako je otudašnji na položaju posjećuju ga Sarajlije i ne daju mu oči otvoriti, a kad spane s položaja, onda kao da ga bog nikad nije ni dao. „Između njih izuzimam samo Hamdiju i tvoga punca. Oni su nešto drugo, kao da nikako nisu Sarajlije“.

Navodio mi je neke – Fejzagu Hadžišabanovića na primjer – koji su ga opsjedali dok je bio član Bosanskog sabora, a kad se razbolio i ostao vezan za postelju nikad ga nisu pohodili.

Ažurirano: Četvrtak, 04 Rujan 2014 11:13
 
ALIJINE ISKRICE PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 04 Rujan 2014 08:57

 

Alijine sarajevske minijature (10)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o mentalitetu Sarajlija

22. februar, 1961. godina

Danas sam klanjao dženazu Salih – agi Traljiću, amidžiću Hafiz-Mahmutovu i Seidovu. Još sinoć je klanjao teraviju i poslije toga posjedio u kafani, a onda je došao kući i, raspremajući se da legne, umro.

Bila mu je, kako je bio skroman čovjek i bez pozicija u društvu, velika dženaza. Bila mu je veća dženaza nego u Borića, a Borić je bio nekad na visoku položaju. U Borića je na dženazi bilo najviše Kučukalića, sarajevskih i brčkih, u Traljića sarajevska čaršija. Badava je to: netko može decenijama živjeti u Sarajevu, pa kad umre, otprate ga „otudašnji“ do groblja, a ako je Sarajlija, onda možeš na dženazi vidjeti sve prave Sarajlije – jerlije.

Na um mi pade rahmetli Bašagić. Pričao mi jednom kako su Sarajlije posebnog mentaliteta. Nek je netko samo Sarajlija, on je cijenjen od Sarajlija pa kakav bio da bio. A ako je otudašnji na položaju posjećuju ga Sarajlije i ne daju mu oči otvoriti, a kad spane s položaja, onda kao da ga bog nikad nije ni dao. „Između njih izuzimam samo Hamdiju i tvoga punca. Oni su nešto drugo, kao da nikako nisu Sarajlije“.

Navodio mi je neke – Fajzagu Hadžišabanovića na primjer – koji su ga opsjedali dok je bio član Bosanskog sabora, a kad se razbolio i ostao vezan za postelju nikad ga nisu pohodili.

 

Ažurirano: Četvrtak, 04 Rujan 2014 09:00
 
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 10 Svibanj 2014 12:53

Alijine sarajevske minijature (9)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O zlu i ljubavi

6. februar, 1961. godina

Jednom mi je Fahim efendija (reisu-l-ulema Fehim efendija Spaho, 1877 – 1942, NF) pričao jednu potresnu zgodu iz života Hasan efendije Hodžića, a poslije mi je i Hamdija to isto ispričao. (akademik prof.dr Hamdija Kreševljaković, NF)

Hasan ef. Hodžić je bio profesor Šeriatske sudačke škole, koji je predavao matematiku i fiziku.

Kad je Fehim ef. postao Naib Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, dolazio mu je jednog dana neki Sadiković, sin njegova kolege, bivšeg kadije, koji je valjda već bio umro. Nešto ga je molio i on mu je učinio kao sinu svoga kolege. Tada mi je ispričao ovo.

Kad je Hasan Hodžić bio učitelj u, čini mi se, Prnjavoru, ašikovao je s jednom djevojkom. Tada je u tom mjestu bio kadija taj Sadiković. (Nije bio jedini kadija tog prezimena u Bosni i Hercegovini.) Kad je jednog dana naišao upravitelj škole kraj Hodžića, nije ga ovaj po subordinaciji prvi pozdravio i ovaj je upozorio Hodžića da on mora prvi pozdravljati svoga starješinu. Hodžić se razljutio i rekao upravitelju da će on (upravitelj) morati prvi njega (Hodžića) pozdravljati. Odmah se prijavi sa studira u Beču Višu pedagošku školu i bi primljen. Djevojci se kleo da će joj biti vjeran, a valjda ju je naučio i čitati i pisati, jer su se dogovorili da se redovno dopisuju.

Ažurirano: Subota, 10 Svibanj 2014 21:10
 
« Početak«12345678»Kraj »

Stranica 6 od 8

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search