LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alijine sarajevske minijature
ALIJINE ISKRICE
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 10 Svibanj 2014 12:53

Alijine sarajevske minijature (9)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O zlu i ljubavi

6. februar, 1961. godina

Jednom mi je Fahim efendija (reisu-l-ulema Fehim efendija Spaho, 1877 – 1942, NF) pričao jednu potresnu zgodu iz života Hasan efendije Hodžića, a poslije mi je i Hamdija to isto ispričao. (akademik prof.dr Hamdija Kreševljaković, NF)

Hasan ef. Hodžić je bio profesor Šeriatske sudačke škole, koji je predavao matematiku i fiziku.

Kad je Fehim ef. postao Naib Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, dolazio mu je jednog dana neki Sadiković, sin njegova kolege, bivšeg kadije, koji je valjda već bio umro. Nešto ga je molio i on mu je učinio kao sinu svoga kolege. Tada mi je ispričao ovo.

Kad je Hasan Hodžić bio učitelj u, čini mi se, Prnjavoru, ašikovao je s jednom djevojkom. Tada je u tom mjestu bio kadija taj Sadiković. (Nije bio jedini kadija tog prezimena u Bosni i Hercegovini.) Kad je jednog dana naišao upravitelj škole kraj Hodžića, nije ga ovaj po subordinaciji prvi pozdravio i ovaj je upozorio Hodžića da on mora prvi pozdravljati svoga starješinu. Hodžić se razljutio i rekao upravitelju da će on (upravitelj) morati prvi njega (Hodžića) pozdravljati. Odmah se prijavi sa studira u Beču Višu pedagošku školu i bi primljen. Djevojci se kleo da će joj biti vjeran, a valjda ju je naučio i čitati i pisati, jer su se dogovorili da se redovno dopisuju.

Ažurirano: Subota, 10 Svibanj 2014 21:10
 
ALIJINE ISKRICE PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 23 Travanj 2014 18:11

Alijine sarajevske minijature (8)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Rukavice i sifilis

6.februar, 1961. godina

S Bašagićem sam se upoznao kad je on bio težak bolesnik od tabesa (sifilis, NF). Već sam o tome pisao u Novom Beharu i Hrvatskoj reviji, ali ovo ne objavih nigdje. Nakon možda i jednu godinu po našem upoznavanju, pričao mi je u nekom tugaljivom raspoloženju o porijeklu svoje bolesti. Dobro se sjećam da je rekao: „Sve je ovo meni zbog jednih rukavica.“

Bilo mi je neshvatljivo, a onda je on uzeo da govori kao da sam sa sobom govori:

„Baron Kučera je svake godine preko zime sazivao sijelo i balove, na koje je redovno zvao moga rahmetli oca, a kad sam počeo studirati, onda i mene. Tu je bila krema sarajevskog društva. To se dogodilo jednog ramazana. Otac rahmetli ne htjede da ide, a ja navalio da idem. Otac me odvraćaše da ne idem, zbog ramazana. Govorio je - bit će sijela i iza ramazana, pa ćemo onda otići. Ali ja se ne dadoh smesti. U oca su bile jedne krasne sive rukavice od hiršledera, pa ih ja uzeh. Nešto mi se izvanredno sviđalo. Bio sam u crnini, kako se i išlo na ova otmjena sijela. Tokom jedne plesne tačke prolazio sam između plesača, a kako su mi one rukavice bile na rukama činilo mi se da su svi zurili u mene. I zbilja sam čuo dok su prolazili mimo mene, kako se sašaptavaju, i jasno sam razabirao riječi Hanschuhe, Hanschuhe. Vidio sam da nitko ne nosi sive rukavice i frak i strašno mi je bilo neugodno. Iako je bio ramazan, odoh u pokrajnju sobu, u buffet, i počeh piti vino. Iza toga već podnapit odoh u kupleraj, gdje nađoh svog kolegu sa studija Zaharadku. Dođe nam kupler i poče nam hvaliti dvije cure koje je istom dobio iz Beča. Rekosmo mu da ih dovede. Zbilja bile su obje lijepe, ali jedna mi se osobito svidjela. Htio sam s njom ići u sobu, ali me stade Zaharadka moliti da je njemu prepustim. Navalio na me pe ne popušta i ja mu je prepustim, a s onom drugom odoh u sobu. Prođe nekoliko dana, a u mene se pojavi glavobolja, a poslije se ustanovi da je to sifilis. Dobivao sam Salvarzanove injekcije, ali ne istrajah do kraja, nego kad mi bolje, prekidoh s liječenjem. Eto, vidiš, sve je ovo meni zbog tih rukavica.“

(pripremio Nadan Filipović)

Ažurirano: Srijeda, 23 Travanj 2014 20:26
 
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 24 Veljača 2014 09:41

Alijine sarajevske minijature (7)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O zlu i ljubavi

6. februar, 1961. godina

Jednom mi je Fehim efendija (reisu-l-ulema Fehim efendija Spaho, 1877 – 1942, NF) pričao jednu potresnu zgodu iz života Hasan efendije Hodžića, a poslije mi je i Hamdija to isto ispričao. (Hamdija Kreševljaković, NF)

Hasan ef. Hodžić je bio profesor Šeriatske sudačke škole, koji je predavao matematiku i fiziku.

Kad je Fehim ef. postao Naib Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, dolazio mu je jednog dana neki Sadiković, sin njegova kolege, bivšeg kadije, koji je valjda već bio umro. Nešto ga je molio i on mu je učinio kao sinu svoga kolege. Tada mi je ispričao ovo.

Kad je Hasan Hodžić bio učitelj u, čini mi se, Prnjavoru, ašikovao je s jednom djevojkom. Tada je u tom mjestu bio kadija taj Sadiković. (Nije bio jedini kadija tog prezimena u Bosni i Hercegovini.) Kad je jednog dana naišao upravitelj škole kraj Hodžića, nije ga ovaj po subordinaciji prvi pozdravio i ovaj je upozorio Hodžića da on mora prvi pozdravljati svoga starješinu. Hodžić se razljutio i rekao upravitelju da će on (upravitelj) morati prvi njega (Hodžića) pozdravljati. Odmah se prijavi sa studira u Beču Višu pedagošku školu i bi primljen. Djevojci se kleo da će joj biti vjeran, a valjda ju je naučio i čitati i pisati, jer su se dogovorili da se redovno dopisuju.

Otišao je u Beč i redovno djevojci pisao, ali nema od nje odgovora. On nestrpljiv što ona ne odgovara, a ona jednako piše, ali njezina pisma ne odlaze iz Prnjavora njemu.

Ažurirano: Utorak, 25 Veljača 2014 06:12
 
Alijine sarajevske minijature (6) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 22 Siječanj 2014 14:22

 

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O doktoru Abdullahbegu Abdulahu Bukvici, poznatom doktoru iz Brčkog

Na jednoj skupštini Glavnog odbora „Narodne uzdanice“ bili su u kandidacionom odboru dr. Abdullahbeg Bukvica, Hamdija Kreševljaković, Mustafa Softić, Salihaga Hadži M. Efica, a tko je bio peti član ne sjećam se. Mostarci – dr. Šefkija Balić i Efica – bili su protiv mene, a isto tako i Softić kao Uzeir – agin zet; Uzeir – aga (Uzeir – aga Hadžihasanović) nije uopće trpio Hercegovaca, koje je nazivao Hercegovancima. Te društvene godine ja sam imao honorar od 500 dinara mjesečno, jer nisam mogao svršavati kancelarijske poslove, koji su se bili namnožili usponom i porastom članstva „Narodne uzdanice“. Ona trojica članova kandidacionog odbora htjeli su majorizirati Avdibega i Hamdiju, čiji sam ja bio kandidat, da ne bih bio više biran u Glavni odbor. Ipak sam bio izabran na Hamdijino navaljivanje. Poslije skupštine pričao je kako je bio u neprilici da objasni doktoru Bukvici, šta je pozadina te borbe protiv mene, jer je Bukvica bio gluh kao top, a Hamdija je slabo vidio. Rekao mi je: „Niti sam ja njemu mogao prišapnuti, niti on meni namignuti.“

Pričao mi je jednom dr. Spaho (dr. Mehmed Spaho): “Kad god bi smo bili u opoziciji, ako je trebalo u budžetskoj debati govoriti protiv vlade, onda bismo dali Bukvici da govori. Rekli bi mu šta treba da govori, a on bio onda nastavio i ništa ga nije moglo omesti. On je govorio bez uzrujavanja, gdje bi se svaki drugi smeo, jer ništa nije čuo što vladinovci lupaju u klupe i dižu galamu.”

 (pripremio Nadan Filipović)

Ažurirano: Srijeda, 22 Siječanj 2014 14:24
 
Alijine sarajevske minijature PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 19 Studeni 2013 22:46

Alijine sarajevske minijature (5)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O doktoru Abdullah-begu Abdulahu Bukvici, poznatom doktoru iz Brčkog

Na jednoj skupštini Glavnog odbora „Narodne uzdanice“ bili su u kandidacionom odboru dr. Abdullah-beg Bukvica, Hamdija Kreševljaković, Mustafa Softić, Salihaga Hadži M. Efica, a tko je bio peti član ne sjećam se. Mostarci – dr. Šefkija Balić i Efica – bili su protiv mene, a isto tako i Softić kao Uzeir – agin zet; Uzeir – aga (Uzeir – aga Hadžihasanović) nije uopće trpio Hercegovaca, koje je nazivao Hercegovancima. Te društvene godine ja sam imao honorar od 500 dinara mjesečno, jer nisam mogao svršavati kancelarijske poslove, koji su se bili namnožili usponom i porastom članstva „Narodne uzdanice“. Ona trojica članova kandidacionog odbora htjeli su majorizirati Avdibega i Hamdiju, čiji sam ja bio kandidat, da ne bih bio više biran u Glavni odbor. Ipak sam bio izabran na Hamdijino navaljivanje. Poslije skupštine pričao je kako je bio u neprilici da objasni doktoru Bukvici, šta je pozadina te borbe protiv mene, jer je Bukvica bio gluh kao top, a Hamdija je slabo vidio. Rekao mi je: „Niti sam ja njemu mogao prišapnuti, niti on meni namignuti.“

Pričao mi je jednom dr. Spaho (dr. Mehmed Spaho): “Kad god bi smo bili u opoziciji, ako je trebalo u budžetskoj debati govoriti protiv vlade, onda bismo dali Bukvici da govori. Rekli bi mu šta treba da govori, a on bio onda nastavio i ništa ga nije moglo omesti. On je govorio bez uzrujavanja, gdje bi se svaki drugi smeo, jer ništa nije čuo što vladinovci lupaju u klupe i dižu galamu.”

(pripremio Nadan Filipović)

Ažurirano: Srijeda, 22 Siječanj 2014 14:43
 
« Početak«12345678»Kraj »

Stranica 7 od 8

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search