LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alijine sarajevske minijature
ALIJINE ISKRICE
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 19 Veljača 2017 18:35

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (37)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o Avdagi Naniću

10. januara je umro Avdaga Nanić, preko osamdeset godina star, a 11. januara Muharemaga Užičanin. Za dva dana su nestala dvojice čaršinlija, čakširaša i feslija, što je veliki gubitak za turizam.

Avdaga je bio industrijalac drveta. Imao je s braćom Mehmedagom i Hadži-Salihom pilane u Sjemeću i Hadžićima. Dobro smo se poznavali još prije rata i ja bih se često svraćao bratu mu, Mehmedagi – više nego njemu – u “milać” im kod Careve džamije.

Pričao mi je Mehmedaga kako su počeli na sitno raditi, pa kad ne bi ništa do podne pazarili, tog dana Avdaga ne bi htio ručati. Bio jedan od onih koji ne vole Hercegovce, a mene je, čini mi se, trpio. S nekoliko prijatelja bi, dok je mogao hodati, svaki dan išao na novu željezničku stanicu i sjedili bi na terasi za stolom, ne skidajući fesova s glava. U dvorištu su bili Akif-aga Spaho (umro u septembru 1961), Bekir Kalajdžić (on je jedini nosio francusku kapicu), Vejsil-aga Ploška i Mujaga Hadžisulejmanović.

Mehmedaga Užičanin mi je nedavno pričao kako je počeo raditi od 1906. godine i dobro se sjećao prvog bosanskog štrajka, koji nije nikako razumio. “Kako je mogao svijet štrajkati, a čitava brda suhog mesa, sira, kajmaka i masla od vrha Kovača do Tabačke džamije. A hljeba koliko ti duša hoće.”

Bio je akšamlučar do valjda godinu-dvije prije smrti, a kažu da je pio i na heftu prije smrti. Pitao ga je doktor, kad je doživio moždani udar: je li pio i koliko je pio, a on je provaljao kroz zube: “Oka na momka.”

Posljednjih godina života se dosta brinuo za džamiju u Arapovoj mahali.

Ažurirano: Nedjelja, 19 Veljača 2017 18:40
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 08 Veljača 2017 11:09

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (36)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o hafizu Muhamed efendiji Pandži

Hafiz Muhamed efendija Pandža je umro 18.11.1962. Bio je član Ulema medžlisa i šura reis-ul-uleme mehrum Džemaludina efendije Čauševića. Već kao gotov hodža došao je u Nuvab na nauke, a učio je i u Turskoj, u Carigradu. Kao bogat čovjek nije služio u državnoj ni u vakufskoj službi od tridesetih godina ovog stoljaća. Jedno vrijeme je izdavao list „Islamski svijet“ s Munirom Šahinovićem, a jedno vrijeme sam. Kada je u vakuf došla nova uprava u 1936. godini , uspostavljanjem Nijabeta, reče mi jednog dana rahmetli reis: „Reci Fehimu, neka mu nađe kakvu službu!“ Prenio sam ovu poruku puncu i mehrum Pandža je bio postavljen za vjeroučitelja u gimnaziji, a po Tevdžizidžihet nizamnami postavljen je i za vaiza u Begovoj džamiji. Godine 1938. bio je izabranu Ulema-medžlis, s potpunim brojem glasova birača izbornog tijela (devet) i povjeren mu je referat baš-vaiza.

Porodica Pandža je bila u tri generacije borbena. Djed mu je bio hodža i zbog svojih vazova bio je protjeran u tursko vrijeme u Travnik, gdje i umro. Ime mu je bilo Isamuddin. Stare Sarajlije bi pričale da je nakon njegova izgona iz Sarajeva tri dana bio mrak u Sarajevu.

Otac hafiz Mehamed efendijin, Šakir efendija, bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, član Ulema medžlisa i vaiz u Begovoj džamiji. Na vazovima bi opominjao i prokljinao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za što je on smatrao da se kosi sa šeriatom. Narod je vjerovao da se njegove bedove ukabule i da bi onaj, koga bi on u džamiji s narodom prokleo, ubrzo nastradao. Tako je prokleo i Safvet-bega Bašagića što mu je pisao u „Beharu“ studiju „Sto i jedan hadisi-šerif“ u kojoj je, tumačeći hadis „El ulema veresetulenbijai“ napadao tadašnje hodže zbog zaostalosti, nesuvremenog odgoja i reakcionarnih shvatanja. Safvet-beg mu je na to spjevao pjesmu „Hodži P.“ Safvet-beg je dobio tabes (sifilis) i svijet je vjerovao da je to posljedica Pandžine bedove, a on je znao da je to posljedica sifilisa stečenog u ćerhani u Tekiji ulici, kako mi je i sam rekao.

Ažurirano: Srijeda, 08 Veljača 2017 11:11
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 02 Prosinac 2016 14:56

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (34)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O Hamzaliji Ajanoviću

Ovo mi je pričao Hamdija Kreševljaković: "Kad je maturirao Hamzalija Ajanović, donese mi svjedožbu. Bio je osrednji đak, samo je iz vjeronauke i gimnastike imao jedinicu (onda najbolju ocjenu). Pa mi veli: -Sad mi ne preostaje ništa drugo nego da budem reis kao Kemura ili da budem pehlivan.”

(zapisano 29.8.1962)

Ažurirano: Petak, 02 Prosinac 2016 14:59
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 18 Listopad 2016 21:30

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (33)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Kaloše u džepovima

Mula-efendija Hadžalić je umro 24.8.1962, i istog dana je ukopan. Bio je dugogodišnji financijski stručnjak u Vakufskoj direkciji u Sarajevu. Bio je rodom iz Bosanskog Skoplja, svršio je Nuvab i ostao u vakufskoj službi. Bio je dobro upućen u vakufsku ekonomiju i na sjednicama sabora je obrazlagao budžet svih samostalnih i centralnog vakufa. Volio je popiti i bio je redovan gost “El-Kamera”.

Rahmetli Mešak Uzeir-agin bi pričao kako Mula-efendija dođe, skine zimski kaput, izuje kaloše i strpa ih u džepove, pa onda podvije jednu nogu podase na stolicu i sjedne piti. Stavljanje kaloša u džepove je bila mjera opreza, da ih ne zaboravi kad pođe u ćeifu iz “El-Kamera”. Azab olmasun!

(zapisano 26.8.1962)

Ažurirano: Utorak, 18 Listopad 2016 21:32
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 30 Kolovoz 2016 20:38

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (31)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Sličica o dobroti dr Vejsila Bičakčića

Dr Vejsil Bičakčić je bio dugo godina predsjednik “El-Kamera”. Azab olmasun, redovno je akšamlučio, ali je cijeli ramazan postio, hatme učio i svakog iftara kadaif jeo. Trideset iftara - trideset kadaifa i još jedan, prvi dan Bajrama ručku. Gdje je bilo mjesto naplatio je vizitu, a gdje su bile okolnosti takve da je trebalo bolesniku i pomoći, on je pored besplatne vizite davao bolesniku novac za lijek. Meni, Salihi i djeci nije nikad htio naplatiti vizite. Bog zna, sigurno je preko stotinu puta od njega zatražena liječnička pomoć u mojoj kući, i dok sam bio u Sarajevu i za moga odsustva, ali nikada nije htio dozvoliti da mu platim. Doduše, bio je i rođak sa Spahama. Mati Fehim efendijina bila je od Bičakčića.

(zapisano 26.5.1962)

Ažurirano: Utorak, 30 Kolovoz 2016 20:40
 
« Početak«12345678»Kraj »

Stranica 2 od 8

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search