LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alijine sarajevske minijature
ALIJINE ISKRICE
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 08 Veljača 2017 11:09

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (36)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Crtica o hafizu Muhamed efendiji Pandži

Hafiz Muhamed efendija Pandža je umro 18.11.1962. Bio je član Ulema medžlisa i šura reis-ul-uleme mehrum Džemaludina efendije Čauševića. Već kao gotov hodža došao je u Nuvab na nauke, a učio je i u Turskoj, u Carigradu. Kao bogat čovjek nije služio u državnoj ni u vakufskoj službi od tridesetih godina ovog stoljaća. Jedno vrijeme je izdavao list „Islamski svijet“ s Munirom Šahinovićem, a jedno vrijeme sam. Kada je u vakuf došla nova uprava u 1936. godini , uspostavljanjem Nijabeta, reče mi jednog dana rahmetli reis: „Reci Fehimu, neka mu nađe kakvu službu!“ Prenio sam ovu poruku puncu i mehrum Pandža je bio postavljen za vjeroučitelja u gimnaziji, a po Tevdžizidžihet nizamnami postavljen je i za vaiza u Begovoj džamiji. Godine 1938. bio je izabranu Ulema-medžlis, s potpunim brojem glasova birača izbornog tijela (devet) i povjeren mu je referat baš-vaiza.

Porodica Pandža je bila u tri generacije borbena. Djed mu je bio hodža i zbog svojih vazova bio je protjeran u tursko vrijeme u Travnik, gdje i umro. Ime mu je bilo Isamuddin. Stare Sarajlije bi pričale da je nakon njegova izgona iz Sarajeva tri dana bio mrak u Sarajevu.

Otac hafiz Mehamed efendijin, Šakir efendija, bio je muderis u Atmejdanskoj medresi, član Ulema medžlisa i vaiz u Begovoj džamiji. Na vazovima bi opominjao i prokljinao one koji ne bi htjeli ostaviti ono za što je on smatrao da se kosi sa šeriatom. Narod je vjerovao da se njegove bedove ukabule i da bi onaj, koga bi on u džamiji s narodom prokleo, ubrzo nastradao. Tako je prokleo i Safvet-bega Bašagića što mu je pisao u „Beharu“ studiju „Sto i jedan hadisi-šerif“ u kojoj je, tumačeći hadis „El ulema veresetulenbijai“ napadao tadašnje hodže zbog zaostalosti, nesuvremenog odgoja i reakcionarnih shvatanja. Safvet-beg mu je na to spjevao pjesmu „Hodži P.“ Safvet-beg je dobio tabes (sifilis) i svijet je vjerovao da je to posljedica Pandžine bedove, a on je znao da je to posljedica sifilisa stečenog u ćerhani u Tekiji ulici, kako mi je i sam rekao.

Ažurirano: Srijeda, 08 Veljača 2017 11:11
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 02 Prosinac 2016 14:56

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (34)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

O Hamzaliji Ajanoviću

Ovo mi je pričao Hamdija Kreševljaković: "Kad je maturirao Hamzalija Ajanović, donese mi svjedožbu. Bio je osrednji đak, samo je iz vjeronauke i gimnastike imao jedinicu (onda najbolju ocjenu). Pa mi veli: -Sad mi ne preostaje ništa drugo nego da budem reis kao Kemura ili da budem pehlivan.”

(zapisano 29.8.1962)

Ažurirano: Petak, 02 Prosinac 2016 14:59
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 18 Listopad 2016 21:30

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (33)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Kaloše u džepovima

Mula-efendija Hadžalić je umro 24.8.1962, i istog dana je ukopan. Bio je dugogodišnji financijski stručnjak u Vakufskoj direkciji u Sarajevu. Bio je rodom iz Bosanskog Skoplja, svršio je Nuvab i ostao u vakufskoj službi. Bio je dobro upućen u vakufsku ekonomiju i na sjednicama sabora je obrazlagao budžet svih samostalnih i centralnog vakufa. Volio je popiti i bio je redovan gost “El-Kamera”.

Rahmetli Mešak Uzeir-agin bi pričao kako Mula-efendija dođe, skine zimski kaput, izuje kaloše i strpa ih u džepove, pa onda podvije jednu nogu podase na stolicu i sjedne piti. Stavljanje kaloša u džepove je bila mjera opreza, da ih ne zaboravi kad pođe u ćeifu iz “El-Kamera”. Azab olmasun!

(zapisano 26.8.1962)

Ažurirano: Utorak, 18 Listopad 2016 21:32
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 30 Kolovoz 2016 20:38

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (31)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Sličica o dobroti dr Vejsila Bičakčića

Dr Vejsil Bičakčić je bio dugo godina predsjednik “El-Kamera”. Azab olmasun, redovno je akšamlučio, ali je cijeli ramazan postio, hatme učio i svakog iftara kadaif jeo. Trideset iftara - trideset kadaifa i još jedan, prvi dan Bajrama ručku. Gdje je bilo mjesto naplatio je vizitu, a gdje su bile okolnosti takve da je trebalo bolesniku i pomoći, on je pored besplatne vizite davao bolesniku novac za lijek. Meni, Salihi i djeci nije nikad htio naplatiti vizite. Bog zna, sigurno je preko stotinu puta od njega zatražena liječnička pomoć u mojoj kući, i dok sam bio u Sarajevu i za moga odsustva, ali nikada nije htio dozvoliti da mu platim. Doduše, bio je i rođak sa Spahama. Mati Fehim efendijina bila je od Bičakčića.

(zapisano 26.5.1962)

Ažurirano: Utorak, 30 Kolovoz 2016 20:40
 
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 17 Kolovoz 2016 21:14

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (30)

Iz knjige „Sarajevski nekrologij“, Alije Nametka

Ćirilični natpis na nišanima – inat bez granica?!

Hafiz Mehmed efendija Okić je učio u Stambolu, a kao softa u medresi priredio je za štampu i o svom trošku štampao djela dvojice bosanskih pisaca na turskom jeziku. Sad ne znam ko su bili ti pisci i kakva su im djela bila (bit će da je negdje o tome pisano povodom njegove smrti, u septembru 1931), ali svakako je stvar vrijedna da se istakne, kad siromašni softa u tuđem kraju otkida od svog fukarskog zalogaja za štampanje knjiga svojih zemljaka.

Bio je muderis u Gračanici. Pričao mi je jednom Šaćir efendija Sikirić kako je došlo do toga da bude izabran za člana Ulema-medžlisa, kad je izvojevana vjersko-prosvjetna autonomija 1909. Kad se Bakir-beg Tuzlić kao član Egzekutivnog odbora vraćao u Tuzlu, ne znam da li iz Beča ili Sarajeva, kad je sankcioniran Statut vakufsko-mearifitskih poslova, Okić je talebu medresansku doveo do stanice u Karanovcu i pozdravio Bakir-bega na stanici. To ga je dovelo u Ulema-medžlis.

Zanimao se za rad naših ljudi na orijentalnim jezicima pa je dolazio merhum Fehim efendiji u Orijentalni institut da vidi je li šta vrijedno otkriveno među rukopisima. Bio je pristalica učenja vjeronauke na turskom jeziku, čak i u mektebima. Govorio je kako mi svi znamo turski: “Iste legen, iste ibrik (evo leđena, evo ibrika), iste peškir (evo peškira).”

S njegovim sinom Taibom sam studirao istovremeno u Zagrebu, jedno kraće vrijeme. Ne znam je li on svršio šerijatsku gimnaziju ili šerijatsku sudačku školu s koje se moglo upisati na pravni fakultet. Brzo iza tog je otišao u Pariz, gdje je završio studije. Predavao je nekoliko godina na šerijatskoj gimnaziji.

Otac mu, hafiz Mehmed efendija Okić, nije trpio Srba, a Taib je bio velik Srbin. Otac mu nije drukčije spominjao “ćirilicu” nego “krmača” (nešto štampano krmačom ili napisano krmačom), a Taib mu je podigao nišane na grobu i uz turski tarih stavio još natpis – ćirilicom. Vjerujem da su to, kronološki gledano, prvi nišani s ćirilicom u Sarajevu.

Iako ga nije nitko gonio s položaja godine 1941, Taib je odmah u ljeto otišao u Tursku, gdje je sada profesor Teološkog fakulteta. Predaje Hadis na Univerzitetu u Ankari.

I dosad su Bošnjaci i Hercegovci bivali i učenjaci i profesori u Turskoj i drugim naučnim centrima istoka, ali ih je bilo i u domovini. A sada u Bosni gotovo da i nema nikakvog teologa od većeg naučnog značaja, a eto ima jedan koji predaje Turcima na najvišoj naučnoj osnovi.

(zapisano 5.5.1962)

Ažurirano: Četvrtak, 18 Kolovoz 2016 13:59
 
« Početak«12345678»Kraj »

Stranica 2 od 8

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search