LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home (Pod)sjećanja
PODSJECANJA
Nostalgija - podsjećanje PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 16 Siječanj 2020 09:49

 

BajaderaBajadera, autentični slatkiš detinjstva i mladosti

Bojan Tončić

“Sreća” i “nostalgija” imenice su koje proizvođač vezuje uz bajaderu. Od države je, pak, kao prvi proizvod, dobila oznaku “Izvorno hrvatsko”. U “Kraš” je ušao srpski kapital, ali je kompanija ostala hrvatska, izgubio je srpski biznismen Nebojša Šaranović, vlasnici su braća Pivac. Firmu su sačuvali radnici “Kraša”, buduću da su odbili da prodaju deonice Šaranoviću, iako je nudio više para. “Kraš” nije srušen u odbrani nenaoružanog srpskog življa, strojevi za bajadere su sačuvani, slatkiš se kupuje i u Beogradu, u po bela dana. Ko proba bajaderu biće bar na kratko srećan. Neki će se setiti detinjstva ili mladosti.

Zaboravimo na trenutak sirotinjska nastojanja i odvažnost čak i iskusnijih i talentovanih domaćica - njihovi hvale vredni pokušaji da naprave bajaderu bili su tek suočenje sa siromaštvom, a u boljim vremenima, mali, nepotrebni inat srednjeg sloja koji je neretko završavao istinskim fijaskom. Bajadera, prva domaća (u bivšoj Jugoslaviji) pralina, postala je brend čiji kvalitet traje već duže od šezdeset godina. I sve je tačno u kratkom reklamnom opisu proizvođača, tvornici keksa i vafla “Josip Kraš”: “Kremasti nougat u dvije boje, od najfinijih lješnjaka i badema, topi se u ustima i stvara čaroliju okusa!”

Ukratko, kad napravimo mali otklon od novije istorije bajadere, bila je poslastica koja se ne jede svaki dan i ne kupuje u enormnim količinama; iznosi se pred važnije goste koji su, pak, bili neobično pristojni u susretu sa bajaderom. Mali, neodoljivi upad sadašnjosti: samo je velika, neutaživa želja, mogla da natera izvesnog  Slobodana Gvozdenovića, naprednjaka ovdašnjeg, gradonačelnika Valjeva, da zagrabi iz opštinskog budžeta velike novce, ne bi li se - konačno - najeo bajadera. Gvozdenović je za 155 radnih dana u svom kabinetu popio 2500 espreso kafa i pojeo 4200 bajadera; što znači da je dnevno ispijao 16 espresso kafa i jeo 27 bajadera. Verovatno je zvao i družinu iz komšiluka, to je za pohvalu, ali potrošiti za sedam meseci (2018.) 200.000 za bajadere i nepotrebni espreso - malo je previše. Možda su, kao u starom vicu, drugovi, sećajući se siromašnog detinjstva, mazali oči (gladne).

Bajadera se, saznajemo od “Kraša”, izrađivala najpre ručno i bila je u svakoj bombonjeri. A od 1954. proizvodi se mašinski i plasira bez ostalih slatkiša. Ispravno. Kaže proizvođač: “Modernizacija proizvodnje odvijala se polaganim tempom kako se ne bi ugrozio autohtoni okus Bajadere. Fina, topiva struktura svijetlog sloja Bajadere rezultat je jedinstvene, zaštićene recepture po kojoj se bademi i lješnjaci obrađuju sa šećerom na poseban način do se u tamni dio dodaje još i čokoladna masa i tako se dobiva neodoljiva prugasta slastica. I koliko god se u kućnim radinostima pokušala izvesti nikada neće biti baš potpuno ista.”

Naziv je smislio “Krašov” propagandni tim, po indijskoj plesačici, nekad se vezivao uz žene koje su izvodile indijske obredne plesove. Jedna je bajadera inspirisala i Mariusa Petipa da 1877.  kreira jedan od najzahtjevnijih baleta klasičnog repertoara.

Vratimo se bajadera-stvarnosti, prvo je došao rat i sve “Krašove” prodavnice su opljačkane, iseljene, pa je bajadera dolazila iz inostranstva, a potom čak i iz RS. U međuvremenu, pravila se po kućama, ponajviše 1993; beše to teška sirotinja, nekakvi recepti tragičnog omjera, ništa u ništa izmutiti, preliti - ne povratilo se.

“Sreća” i “nostalgija” imenice su koje proizvođač vezuje uz bajaderu. Od države je,pak, kao prvi proizvod, dobila oznaku “Izvorno hrvatsko”. U “Kraš” je ušao srpski kapital, ali je kompanija ostala hrvatska, izgubio je srpski biznismen Nebojša Šaranović, vlasnici su braća Pivac.

Firmu su sačuvali radnici “Kraša”, buduću da su odbili da prodaju deonice Šaranoviću, iako je nudio više para.

“Kraš”, dakle, nije srušen u odbrani nenaoružanog srpskog življa, strojevi za bajadere su sačuvani, slatkiš se kupuje i u Beogradu, u po bela dana. Ko proba bajaderu biće bar na kratko srećan. Neki će se setiti detinjstva ili mladosti.

A neko, možda, postane i gradonačelnik nečega.

(Ovaj tekst je prenesen sa regionanog portala XXZ)

Ažurirano: Četvrtak, 16 Siječanj 2020 10:11
 
Tonijeva sjećanja PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 23 Kolovoz 2019 08:42

 

ToniOdlazak Zulića Malog

Toni Skrbinac, bistrička raja (Memli strana), privremeno u Mariboru

O sarajevskoj braći Zulić sam nekoliko puta pisao. I nisam samo ja. Kontroverzna su sjećanja, a koja nisu, kada su u pitanju ljudi i događaji, te nemam namjeru dodavati bilo kakve argumente onima koji ih hvale, niti kontrirati onima koji ih kude. Iako, moram priznati, sa svom četvoricom sam se nadružio i moji doživljaji s njima su uvijek bili, ako ne lijepi, onda zasigurno zanimljivi.

A na ovaj tekst me nisu ponukala toliko sjećanja, koliko obećanje jednom zeničkom, dozvoliću sebi da ga nazovem mangupom, koji je odavno batalio kažnjive poslove, oženio se, zaposlio i već godinama radi na minhenskom aerodromu. Pronašao me preko FB-a i prvi put se javio nakon što sam objavio priče o historijskoj sarajevskoj uličnoj tuči između braće Zulića i Todorovića – braće Todora. Pohvalio je tekst i posebno Malog, napisavši- “ja sam neko vrijeme tutnjo s njim i on je moj idol”. Pa me pitao hoće li biti još nešto o Zulićima. Odgovorio sam da hoće. I što bi rekli kafanski muzičari: “Samo za zeničkog mangupa S.” ide priča o Zulićima i Malom.

Svu četvoricu sam poznavao, dvojicu malo više, a dvojicu manje. Stoga je valjda i logično da u mom sjećanju prva dvojica žive pod punim imenom i prezimenom i nadimkom, a druga dvojica samo pod nadimcima.

Nisam svjedočio njihovoj ranoj mladosti jer gdje je njihova Gorica, a gdje moj Bistrik? U ranoj mladosti, kao dva kontinenta udaljeni jedni od drugih.

Za slavu prve dvojice pobrinuo se donekle i Emir Kustrurica - Kusta koji je najprije u filmu “Sjećaš li se Doli Bel” angažovao Mirsada Zulića, zvanog Campo, a onda u “Domu za vješanje” i najstarijeg od braće Zulić, Ibru, zvanog Pendo.

Tu negdje, možda malo prije, možda malo kasnije, pročulo se ime najjačeg među braćom. Zvali su ga Mali i Malac. Mislim da nije bilo novine i crne kronike u tadašnjoj Jugoslaviji koja je nije objavila priču o obračunu beogradske i sarajevske “mafije”

“Kakva ba mafija?! “ - objasniće mi kasnije sam Malac i zato sam tu riječ stavio u navodnike. Na do kraja neprovjerenu vijest nasjeo je moj pokojni kolega Vlado Siljanović, pa u “Svijetu” objavio priču i nakitio je, kako to već neki novinari znaju, proglašavajući, neprovjereno, Malog mrtvim. Onda je u Redakciju došao Ibro Zulić, ljut ko ris i zamalo nije prebio Siljanovića.

Ažurirano: Petak, 23 Kolovoz 2019 08:45
 
Kaži zašto me ostavi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 08 Kolovoz 2019 07:20

 

Kazi zasto me ostaviMiljenko Jergović: Priča o pjesmi ‘’Kaži zašto me ostavi‘‘

 

Sredina je srpnja, grad je pust, a na utrinskoj tržnici maline kupuje Stjepan Jimmy Stanić. S gospođom je, kao i uvijek, uredan i lijep, u dobrom odijelu koje - svojstveno pravoj gospodi - na njemu djeluje skuplje nego što jest. Devedeset mu je godina. Ne mogu, a da se pomalo i nepristojno ne zagledam u njega, pa nam se u jednom trenutku pogledi sretnu. Njegov će preko mene preći kao preko dosadne ljetne muhe zunzare. Ali evo objašnjenja za moju indiskreciju.

Moj tetak Vatroslav Cezner, zvani Naci, sporedni je lik i epizodist u podužem nizu priča, pripovijedaka i romana, od “Mame Leone” sve do “Roda” i “Selidbe”. Sretne ga se i u esejima i novinskim člancima, tamo gdje se više ne zna izvire li iz fikcije ili iz strogog opisa zbilje.

Po zanimanju kemijski tehničar, muž moje tetke Nevenke, jedne od triju unuka Karla Stublera, do penzije zaposlen kao laborant na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, sitne građe, fragilan i vitak kao baletan, za koješta zainteresiran, a najviše za duge razgovore i monologe. Svakoga se znalo i određivalo po dominantnoj osobini, u pravilu mani, tako se Nacija znalo po tome da stalno nešto mudruje. Na ravnoj je nozi razgovarao s djecom i s odraslima. I to je onda tumačeno kao mudrovanje.

Kada smo na kraju moje prve školske godine, istoga ovakvog ljeta 1973, zauvijek odlazili iz Drvenika, Naci je spačekom došao iz Sarajeva po nas i po sve naše stvari. Bila je to moja prva, a možda i najvažnija selidba, o kojoj ću, pronađem li ključ za priču, svakako napisati roman, čija će radnja trajati od jedanaest ujutro do pet popodne, putem od Drvenika do Sepetarevca. Bit će to priča o transformaciji identiteta, o tome kako sam silom prilika i logikom puta iz jednog ja postao ovaj drugi ja.

Naci je prvi diskofil u mom životu. Imao je nekoliko stotina malih i velikih ploča, i odličan gramofon. Svaka prava diskoteka je, kao i svaka biblioteka, psihogram, zrcalo glazbenog ukusa i kulturnih nazora, ali i svojevrsna životna autobiografija jednog diskofila. Sakupljao je i slušao ploče klasične glazbe, uglavnom onaj tradicionalni skladateljski i izvedbeni repertoar, te džez revijskih i big band orkestara, dixieland i jugoslavenski, naročito zagrebački svakovrsni džez iz pedesetih i šezdesetih godina.

Probirao je i po zabavnoj i šlagerskoj muzici, uglavnom na njemačkom i engleskom jeziku: Perry Como, Dean Martin, Catarina Valente… Sjećam se te pjevačice zvonkog glasa, kako pokraj otvorenog prozora u Kasindolskoj pjeva “Ganz Paris träumt von der Liebe”, dok svud naokolo zuje pčele, dugo traje dan i život je, kao u djetinjstvu, beskrajan. Do danas mi ta pjesma zvuči pogrešno u mnogo slavnijoj izvedbi Franka Sinatre, ili u originalnoj izvedbi Colea Portera.

Ažurirano: Četvrtak, 08 Kolovoz 2019 07:22
 
Bošnjaci 1937. godine i Bošnjaci sada PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 24 Srpanj 2019 06:46

 

Safet Pozder imam iz ProzoraLiječenje nostalgije u etnoselu

 

Safet efendija Pozder, Prozor

Mi svi vidimo da su muslimani Bosne i Hercegovine i čitave naše Kraljevine jako zaostali u prosvjeti i kulturi uopće. Kod nas muslimana je najviše analfabeta, najviše besposlenjaka, najviše sirotinje i bolesnika. Neznanje, nepismenost, tuberkuloza, alkohol, kriminal, kocka i karta, pa i prostitucija hara po našim redovima. To nas bije jer nismo prosvijećeni”, stoji u tekstu Husejna Dubravića objavljenom u Novom Beharu sredinom 1937. godine.

Fenomen i atrakcija mogu donekle biti pojmovi sličnog značenja, ali suštinski predstavljaju dvije potpuno različite stvari. Hajmo to i slikovito potkrijepiti. Ako bismo, primjera radi, vidjeli ribe kako hrle da se kutarišu morskog plavetnila ili jezerskog zelenila, stremeći da uživaju u ambijentu akvarija, zasigurno je da bismo takvu pojavi označili fenomenom. Slično bi bilo i kada bi jato ptica, umjesto komotnog i prostranog neba, pohrlilo u skučene kafeze. Nema druge nego da to nazovemo fenomenom, i to vanserijskim. Međutim, kada jedno razumno biće, poput čovjeka, čini sve da se kutariše svoje rodne grude – sela, a u isto vrijeme sve poletnije hrli ka vještačkim tvorevinama, poznatijim kao etnosela, to se ima nazvati atrakcijom. Dedina, pa i očeva kuća obrasla šibljem i šipražjem sve je češće nešto što i ne zavređuje pažnju, dok je u isto vrijeme određeni prostor koga je neko domišljato preuredio i kreirao pod krinkom etnosela sve atraktivniji, i to do te mjere da se u turističkim ponudama naziva atrakcijom, i to vanserijskom.

A sela odumiru, to je već bjelodano. Naiđoh nedavno na staru fotografiju svog sela. Tačnije, na njoj je zgrada tadašnjeg, a i današnjeg mejtefa, koja se u taj vakat koristila i za potrebe osnovne škole. Na fotografiji je učitelj s 20-ak muške djece. Doda li se tom broju i ženskinje, a bilo ga je kao i muškinja, dobije se jasnija slika o tadašnjem stanju sela. Napominjem da je fotografija stara oko 60 godina.

I danas je na istom mjestu seoska škola. Vjerovatno se ponekad i fotografiraju, ali, kada bismo ih brojili – i učiteljicu i djecu – bili bi dovoljni prsti jedne ruke. Naravno, nad tom i nad mnogim drugim seoskim školama je pred svaku novu školsku godinu veliki upitnik: Hoće li opstati ili joj slijedi ključ u bravu?

I baš dok sam u glavi zbrajao utiske i razmišljao o sudbini svog i mnogih naših sela, sasvim slučajno naiđoh na uradak koga potpisuje Husejn Dubravić. Tekst je objavljen u Novom Beharu sredinom 1937. godine, dakle, 22 godine prije one fotografije ispred mejtefa / škole u mom selu i nosi vrlo interesantan naslov: Prosvijetlimo naše selo! – Pomozimo sami sebi!.

Vjerujem da bi nam određena promišljanja i konkretni prijedlozi Dubravića mogli biti zanimljivi. Otuda ćemo kratko osluhnuti o čemu piše.

“Mi svi vidimo da su muslimani Bosne i Hercegovine i čitave naše Kraljevine jako zaostali u prosvjeti i kulturi uopće. Kod nas muslimana je najviše analfabeta, najviše besposlenjaka, najviše sirotinje i bolesnika. Neznanje, nepismenost, tuberkuloza, alkohol, kriminal, kocka i karta, pa i prostitucija hara po našim redovima. To nas bije jer nismo prosvijećeni”, stoji na samom početku teksta i navodi nas na zaključak da bismo mogli čitati nešto što je i danas itekako živo i aktuelno. Slijedi kratak pregled stanja u urbanim i ruralnim sredinama. Po njemu, muslimani u gradovima nazaduju jer je, uprkos postojanju škola, u njima mali broj muslimanske djece, a “agrarna reforma je bacila u prosjake stotine naših porodica, a hiljade i hiljade je lišila njihovog glavnog prihoda”. Za razliku od grada, “selo je bolje stalo”. Istina, i tamo ima sirotinje, ali je manja šteta od agrarne reforme, a djeca se rađaju i zemlja se obrađuje.

Ažurirano: Srijeda, 24 Srpanj 2019 06:49
 
I tada je u četniku čučao četnik, a ustaša u ustaši - i pljeskali svome komunističkom vođi PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 21 Srpanj 2019 19:37

 

Tito cigareta"... ČUVAJTE BRATSTVO I JEDINSTVO! NE DAJTE DA VAM GA NEKONARUŠI! ONO NAS JE KOŠTALO SKUPO I ZATO NE DOZVOLIMO DADATE ŽRTVE BUDU UZALUDNE. ČUVAJMO GA KAO ZJENICU OKA SVOGA! ONO NAM JE POTREBNO NE SAMO DANAS, NEGO I SUTRA. ONO ČE BITI POTREBNO KROZ DESET GODINA, ONO ĆE BITI POTREBNO VIJEKOVIMA, DOK POSTOJE NAŠI NARODI...(Josip Broz Tito Tuzla, 27. 9. 1946.)

Ažurirano: Nedjelja, 21 Srpanj 2019 20:14
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 60

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search