LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
PODSJECANJA


Podsjećanja PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 11 Listopad 2013 19:17

Ljiljana Petrović – velika pjevačica za dušu i srce

Nadan Filipović

Legendarna pjevačica Ljiljana Petrović Batler preminula je u aprilu 2010. godine nakon kratke i teške bolesti, u Amsterdamu. Nisu je slučajno prozvali “kraljica romske muzike” ili “ženski Šaban Bajramović”. Ljiljana Petrović se nije “gurala” po estradi, niti je za nju vezan i jedan skandal. Bila je samozatajna, jako skromna i veoma pošten čovjek. Sreća je nije pratila. Postala je popularna baš pred ovaj zadnji rat i to poslije hitova “Duško, Duško” i “Čiji su ono sirotani”. Čim je počeo rat u Sloveniji napustila je Jugoslaviju i s troje djece, kao samohrana majka, otišla u Njemačku, u Dieseldorf. U Njemačkoj se jako patila, radila najteže i najprljavije poslove da bi prehranila djecu. Kako je sama pričala čistila je i klozete samo da djeca i ona prežive. U Njemačkoj je živjela u potpunoj anonimnosti, potpuno zaboravljena. Iz “naftalina” su je na scenu vratili muzičariMostar Sevdah Reunion- a, a na preporuku rahmetli Šabana Bajramovića, koji je, čim ju je čuo odmah “prozentao” da se radi o izuzetno nadarenoj pjevačici specifičnog alta i još specifičnije “soul” tehnike. Sa Mostar Sevdah Reunionom je za holandsku „World connection” snimila famozni album pun evergrina, “Mother of Gypsy Soul”, a nakon raspada Reuniona objavila je još jedan izvanredan album “Frozen Rozes”.

Odrasla je u porodici muzičara. Otac joj je bio virtouzni harmonikaš koji nije želio ostaviti “kafansku scenu”. Majka joj je bila izuzetno lijepa žena, rođena Zagrebčanka i, također, izvrsna pjevačica. Kako “iver ne pada daleko od klade” i Ljiljana je počela pjevati po beogradskim kafanama i to kad je imala samo dvanaest godina.Naime, njena majka se teško razbolila i nije više mogla pjevati, pa je mala Ljiljana “uskočila” umjesto nje. Nakon majčine smrti ostala je potpuno sama. Zapazili su je na Radio Beogradu za koji je napravila niz snimaka ali se nikad nije odrekla pjevanja po kafanama bohemske Skadarlije. Uz naporan rad u kafanama gdje je noćima pjevala uspjela je završiti srednju muzičku školu “Stevan Mokranjac” u Beogradu. To joj je pomoglo da usavrši tehniku, a bog joj je podario jako lijep glas.

Ažurirano: Petak, 11 Listopad 2013 20:03
 
Podsjećanja PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 21 Rujan 2013 10:19

Kvaka – kralj kafanskih noći i nezaboravljena zvijezda

Nadan Filipović

Velibor Spužić – Bora je rođen 10. 11. 1934. godine u Orahovcu na Kosovu. Porodica Spužić je 1945.godine preselila u Ćićevac. Te godine se u igri s djecom penjao na neke voćke i pao s drveta. Iščašio je kuk, a majka nije vjerovala doktorima i strašno se prepala predložene i hitne operacije, pa ga je liječila kojekakvim me(h)lemima od ljekovitih trava i babljim “lijekovima”. Da je mali Bora tada operiran ne bi kasnije imao nikakvih značajnijih problema, ali ovako je ostao hrom jer mu je lijeva noga bila dosta kraća od desne. Baš o tom tragičnom događaju i govori jedna od njegovih prvih pjesama – “Nesrećno djetinjstvo”.

Još kao dječak je zavolio harmoniku, te se stalno “šunjao” oko jednog komšije koji je imao nekakvu jeftinu i raštimanu harmoniku, ali je ona tada bila san malog Bore. Upravo zbog mogućnosti da nauči svirati harmoniku učlanio se u kulturno-umjetničko društvo “Abrašević”, gdje među svom rajom dobio nadimak Kvaka. Napušta četvrti razred gimnazije 1953.godine i kao devetnaestogodišnjak započinje karijeru kafanskog harmonikaša i pjevača. Gazda kafane “Dunav” u Velikom Gradištu kupio mu je bolju, polovnu harmoniku pod uslovom da je otplati svakovečernjim sviranjem i pjevanjem, a u stvari se radilo o dugim i pijanim kafanskim noćima. U kafani “Dunav” se proslavio kao izvrstan interpretator meksičkih pjesama koje su tada kod nas bile jako popularne. Međutim, tada je kralj meksikanskih pjesama bio Predrag Gojković Cune, koji je jednom prigodom nastupao u kafani “Dunav”, a tada je harmonikašu i pratećem vokalu Kvaki čak velikodušno dao i autogram i ne sanjajući da će Kvaka kasnije postati mega-zvijezda i čak mnogo, mnogo popularniji od njega.

Ažurirano: Nedjelja, 22 Rujan 2013 06:02
 
Podsjećanja PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 28 Lipanj 2013 15:26

Stjepan Lamza – nogometni genijalac

Nadan Filipović

Što je danas Luka Modrić, to je u hrvatskom, ex-jugoslovenskom, a slobodno se može kazati i evropskom nogometu bio Stjepan Lamza – Štef. Ako ne i mnogo više! Rođen je u Sisku 23. januara 1940. godine. Karijeru je započeo u međuzonskoj Segesti, nastavio u Braniku - Maribor. Prešao je u zagrebački Dinamo, 1960, u kojem je ostao do 1967. godine, kada je. 14. juna, tragično okončao svoju blistavu karijeru. Naime, taj dan je Dinamo u polufinalu Kupa velesajamskih gradova (sadašnji Kup UEFA), u produžecima pobjedio Eintracht iz Frankfurta, golovima Zambate, Novaka, Gucmirtla i Belina, a najbolji na terenu je bio Stjepan Lamza. Prvu utakmicu u Frankfurtu nadmočno je dobio Eintracht sa 3:0, veliki favorit sve do zagrebačke utakmice.

Nakon te fantastične pobjede igrači i uprava su upriličili proslavu u jednom luksuznom restoranu, a nakon fajronta su otišli na konak u vilu Rebar. Svi igrači su otišli na spavanje, a Štef se, međutim, vratio za šank i natjerao konobare da mu cijelu bogovetnu noć poslužuju piće za pićem. Od svih dinamovaca prvi se probudio fizioterapeut Karlo Žagar pa kad je vidio Štefa u stanju potpune alkoholne intoksikacije, umjesto da je pozvao hitnu pomoć i alarmirao ostale članove uprave, on je uz pomoć dvojice konobara Lamzu odvukao i zaključao u jednu od soba da otspava i otrijezni se. Žagar je zaista imao najbolju namjeru, a kako će se iz kasnijeg tragičnog događaja vidjeti „put do pakla je počesto popločan najboljim namjerama“.

Ažurirano: Petak, 28 Lipanj 2013 22:23
 
Podsjećanja PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 16 Lipanj 2013 09:24

Nada Mamula – kraljica sevdalinke i sevdaha

Nadan Filipović

Mnogi ljudi misle da je Nada Mamula bila Bosanka. Imaju i razloga jer je ona najveći dio života provela u Sarajevu i uglavnom pjevala o Bosni. Međutim, Nada Mamula, djevojački Nadežda Vukičević, je rođena j u Beogradu 09.januara1927. godine. Njen otac Miodrag je bio iz Aleksinca, a majka Smiljana iz Soko - banje. Miodrag je tragično stradao svega nekoliko meseci po njenom rođenju, pa je djetinjstvo provela s majkom.

Karijeru je započela u Radio Beogradu još 1946. godine. Udaje se 1948. za Nikolu Mamulu. Njih dvoje su u Beogradu proveli nepune dvije godine i Nikola, koji je inače radio na željeznici, je 1951. dobio službeni premještaj u Sarajevo. I Nada je u Sarajevu dobila službeničko mjesto na željeznici, pa je jedno vrijeme zapustila dalju izgradnju pjevačke karijere. No, nije dugo izdržala u kancelariji, te se 1952. prijavila na veliku audiciju koju je organiziralo rukovodstvo Radio Sarajeva. Ocjenjivači na spomenutoj audiciji su bili ne samo zadivljeni, već prosto frapirani kvalitetom i bojom tog savršenog alta, ali i savršenom tehnikom pjevanja na kojoj su joj tada mogli pozavidjeti i školovani operski pjevači. Do tada neprikosnoveni Zaim Imamović je na Radiju Sarajevu dobio kolegicu Nadu, te je to bio, u taj zlatan vakat, najbolji tandem pjevača sevdalinki i narodnih pjesama. Nadina popularnost je brzo rasla. Nastupala je širom Bosne i bivše Jugoslavije, a kasnije i po Americi, Kanadi, Australiji, Njemačkoj, Austriji, itd.

Ažurirano: Nedjelja, 16 Lipanj 2013 18:25
 
« Početak«515253545556575859»Kraj »

Stranica 59 od 59

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search