LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home SANDE DODEVSKI
SANDE DODEVSKI
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 10 Veljača 2015 09:08

 

ŽDRALŽdralovac

Sande Dodevski , Đenovići, Boka Kotorska

Zemlja pri kršu, a meso pri kosti valja! Ne znam ko je to rekao, ali znam da je to istina, i.. vidio sam ždrala!

Izostao iz jata, sam je letio nad Dinarom. Prije nje, u darežljivom pejsažu tekla je rijeka sa kamenim mostom na jedanaest lukova. Uz rijeku se pružio dvostruki drvored visokih topola iza kojih su se zelenjela polja.

Na drugoj obali, odmah iza mosta, šćućurile se kamene kućice sabijene na gomilu kao grupica iz stada izdvojenih i uplašenih ovaca.

Na okuci je stajao čovjek. Jedva se držao na nogama. Davao mi je rukom znak da ga povezem.

Dok sam se zaustavljao, onaj ždral odletje. Otvorio sam vrata i čovjek je sporo i dugo ulazio. Bazdio je na rakiju. Ispraćali su ga radoznali pogledi njegovih drugara u piću što su na pivskim gajbama sjedili ispred krajputaške prodavnice. Njihovi preradoznali pogledi su bili upereni više u mene nego u njega, jer mene ne poznaju, a njega znaju. Ušao je najzad. U ruci je držao papirnatu kesu sa rižom što je šuštala na zavojima makadamskog puta. Oko nas je promicala niska, zelena makija, bijel kamen i crvena, boksitna zemlja. Sve to u jarkim bojama i bez ikakve sjene…

Ažurirano: Utorak, 10 Veljača 2015 09:13
 
Priča za vikend PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 24 Siječanj 2015 12:07

 

BujicaPreko rijeke
Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Hitamo. Suhi pijesak škripi pod našim nogama. Pale su i prve krupne kapi kiše. A moja majka je zadrijemala na kućnom pragu ophrvana podnevnom sparinom. Glava joj bila oslonjena na dovratak s kojeg se ljuštila plava boja.

Dok sam išao za njim Dragoljub mi je mirisao na zrele, bijele dudove što ih je nosio u džepovima pantalona. Užurbano je koračao prema nevidljivoj „glavi“ nadolazeće rijeke...Slijedio sam ga. Još uvijek nije ništa tutnjilo, niti se, pak, lomilo. Krupne kapi kiše, prorijeđene, padajući na tlo, ostavljale su iza sebe valjuške na pijesku u obliku cvijetova bijelih rada. Cvijetovi bijelih rada, budući samo s krajeva bijeli, i sa žutim središtem, nisu baš mnogo nalikovali na ono što se formiralo na pijesku! To dolje, pod mojim i Dragoljubovim nogama, više je bilo sivo, tamno i vlažno; i sve je to nagoviještavalo dolezeću „glavu“ rijeke o kojoj mi je Dragoljub uspaničeno govorio.

Arsine bašte su bile na drugoj obali i veoma daleko od nas, a Veliki brijeg, nedodirljiv, stameno je stajao na svom mjestu. To što se na njegovom vrhu pod naletima vjetra lomilo bagremovo granje – to nije bilo ništa! Prije tog granja, zakovitlano, u vazduh je letjelo zeleno lišće poput rojeva, ali za Veliki brijeg ni to nije moralo ništa da znači! I upravo tada pogledah iznad brijega. Nebo je bilo svijetlo i sa samo jednim jedinim crnim oblakom – crnim kao pijavica, a posvuda naokolo – blještilo je sunce. Oko nas utihla jara.

Dudovi su mirisali iza Dragoljubovih leđa; kiša mu je ispirala listove nogu ispod zavrnutih nogavica.

„Majko! Znaš li ti šta je to „glava“ rijeke...?“

Ažurirano: Subota, 24 Siječanj 2015 12:10
 
Priča o dva goluba - dva anđela PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 18 Siječanj 2015 10:00

 

Dva goluba i dva anđela

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

(priče upijene u djetinjstvu najduže ostaju u sjećanju)

dva golubaNeki siromašak danima sjedio skrštenih ruku razmišljajući kako da se ratosilja bijede i siromaštva i prehrani čeljad, ali nikako da nađe rješenje niti, pak, da ga ko upita: „Aman, bre, čovječe! Što tu danima sjediš – koji ti je đavo?“

Najzad, izgubivši svaku nadu u ljude, okrenu pogled ka nebu, uzdahnu, pa reče: „Of, lele, Gospode! Pomozi makar ti, jer ću inače pomjeriti pameću!..“

I još dok ne bješe spustio pogled sa neba, sletješe kraj njega na travu dva goluba. Jedan od njih pođe šetati po dvorištu, te na kraju uđe i u siromahovu kuću i iz nje iznese neke mrvice. Zatim se ponovo vrati u ubogu straćaru i donese nešto hrane i za drugog goluba. I tako ga je hranio, pa mu je čak davao i ono što bi mu ispalo iz kljuna. Čovjeku se sve to učini čudnim i zagleda se u goluba i primjeti da je ovaj slijep. Golub koji je hranio „slijepca“, vidjevši da je čovjek stao uz njega i ne bojeći se da će ga ostaviti samog, poletje ka nebu, ali se ubrzo vrati sa nekom travkom u kljunu. Njom prekri oči slijepom golubu i on začas progleda, pa oba goluba prhnuše i odletješe, a onu travku ostaviše...

Siromah je uze i stavi je sebi u džep.

Ažurirano: Nedjelja, 18 Siječanj 2015 10:15
 
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 11 Siječanj 2015 10:00

 

Poslijeponoćni "barbuni" na žaru 

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

RibeBilo je to pod jesen. Plovili smo unutrašnjim kanalom - onim kojim se plovi ka Zadru između kopna i otoka Pašmana i Ugljana, sa jedne strane, i Filip Jakova i Biograda na moru, sa druge strane.

Tri topovnjače su već iza podneva bile na domak Zadru. Prognoza vremena koju sam kao telegrafista primio u petnaest časova najavljivala je jugo u pojačanju sa četiri na šest bofora, a na otvorenom između osam i deset, sa udarima i do dvanaest čvorova!


Čeona topovnjača sa komandantom Handžijevim koji je ujedno bio i komadant grupe, poslala je depešu s naređenjem da se pristaje u Zadar.

-Ohoho! Pun pogodak! – reče mi Jozo Andrijić, ostavivši na časak kormilo i provirivši sa mosta u moju kabinu. Nasmješi se i pokaza mi rukom na nešto nalik ženskim oblinama i ponovo se prihvati kormila.

Upravo tih sam se dana vratio iz Zadra sa apsolventskog druženja, svejedno što sam na fakultetu bio vanredni student nimalo se ne razlikujući po godinama od svojih kolega redovnih studenata. Bio sam uz to već i oženjen. Prije zajedničkog ručka u jednom od gradskih tzv.“ ekspres-restorana“, dugo sam u grupi sa nekoliko apsolventkinja stajao na hodniku ispred kabineta profesora Jakšića koji nam je posljednji ovjeravao indekse.

Među tim studenticama bila je jedna sa dugom tunikom od lanenog platna. Svo vrijeme me je nekako čudnovato zapitkivala, govoreći mi kako se strašno boji diplomskog ispita iz hrvatske književnosti. Upitah je odakle dolazi. Reče mi da je iz Novog Vinodolskog gdje radi kao nastavnica, ali joj je vječita želja bila da jednom postane profesorica književnosti. Sada se plaši da bi joj ispit iz hrvatske književnosti mogao zagorčati život i pokvariti joj „gušti“... Govorila je onim riječkim naglaskom, vidno naglašavajući mekoću ionako već mekanoga „ć“. – Ma, svakako je neću moći iz prve položiti, a za poslije ću se već nekako snaći!!! Sve “ć” do “ć” u najmekanijoj verbalnoj “izvedbi”.

Ažurirano: Nedjelja, 11 Siječanj 2015 10:56
 
Priče PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 04 Siječanj 2015 09:14

SolunacPriča djedovača (3) – Stojko asker, pa bugarski vojnik, a Jakim – ohohooo, postade Solunac

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Djed Jakim postade i ostade vlasnikom 33 hektara prvoklasne zemlje od koje je blizu jedna trećina bila uz samu Krivu Rijeku.

Stojko ode u Jedrene i bi šest mjeseci asker, a onda garnizon bi raspušten uslijed pobune Mladoturaka. Utom dođe i do Prvog Balkanskog rata u kome Stojko već ore njivu zvanu „Junuzevica“ i na njoj zaorava butne konjske i ljudske kosti. Odonda i često sanja kako se na toj njivi u gluho doba noći ukazuje bjeličasta svijetlost naspram koje maršira bugarski vojnik na straži i viče: „Hura, hura, hura!!!“

Taj će ga san nakon izbjegnuta dva Balkanska rata odvesti pravo u bugarsku vojsku i na front kod Dobruže u delti Dunava. Biće bugarski vojnik, dok će Jakim, opčinjen srpstvom, sam pješke otići do Kačaničke klisure i onamo se pridružiti srpskoj vojci u odstupanju preko Kosova prema Crnoj Gori i zatim Albaniji...

Iza rata i nakon što će dobiti spomenicu „Solunca“ uz koju idu i dva i pol hektara zemlje nekome otete iz Gornjeg Jačinca – postade Jakim uz deda Iliju, oca Sandetovog, najznamenitiji gazda-Šop koji vedri i oblači dolinom Krive Rijeke. Napasa bivole i pušta svoje svinje u gornjejačinske bašte pod brijegovima (jer je njegova zemlja na drugoj obali rijeke) i pri tom priziva i zaklinje bogom rijeku da doteče i odnese sve te gornjejačinske bašte, a da će on sa svoje strane za tu priliku lično častiti sa sto oka vina!!!

Ažurirano: Nedjelja, 04 Siječanj 2015 09:52
 
« Početak«11121314151617»Kraj »

Stranica 12 od 17

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search