LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home SANDE DODEVSKI
SANDE DODEVSKI
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 30 Ožujak 2014 08:58

Pamuk i kutija cigareta

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Bio je to makedonski štand knjiga. Sajamski. Zastadoh i s dosta sjete pomiješane s neizbježnom radoznalošću se zagledah su izložene knjige... sve dok mi se na jednom od naslova ne zaustavi pogled; »Novi život« - knjiga mladog turskog pisca Orhana Pamuka sa naslovom. Odmah me je zagolicala riječ »život«, i uzeh knjigu sa police. Zasjedoh ispod svjetla ugrađenog na nekom oniskom zidiću, prekrstih noge i počeh čitati, prelistavati, upoznavati se...a imala je onaj miris – miris nove knjige.

Pročitao sam impresum, a onda počeo ispočetka. I, zaista, već u prvoj rečenici, radilo se o »životu«, pa iako ne stvarnom, taj je mladi autor već na startu najavljivao briljantne stranice. Ukrao me je, takoreći u trenutku. Poželio sam čak i da je otuđim – da je ukradem!? Ta mi »ideja« samo proiskri za sekundu, ili dio sekunde. Ma, jok! Pa zar je došlo vrijeme i da se knjige kradu...? Da je ašov, hajde i nekako, ali, ovdje u Crnoj Gori, zasigurno se niko neće odlučiti da jami ašov, jer bi mu to moglo slutiti neku obavezu fizičke naravi, a knjigu nipošto – jer bi mu to bio išaret da je valja pročitati...

Uto se kraj mene iznenada stvori mlada djevojka, više nježna djevojčica i reče mi na čistom makedonskom da je slobodno mogu čitati.

-A da je ponesem kući, pa da vam je sutra vratim. Ne bojte se, znate, živim tu u blizni ...?

-E pa, može i taka! – pojednostavilo mi je nasmijano lice iz kojeg je zračio život pun povjerenja..neopterećenog gorčinom razočarenja.

Bez razmišljanja sam zgrabio knjigu dok se djevojčurak još ne bješe predomislio i napustih sajam.

Ažurirano: Nedjelja, 30 Ožujak 2014 17:26
 
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 22 Ožujak 2014 15:09

Simon Karadžinski

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

Tko to tako jutrom rano natjerava preko rijeke vlaške ovce sa Kalin Kamen-planine?

Sve odreda karabašaste, gomilaju se ispred Velikog pregazišta, a jesenje magleno nebo samo što se nije spustilo nad rijekom. Nenaviknute na polje, čitavu jednu vječnost stoje na peščanoj utrini nasuprot zasjenjenoj vodi, gledaju je i kao da se opiru nečijoj želji da u nju zagaze!

Za to vrijeme – odnekud sa zapada i iz pravca Makrešanskih ridova, sredinom neba prolijeću divlje guske. Njihovo turobno kliktanje odzvanja čak dolje do Guskarnika – onamo gdje se okupljaju zadrugari...

Hoće li posustati u svom letu i popadati u mlada žita na njivama u dnu Sredorijeka, ili će im klinasti stroj jata skrenuti na neku drugu stranu? Hoće li – ako tako nastave da lete – stići tamo gdje će im biti bolje?!

Sve je moguće u kratkom jesenjem danu i zadrugari to znaju, ali se ne zamajavaju da i o tome misle, pošto im je sve drugo preče. Ipak, neće slijetjeti. Možda će se to dogoditi nekom drugom jatu, kasnije kada rijeka zaledi. Ovo sadašnje što im leti nad glavama do tada će biti tko zna gdje...

Ažurirano: Subota, 22 Ožujak 2014 18:02
 
Prednovogodišnja priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 30 Prosinac 2013 19:32

Odlazak

Sande Dodevski, Đenovići, Crna Gora

 "...svi koji su otišli, nikada se više nisu vratili!”

Najmlađi Nuijev sin Refik kome će uskoro jedanaesta, otvorenih očiju sanja skoru seobu svoje porodice i pri tom zamišlja kako će izgledati polazak, kako će se savladati nemjerljivo dugačak put do Turske, i – što ga najviše pogađa – zarem će se zaista uskoro rastati sa drugovima i odreći se veselih igara po vrbacima i livadama kraj rijeke!?...Misao o rastanku ga razdražuje do te mjere da se ustručava to sebi priznati, u stvari, bori se sa javom i sa svime onime što u tome času stoji uz njega, a tada se ponovo javlja ona ista srdžba i tako se zatvara krug iz koga izlaza nema! Refik se ne miri sa odlaskom, misli da se to može izbjeći. Dok trlja pospane oči i pokušava da pronađe neko rješenje, opaža da je noć već uveliko odmakla i da im je odaja puna gostiju koji skupa sa njegovom porodicom željno iščekuju sutrašnji polazak.Većina njih je samo prislonjena uza zid i muče se sa snom dok na tom istom zidu pišti i svrdla nagorjeli fitilj koji izvlači posljednje kapi petroleja iz „vidjela“ đugumastog oblika.

Da, pobjeći će od kuće, barem to nije teško. Potrebno je samo da napravi nekoliko iskoračaja prema vratima i sve će biti rješeno! Tako je naumio i tako mora biti. Njegova lelujava prilika već oprezno stupa među pospana ljudska tijela, jer Refik kreće, napipava slobodno tle pod nogama i tek onda lagano spušta svoju bosu nogu i u istom trenutku mu se javlja želja da ih sve pogazi – te skorašnje putnike!

Ažurirano: Utorak, 31 Prosinac 2013 15:45
 
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 21 Prosinac 2013 09:06

Povratak                                                                                         

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

(Svim povratnicima koji se nikad neće vratiti!)

Zatezala se bijela tkanina čaršava ispod njegovog zgrčenog tijela koje,  jutros rano, probudi iznenadan san!

Od sinoć, poslije dvadeset godina, bio je ponovo kod kuće i kod majke. Svi su ga vidjeli kada se vratio; prethodno – bio je napadnut nevidljivim bolom. Iznutra!

Jedva je čekao dan povratka ni sam neznajući da li da mu se raduje...?

U trenutku jutrošnjeg buđenja mislio je o tome; mislio je da li je i ako jeste, u čemu je toliko mnogo griješio... ?

Umjesto odgovora, zaticalo ga je ćutanje praćeno pravom poplavom misli iz proteklog vremena. Možda je u nečemu ipak griješio – možda čak previše i bez mjere – tek, ništa što je ostajalo iza njega nije bilo nedotaknuto tim njegovim promašajima...

A kao da je juče bilo kada je odlazio i opraštao se s majkom – tako mu je izgledalo!  Spustio se niz strmi, crveni brijeg, zamakao u pravcu rijeke i ni mahnuo joj nije! Odlučan da ode, nije se okretao...! Strah od kolebanja, tuga na rastanku, ili …?!

Ostala mu je, međutim, sjenka slike što je uskrsavala  pred odlazak  u  dvere nemirnog sna… U materinim očima, bilo je nekoliko suza duginih boja  uhvaćenih spektrom sunčeve svijetlosti što se probijala odnekud sa istoka.

Na toj strani stajala su crna brda, a njima u susret je išla novosagrađena pruga...

Ažurirano: Subota, 21 Prosinac 2013 09:09
 
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 07 Prosinac 2013 08:45

Bolest Trajka – Lisice

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska

(Nalik kaplji rose – suza sićana nad Tomašicom)

Po lijepom i suhom vremenu i žegi kakva se ne pamti, prašnjav i znojan od dugog putovanja, stigao je najzad Trajko-Lisica u predio zvani Carev kladenac. Prošao je bio prethodno mnoga mjesta, namučio se hodajući po bespuću, kroz jaruge i klance, a još ga je više izmorio put po ravničastom Selištu ... Na tom ga dijelu puta umor potpuno savlada. Otežale noge su ga počele izdavati i sa svakim iskoračajem postajati teže. Veoma sporo je napredovao. Jednoličnom hodu i beskonačnom putu nikad kraja! Užarena i ustrijeptala jara zaustavljala mu je dah i zamagljivala vid. Rojevi svjetlaca iskaču pred očima.

Kada se poslije dugog hodanja otrže i od tog dijela puta, i kada se najzad pred njim otvori daljina ispunjena izmaglicom i u njoj ukazaše brijestovi nad Kladencima – pomisli da je konačno stigao!

Brijestovi su, međutim, bili još daleko, daleko od njega, ali, i samo jednom opazivši ih, Trajko – Lisica ih više nije ispuštao iz vida. Sporo napredujući i ne odvajajući pogleda od njih, sve je jasnije mogao da vidi kako im se krošnje polagano uvećavaju i kako se crna račvišta na deblima sve bolje razaznaju ...

Ažurirano: Subota, 07 Prosinac 2013 09:13
 
« Početak«11121314151617»Kraj »

Stranica 15 od 17

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search