LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home SANDE DODEVSKI
SANDE DODEVSKI
Halucinogene gljive – crtica o Muhari (1) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 25 Listopad 2013 10:49

Sande Dodevski, Đenovići, Boka Kotorska, Crna Gora

Vrste gljiva poznate po svojim  halucinogenim svojstvima imale su, a siguran sam da još imaju, posebnu ulogu u vjerskim ritualima u nekih naroda (šamanizam), a bez izuzetka su, u manjoj ili većoj mjeri, povezane sa porijeklom mjesnih vjerovanja u skoro svim svjetskim religijama.

Muhara (Amanita muscaria) poznata je iz antičke, a kasnije posebno iz njemačke mitologije (Edda), po kojoj plodna tijela nastaju kada na zemlju padne pjena iz usta zadihanog (zajapurenog) vodenog konja, a u grčkoj mitologiji je to »ambrozija« ili hrana za Bogove! Smatra se da je Muhara imala uticaj i na hinduizam (Rig-veda, soma...), te u vjeri ranih hrišćana.

Generičko ime potiče od grčke riječi »amanitai« koja se odnosi na planinu Mount Amanus u sjevernoj Siriji. Postoje historijski zapisi koji svjedoče da je Claudius Galenus ili Galen, poznati grčki doktor koji se smatra »ocem medicine«, koristio muharu u liječenju svojih pacijenata. Ono muscaria potiče od latinske riječi »musca«, a to je muha, jer prema predanjima ekstrakti iz muhare ubijaju muhe.( One Thousand American Fungi, by McIlvaine, Charles and Robert K. Mac Adam, Dover Publication, New York, 1996). Nasuprot toj tvrdnji stoje eksperimentalni podaci jednog od najvećih francuskih botaničara, Jaean Baptiste Francois Pierre Bulliard-a koji je još u 18. stoljeću dokazao da to o ubijanju muha nije istina, već samo jedno davno uvriježeno narodno vjerovanje.

Ažurirano: Petak, 25 Listopad 2013 16:24
 
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 18 Listopad 2013 06:13

 

Boja za ćilim

Sande Dodevski

Đenovići, Boka Kotorska

(Samo za Kemu Huseinćehajiću sa Bistrika ...ali, može i za ostalu raju)

U trapu crvene zemlje smolnice, dvije sestre, dvije uzengije i crni konj. Ljaljo. Cijeli bogovetni dan zagrtat će vinovu lozu sorte „niševka“ i kao da im se ništa lijepoga neće dogoditi. Osamile su se bile, pa prionule poslu do zaborava nad sudbinama svojih još neobojenih ćilima. Tog prohladnog, jesenjeg jutra, činilo im se da im sve izmiče i da im se jedino vjetar sa sjevera nudi. Čak i onda kada se sunce našlo visoko iznad utrina pod suhim travama, i kada se  bijela koprena jutarnje slane već topila a vrhovi sječiva na njihovim motikama zablistali kalajnim sjajem – čak ni tada nisu mogle da povjeruju da ih ne mimoilazi svijet; nestali su bili ljudi, izbrisali se događaji, a ostala  samo ta  njihova  probuđena čežnja!

Dogadjalo im se to i ranije. Prokleto TO! Neko nepoznat i za bezimeno je bio pronašao ime i kazao: TO!  Ni takvu, zamjeničnu oznaku nije zasluživalo.

Ažurirano: Petak, 18 Listopad 2013 06:14
 
Priča PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 04 Listopad 2013 22:45

Svilene bube

Sande Dodevski – jedna priča iz Makedonije za čitatelje OKA

U avgustu, na kraju ljeta, poslije dugog čekanja začauriše se Ljaljove svilene bube. Danima prije toga suludo je duvao istočnjak i po svu noć „gorio“ mjesec na nebu. Ljeto je bilo na izmaku, a mjesec nikako da prestane sjati. I Makavejski praznici su već bili došli i prošli, ovršilo se i na gumnu zazelenjela nova, mlada trava, a djeca su i te kao i prethodnih godina prerano ušla u bostan. I sve drugo je htjelo da bude kao što je oduvijek bilo – jedino Ljaljove svilene bube nikako da se zapredu!

Kasno zapaćene, zarovašene u mrkozelenoj masi dudovog lišća koje je ležalo na dnu uobručenog dolapa, čitavog ljeta su pucketavo jele i šumjele poput podzemne vode...

Najzad se začauriše. Prestadoše jesti i od tada započe njihovo ljepljivo i jedva čujno tkanje. Okrupnjaše im brašnjavobijele čahure ispod pokrova od teško providnog tila na vrhu dolapa, a Ljalji se učini da neće proći mnogo vremena kada će se one, te njegove nevidljive svilene bube, sakrivene u središtu čahura, početi izmetati u prave leptire. Znao je Ljaljo da taj trenutak mora doći kao i sve drugo što dolazi, ali je vjerovao da mu se neće desiti da prije vremena izmile i tako zauvijek oštete dragocjenu svilu. To nipošto! Poslije dugog čekanja, mislio je, ne bi bilo pravo da ga sreća mimoiđe.

Bio je spreman sve da učini samo da ga ne preduhitre. Čak je i noću ustajao da ih obilazi. I, dok bi probuđen stajao nad njima, sagnut povrh otvora na crvotočnom dolapu – javljala bi se u njemu želja da ih negdje sakrije, da uradi bilo što, samo da ne dozvoli da mu pobjegnu...Ali, od svega toga ništa nije činio. Nastavljao je i dalje da ih redovno obilazi, osluškivao njihovo mljackavo upredanje, a tada bi se u njemu javljao jedan drugi osjećaj: osjećaj tuge što će naposljetku ipak morati da ih usmrti sve do jedne...

Ažurirano: Subota, 05 Listopad 2013 11:19
 
IZREKE PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 30 Rujan 2013 19:15

Sande Dodevski, Đenovići, Crna Gora

Podsjećanje na Nikolu Pašića

Stjepan Radić prije atentata u skupštini požalio se već ražalovanom Nikoli Pašiću da nije dogovoreno da se pravi Jugoslavija, već Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca

Pašić mu odmah odvrati: - More, dete, prvo mi da napravimo Golemu Srbiju, a za tu kraljevinu SHS iliti Jugoslaviju će vidimo....!

Fenjer

Pričica koju sam čuo od Gusinjanina Zuvdije Hodžića: ...Bio skoro sasvim slijep starac koji je svako veče išao u šetnju i tražio da mu neko od čeljadi upali fenjer... Jedne večeri ne bi nikoga doli njegova najmlađa unučica, te on od nje zatraži da mu upali fenjer.

Unuka mu odgovara: - Ada, djede, što će ti vazda taj fenjer, kad ionako ništa ne vidiš...?

Djed joj odgovari: - Upali ti meni njega, dijete, zbog onih koji vide ...

Ažurirano: Utorak, 01 Listopad 2013 16:30
 
IZREKE PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Ponedjeljak, 09 Rujan 2013 17:08

 

Podsjećanje na britkog Bernarda Šoa

Sande Dodevski, Đenovići, Crna Gora

Bernard Šo došao kod prijatelja na kafu.Prijateljeva žena je skuhala, ali Šo zanovijeta. Nije mu dovoljno jaka, preslatka mu je, mlaka, itd.itd.

Prijateljeva žena ga sluša i odgovara mu: - Ma znate šta, gospodine! Da sam kojim slučajem vaša žena – ja bih vam u tu kafu sipala otrov!

Bernard Šo je ledeno odmjeri od glave do pete, pa uzvrati: - A da sam ja kojim slučajem vaš muž – ja bih tu kafu popio, odmah i na eks!

Ažurirano: Ponedjeljak, 09 Rujan 2013 17:10
 
Više članaka...
« Početak«11121314151617»Kraj »

Stranica 16 od 17

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search