LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home O DERVIŠU
DERVIŠ
O Dervišu PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 27 Lipanj 2013 21:39

Derviš Sušić o „muslimanskom kapitalu“ – podsjećanja (7)

Pripremio: Nadan Filipović

Kapital muslimanske buržoazije bio je slabiji od srpskog i hrvatskog (da ne spominjem inostrani kapital u Kraljevini), slabiji pogotovu u vremenima kad su se oni ujedinjavali u nekom ili nekolikim potezima prama Bosni i Hercegovini iz ekonomskih, ekonomsko-političkih ili čisto političkih razloga. Kapital muslimanske buržoazije bio je slabiji u profiterskoj utakmici „na veliko“ ali je ostajao stabilniji u baznoj dubini. Premda veoma heterogenog sastava, od vakufa i oscilantnih transakcija, do razdrobljene trgovine i usitnjenog posjeda, ta baza se čvrsto držala najsigurnijih staza. Čuvala se rizika velikih poteza, ali se veoma žilavo branila od velikih pritisaka modernijih oblika grabeža.

Srednji i donji slojevi baze tog kapitala ponašali su se, u trenucima zajedničke ugroženosti, dosta solidarno, uz nevjerovatnu strogost štednje i odricanja. Konzervatizam u samoodbrani na svim frontovima poznavao je dobro taktiku istrajavanja. Naoko letargična sporost, bila je u stvari, napeta opreznost onog koji ne može i ne smije rizikovati. Fatalizam je ponekad bio maska veoma mobilne pažnje i radoznalosti – šta će preduzeti protivnik.

Za pojasom oko gladnog trbuha, često su mirovali dukati koji su mogli kupiti tri elegantna razmetljiva europeizirana bonvivna. Gole noge, pomodrele od zime u nanulama, stajale su radi molitve na serdžadu koja je bila starija od dinastije i skuplja od fabričkog „mebla“. Večeralo se kukuruze i luka, ali je na dnu sehare ležala neprikosnovena rezerva u čevrmi.

Ažurirano: Petak, 28 Lipanj 2013 13:51
 
O Dervišu PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 31 Svibanj 2013 09:39

Derviš Sušić o Mustafi Mulaliću – podsjećanja (6)

Pripremio: Nadan Filipović

Ne treba patiti od zablude da su se uz Dražu nalazile samo bradate „gorske aždaje“ i, kako se već nisu nazivali, njegovi tjelohranitelji. Čitava jedna svita političkog razlupanog starojugoslovenskog političkog unitarističkog lonca motala se uz štab, čekajući čas kad će Draža s korpusima izaći na more i raširiti ruke u znak dobrodošlice kralju i savezničkim trupama.

Predstavnici hrvatske (proengleske) buržoazije, slovenački unitaristi, socijaldemokrate Živko Topalović i Jovo Jakšić, predstavnici Zemljoradničke stranke, dr Risto Jeremić i Sredoje Brkić, predstavnici „demokrata“, JNS, Samostalci, Ravnogorski pokret, kulturna društva, pokret „Unapređeni narod“, sve je to trebalo da predstavlja jugoslovenske političke ujedinjene snage, koje će pod Dražinim barjacima, čim se unište partizani, biti onaj krem što će zasjesti na vrh i – skrojiti novu kraljevinu, uz blagoslov svjetskog kapitala, a na osnovu očekivanih nagodbi velikih sila.

Ažurirano: Petak, 31 Svibanj 2013 09:46
 
O Dervišu PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 14 Svibanj 2013 22:34

Derviš Sušić o Mustafi Mulaliću – podsjećanja (5)

Pripremio: Nadan Filipović

Tavorio je Mustafa dane s tankom nafakom u okupiranom Beogradu, radio svašta da bi preživio, ali se, naravno, sastajao sa starim prijateljima gdje god je smogao vremena. Ti prijatelji – bili su grupa uglednih Muslimana koji su se kao i on, deklarisali kao Srbi, ali ne kao Srbi koji bi da podijele muku srpskog radnika ili seljaka i da mu se pridruže u borbi za slobodu, nego kao oni koji su uz „vrhove“. Pratili su razvoj vojne i političke situacije i polako obnavljali nade da će kraljevska vlada u Londonu uz podršku Engleza, a na osnovu „pobjeda kraljevske vojske u otadžbini“ pod komandom đenerala Draže Mihailovića, ipak da se vrati, sa svim apanažama, sinekurama i beneficijama za svoje najodanije predratne i ratne ljude. Pošto ni nova Jugoslavija s mladim kraljem na čelu, i sa Dražom kao glavnokomandujućim, neće moći mimoići „muslimansko pitanje“, bez obzira na to je li ga Draža rješavao kamom, ili vlada pretočila u marginalno pitanje „jedne srpske grupacije pripadnika muhamedanske veroispovesti“, trebalo je na vrijeme nešto preduzeti da se zauzmu pozicije u toj vladi „u ime Muslimana“.

Ažurirano: Srijeda, 15 Svibanj 2013 07:34
 
O Dervišu PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 16 Travanj 2013 20:08

Derviš Sušić o Mustafi Mulaliću – podsjećanja (4)

Pripremio: Nadan Filipović

U istorijski tragičnom, a personalno često tragikomičnom traganju nekih Muslimana za svojim nacionalnim identitetom u srpskoj ili hrvatskoj nacionalnosti, iz čaršijskopolitikantskih ili iskrenih pobuda, svejedno – Mustafa Mulalić predstavlja veoma ilustrativan primjer. I drugi su muslimanski političari bili gorljivi radikali ili JNS-ovci, ljudi bliski Dvoru i vrhovima raznih srbijanskih političkih struja i stranaka, išli s kraljem na teferiče i patetičnije od vladika držali govore o svetom Savi. Ali, većina se bar povremeno kolebala zbog upitnika koji su stizali iz bijede vlastitog etnosa. Mustafa Mulalić je ostao dosljedan predstavnik onih koji su umjesto Paveliću, služili Draži, odnosno kraljevskoj jugoslovenskoj vladi u izbjeglištvu. Draža nije imao doglavnika ni poglavnih pobočnika, ali je imao Nacionalni komitat. Mustafa Mulalić je bio jedan od njegovih potpredsjednika.

Godine 1941. našao se Mulalić u Sarajevu. Čim su ustaše počele masovne progone i likvidaciju Srba po Bosni, on se prepao da mu zbog „srpstva“ ne odleti glava. Na njega su naročito bili kivni Hakija Hadžić i Ademaga Mešić kao stari frankovci, a tada, zajedno s Bralom, glavni Pavelićevi organizatori svega onog što se može pretpostaviti pod zavođenjem ustaške vlasti. Kao publicist i zagovornik velikosrpstva među Muslimanima, bio je zahvalna meta za neku od prvih jama. Zato je krišom prebjegao u Beograd već u junu 1941. godine.

Ažurirano: Srijeda, 17 Travanj 2013 07:58
 
O DERVIŠU PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 29 Ožujak 2013 09:51

Derviš Sušić – podsjećanja (3)

Pripremio: Nadan Filipović

Na strani 67 „Parergona“ Derviš Sušić nemilosrdno „kasapi“ čaršijski mentalitet koji je odlučivao, a boga mi i sada odlučuje sudbinu bosanskih muslimana, odnosno Bošnjaka:

-      "U varoši, u kasabi, postojao je odbor sastavljen od muslimana, trgovaca, posjednika, činovnika, preduzimača, sveštenika, odbor „Gajreta“ ili „Narodna uzdanica“. „Gajret“ je vukao na prosrspku stranu, „Narodna uzdanica“ na prohrvatsku, a ni jedna ni druga nije bila ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska u stvarnom narodnosnom smislu, nego grupacija čaršije koja je u skladu sa svojim interesima igrala svoju sitnu čaršijsku političku igru. U nekim većim mjestima postojali su odbori ili povjereništva oba rivalska društva, već prema odjecima visoke sarajevske i beogradsko-zagrebačke politike u provinciji. Društva su bila rivali, a nekad i nisu, pa se događalo da veći broj najuglednijih čaršijskih ljudi sjedi i u jednom i u drugom odboru. Jer, važno je biti u odboru i imati neku vlast i uticaj. A je li taj odbor za radikale, ili za Mačeka, odnosno uz jedno ili drugo ekstremno krilo Spahine JMO, to za kasabu i nije toliko važno.

-      Riječ, preporuka, ceduljica, telefonski mahsuz selam nekome gore – od strane predsjednika ili nekog drugog ili trećeg člana odbora po ugledu i vezama, značila je da će dijete biti smješteno u neki internat, da će moći pohađati gimnaziju, kasnije – učiteljsku, tehničku, poljoprivrednu, trgovačku akademiji ... bilo šta, samo da ne ostane kod kuće, da ne spadne na nadničara ili prodavača jednog tovara drva dnevno. Da se po svaku cijenu nekako uhvati za državni ajluk."

Komentar:

Boga mi, kako je to rahmetli Derviš Sušić lijepo oslikao, takva se politika i danas vodi u Federaciji BiH, gdje sarajevska čaršija i čaršijske politike vuku sve konce, šatro boreći se za bošnjačke interese. A u stvarnosti, vidimo da se ti čaršijaneri, samoproglašeni lideri bore samo za vlastite interese, za lično bogaćenje enormnih razmjera, za svoju djecu, dajdžiće, amidžiće i ine rođake koje su dovukli iz svojih seoskih i provincijskih vukojebina i uhljebili na državne jasle ili u javna preduzeća, uglavnom, na sigurno. Nikad kriminal, bolje rečeno mafijaštvo, nepotizam i korupcija, svakako u sprezi sa „političarima“ nisu više cvjetali kao u današnjoj Bosni i Hercegovini. Ako neko Bošnjacima kadli-tadli i dođe glave, biće to najprije njihovi vajni politički lideri, pe tek onda komšije i susjedi.

Ažurirano: Petak, 29 Ožujak 2013 15:07
 
Više članaka...
« Početak«12345»Kraj »

Stranica 4 od 5

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search