LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid"
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 04 Travanj 2019 08:47

 

Na krmiRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (65)

Hvatanje zraka na krmenom dijelu

Ležeći i halapljivo udišući ostatke kisika Rušid je razmišljao: “Ovaj brod će, ako bog da, doć' i vratit' se ponove u Italiju. Ovi, što putuju, neće se vratit'. Međutim, njima je svejedno. K'o da nisu ni otišli. Pon'jeli su sa sobom svoje surove prirode, svoj primitivizam, svoje krvave uspomene od kojih bježe bojeći se ne samo surove kazne već i samih slika koje se javljaju u snovima i na javi. Bježe kao što bi čo'jek pokušav'o uteć' od svoje sjene na sunčanom danu. Nema bježanja od onog zla što su uradili. Nema nikom, pa ni meni bježanja od onih koje sam odradio na ćevap, iako sam mor'o. Uv'jek svi kažu da su morali, da bi oni bili ubijeni da nisu klali, zatucali maljem ili bradvom, parali stomake i bacali u rijeke da žrtve još žive vrište i gube se u daljini matice obmotani oko vrata vlastitim crijevima. Nemoj biti pizda Rušide. Priznaj sebi da nikad neš moć' uteč' iako si utek'o od smrtne kazne il' dugogodišnje robije. Misliš ba da si slobodan, a u dubini ostataka duše dobro znaš da nisi. Svi ti koje si “odradio” po naređenju - svi su oni s tobom na ovom brodu. Što po noći ne smiješ zatvoriti oči? Što se zavaravaš da si slobodan. Sloboda se nalazi u duši. Sloboda nije nešto izvan čo'jeka, k'o biva naka mirna staza po kojoj hodaš. Sloboda je kad u tebi nema straha, a nema ga u onog koji nije ništa ružno napravio pa se ne mora rodnim gradom, mahalom ili selom, stalno se osvrćući, oprezno šuljat' uz mračne zidove ili tarabe, bojeći se čak i mjesečine, a da ne govorimo svakog zvuka ili sjene koja ide prema njemu. Rušide, ti više nikad neš bit' slobodan. Ti si se rodio u strahu, živio strah i pred tobom nije Australija, već strah. E, sada, na bjekstvu od kazne, na lađi koja te nosi što dalje od tvojih mora, ne shvataš da s tobom putuju sve tvoje more.

-Eh, da poslušah rahmetli mater kad mi je kol'ko puta ponovila – "Sine, nemoj, pa se ne boj!”

Pokušao je zaspati, ali nije išlo. Ne toliko zbog mora i slika koje su mu se vrtile po zatvorenim očima, već zbog stalnog nedostatka zraka i straha da će se ugušiti.

Prošli su kroz Suecki kanal i nakon ukrcaja goriva u Port Saidu polako plovili Crvenim morem. Za devet dana nisu prešli ni petinu od oko jedanaest i po hiljada nautičkih milja do Australije.

Najsretniji je bio onda kad su im dozvoljavali izaći na palubu da se nadišu svježeg zraka. Gore su se penjali u smjenama i za njih putnike treće klase bio je žicom ograđeni prostor u kojem su se gurali po tri, a nekad i četiri sata, pa ponovo dole u utrobu broda, u skučene kabine. Prigodom tih perioda u kojim su davali slobodu očima da uživaju u plavom nepregledu, i na žicom omeđenom dijelu za najbjednije, svi su bili podijeljeni u grupe i grupice. Talijani s Talijanima, Ustaše, a sada bajagi svi od komunista bježeći domobrani, s Hrvatima, a neskriveni četnici, ovdje bez kokardi i rustikalnih brada, u potpuno izoliranoj največoj grupi u kojoj je dominirao krupan čovjek, dvometraš, kojeg su brača četnici oslovljavali sa vojvoda Momčilo. On je dijelio cigarete i stalno nešto pričao slušateljima koji su ga okružili. Često je davao da kruži drvena čutura sa šljivovicom iz koje su svi ispijali po gutljaj-dva, pri tome se krsteći. Momčilo je na sebi imao kožni mantil koji mu je dosezao da članaka, a na glavi golemu šubaru, svakako bez kokarde. Bez dileme, pravi vođa srpske grupe izbjeglica.

Nakon prolaska vremena određenog za šetnje po palubi začula bi se pištaljka i obično bi se pojavila dva ili tri mornara vičući: “Andiamo, andiamo, il tempo di camminata è finito. Vai nella tua cabina in modo che un secondo turno possa andare a fare una passeggiata.”

Tada bi se “šetači” iz treće klase ponovo spuštali u smrad svojih kabina smještenih u dubini broda.

(nastavlja se)

Ažurirano: Četvrtak, 04 Travanj 2019 18:24
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 27 Ožujak 2019 11:56

 

BrodRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (64)

Konačno na brodu

Rušid je dobio kabinu treće klase koju je dijelio sa još petoricom izbjeglica. Svi su bili putnici za Australiju. Prostor je bio veoma skučen jer je kabina bila zaista premalena za šestoricu ljudi. S njim su bila četiri Poljaka koji su u ratu bili mobilizirani u englesku vojsku, pa kad je Engleska jasno dala do znanja da Poljsku predaje u ruke Staljinu i boljševicima, gadilo im se ostati u Engleskoj kao zadnja bijeda, te su pohrlili u nepoznato nadajući se nekom boljem životu i kakvim-takvim šansama. Rušid je tokom putovanja znao razmijeniti pokoju riječ s Poljacima jer je bilo dosta sličnih riječi. Čudili su se kad je odbijao piti neku vodku s njima, a pogotovo su bili preneraženi kad je izbjegavao bilo kakvu ponudu da s njima dijeli trpezu punu slanine i komada suhog svinjskog mesa. Vadio se je na čir na želucu, pa su konačno i prestali inzistirati na tome.

Peti putnik je bio neki potpuno ćelavi Slovenac guste i duge riđe brade. Matjaž. Koliko ga je mogao razumjeti bio je bjelogardejac ili domobran. Zbližio se sa Poljacima i počeo da pije s njima svaku večer. Kad bi se napio znao je da zaurla jednu svoju pjesmu koja mu je uvijek bila na repertoaru.

Hura, za dom v boj!
Mi smo slovenske zemlje čuvarji,
geslo je naše: Dom, Narod, Bog!
Naj razbesne se strašni viharji,
z nami je narod, z nami je bog.

Mi domobranci vsi se borimo,
narod slovenski sovrag nam tepta;
vsi za orožje krepko zgrabimo,
v boj nad sovraga, povelje velja!

Hajd'mo v boj za vero nam sveto,
pesem slovenska naj se glasi,
združeno v borbi se borimo vneto,
narod slovenski živi, naj živi!

Mi smo slovenske zemlje čuvarji,
geslo je naše: Dom, Narod, Bog!
Naj razbesne se strašni viharji,
z nami je narod, z nami je bog.

Kad bio on zaurikao iz susjedne kabine bi se horski prolomilo:

Planino moja, planino, tugo

Planino moja, starino.

Dosta sam puta hodio, tugo,

Četničke čete vodio.

Srpska mi truba zatrubi

iz toga sela Drenova.

Sprem'te se sprem'te četnici,

Silna će borba da bude.

Zagrmi Draža vojvoda,

Bacajte bombe četnici.

Iz ove naše pobede,

Zasjaće sunce slobode.

Nakon četnika znali su se oglasiti i ustaše iz neke udaljene kabine na kraju hodnika:

Zeleni se Trebević,

Na njem sjedi Pavelić,

Vatru loži, peče janjce,

Peče janjce, peče janjce,

kolje Srbijance…..

Pa onda još jače:

Evo zore, evo dana,

Evo Jure i Bobana.

Jure zove, Boban viče,

Evo mene poglavniče!

Na vrh gore Trebevića,

U logoru Francetica.

U logoru Jure sjedi,

Svojoj vojsci on besjedi.

Jure zove, Boban viče,

Hej viteze Francetiću.

Tvoja bojna čuva Liku,

Biser zemlje, našu diku.

Evo zore, evo dana,

Evo bojne Imoćana.

Oj ustaše braćo mila,

Duboka je voda Drina.

Drinu treba pregaziti,

I Srbiju zapaliti!

Kad je Drinu pregazio,

U nogu je ranjen bio.

On ne viče - Ajme meni,

Već on kliče za Dom spremni!

Za Dom spremni, za slobodu,

Hrvatskome svom narodu.

Kad su se četnici i ustaše natpjevavali iz prenapučenih kabina, Matjaž i Poljaci su već bili u dubokom snu impregniranom golemim količinama alkohola. Sva petorica su tako hrkali, a neki od njih su puštali takve vjetrove da se Rušidu povraćalo. Pošto je bio na onom najgornjem, trećem krevetu, pokušavao je gledati kroz onaj okrugli prozor, ali je uvijek vidio samo vodu i pjenu. I da je htio malo provjetriti kabinu ne bi mu to pošlo za rukom jer je prozorčić bio u visini gaza broda, pa je bio zatvoren, preciznije rečeno zavaren, tako da ga je bilo nemoguće otvoriti.

Kad su se “pjevači” umorili od svog natpjevavanja nastupio bi mir koji je remetio samo monotoni zvuk rada brodske mašine.

(nastavlja se)

Ažurirano: Srijeda, 27 Ožujak 2019 11:58
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 23 Ožujak 2019 20:34

 

Nansenov passportRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (63)

Korak do Đenove

Dani su mu bili prespori. Provodio ih je uglavnom ležeći na krevetu jedne sobe na kraju mračnog hodnika. Gianni ga je svakodnevno obilazio, ali nije donosio nikakve novosti. Prošlo je preko četrdeset dana. Svakodnevno se sa strahom pitao – da nije negdje sve zapelo. Došla je kasna jesen. Dosadne kiše su danima i noćima zalijevale prozor iza čijih je stora Rušid ubijao vrijeme gledajući rijetke prolaznike i pokoji automobil kako nastoje pobjeći od pljuskovima darežljivih oblaka.

Petak je bio. Dobro je zapamtio to popodne. Gianni je, kao uvijek, pokucao i čekao da mu Rušid otvori.

-Dobar dan Rusido.

-Dobar dan Đani.

-Imam jako lijepa vijest za tebe.

Izvadi iz unutarnjeg džepa sakoa jednu tananu bijelu knjižicu od samo par listova na čijoj je prvoj stranici crnim slovima pisalo: “Italia - Passeporto Nansen, Certificato di identità per il viaggio, Nome: Rusid, Cognome: Hadzic, a dole velikim slovima GRATIS, No:AS45892.

Gianni otvori unutrašnjost i Rušid vidje svoju fotografiju preko koje je bio udaren, svakako vješto falsificiran pečat kvesture u Trstu.

-Rusido, za ovaj komad papira mnogi ljudi bi dali ogromne novce, pa i čitave kuće ili vile. Ovaj pasaporte otvara vrata svih zemalja. Pertanto, uskoro češ putovati. Trebamo se raspitati koja brod i odakle kreće za Australija. Sada ti se lako strpiti. Zar ne? Molim te da se ne ljutila, ali ako ne budemo imali dovoljno novca za brodsku kartu možeš li ti išta dodati.

-Đani, evo ti svih šezdeset dolara. To je moja životna ušteđevina.

-Bene Rusido, solo se necessario. Devo andare. Addio.

Rušid ostade nježno milujući taj dokument koji mu je ulio ogromnu snagu i probudio već zamrle životne nade. Istovremeno ga je, negdje u zakutku duše, golicao neki strah od te predaleke daljine koja kad te ščapa više ne pušta; daljine u kojoj ljudi govore njemu nepoznatim jezikom, od crnih upitnika koji se počeše rojiti u grozničavim razmišljanjima. Međutim, sama pomisao na pokvarenog Ejuba i njegovo zloguko šaptanje da on sve zna, vrati mu odlučnost hrabrog putnika.

Nakon desetak dana krenuli su Gianni i Rušid prema Đenovi. Imali su putni list i službeni nalog u kojem je pisalo da kao predstavnici jevrejske zajednice u Trstu idu u posjetu jevrejskoj zajednici u Đenovi. Imali su povratne karte za vlak Trst – Đenova. Vlak je išao jako sporo. Pruge su bile veoma razrušene te su, gledajući kroz prozor, mogli vidjeti velike grupe radnika kako stoje uz prugu čekajući da vlak prođe pa da nastave radove. Obadvojica su bili u crnim odijelima sa jarmulkama na tjemenima. U rukama su držali molitvenike i stalno su mrmljali molitve klatareći se naprijed-nazad. Dvije starije gospođe koje su se zadesile u kupeu najprije su ih napadno čudno zagledale, a onda se nešto došaptavale. Izašle su u Veroni. Kad su te gospođe napustile kupe njih dvojica su odložili otvorene molitvenike na koljena i Gianni je izvadio dva velika sendviča nafilovana mortadelom. To im je bio objed do Milana.

-Rusido, prego, čim netko otvorila porte (vrata) kupea, počni da se molila isto kao i ja. Ne boj se. I kondukteri i karabinjeri, čim nas vide, naprave samo kratku kontrolu. Svi se oni možda gade od nas jevreja ili su svjesni naše sudbine u fašističkoj Italiji. Mnogi od njih koji hodaju ulicama su aktivno surađivala sa Nijemcima, hapsila naši ljudi i trpala ih u stočne vagone za putovati u smrt, uglavnom u Aušvicu.

-Dobro Đani, capisco – izgovori Rušid po prvi put jednu talijansku riječ. Taman je počeo pomalo učiti talijanski, a već mora da se spremi za neizvjesni život u sredini koja će ga dočekati bez znanja i jedne riječi engleskog.

Stigli su u Milano bez ikakvih problema. Na kolodvoru su morali čekati vlak za Đenovu. Na desetine karabinjera su u parovima špartali peronom. Skoro svakog su legtimisali, ali njih dvojicu, “zanesene” u molitve praćene klatarenjem naprijed-nazad kao da nisu htjeli ometati u toj njhovoj religijskoj obavezi.

Ažurirano: Subota, 23 Ožujak 2019 20:36
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 17 Ožujak 2019 09:54

 

Sa otvorenja sinagoge TrstRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (62)

Akcija Đenova

(Na slici: rabin Lipscitz govori na otvorenju sinagoge u Trstu, maj 1945)

Nakon njihovog bogosluženja koje je Rušid iz pristojnosti prestajao u mraku memljivog haustora pušeći cigaretu za cigaretom, svi su se skupili za golemim, jako dugačkim stolom. Čekala ih je, u usporedbi sa riječkom ponudom, jako bogata trpeza. Isak je natjerao Rušida da se i on pridruži te je ovaj sjeo pored njega. Pojeo je nešto malo jer nije imao apetita. Opet ga je uhvatila nervoza. Prošlo je pet sati i Isak reče da je vrijeme za onu talijansku espreso kafu i za polagano spremanje za putovanje za Rijeku.

Rušid je vidio da niko ne puši u toj prostoriji pa je izašao u ulaz da zapali. Odmah za njim dođe i Isak.

-Rušide, ti ostaješ. Nemoj me puno pitati. Imam nalog da ti omogućim da otputuješ gdje želiš, ali moraš biti strpljiv, sve slušati svoje nove domaćine. Nemoj da bi izlazio. Naložio sam da ti kupe cigareta. Lezi, odmaraj, slušaj radio. Talijanski radio je bogat prelijepom muzikom. I čekaj!

-Šta da čekam, Isak? Nestrpljiv sam da sam krenem.

-Nikuda nećeš sam stići. Isti dan će te uhvatiti karabinjeri, strpati u logor za izbjeglice, a lako te mogu vratiti na granicu i predati jogoslavenskim graničarima. Nisi tamo otslužio vojni rok, pa ti robija ne gine. Poslušaj ti Isaka, kako ja sve slušam rabina Menahema. Strpi se. Potrajat će da dobiješ pasoš Crvenog križa ili Nansenov pasoš za izbjeglice, te da se nađe brodska veza i kupi karta za Ameriku ili Južnu Ameriku.

-Ima li gdje još dalje da bi mog'o otić'? Neđe baš bogu iza nogu, kako se u nas kazivalo?

-Ima. Australija. Ona je najdalja, a ima i Novi Zeland koji je još dalji. Mislim da ti je Australija bolja od Novog Zelanda. Australija je prava zemlja koju su počeli izgrađivati engleski kriminalci koje su, umjesto da omaste štrik, trpali na brodove u lancima i tamo odvozili lađama da ostanu tamo do kraja života koji se sastojao samo od teškog rada, skoro bez odmora. Nadalje, sada je Australija zemlja koja ima najveći procenat doseljenika i izbjeglica u usporedbi sa svim drugim državama. Čuo sam da je to zemlja šanse.

-E baš bi' ja tamo, gospodine Isak! Ako more?

-Strpi se. Samo se strpi. Otputovat češ u Australiju i kad dođeš tamo javi mi se barem razglednicom.

-Kako da neću, gospodine Isak.

U tom razgovoru oko izbora zemlje Rušidovog izbjeglištva prođe i vrijeme. Dok su udarili dlan o dlan, eto one četvorice spremne za povratak. Prati ih crna povorka s jarmulkama na glavi. Ispozdravljaše se, izljubiše se, a utom dođe onaj autobusčić. Vozač kratko zatrubi, te petorica Jevreja iz Rijeke sjedoše, a autobusčić krenu.

Rušida prenu iz razmišljanja blag glas: “Ja sam Gianni Kabiglio. Govorim dosta dobra hrvatski, ali sam slaba u pisanje. Isak mi rekla da ja biti stalno s vama. Cigarete sam već kupila, a i piva, kako mi je naloženo. Vama je jasno da ne smijete nigdje izlaziti, osim u vrt. Na cestu ili van kapije ne smijete jer ako budete izlazili riskirali bi da vas zausteve karabinjeri i eto problema. Senza alcuna necessità (bez potrebe). Quanto tempo ci vorrà, scusa Rusido, koliko će sve trajati ovisi o mnogi faktor. Nadam se da će ići sve brzo jer imamo direktna veza s jednim vašim sugrađanin, Sarajevac, u Rimu. Voglio essere più preciso, dispiace per favore Rusido, da se molim preciznije izrazimo - on živi i radi u Zavodu Svetog Jeronima i njega smatraju ocem svih fela rifugiato, scusa, izbjeglica, premda je među njima najveći broj soldati Croati, hrvatskih vojnika koji bježe što dalje od Tita i krvoločni komunisti. Veliki je autoritet i znamo da u Zavodu ima veliki broj praznih Nansen pasoš. S njim će stupi u kontakt naš čovjek iz Milana, rabin Lipscitz, koji je bila vojna rabin u Druge regimente od Jevrejska brigada, a koja ima izuzetna puno jaka veza u Rim i Vatikan. On je prvi, iz izvori od Vatikan, saznao da se naš glavni rabin ili rimski nadrabin Israel Zolli i njegova supruga spremaju preći u katoličanstvo. To je za sve nas, ne samo u Italija, već za sve Jevreje od svijet, colpo impressionante, scusa Rusido, strašan udarac. Immagina signore Rusido, scusa Rusido, zamislite, naš je nadrabin hoće da prešla na kršćanstvo, u katolicizam. S njim će u katoličanstvo prešla čak i njegova supruga koja potiče iz jedna od najstarija sefardska familija u Italija. Katolici su nas protjerali iz Španije, mnogobrojni Jevreji su pobili, a njih dvoje, pas i kuja, smradovi nad smradovima, da pređu u religija od naši vjekovni progonitelji i ubojici. Vergogna collettiva! Vergogna collettiva!

 

-No, pustili sada ta naša kolektivna sramota. Rabin Lipscitz je naš velika igrač. Grande giocatore! Već smo s njim stupila u veza. Vi ćete mi izvoliti napisati dati personali, scusa Rusido, hrvatski osnovni podatki o imenu mamma, scusa, ime od majka, ime od otac, data di nascita, scusa Rusido, datum kad si rođena, adresi u Sarajevu, dichiarazione, scusa Rusida, izjava u kojoj si vojska bila vrijeme rata, itd. Tutto questo è solo forma e formalità. Scusa Rusido - sve je to forma i formalnost. Sada idemo večerali, pa na spavanje. Rano smo svi ustala. Laku noć!

-Laku noć.

Rušid nije ništa razumio šta mu je Gianni govorio, pogotovo o nekakvom prelasku nekog muža i žene iz judaizma u katolicizam. Zamarao ga je pomiješani hrvatski i talijanski, ali je razabrao da se radi na njegovim papirima i odlasku iz Italije. Tu noć je spavao dubokim snom. Sanjao je kako leži u korpi od pruća koje tiho pucketa pri svakom njegovom pokretu, a iznad njega se nadvile raskošne ruže sa stropa njihovog ružičnjaka. U toj korpi osluškuje i pita se gdje li mu je mama, a miomiris ga opija i uspavljuje.

(nastavlja se)

Ažurirano: Nedjelja, 17 Ožujak 2019 09:56
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 10 Ožujak 2019 19:31

 

ItalijaRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (61)

Nadan Filipović

Prelazak

Ne prođe ni pet minuta a Isak se vrati, bez putnog lista i bez pletare. Vino je promijenilo vlasnika.

-Idemo. Požurite. Svaka sekunda nam je dragocijena. Valja nam se vratiti do osam uvečer. Ako zakasnimo morat ćemo spavati na ledini pred prelazom…. na ničijoj zemlji, u međugraničnom koridoru.

Poče se glasno moliti, a i ova petorica za njim. Rušid mu je bio s desne strane. Hvatao je nešto od riječi i ponavljao. Sva šestorica su imali rasklopljene molitvenike u rukama. Isaku je pored lijeve noge bila pletara, a Rušid je pod miškom stisnuo dvolitru ljute komovice za ljutog druga Mitra.

-Druže Isak, drugovi Jevreji. Nadam se da ne moram ponavljati da se morate vratiti nešto prije osam da obavimo proceduru. Ako zakasnite, sami ste krivi. Smrzavaćete se cijelu noć do osam izjutra. Je li jasno?

-Jasno je druže majore – odgovori Isak, a “major” ga opomenu: “Druže Isak, druže Isak, pa koliko puta ti moram kazati da sam ja potporučnik Jerko, a ne major.”

-Meni ste vi kao general, druže Jerko.

Jerko mu se primače i prošapta: “Joj duže Isak, mojoj se curi koju vabim svideo onaj parfem koji si mi prošli put doneo. Ako nađeš još kakav sličan, molim te kupi, svakao ako nije skup. Još je bre nisam povalio ali se nadam, parfem na parfem, liker na liker, biće šanse. Evo ti dinara, a tvoji tamo imaju lira.”

-Druže Jerko, tvoja želja, meni naređenje. Mlad si. Shvaćam te. Eh, pusto vrijeme, gdje moja mladost odlunja? Više bi imao uspjeha u ljubavi da sam parfeme poklanjao. Ne trebaju mi dinari. Kupit ću to od mene. Ne brini, bit će parfem i boca slatkog likera. Ona pletara je za samo tebe. Vino je bog bogova. Ma kao misno! Vidimo se prije osam.

Taman da krenu prema talijanskoj brklji odjednom se pred njima stvori Mitar. Očigledno je bio mamuran. Oči su mu bila zakrvavljene.

-Ej bre, Čivutine! Gde ćete bre! Vi poleteli lepo tamo da se klanjate i dojučerašnjim fašitima gučete bonđorno i kome state. A himna?! Postroj se. Brzo. Takooo! Na desno ravnajs! U zastavu gledajte! Ajmo! Himna! Što glasnije možete.

Postrojiše se i grunu himna:

Hej Sloveni, jošte živi
Duh naših dedova
Dok za narod srce bije
Njihovih sinova

Živi, živi duh slovenski
Živeće vekov'ma
Zalud preti ponor pakla
Zalud vatra groma

Nek se sada i nad nama
Burom sve raznese
Stena puca, dub se lama
Zemlja nek se trese

Mi stojimo postojano
Kano klisurine
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

Dok su ostali graničari tupo gledali u dirigenta Mitra i jevrejski hor, “dirigent” reče: “Ajmo, ponoviti zadnju strofu, ali u mom aranžmanu.”

Crni sekstet zapjeva, ma bolje rečeno zaurlika, da se sve treslo:

Mi stojimo postojano
Kano Čivutine
Proklet bio izdajica
Svoje domovine!

Tako bre – dreknu Mitar – a sad mrš bre. Gde je dvolitra? Odčepi je i dobro potegnu, pa će – Dobraaaa Čivutive. Vata, lepo vata.

Pjevači polako krenuše prema talijanskoj strani. Rampa se podiže i šest klatarećih crnih odijela krenu prema dvojici, očigledno mahmurnih talijanskih graničara koji samo odmahnuše rukama.

-Vai, vai, ma non dimenticare che devi tornare indietro in otto ore.

Čim su prešli tridesetak metara ušli su u mali autobus, kakvi su današnji kombiji. Motor je radio. U autobusčiću je bilo toplo. Više se nisu molili. Dvojica su zapalili, pa i Rušid krehnu cigaretu.

Sjedio je pored Isaka.

-Isak, smijem li nešta upitat'? Kako vi hladno odoste u onu graničarsku kućicu i predadoste putni list za šest ljudi, a vratiće se samo pet. Ako vas uhvate nagrebusili ste. A sve zbog mene.

-Daj, nemoj biti naivan. Pod nos sam mu metnuo putni list sa šest imena, a na stol mu stavio list sa pet imena. Imao sam spreman taj list sa pet imena, identičan sa onim na kojem je bilo šest imena. Ma, ne vode oni računa jer znaju da nekad ide šest, nekad deset, nekad manje ljudi. Neće biti problema pogotovo kad mu donesem jeftini parfem i slatki liker za vjerenicu. Ništa se ne brini.  

Nakon pola sata vožnje zaustaviše se pred jednom ohrdanom trokatnicom, tužno oronule fasade. Kad su izašli iz autobusčića sačeka ih dvadesetak Jevreja, svi u crnim odijelima, kao što su oni. Nasta uzvikivanje, pozdravljanje, ljubljenje. I Rušid, a sada bajagi Samuel Romano, fasova nekoliko vrelih poljubaca, a još više zagrljaja. Ostaci ostataka skoro uništenog naroda nalazili su snage i razloga makar za subotnju radost.

(nastavlja se)

Ažurirano: Nedjelja, 10 Ožujak 2019 19:35
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search