LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid"
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 14 Listopad 2018 08:57

 

Pored SaveRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (37)

Nadan Filipović

Vlak u nepovrat

(Na slici: lješevi onih iz zadnjeg transporta)

Prođoše Zenicu, Zavidoviće, Maglaj i oko devet izjutra stigoše u Doboj. Valjalo je “napojiti” lokomotive i utovariti još ugljena. Alaga i Rušid su pružili noge šetkajući uz kompoziciju. Odjednom se začu glas iz jednog vagonskog prozorčića osiguranog gustom bodljikavom žicom: “Braćo draga, slušam vas kako pričate i znam da ste Bosanci, vjerovatno muslimani. Molim vas….”

-Mrš komunistička stoko! Nismo mi vaša braća. Vi ste banda koja i ide na robijanja zato što ste hotjeli rušit' našu državu i sjebat' hrvatski narod. Mrš! Da te čuo više nisam. Ni je'ne više!

Rušid ga pogleda: “Alaga, šta je ba tebi, nema ovde pukovnika. Baš se dosađivam i da razbijem dosadu idem upitat' šta taj hoće?”

-Koji si ti?

-Husein Nalčadžić, pisar iz Ulema-medžilisa iz Sarajeva, ouđen na bigajri hak na petnaest godina teške tamnice. Možda ste čuli za mene. Ja sam bio bek u Đerzeleza, u nogometnom klubu. Nadimak mi je Pisar.

-Čuj, na bigajri hak petnest godina teške robije. Kome ti to pričaš. Sad ste svi na bigajri hak osuđeni. Šta hoš?

-Ma, imam pisamce, samo jednu malehnu ceduljicu kao poruku mojoj materi, sestri mojoj i mojoj ženi što je u februaru, izvinite veljači, rodila sina Abdulaha. Mene pos'vjetovali da niđe ne izlazim iz kuće, a ja izaš'o i jami me racija na Čaršiji. I eto, tu sam đe sam!

Rušida, kao Sarajliju, zainteresira Huseinova priča: “Budeš izaš'o iz kuće. Ko se nije skrio magarac je bio. R'jetko je ko iz kuća gonjen i odvođen. Samo najkrupnije 'tice. Što ti izađe?

-Ma, da izvinete žena mi dobi upalu dojnih žlijezda. Dijete kamiče, zapomaže, traži sise, gladno je, a Bedrija, moja žena, ne može ga podojit'. Pune sise mlijeka, al' upala začepila bradavice pa ni kap ml'jeka da izađe. Zato sam mor'o izać' da na brzinu sletim dole u čaršiju da đegod kupi makar po litre ml'jeka da d'jete nahranimo.

-Žao mi je jarane što ti ništa pomoć' ne mogu.

-Ma, moreš…itekako moreš.

-Kako ba?

-Evo proturiću ti kroz žice jednu ceduljicu koja je smotana k'o tanka cigara. Molim te podaj je nekom željezničaru koji će skoro za Sarajevo da mojoj materi preda. Ubiće ih briga… sve tri.

Rušid ode nekoliko koraka, ali se ipak vrati. Okrenu se dobro desno i lijevo, pa kad vidje da nije nikom na oku reče: “Ha'de izbaci cedulju, al' ti ja ništa ne obećavam. Probaću nać' kak'a že'jezničara i zamolit' ga da odnese u Saraj'vo.

-Samo ti njemu reci da mu golem peškeš ne gine od moje matere. Plaho će mu se zafalit' kad donese ovu cedulju.

Husein izbaci cedulju. Ona pade pored vagona. Rušid zapali cigaretu i kad je pripaljivao ona mu kao nehotice ispade iz ruke. Sage se i podiže je zajedno s ceduljom. Kasnije je skriven na platformi vagona razmotao cedulju. Na njoj je pisalo: “Za predati u Sumbul mahalu - Sumbulušu, broj 11, Sedrenik, za Asifu Nalčadžić. Draga mati, draga Bedro, draga sestro Diko, evo nas u Doboju. Biće sve dobro. Vratiću se brzo. Ovo će se brzo završiti. Poljubite mi Abdulaha. Sve vas selamim s nadom u srcu. Vaš Husein”.

Ažurirano: Nedjelja, 14 Listopad 2018 08:59
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 09 Listopad 2018 10:24

 

Teretni vlakRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (36)

Nadan Filipović

Zadnji transport iz Sarajeva

Trećeg travnja Luburić je pozvao Alagu na razgovor. Alaga se prepao, a još više Rušid, ali nema šanse da se odbije pukovnikov poziv. Primio je Alagu u velikoj sobi Berkovića vile. Počastio ga je cigaretama i dao mu kao poklon paket od 400 komada Ljubuškog.

-Hvala vam najljepša gospodine pukovniče. Nikad vi svog vjernog Alagu niste zaboravili. Znate da mi je duhan slaba točka – podilazio je Alaga lukavom liscu koji se, kao uvijek, blaženski smiješio.

-Slušaj Alaga, zadužio sam Dragutina Kremu i Ivana Zovka da isprazne Belediju i organiziraju transport onih 460 zatvorenika koji su na Prijekom sudu osuđeni na doživotne robije i druge vremenske kazne. Mislio sam ih transportirati u Lepoglavu, ali tamo nema slobodnih kapaciteta, pa sam odlučio smjestiti ih u naše odmaralište u Jasenovcu. Imat češ Rušida i još osam mlađih ustaša da obezbjedite transport. Transportom će zapovijedati zastavnik Babić. Vas trojica mi odgovarate svojim glavama da će svih 460 zatvorenika biti smješteno u Jasenovac. Bude li i jedan nedostajao, dakle pobjegao tijekom transporta, vama trojici nema glava na ramenima. Kad dođete do Broda, točnije do Save, tamo će vas čekati dvadesetak momaka iz logora da vam pomognu u daljem poslu. Imaš li kakovih pitanja?

-Gospodine pukovniče, ako mi već dozvoljavate, usudio bih se upitati kol'ko teretnih vagona imamo na raspolaganju i hoće li štreka do Broda biti potpuno obezbjeđena. Znate, ne bojim se da će ijedna ptičica odlepršati, al' ako partizani ili četnici miniraju štreku pa zavale vlak, šta ćemo onda? Ako se tako što desi da l' ćemo nas trojica biti krivi?

-Pruga je obezbjeđena tako kako nije bila obezbjeđena cijeli rat. Dva oklopna vlaka stalno operiraju. Partizani znaju da se glavnina njemačkih snaga povlači tom prugom i dolinom Bosne pa neće riskirati direktne okršaje sa Nijemcima, a i s našim. Uostalom, naši obavještajci, po dogovoru, ostavljaju pored pruge vreće sa po desetak kila soli da se Jovani osole, a znamo da lude zbog nedostatka soli iako im je Tuzla u rukama. Što se vagona tiče imat ćete ih na raspolaganju osam. U jedan vagon potrpajte ženturače, a u ostalih sedam kako znate zgurajte ostale.

-Pa utušiće se putem gospodine pukovniče!

-To je njihov problem, nije moj i tvoj. Šta me to pitaš, jesi li pomahnitao? Možda bih trebao za gospodu komuniste i četnike odvojiti vagone prve klase da se u njima izležavaju. Zgurajte, kako znate. Dvije najbolje parnjače su pune ugljena.

-Kad' se kreće?

-Sutra u ranu zoru, dok još traje redarstveni čas. Obezbjeđeni su teretni samovozi koji će zatvorenike pod ustaškom pratnjom prevesti do kolodvora. Tamo ih nabijte u vagone, kako god znate. Vlak treba da krene točno u dva ujutro. Da bi se spriječili neki njihovi očajnički koraci ili pobune u svaki vagon će biti ostavljena limena burad od benzina puna vode. Jeste da će im voda mirisati na benzin, ali bože moj. Znaš Alaga, kad bi taj transport kretao izvan redarstvenog sata cijela bi se Baščaršija nadigla, a možda i pola Sarajeva, da kukaju, moljakaju, plaću, tule i cvile. Nama takove scene ne trebaju. Imaš li još što upitati?

Ažurirano: Utorak, 09 Listopad 2018 10:28
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 02 Listopad 2018 10:09

 

Sarajevo 1945Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (35)

Nadan Filipović

Mukla tišina u Sarajevu

Dan nakon vješanja na Marindvoru, grad osvanu izlijepljen golemim plakatima na kojim su pučanstvu saopćene presude izrečene pred Prijekim ratnim sudom Stožera pukovnika Luburića.

PRIJEKI RATNI SUD STOŽERA PUKOVNIKA LUBURIĆA – SARAJEVO

Sud. br. 6/1945.

OGLAS

Prijeki ratni sud stožera pukovnika Luburića u Sarajevu je radi djela protiv obstanka NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE iz čl. 98. t. 1., 2., 3., 4., 5., 6.i 7. K.z. osudio:

I. OSUDOM od 5. Ožujka 1945. Ukp. br. 1/1945.

1. PECIĆ MUHAMEDA, sina Hamida, rođenog 1906. u Mostaru, mehaničara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

2. VUČIJAKOVIĆ MUHAMEDA, sina Hamida, rođenog 1905. u Mostaru, posjednika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

3. ŠELO JUSUFA, sina Salke, rođenog 1898. u Blagaju, umirovljenog oružnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

4. KOLODER PAŠU, sina Mustafe, rođenog 1902. u Mostaru, obućara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

5. MALJEVIĆ ARSLANA, sina Ahmeda, rođenog 1902. u Mostaru, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

6. BOBIĆ MUSTAFU, sina Bećira, rođenog 1900. u Drežnici, posebnika iz Mostara na kaznu smrti streljanjem;

7. PILAVDŽIĆ ALIJU, sina Osmana, rođenog 1899. u Opličićima, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

8. ALENDAR SULEJMANA, sina Ibre, rođenog 1911. u Ljubuškom, upravljača samovoza iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

9. SALKOVIĆ SALEMA, sina Ahmeda, rođenog 1923. u Mostaru, posebničkog činovnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

10. REBAC AHMEDA, sina Saliha, rođenog 1900. u Mostaru, bravura željezničke radionice iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

11. ZUBAC IVANA, sina Franje, rođenog 1912. u Bradnićima, redarstvenog dočinovnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

12. ĆUMURIJA MEHMEDA, sina Ahmedage, rođenog 1900. u Mostaru, trgovca iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

13. GLAVOVIĆ MUJU, sina Sulejma, rođenog 1905. u Mostaru, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

14. RALJEVIĆ IBRAHIMA, sina Salke, rođenog 1918. u Mostaru, kovača iz Mostara, na kaznu smrti strijeljanjem;

15. SULEJMANOVIĆ KEMALA, sina Izaha, rođenog 1922. u Mostaru, stolara, na 7 god. teške tamnice;

16. PALA EDHEMA, sina Šaćira, rođenog 1924. u Mostaru, trgovačkog pomoćnika iz Mostara, na 7 godina teške tamnice;

17. RIZVANIĆ OMERA, sina Hasana, rođenog 1927. u Mostaru, upravljača samovoza, iz Mostara, na 7 godina teške tamnice.

II. OSUDOM OD 10. OŽUJKA 1945. UKP. 2/1945.

18. KLIKIĆ IVANA, sina Stjepana, rođenog 1894. u Đurđevcu, djelatnog dopukovnika, sudca iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

19. STROMAR MIROSLAVA, sina Josipa, rođenog 1904. u Skebenu, činovnika Državne bolnice iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

20. DURIĆ VAHIDU, kćer Omera, rođenu 1910. u Ljubinju, krojačicu, iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

21. ŠEGOVIĆ NIKOLU, sina Nikole, rođenog 1904. u Janjini, činovnika ravnateljstva hrvatskih državnih željeznica iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

22. WAGNER LJUDEVITA, sina Josipa, rođenog 1909. u Grudi, djelatnog zrakoplovnog natporučnika, na kaznu smrti streljanjem;

23. KAPETANOVIĆ SALKA, sina Zaima, rođenog 1913. u Trebinju, činovnika Ravnateljstva hrvatskih drž. Željeznica iz Sarajeva, na 20 god. teške tamnice;

24. RADOSAVLJEVIĆ LAZARA, sina Lazara, rođenog 1904. u Sarajevu, višeg željezničkog kontrolora iz Sarajeva, na 10 godina teške tamnice;

25. REPOVAC BAKIRA, sina Ismeta, rođenog 1921. u Ostrošcu, elektromehaničara iz Sarajeva, na 10 godina teške tamnice;

26. DURIĆ MAHMUDA, sina Omera, rođenog 1922. u Ljubinju, đaka iz Sarajeva, na 7 godina teške tamnice;

27. MAJER LIBUŠU, kćer Josipa, rođenu 1924. u Dubrovniku, učenicu iz Sarajeva, na 7 godina teške tamnice;

28. DŽUMHUR DŽEMALA, sina Abduselama, rođenog 1924. u Beogradu, svećenika iz Sarajeva, na 5 godina teške tamnice;

29. VUJEVIĆ MILANA, sina Strahinje, rođenog 1928. u Sarajevu, puškara iz Sarajeva, na 3 godine teške tamnice;

30. MANDIĆ STANU, kćer Riste, rođenu 1927. u Reljevu, učenicu iz Sarajeva, na 5 godina zatvora.

III. OSUDOM OD 22. OŽUJKA 1945. UKP.3/1945.

31. FOCHT JOSIPA, sina Ivana, rođenog 1897. u Zagrebu, bivšeg povjerenika podržavljene trgovine, iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

32. FOCHT ŠARLOTU, kćer Haima Ozmo, rođenu 1902. u Olovu, kućanicu iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

Ažurirano: Utorak, 02 Listopad 2018 10:11
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 28 Rujan 2018 09:53

 

BeledijaRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (34)

Nadan Filipović

(Na slici je zloglasni zatvor Beledija)

Oglas

SLUŽBENO SAOPĆENJE POLICIJSKE UPRAVE VELIKE ŽUPE VRHBOSNA, SARAJEVO, 28. OŽUJAK, 1945.

ŽUPSKA REDARSTVENA OBLAST U SARAJEVU

OGLAS

Pošto su u posljednje vrijeme učestala umorstva državnih službenika i građana, podmetanje mina pod vlakove i napadaji na promet, kao što je koncem mjeseca veljače ove godine izvršen podmukli napadaj na vlak, kojom prilikom je poginulo nekoliko viših častnika; što je dana 22. ožujka o.g. u Sarajevu ubijen Šime ANIĆ, izvidnik župske redarstvene oblasti u Sarajevu; što je dana 22. ožujka o.g. u Sarajevu ubijen Nikola KRAMPUS, pouzdanik župske redarstvene oblasti u Sarajevu; što je dana 22.ožujka o.g. u Sarajevu teško ranjen M. KUJUNDŽIĆ, redarstveni stražar župske redarstvene oblasti; što je dana 24. ožujka o.g. ubijen jedan pouzdanik župske redarstvene oblasti u Sarajevu, to je dana 28. ožujka o.g. temeljem zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog napadaja i čina sabotaže protiv javnog reda i sigurnosti od 23. listopada 1943 broj CCXXIII - 2.723-D.V.-1943 izvršena odmazda vješanjem nad slijedećim redarstveno utvrđenim neprijateljima države:

1. FAZIL Omer, sin Mehmeda, rođ. 1919. u Mostaru, redarstveni poručnik ž.r.o. u Sarajevu;

2. SARIĆ Ragib, sin Avde, rođ. 1899. u Gacku, redarstveni poručnik ž.r.o u Sarajevu;

3. SKANDO Ćamil, sin umrlog Ahmeda, rođ.1911.u Mostaru, redarstveni stražar ž.r.o. u Sarajevu;

4. ČOBO Muradim, sin Omera, rođ. 1918. u Kaknju, redarstveni dorojnik ž.r.o u Sarajevu;

5. HADŽOVIĆ Hajro, sin Ferhata, rođ. 1916. u Prijepolju, redarstveni dorojnik ž.r.o. u Sarajevu;

6. ARSLANAGIĆ Mahmut, sin Hasana, rođ. 1907. u Arslanagića Mostu, redarstveni stožerni vodnik ž.r.o. u Sarajevu;

7. AVDIĆ Hamid, sin umrlog Arifa, rođ. 1915. u Plani, redarstveni rojnik ž.r.o. u Sarajevu;

8. TALOVIĆ Hamid, sin Alije, rođ. 1914. u Gacku, redarstveni dovodnik ž.r.o. u Sarajevu;

9. SPAHALIĆ Mustafa, sin umrlog Šabana, rođ.1915.u Počitelju, redarstveni dovodnik ž.r.o. u Sarajevu;

Ažurirano: Petak, 28 Rujan 2018 09:56
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 18 Rujan 2018 15:31

 

Vjesanje MarindvorRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (33)

Početak „deratizacije“ Sarajeva

Nadan Filipović

Ustaše iz Luburićeve “kaznene ekspedicije” su bile razmještene na nekoliko mjesta u Sarajevu, ali ti rekvirirani stanovi i kuće su bili na veoma bliskim udaljenostima. Sam Luburić je za svoj stoižer najprije rekvirao čitavu zgradu u Sokolskoj ulicu broj 10 (današnji FIS), ali se tu zadržao tek pet dana. Lokacija mu se činila nesigurnom pa je za sebe najprije rekvirirao kuću hrvatske obitelji Babunović u Đenetića čikmi, a zatim vilu Folkert (Volkert), odnosno, kako su je Sarajlije u taj vakat nazivale, Berkovića vilu u ulici Skenderija na broju 48 koja je tada bila u vlasništvu Milana Sarića. Navodno je Luburić znao samo prenočiti u kući Babunovića u Đenetića čikmi, a da je glavno stožer njegove “kaznene ekspedicije” ili “deratizacije”, kako je on često znao reći, bio u vili Folkert čiji je podrum, kako je naknadno utvrđeno, bio mjesto strašnih tortura i zvjerskih ubijanja uhapšenika. Od Luburića se nisu micali njegova četvorica “stručnih suradnika” – zapovjednik Stožera ustaški satnik Milan Cigoje, ustaški satnik Ivan Zovko, ustaški poručnik Budak i ustaški zastavnik Babić, Alagi od ranije poznati kao pravi sadisti i krvoloci. Posebno aktivni u Luburićevoj ekipi za “deratizaciju” Sarajeva, odnosno u tzv. Kaznenoj bojni, bile su notorne i od Luburića izabrane ustaške “krupne ribe” iz Jasenovca: Mile Orešković, natporučnik Ante Vrban, zastavnik, izvjesni Barbarić, vodnik, izvjesni Bevanda, vodnik, Modrić, poručnik, Nikola Gadžić, poručnik, neki Buhovac, vodnik, Krešo Majić, natporučnik, Vjekoslav Ile, poručnik, Jenko Maričić, zastavnik, Branko Slijepčević, natporučnik, te Nikola Gagro, vodnik i osoba od Luburićeva največeg povjerenja

Sve u svemu, u stožeru smještenom u vili Folkert bilo je 86 ustaša. Interesantna je činjenica da je za glavara Stožera Luburić nominalno postavio ustaškog pukovnika, dr Muhameda Riđanovića, liječnika iz Mostara, a za glavnog suca Prijekog ratnog vojnog suda je postavio dr Oktavijana Sviježića, tako da je Sviježić, Luburićeva lutka na koncu, k'o biva izricao presude i potpisivao ih, a ne Luburić, koji je, zaboga, u svemu ovom masovnom zločinu trebao da bude “savršeno čistih ruku”.

Onda je Luburić svoje “pacificiranje” Sarajeva započeo gromoglasnim govorima pred odabranom publikom, uglavnom u rekviriranom Gradskom podrumu iza kina Apolo (kasnije kino Romanija) koji je bio obezbjeđen desetinom puškomitraljeza. Ulica Dr Ante Pavelića (kasnije Titova) bila je zabranjena za bilo kakav promet i za pješake. Znao je natjerati na sastanke viđenije sarajevske intelektualce i držati im govore. Tako je 25.2.1945. godine, priredio večeru u Gradskom podrumu, a nazočni su bili predstavnici njemačkih i hrvatskih oružanih snaga, ustaški ministar dr Vjekoslav Vrančić, ustaški vitez Ivica Frković, predstavnici Hrvatskog stožera, Gradskog poglavarstva i svih sarajevskih društava.

Cijeloviti tekst tog govora prenio je sutradan sarajevski ustaški “Novi list”, sa naslovom – “Puškom u ruci obranit ćemo Hrvatsku”. Između ostalog, Luburić je rekao: “Očuvali smo i uredili svoju državu da nam može pozavidjeti mnogi i mnogi narod”. Zatim: “Među ostalim događajima, u zadnje vrijeme zabilježena je još jedna žrtva koju je dala Hercegovina, a to je povlačenje naših oružanih snaga iz Mostara”, ili dalje: “Ima ih koji vide i opasnost za Sarajevo. Ali Sarajevo je bilo hrvatsko i ostaće uvijek hrvatsko. Sarajevo ćemo braniti u Mostaru, na Drini, u Konjicu i gdje god hoćete, itd”.

Prisutni su ostajali nijemi, diskretno su se ispod oka zgledavali i nikad nije bilo nekih pitanja upućenih pukovniku, ali je zato svaki njegov govor ispratio gromoglasan aplauz koji mu je očigledno godio.

Ažurirano: Utorak, 18 Rujan 2018 15:34
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search