LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid"
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 09 Listopad 2018 10:24

 

Teretni vlakRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (36)

Nadan Filipović

Zadnji transport iz Sarajeva

Trećeg travnja Luburić je pozvao Alagu na razgovor. Alaga se prepao, a još više Rušid, ali nema šanse da se odbije pukovnikov poziv. Primio je Alagu u velikoj sobi Berkovića vile. Počastio ga je cigaretama i dao mu kao poklon paket od 400 komada Ljubuškog.

-Hvala vam najljepša gospodine pukovniče. Nikad vi svog vjernog Alagu niste zaboravili. Znate da mi je duhan slaba točka – podilazio je Alaga lukavom liscu koji se, kao uvijek, blaženski smiješio.

-Slušaj Alaga, zadužio sam Dragutina Kremu i Ivana Zovka da isprazne Belediju i organiziraju transport onih 460 zatvorenika koji su na Prijekom sudu osuđeni na doživotne robije i druge vremenske kazne. Mislio sam ih transportirati u Lepoglavu, ali tamo nema slobodnih kapaciteta, pa sam odlučio smjestiti ih u naše odmaralište u Jasenovcu. Imat češ Rušida i još osam mlađih ustaša da obezbjedite transport. Transportom će zapovijedati zastavnik Babić. Vas trojica mi odgovarate svojim glavama da će svih 460 zatvorenika biti smješteno u Jasenovac. Bude li i jedan nedostajao, dakle pobjegao tijekom transporta, vama trojici nema glava na ramenima. Kad dođete do Broda, točnije do Save, tamo će vas čekati dvadesetak momaka iz logora da vam pomognu u daljem poslu. Imaš li kakovih pitanja?

-Gospodine pukovniče, ako mi već dozvoljavate, usudio bih se upitati kol'ko teretnih vagona imamo na raspolaganju i hoće li štreka do Broda biti potpuno obezbjeđena. Znate, ne bojim se da će ijedna ptičica odlepršati, al' ako partizani ili četnici miniraju štreku pa zavale vlak, šta ćemo onda? Ako se tako što desi da l' ćemo nas trojica biti krivi?

-Pruga je obezbjeđena tako kako nije bila obezbjeđena cijeli rat. Dva oklopna vlaka stalno operiraju. Partizani znaju da se glavnina njemačkih snaga povlači tom prugom i dolinom Bosne pa neće riskirati direktne okršaje sa Nijemcima, a i s našim. Uostalom, naši obavještajci, po dogovoru, ostavljaju pored pruge vreće sa po desetak kila soli da se Jovani osole, a znamo da lude zbog nedostatka soli iako im je Tuzla u rukama. Što se vagona tiče imat ćete ih na raspolaganju osam. U jedan vagon potrpajte ženturače, a u ostalih sedam kako znate zgurajte ostale.

-Pa utušiće se putem gospodine pukovniče!

-To je njihov problem, nije moj i tvoj. Šta me to pitaš, jesi li pomahnitao? Možda bih trebao za gospodu komuniste i četnike odvojiti vagone prve klase da se u njima izležavaju. Zgurajte, kako znate. Dvije najbolje parnjače su pune ugljena.

-Kad' se kreće?

-Sutra u ranu zoru, dok još traje redarstveni čas. Obezbjeđeni su teretni samovozi koji će zatvorenike pod ustaškom pratnjom prevesti do kolodvora. Tamo ih nabijte u vagone, kako god znate. Vlak treba da krene točno u dva ujutro. Da bi se spriječili neki njihovi očajnički koraci ili pobune u svaki vagon će biti ostavljena limena burad od benzina puna vode. Jeste da će im voda mirisati na benzin, ali bože moj. Znaš Alaga, kad bi taj transport kretao izvan redarstvenog sata cijela bi se Baščaršija nadigla, a možda i pola Sarajeva, da kukaju, moljakaju, plaću, tule i cvile. Nama takove scene ne trebaju. Imaš li još što upitati?

Ažurirano: Utorak, 09 Listopad 2018 10:28
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 02 Listopad 2018 10:09

 

Sarajevo 1945Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (35)

Nadan Filipović

Mukla tišina u Sarajevu

Dan nakon vješanja na Marindvoru, grad osvanu izlijepljen golemim plakatima na kojim su pučanstvu saopćene presude izrečene pred Prijekim ratnim sudom Stožera pukovnika Luburića.

PRIJEKI RATNI SUD STOŽERA PUKOVNIKA LUBURIĆA – SARAJEVO

Sud. br. 6/1945.

OGLAS

Prijeki ratni sud stožera pukovnika Luburića u Sarajevu je radi djela protiv obstanka NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE iz čl. 98. t. 1., 2., 3., 4., 5., 6.i 7. K.z. osudio:

I. OSUDOM od 5. Ožujka 1945. Ukp. br. 1/1945.

1. PECIĆ MUHAMEDA, sina Hamida, rođenog 1906. u Mostaru, mehaničara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

2. VUČIJAKOVIĆ MUHAMEDA, sina Hamida, rođenog 1905. u Mostaru, posjednika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

3. ŠELO JUSUFA, sina Salke, rođenog 1898. u Blagaju, umirovljenog oružnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

4. KOLODER PAŠU, sina Mustafe, rođenog 1902. u Mostaru, obućara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

5. MALJEVIĆ ARSLANA, sina Ahmeda, rođenog 1902. u Mostaru, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

6. BOBIĆ MUSTAFU, sina Bećira, rođenog 1900. u Drežnici, posebnika iz Mostara na kaznu smrti streljanjem;

7. PILAVDŽIĆ ALIJU, sina Osmana, rođenog 1899. u Opličićima, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

8. ALENDAR SULEJMANA, sina Ibre, rođenog 1911. u Ljubuškom, upravljača samovoza iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

9. SALKOVIĆ SALEMA, sina Ahmeda, rođenog 1923. u Mostaru, posebničkog činovnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

10. REBAC AHMEDA, sina Saliha, rođenog 1900. u Mostaru, bravura željezničke radionice iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

11. ZUBAC IVANA, sina Franje, rođenog 1912. u Bradnićima, redarstvenog dočinovnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

12. ĆUMURIJA MEHMEDA, sina Ahmedage, rođenog 1900. u Mostaru, trgovca iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

13. GLAVOVIĆ MUJU, sina Sulejma, rođenog 1905. u Mostaru, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

14. RALJEVIĆ IBRAHIMA, sina Salke, rođenog 1918. u Mostaru, kovača iz Mostara, na kaznu smrti strijeljanjem;

15. SULEJMANOVIĆ KEMALA, sina Izaha, rođenog 1922. u Mostaru, stolara, na 7 god. teške tamnice;

16. PALA EDHEMA, sina Šaćira, rođenog 1924. u Mostaru, trgovačkog pomoćnika iz Mostara, na 7 godina teške tamnice;

17. RIZVANIĆ OMERA, sina Hasana, rođenog 1927. u Mostaru, upravljača samovoza, iz Mostara, na 7 godina teške tamnice.

II. OSUDOM OD 10. OŽUJKA 1945. UKP. 2/1945.

18. KLIKIĆ IVANA, sina Stjepana, rođenog 1894. u Đurđevcu, djelatnog dopukovnika, sudca iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

19. STROMAR MIROSLAVA, sina Josipa, rođenog 1904. u Skebenu, činovnika Državne bolnice iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

20. DURIĆ VAHIDU, kćer Omera, rođenu 1910. u Ljubinju, krojačicu, iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

21. ŠEGOVIĆ NIKOLU, sina Nikole, rođenog 1904. u Janjini, činovnika ravnateljstva hrvatskih državnih željeznica iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

22. WAGNER LJUDEVITA, sina Josipa, rođenog 1909. u Grudi, djelatnog zrakoplovnog natporučnika, na kaznu smrti streljanjem;

23. KAPETANOVIĆ SALKA, sina Zaima, rođenog 1913. u Trebinju, činovnika Ravnateljstva hrvatskih drž. Željeznica iz Sarajeva, na 20 god. teške tamnice;

24. RADOSAVLJEVIĆ LAZARA, sina Lazara, rođenog 1904. u Sarajevu, višeg željezničkog kontrolora iz Sarajeva, na 10 godina teške tamnice;

25. REPOVAC BAKIRA, sina Ismeta, rođenog 1921. u Ostrošcu, elektromehaničara iz Sarajeva, na 10 godina teške tamnice;

26. DURIĆ MAHMUDA, sina Omera, rođenog 1922. u Ljubinju, đaka iz Sarajeva, na 7 godina teške tamnice;

27. MAJER LIBUŠU, kćer Josipa, rođenu 1924. u Dubrovniku, učenicu iz Sarajeva, na 7 godina teške tamnice;

28. DŽUMHUR DŽEMALA, sina Abduselama, rođenog 1924. u Beogradu, svećenika iz Sarajeva, na 5 godina teške tamnice;

29. VUJEVIĆ MILANA, sina Strahinje, rođenog 1928. u Sarajevu, puškara iz Sarajeva, na 3 godine teške tamnice;

30. MANDIĆ STANU, kćer Riste, rođenu 1927. u Reljevu, učenicu iz Sarajeva, na 5 godina zatvora.

III. OSUDOM OD 22. OŽUJKA 1945. UKP.3/1945.

31. FOCHT JOSIPA, sina Ivana, rođenog 1897. u Zagrebu, bivšeg povjerenika podržavljene trgovine, iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

32. FOCHT ŠARLOTU, kćer Haima Ozmo, rođenu 1902. u Olovu, kućanicu iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

Ažurirano: Utorak, 02 Listopad 2018 10:11
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 28 Rujan 2018 09:53

 

BeledijaRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (34)

Nadan Filipović

(Na slici je zloglasni zatvor Beledija)

Oglas

SLUŽBENO SAOPĆENJE POLICIJSKE UPRAVE VELIKE ŽUPE VRHBOSNA, SARAJEVO, 28. OŽUJAK, 1945.

ŽUPSKA REDARSTVENA OBLAST U SARAJEVU

OGLAS

Pošto su u posljednje vrijeme učestala umorstva državnih službenika i građana, podmetanje mina pod vlakove i napadaji na promet, kao što je koncem mjeseca veljače ove godine izvršen podmukli napadaj na vlak, kojom prilikom je poginulo nekoliko viših častnika; što je dana 22. ožujka o.g. u Sarajevu ubijen Šime ANIĆ, izvidnik župske redarstvene oblasti u Sarajevu; što je dana 22. ožujka o.g. u Sarajevu ubijen Nikola KRAMPUS, pouzdanik župske redarstvene oblasti u Sarajevu; što je dana 22.ožujka o.g. u Sarajevu teško ranjen M. KUJUNDŽIĆ, redarstveni stražar župske redarstvene oblasti; što je dana 24. ožujka o.g. ubijen jedan pouzdanik župske redarstvene oblasti u Sarajevu, to je dana 28. ožujka o.g. temeljem zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog napadaja i čina sabotaže protiv javnog reda i sigurnosti od 23. listopada 1943 broj CCXXIII - 2.723-D.V.-1943 izvršena odmazda vješanjem nad slijedećim redarstveno utvrđenim neprijateljima države:

1. FAZIL Omer, sin Mehmeda, rođ. 1919. u Mostaru, redarstveni poručnik ž.r.o. u Sarajevu;

2. SARIĆ Ragib, sin Avde, rođ. 1899. u Gacku, redarstveni poručnik ž.r.o u Sarajevu;

3. SKANDO Ćamil, sin umrlog Ahmeda, rođ.1911.u Mostaru, redarstveni stražar ž.r.o. u Sarajevu;

4. ČOBO Muradim, sin Omera, rođ. 1918. u Kaknju, redarstveni dorojnik ž.r.o u Sarajevu;

5. HADŽOVIĆ Hajro, sin Ferhata, rođ. 1916. u Prijepolju, redarstveni dorojnik ž.r.o. u Sarajevu;

6. ARSLANAGIĆ Mahmut, sin Hasana, rođ. 1907. u Arslanagića Mostu, redarstveni stožerni vodnik ž.r.o. u Sarajevu;

7. AVDIĆ Hamid, sin umrlog Arifa, rođ. 1915. u Plani, redarstveni rojnik ž.r.o. u Sarajevu;

8. TALOVIĆ Hamid, sin Alije, rođ. 1914. u Gacku, redarstveni dovodnik ž.r.o. u Sarajevu;

9. SPAHALIĆ Mustafa, sin umrlog Šabana, rođ.1915.u Počitelju, redarstveni dovodnik ž.r.o. u Sarajevu;

Ažurirano: Petak, 28 Rujan 2018 09:56
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 18 Rujan 2018 15:31

 

Vjesanje MarindvorRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (33)

Početak „deratizacije“ Sarajeva

Nadan Filipović

Ustaše iz Luburićeve “kaznene ekspedicije” su bile razmještene na nekoliko mjesta u Sarajevu, ali ti rekvirirani stanovi i kuće su bili na veoma bliskim udaljenostima. Sam Luburić je za svoj stoižer najprije rekvirao čitavu zgradu u Sokolskoj ulicu broj 10 (današnji FIS), ali se tu zadržao tek pet dana. Lokacija mu se činila nesigurnom pa je za sebe najprije rekvirirao kuću hrvatske obitelji Babunović u Đenetića čikmi, a zatim vilu Folkert (Volkert), odnosno, kako su je Sarajlije u taj vakat nazivale, Berkovića vilu u ulici Skenderija na broju 48 koja je tada bila u vlasništvu Milana Sarića. Navodno je Luburić znao samo prenočiti u kući Babunovića u Đenetića čikmi, a da je glavno stožer njegove “kaznene ekspedicije” ili “deratizacije”, kako je on često znao reći, bio u vili Folkert čiji je podrum, kako je naknadno utvrđeno, bio mjesto strašnih tortura i zvjerskih ubijanja uhapšenika. Od Luburića se nisu micali njegova četvorica “stručnih suradnika” – zapovjednik Stožera ustaški satnik Milan Cigoje, ustaški satnik Ivan Zovko, ustaški poručnik Budak i ustaški zastavnik Babić, Alagi od ranije poznati kao pravi sadisti i krvoloci. Posebno aktivni u Luburićevoj ekipi za “deratizaciju” Sarajeva, odnosno u tzv. Kaznenoj bojni, bile su notorne i od Luburića izabrane ustaške “krupne ribe” iz Jasenovca: Mile Orešković, natporučnik Ante Vrban, zastavnik, izvjesni Barbarić, vodnik, izvjesni Bevanda, vodnik, Modrić, poručnik, Nikola Gadžić, poručnik, neki Buhovac, vodnik, Krešo Majić, natporučnik, Vjekoslav Ile, poručnik, Jenko Maričić, zastavnik, Branko Slijepčević, natporučnik, te Nikola Gagro, vodnik i osoba od Luburićeva največeg povjerenja

Sve u svemu, u stožeru smještenom u vili Folkert bilo je 86 ustaša. Interesantna je činjenica da je za glavara Stožera Luburić nominalno postavio ustaškog pukovnika, dr Muhameda Riđanovića, liječnika iz Mostara, a za glavnog suca Prijekog ratnog vojnog suda je postavio dr Oktavijana Sviježića, tako da je Sviježić, Luburićeva lutka na koncu, k'o biva izricao presude i potpisivao ih, a ne Luburić, koji je, zaboga, u svemu ovom masovnom zločinu trebao da bude “savršeno čistih ruku”.

Onda je Luburić svoje “pacificiranje” Sarajeva započeo gromoglasnim govorima pred odabranom publikom, uglavnom u rekviriranom Gradskom podrumu iza kina Apolo (kasnije kino Romanija) koji je bio obezbjeđen desetinom puškomitraljeza. Ulica Dr Ante Pavelića (kasnije Titova) bila je zabranjena za bilo kakav promet i za pješake. Znao je natjerati na sastanke viđenije sarajevske intelektualce i držati im govore. Tako je 25.2.1945. godine, priredio večeru u Gradskom podrumu, a nazočni su bili predstavnici njemačkih i hrvatskih oružanih snaga, ustaški ministar dr Vjekoslav Vrančić, ustaški vitez Ivica Frković, predstavnici Hrvatskog stožera, Gradskog poglavarstva i svih sarajevskih društava.

Cijeloviti tekst tog govora prenio je sutradan sarajevski ustaški “Novi list”, sa naslovom – “Puškom u ruci obranit ćemo Hrvatsku”. Između ostalog, Luburić je rekao: “Očuvali smo i uredili svoju državu da nam može pozavidjeti mnogi i mnogi narod”. Zatim: “Među ostalim događajima, u zadnje vrijeme zabilježena je još jedna žrtva koju je dala Hercegovina, a to je povlačenje naših oružanih snaga iz Mostara”, ili dalje: “Ima ih koji vide i opasnost za Sarajevo. Ali Sarajevo je bilo hrvatsko i ostaće uvijek hrvatsko. Sarajevo ćemo braniti u Mostaru, na Drini, u Konjicu i gdje god hoćete, itd”.

Prisutni su ostajali nijemi, diskretno su se ispod oka zgledavali i nikad nije bilo nekih pitanja upućenih pukovniku, ali je zato svaki njegov govor ispratio gromoglasan aplauz koji mu je očigledno godio.

Ažurirano: Utorak, 18 Rujan 2018 15:34
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Srijeda, 12 Rujan 2018 10:11

 

Ustase u SarajevuRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (32)

Polazak na “deratizaciju” crvenog Sarajeva

(na fotografiji: Ustaše u Sarajevu)

Dođe nova 1945-ta godina. Nikakve proslave nije bilo. U logoru je među ustašama zavladale golema nervoza. Dvojica su pokušala dezertirati, ali su uhvaćeni u civilnim odjelima i dovedeni u logor. Jedan je uhvaćen na cesti blizu Bosanske Gradiške, a drugi, mnogo dalje, u Selčini, na periferiji Zagreba. Najprije su dobili teške batine, a sutradan ujutro Luburić je oglasio nastup. Svi logoraši su morali biti prisutni i gledati šta će zadesiti ovu dvojicu balavih ustaša, a ako bi neko od logoraša spustio glavu da ne gleda, ili zatvorio oči, znalo se dobro šta će biti s njim.

Doveli su tu dvojicu na nastup. Jedva su doteturali pred Luburića.

-Šta je pičke jadne?! Vidi, vidi. Usraše, a ne ustaše. I čudim se našim glavešinama zagrebačkim što dopušaju novačenje ovakvih bijednika. Gdje ste krenuli? Haaa…? Ti uskoro pokojniče što se tu klatiš kao notorna pijančina – obrati se jednom što mu je glava bila isprebijana do neprepoznavanja lica – ti lijepo krenuo u Zagreb. Krenuo fakinčina i mislio bit će gemišta, birtija, harmonika i frajlica, zagrebačkih puca? Biće fukanja, haaaa? Ha? Ti bi fukao dok prave ustaše ginu za domovinu?

A ti, isto još stojeći pokojniče – okrenu se drugom – krenuo u Gradišku, pa bi malo do Banja Luke, tamo da akšamlučiš i da se s curama banjolučkim na Vrbasu provodiš? Ha?

Javi se ovaj čije se lice još, kako-tako i moglo prepoznati: “Gospodine pukovniče, točno je da sam krenuo iz logora bez pitanja, ali nisam kanio dezertirati. Saznao sam da mi je majka teško bolesna, da skoro ne zna za sebe, da je na par dana pred smrt, pa mi je valjda neka olakotna okolnost u svem ovom nesporazumu ta moja želja da još jednom vidim majku prije no što premine i ode na drugi svijet. Za nadati se je da ćete dopustiti da usput da pripomenem da sam ja vaš zemljak. Vaša obitelj i Vi, gospodine pukovniče, ste iz Humca, a moji su iz Dubinjevca, znači obojica smo Ljubušaci. Moj dida je bio prijatelj s vašim pokojnim ocem, pa mislim da mogu zatražiti vašu milost da mi poštedite ži….

Luburić ga prekide urlikom koji je svima na nastupu, i logorašima, a i ustašama, zaledio krv u žilama i nakostrešio kosu na glavama.

-Fuj! Majku ti jebem dezertersku! Fuj! Čuj budaletine! Mrš izdajico! Čuj nesporazum! Pogazio si ustašku prisegu i zna se gdje ti je mjesto – pa mu prstom pokaza grob u kojem su ležale strijeljane ustaše. Čuj ti balavca. Mi Ljubušaci, braća po podrijetlu, did bio prijatelj mome pokojnom ocu, majka na samrti, a možda je već i pokojna. Uskoro češ se ti bijedniče susresti sa svojom majkom. Rušide, Rušide!!!

-Prisutan, gospodine pukovniče – progura se Rušid iz ustaškog troreda.

-Na ćevap…na ćevap. Hoće majku da vidi. Pošao mamicu da vidi. Sise da mu da. E, sada će je vidjeti. He,he,he!

Rušid izvadi kamu iz korica. Ona bljesnu kao da ju je sunce jarko obasjalo. Malo pognut, krivih nogu, očiju plavih kao čelik, priđe onom svom “kurbanu” koji je osuđen da bude “na ćevap”, kako je Luburić znao narediti. Pri tome nehajno gurnu onog drugog čije se lice nije moglo prepoznati od usirene krvi. Taj zatetura i sjede, pa stade plakati i kukati. Rušid zamahnu prema vratu, a ustaša se nekako izmače. Rušid ponovo kao da će ga ubosti, onaj zatetura, a kama mu probi tanak vratić. Za čudo jedno, ne pade, već poče da trči prema troredu ustaša koji mu hitro napraviše prolaz. Krv mu je šikljala iz vrata. Zadnjom snagom je uspio izvaditi kamu iz rane, a onda izvede kao neku piruetu i pade. Jednu minute je još kopao nogama po zemlji, a onda se smiri. Rušid polako odgega i podiže kamu sa zemlje, obrisa je i vrati u korice.

Luburić mu doviknu: “Čuvaj kamu Rušide. Vidiš da je taj lopov htio da je ukrade i pokaže svojoj mamici, da mu mrtvu mamicu jebem. Ha-ha-ha! Alaga, Alaga…”

Ažurirano: Srijeda, 12 Rujan 2018 12:10
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search