LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home "Roman - Rušid"
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 18 Listopad 2018 20:50

 

Stari MaglajRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (38)

Nadan Filipović

Peh na povratku u Sarajevo

(na slici je stari Maglaj uoči Drugog rata)

Nakon primopredaje zatvorenika i potpisa dokumenta po kojem je 460 sarajevskih zatvorenika prešlo na “brigu” jasenovačkim ustašama, Alaga i Rušid se vratiše i narediše vlakovođama da krenu nazad, put Sarajeva. Bilo je malo gunđanja koje je odmah prestalo kad se Alaga pomilova po pištolju i otkopča toku na futroli. Krenuše u noć. Dokopaše se Doboja, prođoše već i Maglaj, ali se nisu udaljili ni par kilomatara kad odjeknu snažna eksplozija. Alaga se nage da pogleda šta je bilo i prodera se iz sveg glasa: “Rušide, Rušide, lokomotiva i dva ili tri prva vagona su se prevalili ukraj pruge. Iskači i brzo 'vamo!”

Rušid dotrča kao bez duše, blijed je kao krpa: “Joj Alaga, šta ćemo sad? Ujagmiće nas partizani.”

-Bjež'mo nazad u Maglaj. Trči, samo trči i ne osvrći se. Sada su se oni zabavili oko prevrnutih vagona. Ako staneš ili sjed'eš, njihov si. Hatma!

Trčali su i trčali, a nakon dvadesetak minuta malo usporiše. Nisu se kretali uz prugu, već kroz gusto šiblje pored Bosne. Ono im je šibalo lica, ali nije bilo vremena da se osjete bolovi. Kad se ozorilo nađoše se pred Maglajem. Vješto zaobiđoše rampe načičkane ustašama i klupcima bodljikave žice.

-Ne brigaj se. Imam jednog jarana u Maglaju, ako li je još tu i ako je živ. Šemso je on. Šemso Kozlić. Znam đe mu je kuća – veselije će Alaga.

Šunjali su se starom mahalom i, bogami, Alaga potrefi Šemsinu kuću. Pokuca na prizemni prozor pa će tiho, najtiše: “Šemso, oj Šemso, otvaraj jarane…Alaga je.”

Niko se ne javi niti na prozoru pojavi. Tek nakon nekoliko minuta Alaga vidje da se stora na prozoru malo promaknula i da neko viri. Nakon toga se jedan džam otškrinu: “Otkud ti Alaga, brate si mi dragi, u ovo zlo doba u još goroj godini? Čekajder, saću ja.”

Nakon jedne minute začuše krkljanje katanaca pod ključevima i avlijska se kapija malo otškrinu.

-Upadajte. Jel' vas ko upratio?

-Nema ni sjene na pustu sokaku. Ne boj se Šemso, jarančino stara – odvrati Alaga.

-Ulaz'te. Ko ti je ovaj?

-Rušid. D'jete, bolan ne bio. Baš zeleno d'jete. Iz Saraj'va je. Bili smo pratnja za jedan vlak do Broda. Narediše nam da vlak vratimo u Sarajevo. Kolajli prođosmo Doboj, isto tako i Maglaj, ali tek što je vlak zaš'o niz Omerdino Polje, a ono…gruh. Ja zrakuh, vidim povaljena lokomotiva i dva prva vagona. Još banda nije bila prišla vlaku. Neće oni odma', već sačekaju, pa onda opale rafalno, pa ako nema odgovora, ondak se prišunjaju da popljačkaju i pobiju ako je ko ost'o pored vlaka. Ni sanj'o nisam da bi mogli bit' tako blizu Maglaju.

-Moj Alaga, već oko tri mjeseca mi živimo u strahu čekajući ka' će upasti u čaršiju. Šuti, da ne govorimo o tome. Sigurno ste umorni i gladni.

-Vala i jesmo.

Stari Šemso polako ustade. Vidjelo se je da ga pati kostobolja. Ode i vrati se za minutu.

-Saće Zehra podgrijat' trhanu. Pogače pola ima, pa to vam je sve šta imamo. Ima nešto kuruze i mekinja. Prebortaće se i ovi dani. Gotovo je moj Alaga. Crvena nam vremena nakon crnih dolaze. Neg' slušajte, Zehra će vam raspremit' u zadnjoj sobi na prvom boju. Ako bude kak'e opasnosti, samo na krov šupe skočite, pa preko taraba, pa se brda fatajte. Vjerujte mi, najmanje deset puta su mi patrole bile. Traže dezertere. U komšiluku ufatili jednog. Na mjestu ga ustr'jelili, a onda i petero iz komšiluka, c'jelu familiju. Bilesi maksuma od sedam godina ubiše. I odoše. Nije bilo dženaze. Samo smo ih u njihovoj avliji plitko ukopali, a poslije ćemo ih premjestit u mezarje.

Ažurirano: Četvrtak, 18 Listopad 2018 20:53
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 14 Listopad 2018 08:57

 

Pored SaveRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (37)

Nadan Filipović

Vlak u nepovrat

(Na slici: lješevi onih iz zadnjeg transporta)

Prođoše Zenicu, Zavidoviće, Maglaj i oko devet izjutra stigoše u Doboj. Valjalo je “napojiti” lokomotive i utovariti još ugljena. Alaga i Rušid su pružili noge šetkajući uz kompoziciju. Odjednom se začu glas iz jednog vagonskog prozorčića osiguranog gustom bodljikavom žicom: “Braćo draga, slušam vas kako pričate i znam da ste Bosanci, vjerovatno muslimani. Molim vas….”

-Mrš komunistička stoko! Nismo mi vaša braća. Vi ste banda koja i ide na robijanja zato što ste hotjeli rušit' našu državu i sjebat' hrvatski narod. Mrš! Da te čuo više nisam. Ni je'ne više!

Rušid ga pogleda: “Alaga, šta je ba tebi, nema ovde pukovnika. Baš se dosađivam i da razbijem dosadu idem upitat' šta taj hoće?”

-Koji si ti?

-Husein Nalčadžić, pisar iz Ulema-medžilisa iz Sarajeva, ouđen na bigajri hak na petnaest godina teške tamnice. Možda ste čuli za mene. Ja sam bio bek u Đerzeleza, u nogometnom klubu. Nadimak mi je Pisar.

-Čuj, na bigajri hak petnest godina teške robije. Kome ti to pričaš. Sad ste svi na bigajri hak osuđeni. Šta hoš?

-Ma, imam pisamce, samo jednu malehnu ceduljicu kao poruku mojoj materi, sestri mojoj i mojoj ženi što je u februaru, izvinite veljači, rodila sina Abdulaha. Mene pos'vjetovali da niđe ne izlazim iz kuće, a ja izaš'o i jami me racija na Čaršiji. I eto, tu sam đe sam!

Rušida, kao Sarajliju, zainteresira Huseinova priča: “Budeš izaš'o iz kuće. Ko se nije skrio magarac je bio. R'jetko je ko iz kuća gonjen i odvođen. Samo najkrupnije 'tice. Što ti izađe?

-Ma, da izvinete žena mi dobi upalu dojnih žlijezda. Dijete kamiče, zapomaže, traži sise, gladno je, a Bedrija, moja žena, ne može ga podojit'. Pune sise mlijeka, al' upala začepila bradavice pa ni kap ml'jeka da izađe. Zato sam mor'o izać' da na brzinu sletim dole u čaršiju da đegod kupi makar po litre ml'jeka da d'jete nahranimo.

-Žao mi je jarane što ti ništa pomoć' ne mogu.

-Ma, moreš…itekako moreš.

-Kako ba?

-Evo proturiću ti kroz žice jednu ceduljicu koja je smotana k'o tanka cigara. Molim te podaj je nekom željezničaru koji će skoro za Sarajevo da mojoj materi preda. Ubiće ih briga… sve tri.

Rušid ode nekoliko koraka, ali se ipak vrati. Okrenu se dobro desno i lijevo, pa kad vidje da nije nikom na oku reče: “Ha'de izbaci cedulju, al' ti ja ništa ne obećavam. Probaću nać' kak'a že'jezničara i zamolit' ga da odnese u Saraj'vo.

-Samo ti njemu reci da mu golem peškeš ne gine od moje matere. Plaho će mu se zafalit' kad donese ovu cedulju.

Husein izbaci cedulju. Ona pade pored vagona. Rušid zapali cigaretu i kad je pripaljivao ona mu kao nehotice ispade iz ruke. Sage se i podiže je zajedno s ceduljom. Kasnije je skriven na platformi vagona razmotao cedulju. Na njoj je pisalo: “Za predati u Sumbul mahalu - Sumbulušu, broj 11, Sedrenik, za Asifu Nalčadžić. Draga mati, draga Bedro, draga sestro Diko, evo nas u Doboju. Biće sve dobro. Vratiću se brzo. Ovo će se brzo završiti. Poljubite mi Abdulaha. Sve vas selamim s nadom u srcu. Vaš Husein”.

Ažurirano: Nedjelja, 14 Listopad 2018 08:59
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 09 Listopad 2018 10:24

 

Teretni vlakRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (36)

Nadan Filipović

Zadnji transport iz Sarajeva

Trećeg travnja Luburić je pozvao Alagu na razgovor. Alaga se prepao, a još više Rušid, ali nema šanse da se odbije pukovnikov poziv. Primio je Alagu u velikoj sobi Berkovića vile. Počastio ga je cigaretama i dao mu kao poklon paket od 400 komada Ljubuškog.

-Hvala vam najljepša gospodine pukovniče. Nikad vi svog vjernog Alagu niste zaboravili. Znate da mi je duhan slaba točka – podilazio je Alaga lukavom liscu koji se, kao uvijek, blaženski smiješio.

-Slušaj Alaga, zadužio sam Dragutina Kremu i Ivana Zovka da isprazne Belediju i organiziraju transport onih 460 zatvorenika koji su na Prijekom sudu osuđeni na doživotne robije i druge vremenske kazne. Mislio sam ih transportirati u Lepoglavu, ali tamo nema slobodnih kapaciteta, pa sam odlučio smjestiti ih u naše odmaralište u Jasenovcu. Imat češ Rušida i još osam mlađih ustaša da obezbjedite transport. Transportom će zapovijedati zastavnik Babić. Vas trojica mi odgovarate svojim glavama da će svih 460 zatvorenika biti smješteno u Jasenovac. Bude li i jedan nedostajao, dakle pobjegao tijekom transporta, vama trojici nema glava na ramenima. Kad dođete do Broda, točnije do Save, tamo će vas čekati dvadesetak momaka iz logora da vam pomognu u daljem poslu. Imaš li kakovih pitanja?

-Gospodine pukovniče, ako mi već dozvoljavate, usudio bih se upitati kol'ko teretnih vagona imamo na raspolaganju i hoće li štreka do Broda biti potpuno obezbjeđena. Znate, ne bojim se da će ijedna ptičica odlepršati, al' ako partizani ili četnici miniraju štreku pa zavale vlak, šta ćemo onda? Ako se tako što desi da l' ćemo nas trojica biti krivi?

-Pruga je obezbjeđena tako kako nije bila obezbjeđena cijeli rat. Dva oklopna vlaka stalno operiraju. Partizani znaju da se glavnina njemačkih snaga povlači tom prugom i dolinom Bosne pa neće riskirati direktne okršaje sa Nijemcima, a i s našim. Uostalom, naši obavještajci, po dogovoru, ostavljaju pored pruge vreće sa po desetak kila soli da se Jovani osole, a znamo da lude zbog nedostatka soli iako im je Tuzla u rukama. Što se vagona tiče imat ćete ih na raspolaganju osam. U jedan vagon potrpajte ženturače, a u ostalih sedam kako znate zgurajte ostale.

-Pa utušiće se putem gospodine pukovniče!

-To je njihov problem, nije moj i tvoj. Šta me to pitaš, jesi li pomahnitao? Možda bih trebao za gospodu komuniste i četnike odvojiti vagone prve klase da se u njima izležavaju. Zgurajte, kako znate. Dvije najbolje parnjače su pune ugljena.

-Kad' se kreće?

-Sutra u ranu zoru, dok još traje redarstveni čas. Obezbjeđeni su teretni samovozi koji će zatvorenike pod ustaškom pratnjom prevesti do kolodvora. Tamo ih nabijte u vagone, kako god znate. Vlak treba da krene točno u dva ujutro. Da bi se spriječili neki njihovi očajnički koraci ili pobune u svaki vagon će biti ostavljena limena burad od benzina puna vode. Jeste da će im voda mirisati na benzin, ali bože moj. Znaš Alaga, kad bi taj transport kretao izvan redarstvenog sata cijela bi se Baščaršija nadigla, a možda i pola Sarajeva, da kukaju, moljakaju, plaću, tule i cvile. Nama takove scene ne trebaju. Imaš li još što upitati?

Ažurirano: Utorak, 09 Listopad 2018 10:28
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 02 Listopad 2018 10:09

 

Sarajevo 1945Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (35)

Nadan Filipović

Mukla tišina u Sarajevu

Dan nakon vješanja na Marindvoru, grad osvanu izlijepljen golemim plakatima na kojim su pučanstvu saopćene presude izrečene pred Prijekim ratnim sudom Stožera pukovnika Luburića.

PRIJEKI RATNI SUD STOŽERA PUKOVNIKA LUBURIĆA – SARAJEVO

Sud. br. 6/1945.

OGLAS

Prijeki ratni sud stožera pukovnika Luburića u Sarajevu je radi djela protiv obstanka NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE iz čl. 98. t. 1., 2., 3., 4., 5., 6.i 7. K.z. osudio:

I. OSUDOM od 5. Ožujka 1945. Ukp. br. 1/1945.

1. PECIĆ MUHAMEDA, sina Hamida, rođenog 1906. u Mostaru, mehaničara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

2. VUČIJAKOVIĆ MUHAMEDA, sina Hamida, rođenog 1905. u Mostaru, posjednika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

3. ŠELO JUSUFA, sina Salke, rođenog 1898. u Blagaju, umirovljenog oružnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

4. KOLODER PAŠU, sina Mustafe, rođenog 1902. u Mostaru, obućara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

5. MALJEVIĆ ARSLANA, sina Ahmeda, rođenog 1902. u Mostaru, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

6. BOBIĆ MUSTAFU, sina Bećira, rođenog 1900. u Drežnici, posebnika iz Mostara na kaznu smrti streljanjem;

7. PILAVDŽIĆ ALIJU, sina Osmana, rođenog 1899. u Opličićima, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

8. ALENDAR SULEJMANA, sina Ibre, rođenog 1911. u Ljubuškom, upravljača samovoza iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

9. SALKOVIĆ SALEMA, sina Ahmeda, rođenog 1923. u Mostaru, posebničkog činovnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

10. REBAC AHMEDA, sina Saliha, rođenog 1900. u Mostaru, bravura željezničke radionice iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

11. ZUBAC IVANA, sina Franje, rođenog 1912. u Bradnićima, redarstvenog dočinovnika iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

12. ĆUMURIJA MEHMEDA, sina Ahmedage, rođenog 1900. u Mostaru, trgovca iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

13. GLAVOVIĆ MUJU, sina Sulejma, rođenog 1905. u Mostaru, piljara iz Mostara, na kaznu smrti streljanjem;

14. RALJEVIĆ IBRAHIMA, sina Salke, rođenog 1918. u Mostaru, kovača iz Mostara, na kaznu smrti strijeljanjem;

15. SULEJMANOVIĆ KEMALA, sina Izaha, rođenog 1922. u Mostaru, stolara, na 7 god. teške tamnice;

16. PALA EDHEMA, sina Šaćira, rođenog 1924. u Mostaru, trgovačkog pomoćnika iz Mostara, na 7 godina teške tamnice;

17. RIZVANIĆ OMERA, sina Hasana, rođenog 1927. u Mostaru, upravljača samovoza, iz Mostara, na 7 godina teške tamnice.

II. OSUDOM OD 10. OŽUJKA 1945. UKP. 2/1945.

18. KLIKIĆ IVANA, sina Stjepana, rođenog 1894. u Đurđevcu, djelatnog dopukovnika, sudca iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

19. STROMAR MIROSLAVA, sina Josipa, rođenog 1904. u Skebenu, činovnika Državne bolnice iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

20. DURIĆ VAHIDU, kćer Omera, rođenu 1910. u Ljubinju, krojačicu, iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

21. ŠEGOVIĆ NIKOLU, sina Nikole, rođenog 1904. u Janjini, činovnika ravnateljstva hrvatskih državnih željeznica iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

22. WAGNER LJUDEVITA, sina Josipa, rođenog 1909. u Grudi, djelatnog zrakoplovnog natporučnika, na kaznu smrti streljanjem;

23. KAPETANOVIĆ SALKA, sina Zaima, rođenog 1913. u Trebinju, činovnika Ravnateljstva hrvatskih drž. Željeznica iz Sarajeva, na 20 god. teške tamnice;

24. RADOSAVLJEVIĆ LAZARA, sina Lazara, rođenog 1904. u Sarajevu, višeg željezničkog kontrolora iz Sarajeva, na 10 godina teške tamnice;

25. REPOVAC BAKIRA, sina Ismeta, rođenog 1921. u Ostrošcu, elektromehaničara iz Sarajeva, na 10 godina teške tamnice;

26. DURIĆ MAHMUDA, sina Omera, rođenog 1922. u Ljubinju, đaka iz Sarajeva, na 7 godina teške tamnice;

27. MAJER LIBUŠU, kćer Josipa, rođenu 1924. u Dubrovniku, učenicu iz Sarajeva, na 7 godina teške tamnice;

28. DŽUMHUR DŽEMALA, sina Abduselama, rođenog 1924. u Beogradu, svećenika iz Sarajeva, na 5 godina teške tamnice;

29. VUJEVIĆ MILANA, sina Strahinje, rođenog 1928. u Sarajevu, puškara iz Sarajeva, na 3 godine teške tamnice;

30. MANDIĆ STANU, kćer Riste, rođenu 1927. u Reljevu, učenicu iz Sarajeva, na 5 godina zatvora.

III. OSUDOM OD 22. OŽUJKA 1945. UKP.3/1945.

31. FOCHT JOSIPA, sina Ivana, rođenog 1897. u Zagrebu, bivšeg povjerenika podržavljene trgovine, iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

32. FOCHT ŠARLOTU, kćer Haima Ozmo, rođenu 1902. u Olovu, kućanicu iz Sarajeva, na kaznu smrti streljanjem;

Ažurirano: Utorak, 02 Listopad 2018 10:11
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 28 Rujan 2018 09:53

 

BeledijaRušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (34)

Nadan Filipović

(Na slici je zloglasni zatvor Beledija)

Oglas

SLUŽBENO SAOPĆENJE POLICIJSKE UPRAVE VELIKE ŽUPE VRHBOSNA, SARAJEVO, 28. OŽUJAK, 1945.

ŽUPSKA REDARSTVENA OBLAST U SARAJEVU

OGLAS

Pošto su u posljednje vrijeme učestala umorstva državnih službenika i građana, podmetanje mina pod vlakove i napadaji na promet, kao što je koncem mjeseca veljače ove godine izvršen podmukli napadaj na vlak, kojom prilikom je poginulo nekoliko viših častnika; što je dana 22. ožujka o.g. u Sarajevu ubijen Šime ANIĆ, izvidnik župske redarstvene oblasti u Sarajevu; što je dana 22. ožujka o.g. u Sarajevu ubijen Nikola KRAMPUS, pouzdanik župske redarstvene oblasti u Sarajevu; što je dana 22.ožujka o.g. u Sarajevu teško ranjen M. KUJUNDŽIĆ, redarstveni stražar župske redarstvene oblasti; što je dana 24. ožujka o.g. ubijen jedan pouzdanik župske redarstvene oblasti u Sarajevu, to je dana 28. ožujka o.g. temeljem zakonske odredbe o zaštitnim mjerama zbog napadaja i čina sabotaže protiv javnog reda i sigurnosti od 23. listopada 1943 broj CCXXIII - 2.723-D.V.-1943 izvršena odmazda vješanjem nad slijedećim redarstveno utvrđenim neprijateljima države:

1. FAZIL Omer, sin Mehmeda, rođ. 1919. u Mostaru, redarstveni poručnik ž.r.o. u Sarajevu;

2. SARIĆ Ragib, sin Avde, rođ. 1899. u Gacku, redarstveni poručnik ž.r.o u Sarajevu;

3. SKANDO Ćamil, sin umrlog Ahmeda, rođ.1911.u Mostaru, redarstveni stražar ž.r.o. u Sarajevu;

4. ČOBO Muradim, sin Omera, rođ. 1918. u Kaknju, redarstveni dorojnik ž.r.o u Sarajevu;

5. HADŽOVIĆ Hajro, sin Ferhata, rođ. 1916. u Prijepolju, redarstveni dorojnik ž.r.o. u Sarajevu;

6. ARSLANAGIĆ Mahmut, sin Hasana, rođ. 1907. u Arslanagića Mostu, redarstveni stožerni vodnik ž.r.o. u Sarajevu;

7. AVDIĆ Hamid, sin umrlog Arifa, rođ. 1915. u Plani, redarstveni rojnik ž.r.o. u Sarajevu;

8. TALOVIĆ Hamid, sin Alije, rođ. 1914. u Gacku, redarstveni dovodnik ž.r.o. u Sarajevu;

9. SPAHALIĆ Mustafa, sin umrlog Šabana, rođ.1915.u Počitelju, redarstveni dovodnik ž.r.o. u Sarajevu;

Ažurirano: Petak, 28 Rujan 2018 09:56
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search