LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Mešina priča za vikend
Četvrtak, 09 Siječanj 2020 17:50

 

StaricaStarica sa maglajske pijace

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

Srijeda, rano je i prohladno jutro pijačnog dana. Kada sam u Bosni i ja obavezno odlazim na pijacugdje mi je odredište jedan betonski stol na kome se nalaze prizvodi iz vlastitog vrta. Na tom stolu su neizostavno dva – tri mlada pileta što su do jutros dimljenih, flaša friškog mlijeka, surutke, desetak jaja od kokoški pileta, koja su slobodno hodala po avliji i pasli travu, te manji povezani svezica mrkve, peršuna, mirisnog bosiljka, mladog luka, te hrpice sezonskog voća...

Iza betonskog stola sjedi umiljata starica. Priđo bliže stolu, starica ustaje radosna, nudi mi svoju izloženu robu.

Dok mi je pomagala da stavim robu u ceker usput me upita: -Da li još radim ili sam u penziji, kako hanuma, da li imam djece, unučadi?

Dok sam spuštao novac u njenu drhtavu šaku odgovarao sam na pitanja.

-A kako vi i kako prolazite na pijaci?

-Eee, sinko moj, slabo, odgovara i podiže kapak sa drvene kutije u kojoj drži pazar.

-Gledaj, ovdje sam od ranog jutra, a samo šest maraka zaradila, više je Ciganka naprosila...

-Nemaju ovi ljudi, nemaju...

-Šta je ovo, kakav je to došo vakat, da ne vrijedi više ni plakat?

Sležem ramenima, jer kako ću starici bistriti zakone ekonomije koji nisu ni slični onima iz prošlog Titinog vremena. Za mnoge ljude pijaca je skupa, trgovački centri su jeftiniji i to je to.

A da bi staricu malo razveselio prelazim na lakša intimnija pitanja. Pitam je za zdravlje i opće stanje.

-Ooo, dobro, dobro sam hvala Bogu šta se sve prodeveralo, samo me malo u zadnje vrijeme glava boli, a slabo se i spava.

Naiđem opet jedne srijede, kratko zastanem ispred betonskog stola čujem staricu kako nudi svoju robu nekom kupcu, kojeg oslovljava sa „profesore“.

-Hajde uzmite još i ove trešnje daću vam ih jeftinije, samo da ih se riješim.

-Koliko? - pita „profesor“.

-Koliko god date biće u redu.

-Aaa, tako to ne može. Vi prodajete i recite cijenu, insistira „profesor“.

-Hajde neka bude sve za šest maraka, velikodušno će starica.

I dok je „profesor“ preturao po novčaniku i tražio siću, starica je posegnula i za buntom poljskog cvijeća koje je čuvala ispod stola.

-A, ovo vam poklanjam, obradujete vašu gospođu.

Iza „profesora“, eto jednog čičice, pita pošto je zelen za supu.

-Jedna marka, a tvoja penzija je mala i neredovna, daj pola marke...

Ta moja prisutnost i velika radoznalost me nagovoriše da napišem ovu priču o starici s pijace koja je svake srijede tu da nešto ispriča, pokloni, proda pa i u pola cijene.

Jedne srijede počeli smo da zajedno pravimo priču. Ja pitanjima, starica odgovorima. I tako je ona otvorila stranicu svog burnog života.

Šta ima važnijeg, ljepšeg i svijetlijeg od ljubavi. Skoro ništa.

Ispričala mi je kako je prije agresije i rata u Bosni bila sretna sa svojim mužem i sinom kojeg je trebala oženiti. Ali, rat, taj prokleti rat. Sina su joj zarobili i odveli u nepoznatom pravcu, a onda su dušmani došli, pretresli kuću nju i muža odveli u logor.

Starica je to nazvala logorom, jer su bili ograđeni bodljikavom žicom, a tu su dovođeni i odvajani muškarci od djece i žena, a onda odvođeni na prinudan rad i strijeljanja.

Naredne srijede starica je donijela nekoliko fotografija. Na jednoj od fotografija bila je ona, ali bez njene pomoći nisam je mogao prepoznati. Prava ljepotica, obučena u muslimansku nošnju karakterističnu za njeno mjesto u kome je rođena i odrastala. To je bila moda tog vakta.

Od kada se rat završio čekala je svog muža i svog sina, a koje nije prežalila do današnjih dana.

 
Dioptrija Damira Nikšića
Utorak, 07 Siječanj 2020 18:29

 

KRALJEVSKI PARMonarhisti iz vašeg sokaka

Damir Nikšić, Sarajevo

(na fotki nisu Elena i Nicolae Ceausescu, a znamo da  Bošnjaci nisu Rumuni. Kontam šta je Nikšić "hotjeo" kazati? Damire, đe su ba krune, đe su žezla,đe su prijestolja?  "Na sliki" je samo  obični bračni par srednjih godina, par ko milijoni drugih u Bosnici, bore se sa ba njiha dvoje sa bijedom, ona donosi hapu iz Merhameta, da joj hazbo hapi, hajmo skupljat repa da him šaljemo tauzendića preko WU da prežive krizu. Jadni , ako ih ne "potpulcamo" mogu jadni napustiti Bosnu, što bi bio golem financijski zijan , a i demografski!)


Nije na našim prostorima ništa novo i nepoznato to da iz ratova i ustanaka proiziđu čitave kraljevske dinastije. Vođe Prvog i Drugog srpskog ustanka su dali Karađorđeviće i Obrenoviće.

Bakir Izetbegović, ne znamo da li svjesno ili podsvjesno, nastavlja tu tradiciju koja mu ni po porijeklu ne bi trebala biti tuđa.

Kao posmatraču, istoričaru umjetnosti i nekom ko takođe vuče korijene iz Srbije i Stare Hercegovine, a današnje Crne Gore - to mi je sve jako interesantno, ali kao građaninu, a od prošle godine i parlamentarcu pod zakletvom, nekom ko ipak treba braniti i zastupati parlamentarnu demokratiju i republikanski sistem - to me zabrinjava.

Mogu prihvatiti činjenicu da je SDA u svojoj suštini monarhistička, da je vodi jedan bračni par i njima lojalni rojalisti koji se “zalažu za konkretnog vladara ili vladarsku lozu na čelu države”, poneka vojna aristokratija koja se formirala u ratu i nakon rata na ratnom profitu, pljački humanitarne pomoći, društvene/državne imovine i sl. , ali ne mogu prihvatiti njihovu svjesnu ili podsvjesnu namjeru da uspostave parlamentarnu monarhiju u Kantonu Sarajevo.

Jer na to mi liči ovo što rade. SDA monarhisti pomoću svojih vazala praktično dovode Bakira i Sebiju Izetbegović na vlast u Kantonu Sarajevo.

Možda bi bilo dobro podijeliti Skupštinu Kantona Sarajevo na dva doma: na “gornji” Dom lordova (tj. begova i vojne/ratnoprofiterske aristokratije koju, u tom slučaju, posve adekvatno predstavljaju SDA, DF i SBB) i “donje” - komonse, obične građane, “raju i fukaru” iz ostalih stranaka i samostalnih zastupnika “sitne buranije”.

Samo naglas razmišljam.

Ako analiziramo izjave, propagandu, riječi, istorijski revizionizam, interpretacije uloge SDA u odbrani BiH, a potom i djela, konkretne političke poteze koje ova stranka povlači u posljednje vrijeme, stiče se utisak da oni ni danas, a ni prije nisu čuvali ni građansku republiku niti njene građane. Stiče se utisak da su oni zapravo čuvali vladarsku lozu kao nacionalno blago u trezoru Centralne banke i da je to bila i do danas ostala jedina svrha te privatne monarhističke partije. Ako se to pokaže tačnim, a sve su prilike da sve otvorenije nastupaju kao monarhisti (bez obzira na to da li su toga svjesni ili ne, da li to čine namjerno ili podsvjesno) ja i kao slobodni građanin, a i kao parlamentarac, skupštinski zastupnik na određenom nivou vlasti nečega što bi po definiciji i ustavu trebala biti država sa republikanskim sistemom, ne mogu prihvatiti njihov monarhizam u skupštini iz jednog objektivnog političkog razloga, a to je da je monarhistička ideologija u suprotnosti sa republikanizmom.

S druge, subjektivne strane, monarhizam smatram nazadnim, te stoga i moralno i intelektualno neprihvatljivim.

Mislim da je ideja i ideologija monarhizma jedna pogubna ideja, jedan politički ćorsokak koji vodi u samouništenje, pogotovo u zemlji kulturne i etničke raznovrsnosti kao što je Bosna i Hercegovina.

Ako iole ozbiljno i nepristrasno proanaliziramo skoriju prošlost naših prostora vidjećemo da na isti način na koji je srpski monarhizam i srpski rojalisti uništili jugoslovensku republiku insistirajući na “kralju i otadžbini”, jedan veliki broj Bošnjaka je u potpunosti obuzet identičnom idejom, a da vjerovatno toga nisu ni svjesni. Oni sve manje razmišljaju, promišljaju ideju demokratske republike, a sve više djeluju na bazi osjećaja, emocije, kmetske privrženosti i lojalnosti dinastiji koja, ohrabrena tom narastajućom emocijom u (najbrojnijem) narodu, ne preza ni od pokušaja kreiranja svoje feudalne paradržave u glavnom gradu zajedničke države. Taj projekt svesrdno podržavaju i ohrabruju neuki kmetovi, dvorske sluge, trabanti i ulizice, jednako kao i svi oni koji imaju slične planove i namjere u svojim dijelovima države i regije.

Najtužnije u svemu tome je što se u toj jednostranoj i jednostranačkoj, po mom mišljenju veoma tijesnoj i pomućenoj viziji bosanskohercegovačke i bošnjačke stvarnosti, u svojstvu samozvanih suverena/vladarske loze Izetbegovići postavljaju sebe i “svoj” narod u vazalski odnos prema npr. predsjedniku Turske koji, izgleda doslovno, “hrani” (finansira) tu njihovu iluziju, tu političku halucinaciju, očekujući valjda da će mu ovi jednog dana prepisati Bosnu i Hercegovinu u amanet.

Tako se barem da zaključiti iz svih navedenih i prenesenih izjava, poteza i ponašanja.

Ja bih volio da se radi o kratkotrajnom pijanstvu koje jedan nedjeljni mahmurluk može izliječiti, ali bojim se da ova ideja prerasta u ideologiju i zvaničnu politiku. Ako je to zaista tako, onda je to katastrofalan koncept koji državu Bosnu i Hercegovinu i narode u njoj vodi i dovodi u mnogo kompleksniju i težu situaciju od one u kojoj je bila početkom devedesetih.

U ovom momentu i ovih dana nikakve deklaracije i koalicije, nikakve velike riječi ne mogu zamaskirati djela, gard i ponašanje bošnjačkih rojalista i monarhističke SDA.

Lično mislim, a vjerujem da nisam jedini, da je borba za “Sarajevsku Republiku” i Sarajevo kao istinski glavni grad BiH (a ne prijestolnicu monarhije Izetbegovića) bila jedina iskrena i istinska borba za Bosnu i Hercegovinu koju neki jednostavno nisu intelektualno bili u stanju pojmiti.

Poneseni emocijama i zasljepljeni navijačkom ostrašćenošću, te povrh svega obmanuti jeftinim populizmom i turbo-patriotizmom koji je zapravo samo kamuflaža za ono što u dubini grmi, tutnji i ječi monarhističkim odlikama - rojalistički lojalisti su odlučili rastrgnuti krhku demokratiju i progresivnu Vladu Kantona Sarajevo. Meni je iskreno duboko žao što su uspjeli ucijeniti/kupiti/nagovoriti neke skupštinske zastupnike i zastupnice na izdaju parlamentarizma i republikanizma. Veoma sam zabrinut za budućnost demokratije i same države zbog svega toga, ali moram javno priznati da sam onomad pogriješio kada sam ovu pojavu nazvao “bošnjačkim fašizmom”.

Kao prvo, Fašizam nikada ne bi pristao na dominaciju bilo kojeg vođe iz bilo koje druge zemlje, a naročito ne bi pristao na tuđi imperijalizam u svojoj državi. Fašizam je previše gord i začahuren da bi tako nešto dopustio. Ni Musolini nije dao Hitleru “ispred sebe”, bez obzira na to što je ovisio o njegovoj pomoći jer fašistička ideologija jednostavno ne vidi fašističku državu kao marionetsku državu.

Nema ovo odlike fašizma i ispričavam se zbog greške.

Ovo je metastaziralo u nešto drugo. Radi se o bošnjačkim monarhistima čiji pokret poprima sve šire razmjere i zahvata sve slojeve društva: od čistačica i portira do doktora i hotelijera - svi padaju ničice i poklanjaju se protokraljevskom paru - svi kmetovi i seljaci, radnici i intelektualci, simpatizeri i članstvo SDA - postaju lojalni rojalisti a da možda to ni ne znaju.

Antifašistička i narodnooslobodilačka borba nekoć na ovim prostorima se nije vodila samo protiv njemačkih nacista i italijanskih fašista protiv kojih se borio čitav antifašistički svijet, već i protiv domaćih rojalista. Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (čiji je dio bio i ZAVNOBiH) na svom zasjedanju u Jajcu nije imalo posla samo sa okupatorom, već se bavili i kraljem Petrom II Karađorđevićem, ako se sjećate tog gradiva.

Danas možemo reći da nisu Srbi jedini narod na našim prostorima koji njeguju monarhizam, koji “tradicionalno” pate od te boljke. Svjedočimo da i drugi narodi u sebi prepoznaju taj poriv. Bez obzira koliki nacionalisti bili, bez obzira koliko insistirali na svojim etnonacionalnim republikama, na parlamentarnoj demokratiji, na ustavima, činjenica je da postoji određeni, da se tako izrazim: “bipolarni poremećaj” zbog kojeg ovdašnji narodi nisu načisto sami sa sobom šta zapravo žele.

Dovoljno je samo prostudirati simbole i zastave republika koje krase insignije kraljevskih familija: od Kotromanićevih ljiljana na grbu i zastavi Republike Bosne i Hercegovine, preko dvoglavog orla Obrenovića, Karađorđevića i Petrovića na grbovima i zastavama Republike Srbije i Crne Gore, pa sve do krune na grbu Republike Srpske i vidjeti da dva politička koncepta koji se međusobno isključuju - mirno koegzistiraju na državnim obilježjima.

Biće da je to zato što ovdašnji narodi, nakon duge kolonijalne prošlosti, nisu dovoljno zreli niti da izrode sebi kraljevske loze i stabilnu parlamentarnu monarhiju, a ni da uspostave građanske republike i liberalnu demokratiju.

Ovo o grbovima i zastavama je možda bolna činjenica koja, ovako izrečena, može izazvati određene ili pomiješane emocije, određene negativne osjećaje u nekima, ali im želim skrenuti pažnju da to nije “nacionalni osjećaj”. Nije im povrijeđen nacionalni ponos tim što neko “pljuje” po kraljevskim oznakama.

Kraljevske oznake nemaju nikakvu vezu sa slobodnom nacijom i republikom, osim one veze koje su u svojim moždanim sinapsama napravili neuki narodi. Taj osjećaj negodovanja koji se u njima budi kada neko kritički upre prst u kraljevske simbole na republičkim oznakama je duboko utisnuti osjećaj lojalnosti kmeta vladarskoj familiji, njenom autoritetu, imenu i grbu iza kojeg se danas kriju “demokrate” i “republikanci” naših prostora. To je osjećaj koji politički prevaranti, mutikaše, šverceri i šibicari koriste kako bi vladali.

To nije ni nacionalizam, ni etnonacionalizam, to je duboko ukorijenjeni monarhizam u ovim narodima kojima su oduvijek vladali i kojima tuđi i “sopstveni vladari”, narodi kojima nikada nisu dopustili da slobodno i demokratski vladaju sobom.

 
Naprijed Kolinda , "svijetska" si, ba!
Nedjelja, 05 Siječanj 2020 19:55

thumbnail Kosovka djevojkaNaprijed Kolinda, Tvoj taldžija Vučić  što dlaku mijenja, a ćud nikada, jedva ček Tvoju nadmoćnu pobjedu, pa da navalite čejrečiti Bosnicu.

 
Niz osvrta o Bosni kao "tempiranoj bombi"
Nedjelja, 05 Siječanj 2020 14:20

 

Bosna kao bure barutaBiH je „tempirana bomba“, ali su je aktivirali inozemni akteri

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je gotovo izazvao diplomatski incident s Bosnom i Hercegovinom početkom studenog, kada je tijekom intervjua za magazin The Economist  balkansku zemlju nazvao “tempiranom bombom”, s jasnim osvrtom na problem povratka islamističkih militanata džihadista iz ratova u Siriji i Iraku.

Macronovaizjava je razljutila političare u BiH uputila, a francuski veleposlanik je od strane aktualnog člana Predsjedništva Željka Komšića i glasnogovornika Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Muhameda Jusića upozorili da je iz Bosne na Bliski istok otišlo “samo” 300 militanata, dok je iz Francuske otišlo  više od 1900.

Nasuprot njima, zadovoljan Macronovim riječima je srpski predstavnik u Predsjedništvu BiH, Milorad Dodik, koji je rekao da je u Bosni onaj tko se usudi progovoriti o problemu „džihadista“ odmah optužen da želi stvoriti podjele u zemlji. Ali ovdje imamo paradoks, jer je ono štio je rekao ranije kasnije potvrdio  predstavnika Bošnjaka u Predsjedništvu, Šefik Džaferović.

„Glavni problem Bosne i Hercegovine jesu snage koje žele podjelu Bosne i gospodin Macron to dobro zna. Dio krivnje za to leži na međunarodnoj zajednici“, rekao je Džaferović.

Iz ovog pitanja proizlaze dva zanimljiva elementa. Prije svega, jasno je da su podjele u zemlji karakteristika BiH, također na institucionalnoj razini, jer ni predstavnici Predsjedništva ne uspijevaju dijeliti zajedničku viziju oko problema islamističkih militanata državljana Bosne i Hercegovine, prenosi logično.com

Drugo, ne može se zanemariti usporedba koju je dao glasnogovornik Islamske zajednice Muhamed Jusić. Istina je da je između 300 i 350 militanata otišlo iz BiH, a više od 1900 iz Francuske, ali jednako je istina i da Bosna ima 3,5 milijuna stanovnika, dok Francuska ima 66 milijuna. Stoga je ova usporedba apsolutno neprimjerena.

SITUACIJA U BIH

“Izvještaj o terorizmu u BiH” za 2018. godinu, kojeg je objavio američki State Department, naglašava prilično problematičnu sliku Bosne i Hercegovine,  kako pravnom tako i u istražnom smislu.

Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) imala je na raspolaganju samo 25 ljudi koji su radili na istragama  vezanim za terorizam, stoga je ministarstvo sigurnosti 2017. predložilo povećanje broja na 50 ljudi. Međutim, ta odluka još nije provedena zbog sporosti u formiranju nove izvršne vlasti nakon izbora u listopadu 2018. Osim toga, u Bosni i Hercegovini, kao i u ostalim zemljama ovog područja, postoji problem loše suradnje između agencija i policijskih snaga, a sve je pogoršano trajnim etničkim napetostima.

Na pravnoj razini, usprkos činjenici da je najmanja kazna za one koji su počinili teroristička kaznena djela povećana s pet na osam godina, suci i dalje mogu smanjiti zatvorske kazne, uz sve povezane sigurnosne rizike, uzimajući u obzir i mali napredak postignut u pogledu deradikalizacije.

Međutim, čak i ako ostavimo po strani problem izrečenih kazni, zemlja se suočava s problemom islamističke radikalizacije, odnosno vehabijskom i selafijskom ideologijom rasprostranjenom u enklavama u kojima su apsolutni gospodari ljudi prepoznatljivi po karakterističnoj odjeći i dugim bradama.

Raste broj islamskih kulturnih centara, medresa i džamija koje uglavnom financiraju Saudijska Arabija i Turska

“Mi nismo u stanju graditi crkve, dok je posljednjih godina više od 70 muslimanskih centara izgrađeno samo u Sarajevu”, rekao je sarajevski nadbiskup Vinko Puljić, koji se žali na  neravnopravan odnos prema katolicima.

Ovakve primjedbe ćete čuti sa sve tri strane i svi su dijelom u pravu, a dijelom potaknuti međđuetničkim napetostima koje se najviše potiču izvana.

Ali jedno je sigurno, Bosna i Hercegovina  je postala područje snažnog utjecaja Saudijaca, uz postupni porast ulaganja Rijada koja su na kraju 2017. dosegla 22 milijuna američkih dolara, barem prema onome što je objavila Agencija za promocija stranih ulaganja u BiH.

Saudijska Arabija je ujedno i najveći kupac naoružanja iz Bosne i Hercegovine. 2018. je Rijad kupio oružja i municija za lijepih 42 milijuna dolara. Ovdje se opet mora otvoriti pitanje što  je Kraljevini Saudijskoj Arabiji oružje i municija koje ne koriste njene oružane snage, naoružane isključivo američkih oružjem. To je isto potanje kao ono koje je otvorio bivši dozapovjednik najveće rumunjske vojne baze „Otopeni“, Valentin Vasilescu, kada se zapitao kako je moguće da je Jordan destinacija 3000 tona starog oružja iz Domovinskog rata iz skladišta Hrvatske vojske, a jordanska vojska nema nijednu pušku i nijedno artiljerijsko oruđe za municiju te vrste i kalibra. Naravno, kasnije je postalo poznato da su krajnji korisnici ove isporuke bili islamistički militanti u Siriji. Iako ovdje ne govorimo o krajnjem korisniku vojne opreme, oružja municije vrijedne 42 milijuna dolara, koje je BiH 2018. izvezla u Saudijsku Arabiju, ova se priča uklapa u veći mozaik.

Tome dodajmo i turizam iz koji je samo 2019. doveo više od 40 000 Saudijaca u BiH, direktnih letova između Sarajeva i Rijada s kompanijom FlyBosnia.

Ekonomski „poticaj“ nije beznačajan za  institucionalno krhku i ekonomski ugroženu zemlju, sa stopom nezaposlenosti od 55,5% i stopom nezaposlenosti mladih od oko 48%.

Međutim, ova ulaganja imaju uvjete, a ona je da se slobodno provodi ideološki i vjerski utjecaj na lokalni islam, kako piše Leila Bičakčić iz Centra za istraživačko novinarstvo u Sarajevu.

EKONOMSKA POMOĆ U ZAMJENU ZA DOVOĐENJE „PRAVOG ISLAMA“ U BIH

Ovo je najveći problem, jer se tradicionalni hanefijski islam u BiH kontaminira vehabijsko-selafijskim radikalnim učenjem, kojeg lokalno muslimansko stanovništvo ranije nije poznavalo. O tome je prošle godine za francuski L’Express pisao Arnaud Lefebvre, koji je rekao kako je BiH postala centar saudijskog utjecaja u Europi.

„Bosna i Hercegovina ima dobre odnose sa Saudijskom Arabijom i dobiva značajnu ekonomsku pomoć. Međutim, sve veći utjecaj Saudijske Arabije u Bosni izaziva zabrinutost zbog sposobnosti Rijada da BiH pretvori u  europski laboratorij za vehabizam“, piše politički analitičar Dariusz Kalan, stručnjak za poslove srednje Europe.

“Bosna i Hercegovina slijedi liberalni islam, ali mnogi strahuju da Saudijska Arabija, uz svoju ekonomsku potporu, pokušava zamijeniti tradicionalni liberalni islam vlastitom ultrakonzervativnom vehabijskom verzijom”, rekao je Dariusz Kalan za časopis OZY.

U prošlosti se Saudijska Arabija s takvim optužbama već suočila u Aziji i Africi. Podsjetimo da su klerici koji su radikalizirali dio muslimana u Indiji i Šri lanci glavni krivci za nastajanje militantnog krila skupine National Thowheed Jama’a koja je prošle godine izvršila niz terorističkih napada u Šri lanci, nakon kojih su lokalne vlasti protjerale sve strane imame iz zemlje. Isti slučaj je u Mianmaru, gdje je skupina Harakah Al-Yakin, povezana sa Saudijskom Arabijom, 2017. provela koordinirane napade na više desetina pograničnih postaja na granici Mianmara i Bangladeša, nakon čega je uslijedila represija vojske, a račun za bezumne napade su ni krivi ni dužni platili muslimani etničke skupine Rohingya, koji su pred akcijala lokalne vojske protiv militanata Harakah Al-Yakina napustili svoje domove i pobjegli u susjedni Bangladeš, gdje i danas žive u neljudskim uvjetima. Brojni su primjeri da je saudijsku pomoć bolje ne primati, ali je situacija u BiH takva da vlasti dijela zemlje prihvaćaju i takvu „pomoć“, koja se uvjetuje dopuštenjem za širenje radikalnog islama ranije nepoznatog bosanskim muslimanima.

Prema nekim stručnjacima, Bosna i Hercegovina može biti lak plijen saudijskim vjerskim ambicijama, kako zbog slabih državnih institucija, tako i ekonomskih problema i duge povijesti stranog utjecaja.

Agencija za promociju stranih ulaganja BiH navodi kako se od 2007. godine udio u investiranju Saudijske Arabije utrostručio. Rijad je u 2017. uložio 22 milijuna dolara u BiH, što je značajna brojka za zemlju s bruto domaćim proizvodom od 20 milijardi dolara.

Saudijska Arabija je izgradila dva trgovačka centra u Sarajevu. Oba centra imaju stroga pravila i ne prodaju niti poslužuju alkohol ili svinjske proizvode. Kao što smo rekli, Saudijska Arabija je također glavni kupac bosanskog oružja.

Mnogi su u BiH zabrinuti zbog saudijske nazočnosti, uključujući lokalne muslimane. Prema studiji iz 2018. godine, 27% građana negativno gleda na ulogu Saudijske Arabije u svojoj zemlji, a samo 10% ih ima pozitivno mišljenje.

“Općepoznato da je njihov novac uvjetovan vjerskim obrazovanjem”, rekla je Leila BičakčićMeđutim, tim tvrdnjama se snažno suprotstavljaju oni koji rade u tim institucijama.

„Saudijski građani imaju sve organskiji interes. Saudijci smatraju Bosnu jeftinom, kulturno bliskom i ne previše dalekom od mora. Reći da Saudijci tijekom svog dolaska ovdje šire radikalni islam je smiješno“, kaže Harun Karčić, sarajevski istraživač i pisac, što je vjerojatno točno, ali samo ako govorimo o saudijskim turistima, koji u BiH dođu na odmor.

Strah od saudijskih vjerskih aktivnosti u Bosni također je povezan s prošlošću. U Bosni 50% stanovništva čine muslimani. U Europi samo Albanija i Kosovo imaju veći postotak. Tijekom ratova na Balkanu devedesetih je stotine, ako ne i tisuće stranih mudžahedina došlo u Bosnu boriti se protiv snaga koje su podržavale Hrvatska i Srbija. Određen broj bosanskih muslimana je otišlo na studije u Saudijsku Arabiju. Sve to sugerira da muslimani u BiH gube veze sa svojim izvornim učenjem islama, kakvog su poznavali stoljećima.

TERORIZAM

Rasprava o saudijskom utjecaju trenutno je posebno osjetljiva u BiH. Uzmimo službenu brojku i recimo da se oko 300 radikaliziranih muškaraca iz BiH pridružilo „Islamskoj državi“ u Siriji i Iraku, što je vrlo visoka stopa po glavi stanovnika u odnosu na druge narode. Sada su neki „bivši“ teroristi najavili da se žele vratiti u Bosnu.

“Nije jasno je li radikalizacija povezana sa saudijskim utjecajem. Među bosanskim muslimanima očito se dogodio konzervativan zaokret, ali to je više povezano s lošom ekonomskom situacijom i ratnim traumama, nego s Bliskim istokom”, tvrdi Jasmin Mujanović, bosanski politolog.

Većina bosanskih muslimana podržava liberalne i svjetovne tradicije. 2018. Je samo 2,5% podržalo svoje sunarodnjake koji su se otišli boriti na Bliski istok. Mnogi obični bosanski muslimani smatraju da je njihov način života potpuno oprečan razvratnom bogatstvu saudijskih turista, koje se često optužuje da prema lokalnim stanovnicima postupaju nepošteno.

Prema nekim lokalnim stručnjacima, bosanski Srbi i hrvatski nacionalisti, te srpski i hrvatski političari u BiH, mogli bi iskoristiti strahove od islamističke prijetnje da se ponovo miješaju u poslove zemlje.

“Istina je negdje između. Bosna nije europski bastion terorizma. Međutim, zemlja pati od ozbiljnih ekonomskih problema. Ako se ništa ne promijeni, akteri poput Saudijske Arabije dovoljno su ukorijenjeni i znaju kako iskoristiti situaciju”, rekao je zapadni diplomat za francuski L’Express.

Muhamed Stulanović, dekan Islamskog pedagoškog fakulteta u Bihaću, ustanove izgrađene novcem iz Saudijske Arabije i s plaketom zahvale saudijskom suverenu  Salmanu bin Abdulazizu al-Saudu, nije takvog mišljenja.

„U Bosni nema saudijskog uplitanja i mnogo kritizirani vehabizam nije ništa drugo do neprijateljska propaganda koju nad Bosancima provode Zapad i šiiti“, rekao je Muhamed Stulanović.

Kao što ste primijetili, ono što je očigledno Sultanović naziva „propagandom Zapada i šiita“, vjerojatno Teherana, koji je puno pomogao bosanskim muslimanima tijekom ’90-ih, a danas šiitske zajednice u zemlji žive i djeluju u strahu, gotovo kao prvi kršćani u katakombama Rimskog carstva. No, situacije se s vremenom razvila u tom smjeru i Iran je u BiH danas za radikalne zajednice jednak „ruskim križarima“ ili “Assadovim kafirima“, odnosno hereticima.

NE ZABORAVITE TURSKU

Saudijska Arabija nije jedina koja ima ekspanzionističke ciljeve u Bosni, jer je duga ruka Recepa Tayyipa Erdogana posebno aktivna u politici kroz bliske odnose sa strankom SDA koju je vodio Bakir Izetbegović, sin bivšeg predsjednika Alije Izetbegovića (1990.-1996.) Nije tajna da je vrh stranke blizak Muslimanskom bratstvu. Upravo je Alija Izetbegović za vrijeme sukoba omogućio ulazak u BiH zloglasne arapske jedinice “El-Mudžahid”, koju su činili veterani islamističkih snaga iz Afganistana, a drugi su bili povezani s egipatskim, tuniskim, alžirskim terorističkim skupinama, ali i Al-Qaedom. U toj se skupini posebno isticala prisutnost terorista skupine Al-Jama’a al-Islamiyya, izvorno egipatske frakcije koja se raširila po cijelom Magrebu.

Nažalost, vehabizam se ukorijenio u Bosni kao popratna pojava rata sa Srbima i Hrvatima između 1992. i 1995. tijekom rata se računa da je kroz BiH prošlo oko 3000 stranih dobrovoljaca, među kojima je bilo mnogo vehabija. Oni su u BiH kako bi pomogli muslimanima u njihovoj borbi, a islamske su države osigurale financijsku pomoć podrška putem dobrotvornih organizacija.

Svi su bili uključeni u jedinicu „El Mudžahid“, koja je bila dio 7. brigade sa sjedištem u centralnim gradovima Tuzli, Zenici i Maglaju. No uskoro strani borci i službe koje osiguravaju sredstva uvele u BiH su salafizam, točnije saudijsku verziju – vehabizam.

Prema unutarnjoj pluralizaciji muslimanske zajednice Bosne i Hercegovine u okviru sunitskog islama postoje četiri glavne islamske škole. To su hanefijski, hanbelijski, maliki i šafi’i pravci.

Većina selafija je sklono slijediti hanbelijsku islamsku školu. Ali većina bosanskih muslimana su bili suniti koji su slijedili umjerenu hanefijsku školu islama i njihov način života se brzo  sukobio s mnogo konzervativnijim svjetonazorom stranih vehabijskih boraca.

Nasir Ahmad Nasir Abdallah Al-Bahri, poznatiji kao “Abu-Jandal”, osobni predstavnik i tjelohranitelj Osame Bin Ladena četiri godine, koji se pridružio brigadi „El-Mudžahid“ u Bosni, rekao je sljedeće: „Komunistička ideologija je izbrisala sve značajke islamske religije i razumijevanja islama. Vidjeli smo neke muslimanske mladiće kako nose križ oko vrata bez da znaju što to znači, iako su pripadali muslimanskim porodicama, a neki od njih imali su arapska i muslimanska imena. Oni su bili potpuno neuki po pitanju islama. Stoga smo vidjeli da je odgovornost koju smo trebali preuzeti u Bosni bila šira i sveobuhvatnija od borbene misije, zbog koje smo i došli. Pa smo od nositelja oružja istovremeno postali  i nositelji poziva, knjige, poruke.”

Saudijska Arabija je prikupila više od 373 milijuna dolara za  “bosanski džihad”. Strani dragovoljci koji su ostali u zemlji nakon rata su postali osoblje koje je osiguravalo sredstva i upućivali su lokalne muslimane da se pridruže propovijedima vehabija.

Kasnije je problem ovih boraca riješen tako da je većini oduzeto državljanstvo i morali su napustiti zemlju, ali su u godinama dok su boravili u BiH posijali sjeme radikalnog islama.

Iako je ovo primarno ostavština Saudijske Arabije, ne zaboravimo Tursku, koja od kada je Erdogan na vlasti na BiH gleda kao područje tradicionalnog utjecaja.

Prošlog srpnja je Erdogan otputovao u Sarajevo na Summit o procesu suradnje zemalja jugoistočne Europe (SEECP), nakon što je prethodne godine organizirao mega miting u glavnom gradu BiH za predsjedničke izbore održane u Turskoj u lipnju 2018. godine.

Jasno je da Erdogan pokušava upotrijebiti sve elemente „soft powera“, čak i više od toga, što uključuje ulaganja, politiku, kulturne aktivnosti i sve to u islamsko-osmanskom umaku.

POVRATAK TERORISTA IZ SIRIJE I IRAKA

Tako dolazimo do problema povezanog sa stranim borcima iz BiH koji se vraćaju u domovinu. 20. prosinca je SIPA je dočekala grupu od 25 ljudi, sedam muškaraca, šest žena i dvanaest djece,  koji su na aerodrom u Sarajevu stigli letom iz Sirije, iz područja pod kontrolom Sjedinjenih Država i lokalnih Kurda.

Sedam osoba identificirani su kao Emir Ališić, Sead Kasupović, Miralem Berbić, Jasmin Keserović, Hamza Labidi, Armen Dželko i Muharem Dunjić. Prvih pet je odmah pritvoreno a posljednju dvojicu SIPA drži na daljnjoj istrazi. Žene i djeca su prošli niz medicinskih i psiholoških pretraga i bit će uključeni u vrlo upitni program deradikalizacije.

Prošlog studenog su izvori ministarstva sigurnosti BiH nagađali da je u kampovima u Siriji zatvoreno oko 260 njihovih državljana, te da će svi građani BiH biti vraćeni u domovinu.

Ovo je ozbiljan rizik za zemlju s obzirom na manjkavosti na području Balkana, ali i cijele Europe općenito, kada govorimo o procesu deradikalizacije i  društvene reintegracije.

Za ono što su ovi „ljudi“ činili u Siriji i Iraku, sudovi u BiH izriči vrlo malo kazne, stoga i ne čudi njihova želja za što bržim povratkom u domovinu, umjesto da čame u pustinjskim kampovima sjeverne Sirije.

Trenutno su bosanski sudovi osudili 25 osoba na ukupno 47 godina i dva mjeseca zatvora zbog odlaska u borbu u Siriju ili zbog regrutiranja militanata u zemlji. To znači da u prosjeku nisu dobili ni dvije godine zatvora za svoje zločine. Ako tome dodamo skraćenja kazne zbog dobrog ponašanja, što nije problem pretrpjeti za što brži izlazak na slobodu, svi oni su uskoro u svojim zajednicama, istim onima koje su se odrekle bosanskog hanefijskog islama da bi prigrlile selafijsko ili vehabijsko učenje, kojeg na Balkanu nije bilo za cijelo vrijeme osmanske vladavine.

Međutim, treba vidjeti hoće li institucije BiH moći upravljati povratkom stranih boraca, njihovom reintegracijom, ali i suzbijati fenomen islamističke radikalizacije koji se odvija u nekim džamijama i medresama i na internetu.To je bez pomoći i aktivne uloge mešihata i Islamske zajednice BiH nemoguća misija. Ali ovdje opet imamo problem, jer sve dok Islamska zajednica prima bilo kakvu pomoć Rijada ili Turske i Katara, dvije zemlje koje neslužbeno predstavljaju Muslimansko bratstvo u svijetu, nadati se pomoći najvećeg autoriteta u muslimanskoj zajednici BiH je iluzorno.

Dakle, težak zadatak u zemlji koju još uvijek karakteriziraju snažne međuetničke napetosti i gdje se riskira da religija postane dodatni povod za nasilnu eskalaciju.

Ukratko, možda ovaj put Macron nije sasvim u krivu kada je Bosnu definirao kao “tempiranu bombu”, iako su je aktivirali inozemni akteri.

 

(Ovaj tekst je prenesen sa portala “Poskok”)

 
Mešina priča za nedelju
Subota, 04 Siječanj 2020 11:51

 

Par na klupiNEKAKO S PROLJEĆA

Mehmed Meša Delić, Wittten, Njemačka

Nekako s proljeća, baš kada se posljednji nameti snijega počinju topiti, a proljetni povjetarac se poigrava se kosama razbrušenih dječijih glava i kada se prve latice proljetnog cvijeća počinju otvarati da bi najavili dolazak nečeg novog, vedrijeg, baš tada sam šetao sa svojim dugogodišnjim jaranom pobalom Bosne u Maglaju.

Bio je to susret poslije nekoliko mjeseci od mog odlaska iz grada. Šetnja je proticala uz priču o vremenu koje nas je dijelilo i događajima koji su se u međuvremenu desili.

Iako to i nije bio neki veliki razmak puno čega smo imali jedan drugome da kažemo, sjetimo se, ili pak otkrijemo.

Inače, prije jedne hefte, došao sam u grad. Već sam neke od jarana sreo u gradu da bi ipročaskali o prošlosti.

Iznenada k'o iz bunila jaran me upita: „Pa da li si vidio koga od naših momaka ili djevojaka od kako si doš'o u grad?“

„Da, baš na putu iz Banja Luke, kada smo se odmarali u Doboju vidio sam onog Senada koji je igrao fudbal u „FK Natronu“. Vidio sam i onu djevojku, mislim da se zove Alisa, ona sa plavim očima. Bila je sa onim mladićem što je završio „Učiteljsku školu“ u Tuzli.

 
Mešina priča za nedelju
Subota, 04 Siječanj 2020 11:51

 

Par na klupiNEKAKO S PROLJEĆA

Mehmed Meša Delić, Wittten, Njemačka

Nekako s proljeća, baš kada se posljednji nameti snijega počinju topiti, a proljetni povjetarac se poigrava se kosama razbrušenih dječijih glava i kada se prve latice proljetnog cvijeća počinju otvarati da bi najavili dolazak nečeg novog, vedrijeg, baš tada sam šetao sa svojim dugogodišnjim jaranom pobalom Bosne u Maglaju.

Bio je to susret poslije nekoliko mjeseci od mog odlaska iz grada. Šetnja je proticala uz priču o vremenu koje nas je dijelilo i događajima koji su se u međuvremenu desili.

Iako to i nije bio neki veliki razmak puno čega smo imali jedan drugome da kažemo, sjetimo se, ili pak otkrijemo.

Inače, prije jedne hefte, došao sam u grad. Već sam neke od jarana sreo u gradu da bi ipročaskali o prošlosti.

Iznenada k'o iz bunila jaran me upita: „Pa da li si vidio koga od naših momaka ili djevojaka od kako si doš'o u grad?“

„Da, baš na putu iz Banja Luke, kada smo se odmarali u Doboju vidio sam onog Senada koji je igrao fudbal u „FK Natronu“. Vidio sam i onu djevojku, mislim da se zove Alisa, ona sa plavim očima. Bila je sa onim mladićem što je završio „Učiteljsku školu“ u Tuzli.

 
Pjesma dr Omera Ibrahimagića
Petak, 03 Siječanj 2020 18:52

 

StečciDOBRI BOŠNJANI

Dr Omer Ibrahimagić, Tuzla

Zvali su ih Dobrim zbog nečeg što se moglo osjetiti bez puno riječi.

Čudili su se otkuda pa takav dobar kov, čvrst soj, odakle takvo harno jato.

Barbari su ih smatrali divljim plemenima jer nisu dali na sebe.

Ali, vrijeme mijenja dušu što se pušta...

Dobrota je postala suvišna,

od puno Dobrih su, kroz vrijeme,

postajali brojni naopaki što traže i nalaze taksirat.

Okalemljeni kako ne treba odabirali su drugu stranu,

i gdje će nego u zlo.

Ono je, otkako je dunjaluka, korov neuništiv,

prima se, gnijezdi i svija gdje ni zamisliti ne možeš.

Ma koliko dobra upilo.

Tako će biti da je, kako shvatam kad promislim, nestalo Dobrih Bošnjana.

Još ih se u pjesmama može naći, u pričama oko vatre, sasma rijetko u pogledima.

A zlo?

Ono je, poput kakve mračne šubare, odavno poklopilo dunjaluk.

Ne smiruje se.

Ko kaverna na plućima, odjednom se otvori na nemjestu.

Pa se sporo zatvara, usprkos mehlemima od dobrote.

Zato, ako danas naiđeš na Dobrog Bošnjana,

on će ti se učiniti smušen, nepripremljen za život.

Taj još nije svikao na borbu sa zvijerima skrivenim iza licemjerja.

Pitaćeš ga šta se zbilo sa cijelim narodom što se poput polena po Zemlji rasuo-

odgovora nećeš dobiti.

Umjesto toga vidjećeš izlaske Sunca,

bistre rijeke i stećke,

snažne ljude i zdravu djecu.

Omirisaćeš behar što ga miluje vjetar sa planine.

Čućeš smijeh,

tako dalek,

zaboravljen i stran.

DOBRI BOŠNJANI

Dr Omer Ibrahimagić, Tuzla

Zvali su ih Dobrim zbog nečeg što se moglo osjetiti bez puno riječi.

Čudili su se otkuda pa takav dobar kov, čvrst soj, odakle takvo harno jato.

Barbari su ih smatrali divljim plemenima jer nisu dali na sebe.

Ali, vrijeme mijenja dušu što se pušta...

Dobrota je postala suvišna,

od puno Dobrih su, kroz vrijeme,

postajali brojni naopaki što traže i nalaze taksirat.

Okalemljeni kako ne treba odabirali su drugu stranu,

i gdje će nego u zlo.

Ono je, otkako je dunjaluka, korov neuništiv,

prima se, gnijezdi i svija gdje ni zamisliti ne možeš.

Ma koliko dobra upilo.

Tako će biti da je, kako shvatam kad promislim, nestalo Dobrih Bošnjana.

Još ih se u pjesmama može naći, u pričama oko vatre, sasma rijetko u pogledima.

A zlo?

Ono je, poput kakve mračne šubare, odavno poklopilo dunjaluk.

Ne smiruje se.

Ko kaverna na plućima, odjednom se otvori na nemjestu.

Pa se sporo zatvara, usprkos mehlemima od dobrote.

Zato, ako danas naiđeš na Dobrog Bošnjana,

on će ti se učiniti smušen, nepripremljen za život.

Taj još nije svikao na borbu sa zvijerima skrivenim iza licemjerja.

Pitaćeš ga šta se zbilo sa cijelim narodom što se poput polena po Zemlji rasuo-

odgovora nećeš dobiti.

Umjesto toga vidjećeš izlaske Sunca,

bistre rijeke i stećke,

snažne ljude i zdravu djecu.

Omirisaćeš behar što ga miluje vjetar sa planine.

Čućeš smijeh,

tako dalek,

zaboravljen i stran.


 
Iz pouzdanog izvora u Zürichu
Petak, 03 Siječanj 2020 16:16

 

KOsovoBlizu  je totalno r(j)ešenje kosovskog pitanja

Izgleda da je pomolu izgledno rješenje Kosovskog problema, a srpska Pandorina kutija po svoj prilici seli u Posavinu.

Prema podacima državne agencije za statistiku Kosova, krajem 2018. godine Kosovo je imalo 1,793.000 stanovnika, prirast stanovništva je pozitivan i iznosi 0.64% (podaci iz Demographics of Kosovo (2016) . Retrieved 29 August 2017.)

Procenat smrtnosti je 7 umrlih na 1.000 stanovnika, dok je procena prirasta , novorođenih 17.09 na1.00 stanovnika,. (podaci iz Demographics of Kosovo (2016) . Retrieved 29 August 2017.)

Na Albance otpada 92% od ukupnog broja stanovništva, 4% otpada na Srbe, dok preostalih 4% otpada na druge manjine: Bošnjake, Turke, Gorane, itd.

Kosovo je međunarodno priznata država, koju je do sada priznalo 112 država, na čelu sa još za sada "glavnim gazdom"USA, te Njemačkom, Velikom Britanijom, Francuskom, itd. Međutim Srbija, ne odustaje i na sve moguće načine zagorčava faktički nezavisnom Kosovu put ka daljim priznanjima i pristupanjima međunarodno releventnim organizacijama, kao na primjer Interpolu, UNICEF-u, a da se ne govori o “stolici” Kosova u UN. Akcije Srbije imaju za posljedice veoma konkretne reakcija Kosova, kao što je drastično povečanje carinskih stopa na sve robe iz Srbije, ali i robe iz BiH, jer BiH, nekakva formalno bajagi samostalna i “nezavisna” država ne može priznati Kosovo, jer ima stalni veto na to iz “republike genocidne”.

Međutim, Albanci se jako dobro “hrvaju” sa Srbijom i Vučićem, a Srbi su politički “stjerani u ćošak” i džabe dalje “pišaju uz v(j)etar, svi, pa i mnogi razumni ljudi iz tog skoro potpuno psihički otrovanog i mozga izapranog kolektiviteta vide da je ideja “Velike Srbije” na koljenima, pogotovo nakon odlučnog poteza “mudage” Mila Đukanovića, koji se definitivno obračunava sa Srpskom pravoslavnom crkvom u Crnoj Gori, crkvom koja je u stvarnosti nositelj velikosrpske politike koja se mnogim obila o glavu, a u konačnici će se kao “boomerang” obiti Srbiji.

S druge strane, albanska emigracija sa Kosova iz Albanije, kontrira velikolbanskim idejama koje podrazumijevaju ujedinjenje Kosova sa Albanijom, doduše na duži rok, ali sve to ovisno o politici Amerike, glavnih evropskih “igrača”NATO - pakta u igrama oko takozvnog “ostatka “ Balkana. Srbija je skoro kompletno opkoljena susjedima koji su ili u NATO-u, ili koji će se uskoro “tuspasiti”, odnosno “učlaniti”.

Iz pouzdanih izvora iz Zürich – utemeljen je fond u koji će u prvoj fazi biti akumulirano najmanje 4-50 milijardi eura, a “target” je financijska masa od majmanje 100 – 400 milijardi eura. Iz tog fonda koji albanska emigracija naziva “Fond Prizrenske Lige” finansirali bi se najprije etničko “čišćenje” Srba iz Preševske doline, koju bi onda referendumski pripojili Kosovu, a nakon pada Preševske doline ide plansko “čišćenje” sa područja Kosova, s ciljem da se na Kosovu najprije stvore potpuno čista velika područja naseljena Albancima,  onda se čisti dalje.

Kad je neko postavio pitanje gdje će sa Srbima iz Preševske doline i Kosova, gospodin doktor Fatmir Ademaj je rekao da je “Fond Prizrenske Lige” u intenzivnim pregovorima sa utjecajnim glavama iz Republike Srpske, da se tim Srbima sa Kosova i iz Preševske doline, kojim će pošteno biti plaćene njihova imanja i kuće, Republici Srpskoj će biti isplaćena sva imanja napuštene u perioda 1991-1995, a na koja će se planski, humano i organizirano naseliti Srbe sa Kosova i Preševske doline u pustu Posavinu. Tako bi se stvorila potpuna kontre-teža Bošnjacima, odnosno muslimanima u Bosni i Hercegovini. Vođstvu RS-a je jasno da Bakir Izetbegović bez skrivanja naseljava Fedederaciju Arapima iz Saudijske Arabije i Emirata. Kad SDA koncentrira muslimane s Bliskog Istoka u BiH, mogu i oni u RS naseljavati braću Srbe i spasiti ih od muke na Kosovu. Vođstvu RS-a planira najviše Srba sa Kosova naseliti oko Brčkog i u distriktu oko Brčkog s ciljem ojačanja, odnosno “podebljanja” uskog područja na kojem im je u prošlom raku mnogo muke zadao preuzak koridor na putu prema Srbiji.

U drugoj fazi “Fond Prizrenske Lige” kani platiti iseljavanje Srba iz Raške i iz Crne Gore, i tako bi mulimani bili skoncentrirani u Raškoj, a tako bi i Crna Gora bi bila “Serb-free.

Tada bi Republika Srpska mogla organizirati referendum, baš kao Katalonci u Španiji, te se odvojiti iz BiH , ostaviti muslimane da se glože sa tamnošnjim preostalim Hrvatima koji Hrvatima iz Hrvatske služe samo da tamo u Zagrebu odlučuju koji će poglavar sjediti na Pantovščaku. Oni samo čekaju da Hrvatska uće u Šengensku zonu, pa da se presele prvo u Hrvatsku, pa onda odsele u Njemačku.

Mogu se Srbi otimati, koliko god hoće , ali ne smiju zaboraviti da u današnje vrijeme najglasnije govore brojevi, odnosno ponuđene cifre. Svjesni su da je Kosovo prodato, pa zbog čega da se oni “kur.e” i glumataju srbo-patriote. Kad dođu kuferi kešovine iz Švice i cijelog svijeta imaju samo da pružaju ruke da utvrde pazare i potpisuju kupo-prodajne ugovore, pa ćemo konačno svi vidjeti je li “Kosovo najskuplja srpska reč?” kako bubnu akademik Matija Bečković.

 
Novogodišnja čestitka
Četvrtak, 02 Siječanj 2020 09:08

 

Nova godinaSvim posjetiteljima i svim suradnicima, mnogo zdravlja, sreće, te uspjeha u životu i radu u Novoj 2020-toj Godini, želi

“Bošnjačko oko”

 
Sjećanje na rodni grad
Srijeda, 01 Siječanj 2020 14:47

 

Begova u nociSjećanje na ćuka iz krošnje džamijskog jablana

Nadan Filipović

Uz Begovu, svjedoka bezvrijednosti vremena, smir duboke noći

očima mazim okrajak njenog odlaska,

okrajak noći što lijeno plazi ka išaretu novog' dana.

U dušu mi kaleidoskop šaptanja izbledjelih sjena,

A šapatima tercira romor džamijskog šadrvana

Podignut je poklopac na sehari uvehlih uspomena

Povremeno me na tren uzbizuhuri sa visokog jablana huk,

To se u predzorje oglasi u krošnji skriven stari džamijski ćuk

Opominje starac starca da je za  "bešu" vrijeme

Da! Shvatio sam ga, valja mi konačno kući poć',

Krenuh korakom da ostavim ovu čudnu noć.

Stvarno za rastanak od noći doš'o je vakat

Za kojom neću žalit', nit' za njom njom, ne daj Bože, plakat'.

Zastadoh, na malo, da sa svjedoka rahatluka prolaznosti, sa vječne česme

srknem makar šaku davno halaljenih hladnih suza bega Husrev-bega,

I taman da krenem,

A neka me sila uz tu česmu sveza,

K'o da mi se stope sa kaldrmom stope,

Pa stojim u čekanju išareta jutra,

I onda se k'o odčaran polahko pokrenuh

Maloprije bijah jučer, a sada sam sutra.

 
O Raletu - banjalučkom monstrumu i Dodikovoj "plejadi"
Ponedjeljak, 30 Prosinac 2019 18:34

 

imagesGdje li se krije “doktor” Radoslav Vukić, poznatiji po nadimku Rale –monstrum?

Nadan Filipović

(na slici je Laktašenko Dodo, sa doktoricom Ljiljom Zelen Karadžić i  robijaševom kćerkom Sonjom, na otvaranju Studentskog doma na Palama)

Milorad Dodik je u više navrata izjavljivao da su „Mladić i Karadžić ljudi koji su u jednom istorijskom trenutku bili na čelu pokreta koji se borio za slobodu, pre svega, srpskog naroda i u tom pogledu srpski narod će u budućnosti morati i Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću i plejadi mnogih da oda određeno priznanje i da se oduži na pristojan način za njihov doprinos“, bilo je jasno da se, u stvari, negira genocid nad bošnjačkim narodom. Isti Dodik je odmah u narednoj rečenici to potvrdio: „Da li su oni prekršili međunarodno pravo i da li su počinili zločine to tek treba da utvrdi sud, mada smo imali brojne situacije gde smo se uverili da sud radi veoma selektivno. Ne može se verovati odlukama suda koji očigledne zločine nad Srbima nikada nije procesuirao ili osudio ili koji Antu Gotovinu prvostepenom presudom osudi na višegodišnju kaznu zatvora, a samo nekoliko meseci nakon toga, uz očigledno lobiranje i značajnu podršku hrvatske države, oslobodi te kazne. U pravdu te vrste apsolutno se ne može verovati“. Za razliku od Dodika, e-novine veruju u pravdu; verujemo da se zločini i masakri ne smeju zaboraviti – baš zato, čitaocima ćemo predstavljati filmove o genocidu nad Bošnjacima, da u ovim još uvek turbulentnim vremenima od zaborava otrgnemo ono što se pokušava sakriti, slagati ili demantovati. Zločincima se nikad ne sme oprostiti!

Milorad Dodik, aktuelni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ne samo da gura ispred sebe svoje “stado, odnosno “srpski narod”, a kako god se ta njegova izjava pročita, jasno se vidi da je mislio na cijeli srpski narod, odnosno na sve srbe u Srbiji, na Srbe u “repubilici genocidnoj”, Srbe u Federaciji BiH, Srbe na Kosovu, Srbe u Crnoj Gori, sve Srbe u emigraciji, dakle podrazumijeva se na sve Srbe, koji se osjećaju pripadnicima svesrpskog kolektiviteta, bilo gdje da se nalaze. Koliko sam shvatio Milorad Dodik tvrdi da će srpski narod u budućnosti morati i Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću i plejadi mnogih da oda određeno priznanje i da se oduži na pristojan način za njihov doprinos“,kome će pored za genocida presuđenih Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, svi Srbi, ma “gde “u budućnosti morati odati određeno priznanje i odužiti se na pristojan način za njihov doprinos“,nisam shvatio kakav doprinos i čemu? Ako je to priznanje i težnja da se srpski narod oduži Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću i plejadi mnogih za genocid (“holokaust “ nad Bošnjacima”, za masovne zločine, masovna silovanja djevojčica, djevojaka, žena, pa čak i muškaraca, spaljivanja živih ljudi, na otimačini i uništavanju sedam stotina džamija, stotina mezarja, za protjerivanje stotina i stotina hiljada Bošnjaka sa njihovih djedovina u Bosni, za osnivanje Manjače i drugih koncentracionih logor smrti utemeljenih pedesetak godina nakon oslobođenja Aušvica.

Hajde, neko bi mogao i shvatiti to Laktašenkovo zakašnjelo “uvlačenje “ u zadnji dio debelog crijeva, svom tati i strike, Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću, dvojcu krvoloka koji će “pregriješne “ duše ispustiti u nekim evropskim robijašnicama. Eto na Palama je ime studentskom domu Dodik “kumovao” ime Studentski dom “Dr Radovan Karadžić”. To je za mene ko pojedinca, isto kao kad bi neko u Tela Avivu svečano otvorio studentski dom sa imenom “Doktor Alfred Ernst Rosenberg”, baš apsolutno identično.

Ne sugerira Laktašenko da će srpski narod će ubudućnosti morati odati određeno priznanje i odužiti se na pristojan način za njihov doprinos samo krvolocima Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću već i plejadi mnogih.. Neko neukiji bi se možda mogao samoupitati: “Hej raja, šta li je to gojenom Dodik-paši ta naka PLEJADA? Za one manje ili slabije obaviještene, plejada je grupa od 7 slavnih ljudi (književnika, filozofa i dr.), nazvana po 7 Atlantovih kćeri (Plejade); naročito: 7 tragičnih pjesnika koji su se, u III vijeku prije n. e., javili u Aleksandriji za vrijeme Ptolomeja filozofa; grupa od 7 francuskih pjesnika, u XVI vijeku, koja je radila od vođstvom Ronsara i Di Belea, i težila da uvede u pjesništvo antički duh i antičke oblike; a danas se pod plejadom podrazumijeva : grupu najboljih ljudi u nekoj struci ili u nekom pokretu, političkoj partiji ili stranci.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search