LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
Koje li to hairlije “dilaju” australijske kurbane u Bosnu????
Srijeda, 07 Kolovoz 2019 13:31

 

Kurbani - VogoscaU TOKU AKCIJA UPLATE KURBANA MDD “MERHAMET”

Irma Bisić

 

Muslimansko dobrotvorno društvo „Merhamet“ i ove godine provodi akciju pod nazivom “Bosanski kurban” i „ Australijski kurban.“ Donacije za nabavku domaćih kurbana mogu se priložiti u svim regionalnim i osnovnim odborima „Merhameta“ kao i u sjedištu društva u Sarajevu. I ove godine, kurbansko meso iz Australije namijenjeno je izbjeglicama iz Sirije u kampovima na tursko-sirijskoj granici.

Sekretar osnovnog društva Merhamet Vogošća, Hasan Šabić rekao je da je cilj ove akcije obezbijediti meso za korisnike javnih kuhinja „Merhameta“ i migrante, istovremeno pomagati poljoprivredne proizvođače i povratnike, nezaposlene demobilisane borce, brojna udruženja i socijalne ustanove, kao i socijalno ugrožene građane.

Za „Bosanski  kurban“  potrebno je izdvojiti 350 KM, a za „Australijski kurban“  cijena je 270 KM. Akcija traje do 10.augusta 2019.godine. Ove vrijedne donacije HO „Merhamet“ obezbjeđuje i prikuplja zahvaljujući solidarnosti građana Bosne i Hercegovine koji godinama ukazuju povjerenje, te doniraju kurbane.

Za sve dodatne informacije i uplate možete izvršiti lično na adresi P.O. Zvijezda br. 38 Vogošća.

(Ovaj tekst je prenesen sa sajta Radio Televizija Vogošća, od 26.7.2019, zahvaljem se gospodinu Sabitu Spahiću koji je u svom komentaru poslao link na uvid. Hvala Sabite!)

 
Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu
Utorak, 06 Kolovoz 2019 08:47

 

Vuk Draskovic“Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu?!” – analiza jedne neistine (15)

Nadan Filipović

“Bardak ide na fiskiju dok se ne razbije” - međunarodno javno mijenje i jevrejske organizacije u svijetu prokužile su laži koje lansira politička Srbija

(na fotografiji: Vuk Drašković - srpski Tramp: Prvi sam proglasio Jerusalim za glavni grad Izraela, Borba, Beograd, 8.12.2017)

Apel Židovske zajednice Republike Hrvatske doveo je do toga da su se mnogi prominentni Jevreji i jevrejske organizacije u cijelom svijetu pridružili osudi srpskih zločina koje su u to doba činili Srbi po Hrvatskoj i već uveliko, i još više, u Bosni i Hercegovini, ocjenjujući srpske agresivne akte kao ratne zločine i zločine protiv humanosti. Veoma oštra reakcija velikog broja američkih Jevreja, kao i jevrejskih organizacija objavljena je na naslovnoj stranici Jerusalem Posta, 6. augusta 1992. godine, autora Allison Kaplana i Toma Tugenda sa naslovom “US Jews Call for Action against Serb Atrocities” (Američki Jevreji pozivaju na akciju za zaustavljanje srpskih zločina).

U tom članku mnoge poznate američke jevrejske organizacije i mnoštvo uvaženih pojedinaca, takođe američkih Jevreja, upoređuju srpske zločine sa zločinima Nijemaca u toku provođenja Holokausta u Drugom svjetskom ratu, te pozivaju cijelu međunarodnu zajednicu, a posebno Ameriku, da se odmah zaustave srpska zvjerstva.

Jedan od največih jevrejskih autoriteta Abraham Foxman, nacionalni direktor organizacije “Anti-Defamation League of B'nai B'irth” tada je rekao: ”Jevreji posebno moraju imati historijski imperativ i zadatak da ne šute kada vide na djelu srpska etnička čišćenja, stočne vagone pune nesretnih ljudi nesrba sa okupiranih područja, izdvajanja muškaraca nesrba od žena i djece, koncentracione logore za nesrbe, jer te riječi izazivaju najstrašnije uspomene i šalju signale jeze u kičmu svakog Jevreja”.

S druge strane, dvadesetak dana nakon objavljivanja spomenutog članka ADL (Anti-Defamation League), članovi American Jewish Congress i American Jewish Committee su sponzorirali jedan veliki oglas koji je publiciran u New York Timesu, a bio je naslovljen na sve svjetske političke lidere, sa naslovom “Stop the Death Camps!”. U tom se oglasu kaže: “Mi moramo reči jasno reči da ćemo učiniti svaki neophodni korak, uključujući i zagovaranje upotrebe sile, da zaustavimo ovo ludilo i krvoproliće”.

U isto vrijeme preko 20 jevrejskih organizacija organizovalo je protestni skup na Manhattan-u tražeći vojnu intervenciju zbog agresije i svakodnevnih krvoprolića koja su Srbi po Bosni uveliko činili.

 
Bošnjaci Australije - ko nam ovo radi???? Užas jedan!!!
Nedjelja, 04 Kolovoz 2019 15:58

 

MerhametSaopćenje za javnost – Dobrotvorno Društvo Merhamet, Australija

Već dugi niz godina Dobrotvorno Društvo Merhamet Australije veoma je uspješno i potpuno transparentno organiziralo i provodilo akcije kurbana. Te aktivnosti su provođene u suradnji sa Merhametom Bosne i Hercegovine, ali, naglašavam, da je Dobrotvorno Društvo Merhamet Australije uvijek bilo nositelj akcije.

Nekad, ne tako davno, korisnici usluga Dobrotvornog Društva Merhameta Australije imali su mogućnost slanja jedne trećine kurbana na željeno ime i adresu u Bosni i Hercegovini, ali je ta mogućnost u zadnjih nekoliko godina ukinuta, ali, ističem, ne našom željom ili odlukom, tako da su kurbani što su uplaćeni preko Dobrotvornog Društva Merhamet Australija bili upućivani na krizna područja, a najviše za potrebe izbjeglica iz Sirije, kojih samo u Turskoj, ima preko dva miliona.

S naše strane su učinjeni ogromni napori kako bi se i ove, 2019. godine, pokrenula i realizirala akcija kurbana, ali uslijed nemogućnosti iznalaženja povoljne cijene kurbana ovogodišnja akcija, nažalost, nije ostvarena.

U ime Dobrotvornog Društva Merhamet Australije decidirano izjavljujem da Dobrotvorno Društvo Merhamet Australije ove godine nema apsolutno nikakvog učešća u organizaciji akcije “Kuban 2019”.

Međutim, u Bosni i Hercegovini se odvija akcija kurbana i širom Bosne i Hercegovine kruže reklamni materijali na kojima stoji “Australijski KURBAN 2019 - Akciju provodi Merhamet Australije”, mada mi, ovdje u Australiji, pojma nemamo o kakvoj akciji je riječ i ko je nositelj akcije, jer Dobrotvorno Društvo Mrhamet Australije definitivno ne učestvuje, a kamo li da vodi bilo kakvu akciju kurbana 2019.

Do danas nije stiglo nikakvo objašnjenje iz Sarajeva, mada smo, u više navrata, pokušavali kontaktirati institucije u Sarajevu, ali vidimo da je sve bilo uzalud. Kao da smo se obraćali gluhom i nijemom.

Molimo vas da objavite ovu našu izjavu kojom se striktno ograđujemo od bilo kakvih, eventualnih posljedica činjenja ili nečinjenja osoba koje se na nekorektan, da ne kažem na nepošten način, protuzakonito koriste imenom Dobrotvornog Društva Merhamet Australija u toj njihovoj akciji “Australijski KURBAN 2019 - Akciju provodi Merhamet Australije”, s kojom mi NEMAMO APSOLUTNO NIKAKVE VEZE.

S poštovanjem,
Senad Voloder
Predsjednik Dobrotvornog Društva Merhamet Australija

 
Kud plovi ovaj brod, kod odže odnosi….?
Petak, 02 Kolovoz 2019 10:36

 

Hodze-pravaŠverc instant (h)odža iz Srbije, zajedno sa imigrantima

Ime i prezime autora ove interesantne v(ij)esti poznati su uredniku OKA

Povodom najnovije vijesti iz AVAZ-a o krijumčarenju kurbana iz Srbije u Bosnu dobili smo i dodatne informacije o jednom drugom obliku šverca, odnosno krijumčarenju (h)odža iz Srbije u Bosnu, ali i dalje, u dijasporu. Radi se o grupama (h)odža koji su ekspresno stekli “diplome” fantomskog Fakulteta islamskih nauka u Beogradu koji ima nekakvim Istureno od(j)elenje u Novom Pazaru – Sandžak, Srbija. Prema tvrdnjama ovog dobro informiranog gospodina Islamska zajednica Srbije je za otpremanje svojih islamskih “misionara” unajmila riječni brod koji redovno plovi na relaciji Bačevci – Fakovići. Ime broda je veoma indikativno – “On-line hodže express”.

Kako nam je srbijanski, veoma informisani dopisnik rekao, prvo policija dovede grupu imigranata koji su imali dovoljno financijskih sredstava da plate vožnju brodom za prelaz maltene formalne granice između Srbije i Bosne, odnosno, preciznije rečeno, nepostojeće granice između Srbije i Dodikovog pašaluka. Njih srbijanska policija nakon detaljnog prekopavanja ostavi da čekaju pred mlekarom i prodavnicom Spasojević. Tu, dakle na prelaz Drine čekaju imigranti koje Islamska zajednica Srbije iz, kako kažu, humanitarnih razloga, prebacuje sa terete Srbije, na teret Bosne. Ko ima para kupi u prodavnici burek i jogurt. I čekaju.

Grupa sa odžama se skupi ispred crkve svetog proroka Ilije u Bačevcima. Odže imaju svoga vođu puta i obezbijeđen najkomforniji brodski prevoz preko Drine. Naš srbijanski dopisnik je porazgovarao sa jednim mladim diplomiranim odžom.

-Selam efendija!

-Alejkum selam bre čoveče.

-Smem li priupitati je li se to spremate za putovanje Drinom?

-Da bre! A što bre pitaš?

-Pa je li vas strah, bre?

-Ne bre! Svaki od nas ispod odžinskog kaftana imamo šlauf za spasavanje. Napuhan!

-Joj bre, a ja mislio da sve ove odže imaju goleme drobove, a ono šlaufovi za spasavanje pripremljeni. Imaju li crni imigranti šlaufove?

-Jok bre! Samo mi. Odže. Nama je naša Islamska zajednica Srbije zbog naše bezbednosti i sigurnosti kupila nove šlaufove, a dala je šlaufove na revers, da kad pređemo u Bosnu i krenemo dalje, vratimo šlaufove za drugu turu koja će sutra doći da pređe Drinu.

-Je li imigranata?

-Ma ne bre! Za novu turu odža koji su se zaputili za poslom u Bosnu i šire po svetu.

 
Nije im malo što krijumčare lažne hodže iz Srbije, već švercuju i kurbane
Četvrtak, 01 Kolovoz 2019 08:41

 

Kurbani na graniciKrijumčare kurbane na granici sa Srbijom?!

E. Skokić

Uoči velikog muslimanskog blagdana Kurban-bajrama pojačan je inspekcijski nadzor u većem dijelu Federacije BiH kako bi se spriječila zloupotreba životinja koje nisu bile podvrgnute obaveznim mjerama zdravstvene zaštite.

Usred dana moguće je vidjeti kako s jedne na drugu stranu Drine, odnosno iz Srbije u BiH, prebacuju cijela stada ovaca, rekao očevidac krijumčarenja životinja

Veterinarske inspekcije već u prvim danima pojačanog nadzora oduzele su 34 ovce, kod kojih je, nakon obavljenog pregleda, u dva slučaja ustanovljena bruceloza.

Pojava bruceloze

Zaražene životinje su eutanazirane i neškodljivo uklonjene. Iz istog razloga uklonjeno je i 12 goveda pozitivnih na brucelozu.

Inspektori će kontinuirano nastaviti s radom na terenu, ali u rješavanje ovog problema morat će se uključiti i drugi državni organi, prije svih Granična policija BiH, jer je, prema našim saznanjima, posljednjih dana intenzivirano krijumčarenje životinja preko rijeke Drine u rejonu Skelana.

- To je svakodnevica. Usred dana moguće je vidjeti kako s jedne na drugu stranu Drine, odnosno iz Srbije u BiH, prebacuju cijela stada ovaca. Nikoga nismo vidjeli da je intervenirao – rekao nam je očevidac krijumčarenja životinja preko rijeke Drine.

Bez pregleda

Inspektori bi trebali obaviti kontrolu svih grla koji na legalan ili nelegalan način uđu u BiH, ali se prokrijumčarena stoka nepoznatim putevima odvodi i isporučuje krajnjim korisnicima bez ikakvih pregleda.

Glavni veterinarski inspektor u Kantonu Sarajevo Selmir Velić apelirao je na građane, pogotovo vjernike koji kupuju kurbane, da ne kupuju ovce za koje nema odgovarajuće potvrde nadležnih veterinarskih stanica, kao jedinog dokumenta kojim se potvrđuje zdravstveni status životinja.

Kontrolirano 85 farmi u Sarajevu 

U Kantonu Sarajevo ovih dana kontrolirano je 85 farmi i 51 vozilo u kojem su prevožene životinje, dok preciznijih podataka o drugim dijelovima FBiH i inspekcijskim kontrolama trenutno nema.

- Potvrda važi deset dana od dana izdavanja, odnosno od dana produženja valjanosti. Zbog visokih temperatura potrebno je osigurati i odgovarajuće uvjete u pogledu temperature, higijenske manipulacije životinjama i mesom nakon klanja, kao i hlađenje tokom čuvanja i prijevoza kurbanskog mesa – upozorio je Velić.

(Ovaj tekst je prenesen iz Avaz-a, od 29.07.2019)

 
Ovaj osvrt je bolji od mnogih hodžinskih hutbi
Srijeda, 31 Srpanj 2019 13:15

 

Safet efendijaProzorom češće prosviraju vatrogasci nego svadbene povorke

 

Safet efendija Pozder, Prozor

S nekih od mektepskih punktova svojevremeno je trebao autobus da ih poveze do osnovne škole, a danas se djeca ondje mogu nabrojati na prste jedne ruke. Imam nekoliko mekteba koje pohađa svega po jedno dijete. Oni će se ugasiti ili ove ili, u najboljoj varijanti, iduće godine, jer će i to jedno dijete babo odvesti u Njemačku ili u Mostar

Krajem februara, baš nekako kad “pukne” prvo džemre, uvijek se, već godinama, nađem pred istim starim zadatkom – pisanjem godišnjeg izvještaja. To bi, zapravo, trebao biti nekakav osvrt na minulu godinu, s određenim brojčanim pokazateljima i paralelama u odnosu na minule godine, čime bi se trebala dobiti jasnija slika trenutnog stanja, odnosno odgovor na pitanje koje se, narodnim žargonom, iskazuje riječima “gdje smo i u koja doba”.

Činjenica je da se izvještaji u određenoj mjeri “šminkaju” i dotjeruju kako bi sve poprimilo ljepšu i vedriju, ili barem službeniju notu. Činjenica je i to da ima ona koja kaže: “Grdnu insanu ni fabrika šminke ne pomaže.” U ovom slučaju, istina je negdje između: nit’ je insan dibidus grdan da se u njega ne da gledati, nit’ će ga šminka, koliko god da je se stavi, proljepšati.

Imam pred sobom sve svoje ranije izvještaje – njih ukupno šesnaest. Razlikuju se. Itekako. Rekao bih, i po količini šminke, ali i po faktičkom stanju u datom trenutku. Upiti na koje je potrebno odgovoriti i teme na koje se traže kraći elaborati, razumljivo, manje-više su isti: infrastruktura, mekteb, rad sa ženskom populacijom i omladinom, aktivnosti i problematika na terenu…

Ima tu momenata koje je teško objasniti, pa i razumjeti, ali su takvi kakvi jesu. Primjerice, u odnosu na prijeratno vrijeme, u konkretnom slučaju, broj Bošnjaka dvostruko je manji, a paralelno s tim, broj džamija skoro je dva puta veći. Da se razumijemo, nisu to sve novoizgrađene džamije, premda ima i takvih nekoliko. Prije su u pitanju mesdžidi ili, kako se ovdje voli reći, mejtefi, koji su usput dobili i munare i stekli status džamija. Jasno, u određenim momentima iskoristio se polet i volja našeg čovjeka, džematlije, svejedno da li je ovdje ili negdje u bijelom svijetu, da i njegovo rodno mjesto ukrasi džamija. Tačnije, poklopio se čitav niz faktora koji su rezultirali time da danas gotovo svako mjesto ima džamiju, a to praktično, u mom slučaju, znači da ima džemata koji u svom sastavu imaju po nekoliko džamija. I koliko god ga bilo teško izreći, i koliko god se ono moglo pogrešno razumjeti, u zraku titra pitanje: Je li se planski gradilo? Da, reći ćemo, neka džamija, svaka ima svoj hak, svoju nafaku i klanjače, koliko god ih bilo, i to je jednostavno tako. Ipak, svaka ima i svoje potrebe kojima se redovito valja udovoljavati. Za svaku treba plaćati komunalije i povremene popravke i osvježenja. Međutim, pitanje dobija na značaju tek kada se uzme u obzir brojčano stanje ljudi na terenu.

DAJ BOŽE DA SE IKO VRATI

Već sam rekao da nas je, u slučaju sredine u kojoj djelujem, agresija brojčano prepolovila. Uzmu li se u obzir aktuelni trendovi odlazaka i iseljavanja, prijeti ozbiljna opasnost da se i ta preostala polovina dodatno usitni, da ne kažem nanovo prepolovi, i to kroz relativno kratko vrijeme. Da, migracija stanovništva sasvim je normalan društveni proces i, da, ljudi su se, posebno mladi, uvijek selili onamo gdje misle da im je bolje. I prije se autobusima kupilo i išlo za Njemačku. No, prije su to bili pojedinci ili tek nosioci domaćinstava koji su se poslije vraćali i ovdje radili i gradili. Danas idu čitava domaćinstva i samo Bog zna hoće li se vraćati. Sudeći po njihovim reakcijama i planovima – daj Bože!

 
Croatian shit cleaners in Afghanistan
Utorak, 30 Srpanj 2019 11:23

 

Josip BriskoHRVATSKA ULOGA U AFGANISTANU: Čišćenje nagomilanih američkih govana

Nalazimo li ikakav viši društveni smisao iza pogibije hrvatskog vojnika Josipa Briškog u Afganistanu prošli tjedan, ili je riječ isključivo o jednoj obiteljskoj tragediji? O tragediji jedne obitelji, dakle, svakako i prijatelja te kolega poginulog. Otprilike bi se baš na to pitanje, naime, dalo svesti ono što je o čitavom slučaju javno napisano i rečeno u Hrvatskoj ovih dana. Pa, da vidimo kako je sve na njega odgovarano.

Pobornici opravdanosti navedene žrtve naglašavaju da je riječ o pravedničkoj misiji koalicije međunarodnih snaga koje afirmiraju demokraciju i sigurnost u toj zemlji. Jutarnji list tako 25. srpnja donosi naslovnicu s jednom istaknutom riječju: „Heroj“. Rezon se po tome očito već podrazumijeva. Index uto objavljuje članak jednog komentatora, s naslovom „Hvala ti Josipe, počivao u miru. Bio si častan vojnik na časnoj misiji“. Bez obzira na uredničke zareze i prepozicije, autor elanom odlikaša polemizira sa svima koji propituju ekskluzivni humanistički karakter angažmana hrvatske vojske na Srednjem Istoku. Talibane naziva „iskonskim zlom“, ali sam iskon njihova uspona nipošto ne locira politički ni historijski. Ne čini to ni drugi autor na istom portalu, člankom „Tko i što su talibani?“ Jutarnji list za to vrijeme salijeće obitelj poginulog vojnika, prepričavajući njihova sjećanja: „Zadirkivali su ga što je malo pustio bradu, a on je u šali odgovarao da je to učinio kako bi bio sličniji 'onima'“. Citira se zatim jedna rođakinja: „Onoj zvjeradi koja ga je na kraju ovako okrutno ubila“. Posljednja rečenica na portalu tog medija ubrzo naoko netragom iščezava. Ustvari ipak ostaje trag, eno ga i dalje u osvrtima čitatelja ispod članka, kao i u arhiviranom štampanom izdanju. 

Kulturološka, etnografska površnost u vezi s bradom ostaje, mada više nije jasno na koje se njih točno misli pod „onima“. Ili, u najmanju ruku, što je pod time mislio Josip Briški, a što i kako danas interpretiraju njegovi najbliži. Nemamo pojma, niti ćemo ikad saznati, jesu li posrijedi talibani ili svi muškarci u Afganistanu koji se, inače, također u većini slučajeva ne briju. 

Razlika između unesrećene rodbine i svih drugih koji se ovih dana javno izjašnjavaju o tome, međutim, velika je i presudna. Oni koji to čine s pozicije političara ili opinion makera u velikim medijima, ne ispraćaju svoje ukućane trbuhom za kruhom u Afganistan. Ovi potonji nemaju pak toliko uvida u realne odnose koji u svijetu – uključivo s Hrvatskom – vladaju oko te zemlje. Ne radi se o lijenosti ili nezainteresiranosti, nego o razlici u klasnim pozicijama i preokupacijama. Primarno će zato naše ubogo topovsko meso, građa za krležijansku piramidu mrtvih domobrana, na koncu i kroz usta svojih obitelji spremno reproducirati sve im servirane podvale i predrasude.

 
Mešina priča
Ponedjeljak, 29 Srpanj 2019 18:52

 

StazaStaza

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

Život u tuđini, mansardna izbjeglička, mali “golubinjak” s jednim prozorom kroz koji se vidi komadić skoro uvijek natmurenog neba, samo ponekad sunčanog, uz panoramu mnogobrojnih ružnih, tamnih krovova poredanih do kraja pogleda.

Tako izgleda kutak spasa. Tu provodim dane, večeri, besane noći. Ah, tako je težak samački život, pa još pomisao, sve sam tamo izgubila!

Sada se nalazim daleko na sjeveru, skoro na kraju svijeta. Liježem u krevet bijeli, kao snijeg, pokraj malog prozora. Duša osjeća, tuđi je ovo svijet oko mene, tužno je moje srce, guši bol čežnje i sjećanja, previše me toga muči najednom.

Tu ležim, a kroz glavu mi prolaze razne misli. Pitam se, jesam li na kraju moje životne staze ili ima još nade da nadvladam ovu neizvjesnost.

U glavi se roje misli kao roj pčela. Nikako da u njih uvedem red, da ih se otarasim, da se smirim. Ni suze mi ne ostaju skrivene, one me odaju, muče, ali iza njih mi je ipak lakše.

Sjetim se moje Bosne, mog malog sela, žubora i mirisa Spreče, seoske dječurlije, djetinjstva...

Tamo sam provela mladost, a sudbina me otrgnu iz kandži neprijateljskih i dovede ovamo u Njemačku. Samu sebe tješim da je to dio mog životnog puta. Moja sudbina. Obuzima me jeza kada se sjetim divljanja „komšija“, kao divljih zvjeri, što napraviše čađ i pustoš u mom malom selu.

Kroz dim i maglu gledala sam svoje malo selo, u kome je prvo planula šamija na materinoj glavi, a potom očeva košulja na grudima zgnječenim, onda redom džamije, mezarje, kuće, štale, kapije...

 
Tonijeva priča za vikend
Subota, 27 Srpanj 2019 11:20

 

ToniSjećanje na Postire

Toni Skrbinac, bistrička raja (memli strana) privremeno u Mariboru, ali “magnet” vuče li vuče, pa malo-malo, eto ga u Saraj’vu među uspomenama

 

U jednoj od priča Guy de Maupassant nas upoznaje sa junakom koji ispovijeda svoj ljubavni život. Kasnije sam, nastojeći što više saznati o slavnom i tragičnom francuskom pripovjedaču kojeg su neki, sa razlogom, nazvali kraljem novele, došao do zaključka da je to zapravo piščevo iskustvo. Da, bio je sladostrasnik i pohotnik taj de Maupassant.

Elem,taj neki iz priče vodi burni život pariškog bonvivana, leti sa žene na ženu baš kao pčelica s cvijeta na cvijet. Ali, u jednom tranutku kao spoznaje da je to samo čulno zadovoljavanje koje i nema nekog smisla. Jer, gdje je tu brak, gdje su djeca, gdje je uređeni građanski život kakav uveliko vode njegovi vršnjaci-savremenici? Pa odluči i bogami i nađe ženu koju, zakljućivši da je dovoljno voli i da ona to zaslužuje, isprosi.

Adieu slatki živote i avanture!

Od sada će biti samo ona, jedna i jedina. S takvim mislima je naš junak ušao prvu noć u bračnu sobu.

No, već sutra kada se zaputio i potom sjeo u baštu svoje omiljene kafane radoznalim očima koje gledaju mimoiduće Parižanke, tim očima koje bude u njemu, za jednu noć,potisnutog i uspavanog razvratnika, gleda,uživa i ovako pomisli: “O bože, koja su ljepota sve te žene! Vidi, ona ima prekrasnu glavu, ona grudi, ona noge...i toliko mi ih se sviđaju i najviše bih volio da imam stotinu ruku pa da ih sve odjednom grlim i milujem...”

Moglo je ovo i bez navodnika jer sam citirao po sjećanju

Tako, dakle, razmišlja de Maupassant-ov junak.

A evo zašto mi se učinio kao zgodan uvod?

Te sedamdeset i treće napunio sam osamnaest i dobio posao u malom bračkom mjestu Postire. Iz užarenog Zagreba, sa posla u Pivovari na kojem su me zapadale sve tri smjene i čas trak, čas smetljarska kolica, krenem jedne večeri “Marjan ekspresom” prema Splitu. Čeka me nepoznato mjesto, more, posao konobara, smještaj, hrana...

Sasvim je logično da sam vođen slatkom nadom i a stanovitom sigurnošću ušao u kupe u kojem su sjedile jedna časna sestra i gospođa u crnini sa malim djetetom, skoro bebom. Krenuo vlak i neobavezni laki razgovor tokom kojeg mi je plavuša u crnini namijenila, ili mi se samo učinilo, nekoliko značajnih pogleda i blagonaklonih osmijeha. Sasvim dovoljne iskre da u tijelu u kojem vriju mladalački sokovi dođe do malog, a onda sve žeščeg požara. Činilo mi se da znam nešto o žensku, iako je moje dotadašnje iskustvo bilo skoro pa siromašniro. Ma šta skoro, sigurno siromašno, jer šta su značile hvalisave priče starije raje koja su mi se već tada sa svojim erotskim fantazijama činila neuvjerljiva. I šta bi trebala da znači skoro pa ilegalna novena “Čik” koja se prva u nas bavila odnosima muško-žensko, na kraju krajeva i onih nekoliko curica prije Mirjane s kojom sam savladavao uzbudljivu erotsku abecedu. Malo je to, zaista malo da bih smio tvrditi da sam poznavao ženu. A ipak, koje li drskosti i slobode te večeri u kupeu vlaka koji je jurio od Zagreba prema Splitu. Kad su se svjetla pogasila, namjestili smo se svako kako je znao i umio. Ja sam se ispružio nasuprot plavuše u crnini tako da su nam noge bile jako, jako blizu. Prvi dio “posla” odradio je sam vlak. Kako nas je truckao tako sam ja, kao slučajno, svoju nogu prislonio uz njenu. I evo dodira, evo iskre. A požara...eeee, to se dogodilo kada je ona listom svoje noge počela nježno da uzvraća penjući se ka mom koljenu. O slasti, o strasti, ljubili smo se i milovali skriveni tamom, prigušenih uzdaha i otkud ti tako brzo lijepi Splite, oooo…noći zašto si tako brzo prošla?

 
Alijine iskrice
Četvrtak, 25 Srpanj 2019 19:27

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (74)

O Hafizu Esad efendiji Sabrihafizoviću

U četvrtak 25. novembra umro je uvečer Hafiz Esad efendija Sabrihafizović, prvi imam i hatib Gazi Husrevbegove džamije u Sarajevu, u 81. godini života.

Odmah po dolasku u Sarajevo upoznao sam se s njim. Imao je izvrstan glas (tenor) i sluh, pa ga je zaista bilo ugodno slušati kad uči Kuran i mevlude, ilahije, kaside, pa i naše narodne pjesme. Ove poslednje je samo u najužem krugu pjevao.

Pričao je da je rođen 18. augusta, ali da godinu pravo i ne zna. Naime, otac mu je bio imam i hatib Begove džamije. Kako je po vakufnami bio određen jedan srebrni dirham valiji bosanskom kao vrhovnom nadzornom organu, koji je trebao da pazi kako se troši imovina Gazijina vakufa, odnosno kako se izvršavaju odredbe vakufname, to je i za vrijeme austrougarske uprave u BiH Zemaljskom poglavaru davana jednom godišnje dotična svota od 365 dirhama. Zemaljski poglavari (valije) su tu svotu poklanjali sarajevskoj sirotinji na taj način, što bi se za taj iznos na Carski dan, 19. augusta, kupili kurbani zaklali u dvorištu Begove džamije, a meso podijeljeno sarajevskoj – vjerojatno muslimanskoj – sirotinji. Pri tom činu prisustvovao je i imam Begove džamije. Tako je to bilo valjda godine 1890. Dok su se klali kurbani, netko je dotrčao od kuće starog hatiba i javio mu da mu se rodio sin.

Stari hatib je dosta rano umro, a Esad je učio hifz i završio ga godine 1907. Tada je postavljen za imama Duggad Sulejmanove džamije, a 1912. za imama i hatibe Begove džamije.

Pričao mi je da se čudi kako je ostao nepokvaren u mladosti, kad je bio bez očinskog nadzora, a čaršija, osobno mladež, bila je dosta pokvarena. Lumpovalo se, kurvalo, lutijalo. Malo je bio u Stambolu, ali se ubrzo vratio.

Nije bio samo hafiz. On je učio arapski i dobro razumijevao taj jezik i čitao literature na njemu.

Interesantno je da ga nisu zvali imenom. Obično bi ga zvali Hatibom, a kad se o njemu govorilo, onda se reklo: Sabrihafiz – a malo s podcjenjivanjem Sabrendar ili, sasvim posprdno "trijeska"; tako ga je nazvao hatib Hadžijahić, valjda što je bio mršav i suh kao trijeska.

Imao je dosta djece i vazda je bio u novčanoj oskudici. Mora da nije umio ekonomisati, jer je uvijek bio prizivan na Mevlude, Tehvide, učio je na kaburima, a bio je i, one hefte kad je bio slobodan od službe u Begovoj džamiji, imam u mahali u svom komšiluku. Tu sam mu dolazio jednom-dvaput u 1970-oj godini, kad mi je kazivao i pjevao ostacima nekad slavnog glasa nekoliko narodnih pjesama, koje sam ja uvrstio u zbirku “Od bešike do motike”. On me je molio da ne stavim njegovo ime ispod pjesme, što sam ga i poslušao.

Kazivao bi mi kako bi ga nekada nagovarali da pjeva, a bilo je i hodža među tentatovima, pa bi on rekao da će zapjevati ako ga budu pratili makar mumljajući “zumba, zumba”.

 
Pogubni demografski podaci
Srijeda, 24 Srpanj 2019 18:38

 

DemografijaHoće li itko ostati živjeti u BiH?

Dragan Bradvica

U  razvijenom dijelu planete (Europa, Sjeverna Amerika, Australija, Novi Zeland, Japan) stopa nataliteta iznosila 10,9 promila, mortaliteta 10,1 promila, a prirodnog priraštaja 0,8 promila. Stopa nataliteta u BiH bila je 8,6 promila, a mortaliteta 10,8 promila što je rezultiralo negativnim prirodnim kretanjem stanovništva od 2,2 promila.

Svjetski dan stanovništva obilježava se 11. srpnja, a inicijativu za obilježavanje pokrenuo je 1989. godine Upravno vijeće Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, sa ciljem usmjeravanja pažnje na urgentnost i važnost populacionih pitanja u kontekstu sveobuhvatnih razvojnih planova i programa, te potrebe da se nađu odgovori na ova pitanja. A za Bosnu i Hercegovinu ovo je samo jedno od tužnijih obilježavanja jer je veliko pitanje hoće li u ovoj zemlji za 50 ili 100 godina uopće biti žitelja.

Podaci Unije za održivi povratak BiH, pokazuju kako je samo u pet mjeseci 2019. zemlju napustilo oko 30 tisuća osoba. Ukoliko znamo da su službeni podaci kako je za samo tri mjeseca ove godine prirodni priraštaj -4.060, jasno je o kakvom se kolapsu radi. Nadalje, Agencija za statistiku BiH u publikaciji “Anketa od radnoj snazi za 2018.” objavila procjenu kako je u prošloj godini u našoj zemlji živjelo tek oko 2,7 milijuna stanovnika, a stručnjaci upozoravaju da u zemlji trenutno nema više od 2,5 milijuna stanovnika. Svaki komentar na ovo je suvišan.

Kretanje stanovništva

U priopćenju povodom 11. srpnja, Agencija za statistiku BiH navodi kako u  razvijenom dijelu planete (odnosi se na Europu, Sjevernu Ameriku, Australiju, Novi Zeland, Japan) stopa nataliteta iznosila 10,9 promila, mortaliteta 10,1 promila, a prirodnog priraštaja 0,8 promila. U manje razvijenom dijelu svijeta, stopa nataliteta iznosila je 20,5 promila, mortaliteta 7,2 promila, a prirodnog priraštaja 13,3 promila.

Stopa nataliteta u BiH bila je 8,6 promila, a mortaliteta 10,8 promila što je rezultiralo negativnim prirodnim kretanjem stanovništva od 2,2 promila. Procijenjeni očekivani životni vijek pri rođenju (2016.) za svjetsku populaciju iznosi 71,7 godina (za muškarce 69,4, za žene 74). Najniži je u Sijera Leoneu (51,8), Centralnoafričkoj Republici (52,2), Čadu (52,9), Nigeriji (53,4), a najviši u Japanu (83,8 godine), Švicarskoj (83,3), Španjolskoj (83,1) i Singapuru (83). Procijenjeni očekivani životni vijek pri rođenju za stanovništvo BiH iznosi 76,9 godina (74,4 godine za muškarce i 79,4 godina za žene).

– Razlike u demografskoj dinamici i demografskim karakteristikama koje postoje među državama i regijama dovode do promjene njihovog udjela u svjetskoj populaciji. Postoje velike razlike u stopi promjene brojnosti stanovništva među kontinentima i regijama svijeta. Tako je u 1950. na Europu otpadalo 21,7 posto svjetskog stanovništva, u 2017. 9,8 posto, a projekcija za 2050. godinu je 7,3 posto. Na drugoj strani, udio Afrike rastao je sa devet posto u 1950. na 16,6  u 2017, a očekuje se da u 2050. dostigne 25,9 posto. U vezi sa različitom stopama kretanja broja stanovnika među pojedinim državama, očekuje se dalja promjena njihovog sudjelovanja u ukupnoj populaciji svijeta i redoslijeda na listi država po brojnosti njihovog stanovništva, stoji u priopćenju.

Katastrofalni pokazatelji

Ovo je vrlo značajan podatak za BiH ali i sve zemlje zapadnog Balkana jer najrazvijenije europske države muku muče s problemom nedostataka stanovništva, a samim time i radne snage.

Jasno je kako će to probati kompenzirati s žiteljima regije koji su se pokazali kao vrlo dobri radnici koji se vrlo lako uklope u nova društva. Uz to, posljednjih godina iz BiH ali i regije u zemlje zapadne Europe idu cijele obitelji koje nemaju namjeru vraćati se u matične zemlje. Naime, podaci spomenute Unije za održivi povratak BiH pokazuju kako je od 2013. do 2018. BiH je napustilo 172 tisuća osoba. Nadalje, podaci UNESCO-a govore kako je BiH od 1995. napustilo 79 posto inženjera, 81 posto magistara i 75 posto doktora u oblasti tehničkih znanosti. Ima li takva zemlja i promil šanse za uspjeh?

(Ovaj tekst je prenesen iz Dnevnog lista, od 12.7.2019. Zahvaljujem se gospodinu Vlatku Slokara koji mi je poslao ovaj tekst.)

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search