LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
bosnjackooko.com
Dobri vojak Švejk - jedna od knjiga koje su obilježile dvadeseto stoljeće PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 02 Srpanj 2019 10:51

 

svejk-2DOBRI VOJAK ŠVEJK (15)

ŠVEJK KAO OFICIRSKI MOMAK KOD NATPORUČNIKA LUKÁŠA

Švejkova sreća nije dugo potrajala. Neumoljiva sudbina prekinula je prijateljski odnos između njega i feldkurata. Ako je feldkurat do tog događaja bio simpatična osoba, čin koji je sada izvršio, kadar je da skine s njega simpatično naličje. Feldkurat je prodao Švejka natporučniku Lukášu ili, još bolje rečeno, izgubio ga je na kartama. Tako su nekoć u Rusiji prodavali kmetove. Kod natporučnika Lukáša skupilo se lijepo društvo i igralo ajnca. Feldkurat je izgubio sve što je imao, pa je na kraju rekao:

- Koliko ćete mi pozajmiti na moga momka? Veliki glupan i zanimljiva figura, nešto non plus ultra. Još nikada niste imali takova slugu.

- Pozajmit ću ti stotinu kruna - ponudi natporučnik Lukáš. - Ako ih ne dobijem do preksutra, poslat ćeš mi taj raritet. Moj momak je odvratan čovjek. Neprestano uzdiše, piše kući pisma i uz to krade sve do čega stigne. Već sam ga i tukao, ali ništa ne koristi. Izbio sam mu nekoliko prednjih zuba, ali klipana nisam popravio.

- Vrijedi dakle - reče lakoumno feldkurat. - Ili preksutra stotinu kruna ili Švejk!

Izgubio je na kartama i tih stotinu kruna i otišao tužno kući. Znao je sigurno, pa nije o tom ni sumnjao da do prekosutra neće moći pribaviti tih stotinu kruna i da je zapravo Švejka podlo i bijedno prodao.

- A mogao sam tražiti i dvjesta kruna - ljutio se sam na sebe, ali prelazeći s jednih tramvajskih kola na druga, koja će ga začas dovesti kući, osjetio je prijekor i pojavila se sentimentalnost. - Nije lijepo od mene - pomislio je pozvonivši na vratima svoga stana. - Kako ću sad pogledati u njegove glupe i dobroćudne oči?

- Dragi Švejku - reče pošto je stigao kući - danas se dogodilo nešto neobično. Nesreća me pratila na kartama. Igrao sam na čitav ulog, a imao sam pod rukom asa, pa je onda došla desetica, a bankir je imao pod rukom dečka pa je i on dogurao do dvadeset i jedan. Povukao sam nekoliko puta za asom ili za deseticom, a uvijek sam imao jednako kao i bankir. Proigrao sam sve novce. Zastao je začas, a onda produžio: - A na kraju sam proigrao i vas. Pozajmio sam na vas stotinu kruna, pa ako ih do preksutra ne vratim, nećete više pripadati meni, nego natporučniku Lukášu. Meni je zaista žao …

- Ja imam još sto kruna - reče Švejk - pa vam mogu pozajmiti.

- Dajte ih ovamo - oživje feldkurat - odmah ću ih vratiti Lukášu. Zaista se ne bih rastajao s vama.

Lukáš je bio vrlo iznenađen kad je opet ugledao feldkurata.

- Došao sam da ti vratim dug - reče feldkurat obazirući se slavodobitno oko sebe. - Dajte i meni kartu! - Hop! - reče feldkurat kad je došao red na njega. - Samo za tačku - reče - prebacio sam. - Hop dakle! - reče u drugoj turi - hop… blind!

- Dvadeset dobiva - proglasi bankir.

- Ja imam punih devetnaest - tiho reče feldkurat, dajući u ulog posljednjih četrdeset kruna od stotinjarke koju mu je pozajmio Švejk da se oslobodi novoga ropstva. Vraćajući se kući, feldkurat je došao do zaključka da je sada kraj i da Švejka ne može ništa spasiti, jer mu je suđeno da služi kod natporučnika Lukáša. A kad mu je Švejk otvorio vrata, feldkurat mu reče: - Sve je uzalud, Švejku. Nitko se ne može oprijeti sudbini. Proigrao sam na kartama i vas i vaših stotinu kruna. Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći, ali sudbina je jača od mene. Bacila vas je u pandže natporučnika Lukáša, pa će doći čas našeg rastanka.

Ažurirano: Utorak, 02 Srpanj 2019 10:57
 
Kud plovi ovaj brod, kod odže odnosi….? PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 02 Kolovoz 2019 10:36

 

Hodze-pravaŠverc instant (h)odža iz Srbije, zajedno sa imigrantima

Ime i prezime autora ove interesantne v(ij)esti poznati su uredniku OKA

Povodom najnovije vijesti iz AVAZ-a o krijumčarenju kurbana iz Srbije u Bosnu dobili smo i dodatne informacije o jednom drugom obliku šverca, odnosno krijumčarenju (h)odža iz Srbije u Bosnu, ali i dalje, u dijasporu. Radi se o grupama (h)odža koji su ekspresno stekli “diplome” fantomskog Fakulteta islamskih nauka u Beogradu koji ima nekakvim Istureno od(j)elenje u Novom Pazaru – Sandžak, Srbija. Prema tvrdnjama ovog dobro informiranog gospodina Islamska zajednica Srbije je za otpremanje svojih islamskih “misionara” unajmila riječni brod koji redovno plovi na relaciji Bačevci – Fakovići. Ime broda je veoma indikativno – “On-line hodže express”.

Kako nam je srbijanski, veoma informisani dopisnik rekao, prvo policija dovede grupu imigranata koji su imali dovoljno financijskih sredstava da plate vožnju brodom za prelaz maltene formalne granice između Srbije i Bosne, odnosno, preciznije rečeno, nepostojeće granice između Srbije i Dodikovog pašaluka. Njih srbijanska policija nakon detaljnog prekopavanja ostavi da čekaju pred mlekarom i prodavnicom Spasojević. Tu, dakle na prelaz Drine čekaju imigranti koje Islamska zajednica Srbije iz, kako kažu, humanitarnih razloga, prebacuje sa terete Srbije, na teret Bosne. Ko ima para kupi u prodavnici burek i jogurt. I čekaju.

Grupa sa odžama se skupi ispred crkve svetog proroka Ilije u Bačevcima. Odže imaju svoga vođu puta i obezbijeđen najkomforniji brodski prevoz preko Drine. Naš srbijanski dopisnik je porazgovarao sa jednim mladim diplomiranim odžom.

-Selam efendija!

-Alejkum selam bre čoveče.

-Smem li priupitati je li se to spremate za putovanje Drinom?

-Da bre! A što bre pitaš?

-Pa je li vas strah, bre?

-Ne bre! Svaki od nas ispod odžinskog kaftana imamo šlauf za spasavanje. Napuhan!

-Joj bre, a ja mislio da sve ove odže imaju goleme drobove, a ono šlaufovi za spasavanje pripremljeni. Imaju li crni imigranti šlaufove?

-Jok bre! Samo mi. Odže. Nama je naša Islamska zajednica Srbije zbog naše bezbednosti i sigurnosti kupila nove šlaufove, a dala je šlaufove na revers, da kad pređemo u Bosnu i krenemo dalje, vratimo šlaufove za drugu turu koja će sutra doći da pređe Drinu.

-Je li imigranata?

-Ma ne bre! Za novu turu odža koji su se zaputili za poslom u Bosnu i šire po svetu.

Ažurirano: Nedjelja, 04 Kolovoz 2019 10:29
 
"Drama" pored bazena PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Petak, 16 Kolovoz 2019 18:44

 

Na bazenuŠuti i plivaj!

Efraim Kišon

Moj sin stoji na rubu bazena i plače.

- Amire, hajde uđi u vodu! – zovnem ga.

- Bojim se.

Već punih pola sata pokušavam nagovoriti svog riđokosog potomka da uđe u vodu kako bih ga naučio plivati, ali on se, eto, boji. Od straha plače, zasad doduše još samo potiho, ali zamalo će se derati punim glasom, znam ja njega. Pa ipak mu ne zamjeram. Sjećam se još kako je moj otac mene učio plivati, i kako sam ja isto tako stajao na rubu bazena i bojao se. Bio je prilično grub prema meni.

Odgojne su se metode odonda znatno promijenile, postale su lukavije. Meni, na primjer, ne bi ni na pamet palo da silim svoga sina na nešto za što on nema volje. Odlučni korak mora on sam učiniti, poput mlada orla koji prvi put napušta roditeljsko gnijezdo i vine se u nebesko prostranstvo. Treba ga samo blago gurnuti - sve ostalo je stvar prirode. Od svega je najvažnije imati strpljenja, razumijevanja i ljubavi - ponajviše ljubavi.

- Gledaj - govorim ja svom ptiću - uvjeri se sam. Voda ti je tek do pupka a tata će te držati. Ništa ti se ne može dogoditi.

- Ali ja se bojim.

- Vidiš, sva su djeca u vodi, igraju se, plivaju, smiju se. Samo ti stojiš tu vani i plačeš. Zašto plačeš?

- Zato što se bojim.

- Zar si ti slabiji i gluplji od druge djece?

- Jesam.

Rekao je to s dubokim uvjerenjem. Kao zaključak. Osvrnuo sam se oko sebe: drugi roditelji su se smijuljili, a čuvar bazena promatrao me ispod slamnata šešira. Zamislio sam brod koji tone. Svi putnici okupili su se na palubi i disciplinirano, mirno, čekaju kapetanove upute. Samo se mali, zdepasti crvenokosi čovjek gura među žene i djecu kako bi se među prvima dočepao čamca za spašavanje. Taj čovjek je moj sin koga nisam naučio plivati...

- Reci mi čega se bojiš?

- Da se ne utopim.

Ažurirano: Petak, 16 Kolovoz 2019 18:47
 
Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Četvrtak, 15 Kolovoz 2019 09:15

 

Beovoz grafit“Srbi kao spasitelji Jevreja u Drugom svjetskom ratu?!” – analiza jedne neistine (16)

Nadan Filipović

(Na slici: grafit na takozvanom Beovozu snimljen na beogradskoj željezničkoj stanici)

Treba se međutim znati da i pored 11. februara 1993. godine usvojene rezolucije Evropskog parlamenta o evropskoj i međunarodnoj zaštiti koncentracijskih logora kao historijskih spomenika u Srbiji ni dan danas nema niti jedne oznake koja bi pokazivala gdje su se nalazili srpski logori smrti “Sajmište” i “Banjica”. Vjerovatno se spomenuta Evropska rezolucija ne odnosi na logore smrti u kojima su pobiljeni skoro svi srpski Jevreji. Nekako proizilazi kao da tih logora u Srbiji nije ni bilo. Interesantno je da ni u Memorijalnom centru “Jad Vashem” u Dvorani sjećanja među 22 najveća koncentraciona logora u kojim su uništavani Jevreji nema Sajmišta, največeg jevrejskog gubilišta u marionetskoj Srbiji. Od svih logora smrti na prostoru bivše Jugoslavije ispisano je samo ime “Jasenovac”. U jevrejskom sjećanju na Holokaust ostaje neistinita činjenica ili utisak da su svi Jevreji sa područja bivše Jugoslavije pobijeni u Jasenovcu, odnosno u tadašnjoj NDH, a upravo oni ne bi trebali “zaboravljati” logore smrti “Sajmište” i “Banjicu” u kojim je ubijeno preko 11.000 njihovih sunarodnjaka.

Možda bi Jevreji trebali izvršiti dodatne napore i u današnjem svjetlu trajnog njegovanja uspomena na Holokaust svakako obnoviti sjećanja barem na logor smrti “Sajmište”, jer bi tako dali najbolji prilog svestranom prikazivanju dešavanja tokom tadašnjeg istrebljenja Jevreja, ali i borbi protiv antisemitizma koji je u današnoj “demokratskoj” Srbiji ponovo digao glavu, a na tu mračnu i prijeteću pojavu ama baš niko ne reagira.

Donosimo uvod u pismo koje je Philip J. Cohen, američki publicist jevrejskih korijena i bivši savjetnik UN-a u BiH, uputio rabinu Abrahamu Cooperu iz centra Simon Wiesnthal. U pismu Cohen uspješno raskrinkava velikosrpsku propagandu koja je početkom devedesetih Hrvatsku optuživala za fašizam i antisemitizam. Cohen ističe da je antisemitizam duboko ukorijenjen u povijest Srbije.

Poštovani rabine Cooper,

U toku je kampanja kojoj se želi američku jevrejsku zajednicu uvjeriti da Srbi vole Jevreje. Svrha ovoga pisma jest sagledati tu propagandnu kampanju.

Ovdje donosim dokaze:

1. Da Srbija ima povijest duboko ukorijenjenog antisemitizma, koji nesmanjen djeluje i danas.

2. Srpska „ljubav“ prema Jevrejima politički je motivirana – žele pridobiti simpatije i potporu Jevreja za srpske terorističke ambicije.

3. Srbi zloupotrebljavaju žrtve Holokausta u susjednoj Hrvatskoj i Bosni u propagandne svrhe, ali ne daju pošten prikaz Holokausta koji se dogodio u Srbiji.

Mnogi bi mogli pomisliti da bi međunarodno demokratsko javno mijenje trebalo biti mnogo određenije, odnono kritičnije prema određenim pripadnicima srpskog historiografskog milieua, ustvari pripadnicima radikalnog i ekskluzivnog srpskog nacionalizma, koji i danas žele kozmetički dotjerivati, odnosno prepravljati i falsifikovati istinu i revidirati historiju na takav način da jedino može služiti srpskoj nacionalnoj ideologiji, te srpskom dnevnom politikantstvu. Smatram da je u Srbiji i među Srbima potpuno izgubljen pijetet prema žrtvama Holokausta pobijenim u Srbiji. Na kraju da kažem da me najblaže rečeno čudi nereagiranje svejevrejskog javnog mijenja i njihovih organizacija za zaštitu uspomena i istina o Holokaustu na sva srpska podmetanja i njihove pragmatične transformacije u samoproglašene novokomponovane evropske Jevreje, navodene žrtve stalnih zavera Vatikana, Berlina, Rima, Beča, Zagreba, Sarajeva, Muslimana, Hrvata, Albanaca i ostalih mnogobrojnih srboždera.

Kako Jevreji mogu dopustiti ovakve laži i ovakve historijske falsifikate?

Ažurirano: Četvrtak, 15 Kolovoz 2019 09:19
 
Sa naućenjakom Poprdanom PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 17 Kolovoz 2019 17:55

 

Bingo-novaSpecialna teorija relativiteta nirvane akšamluka

Bingo efendija, školani online imam su tri šarene diplome, bogme

Esselamu alejkum draga braćo i sestre,

evo se javljam iz Bosnice naše kaharne đe sam došo kad sva dijaspora dolazi. Kupio sam na ćaršiji Đekinog dresa sa brojem 9 al ga neću ovda nosat već kase povratim u Kengurland.

Sijedijo tako pred akšam tako u Šete u kahfani Višegrad. Otišo tamo na sitni ćevap i taze somune. Sijeo i narućijo kad neko zove: “Mustafaaaa, Mustafaaaa…Mukiiii!” Pogledim malo višlje kad za jednim stolem sijedi nakav ćojk meni nepoznat, debo i podobro glavat, baš cvajglav kako švabe na njemaćkom kažu u Njemaćkoj. Pozentam mrven bolje…aaaa, pa to je moj jaran iz dijetinjstva Hamdica Hađihafizparmakbegović, zvati Poprdan. Išareti mi da dođem za odnjegamu sto. Šta ću podignemse i kod njega za hastal.

-Đes bolan ne bijo Poprdane. Jedva te poznah. Joj jesi debo! Štasto odase uradijo? Eto te širlji neg višlji.

-Ma moj Muki…od sijedanja je to, a i od jazuka. Znaš…ono jazuk na sahanu išta ostavit.

-Pa đe radiš moj si mi Poprdane?

-U kamcelariji sarajevskog muftijstva…kod Enesa.

-Ljevog Ljevaka?

-Ma Enes je ba profesor i pride doktor. Uznapredovo on pravo.

-Koga ba on ko doktor lječi?

-Nejma on pacjenata. On je doktor od nauke.

-Lječi daklem nauku. Od čega je lječi?

-Ma to se kaže tako…titula ba. Muki reis emeritus profesor i doktor od nauka, pa sadašnji reis Huso isto profesor i doktor od nauka, Ljevaka profesor i doktor od nauka, a ima još bukadar profesora i doktora u Islamskoj zajednici našoj, samo Ljevak mršav ko trijeska, a ostali sve debeli. Ako vako nastavimo doktorijate i profesore štamcat jamda ćemo za desetak godina preuzet sve katedre na Univerzitetu.

-Pa šta radiš u Ljevaka?

-Sijedim nako. Ne radim, samo sijedim i nekad kakog muhura udrim i štogoderce podapišem. Imam hejbet cajta pa se i ja poćeo bavit naukom da je i meni doktorijata se dokopat.

-Aaaa! Pa šta to naućno radiš?

-Znaš moj Bingo jako dobro da rakija i islam nemere bit zajedno, al kažu da ima nakav ajet da se rakija more koristit i konzumirat u naućne svrhe. I tako ja u naućne svrhe pravim jednu naućnu teoriju.

-Kaku ba teoriju?

-Specijalnu teoriju relativiteta disproporcije šljive u bokaliću i mezeta na sahanu s posebnim osvrtom na sitnovibracijone nirvane u situvacijama relaksacijonih akšamluka.

- Joooj…stander ba….zamanta mu se u glavuši. Šta to?

-Saću ja tebi obijesnit. Vidiš ovaj tefterćić?

-Vidim.

-Tu pišem statistićke rezulate.

-Šta zatefteruješ?

-Rezultate.

-Ćega ba rezultate?

- Nauke! Evo saću ti natenane obijasnit. Gledaj vako! Narućijo sam dvije dece šljive, one na mehke, već napolice, stoposto Šetovaća, pa za mezeta deset deka ukoso tanko sijećene suđuke, deset deka travnićkog sira, salatu od zrelog paradajiza sa nakriškatim crvenim lukom i zejtinom, posolito totale regulare, ono da pusti dobar saft, i svakako po somuna. Evo gledaj ovdi moje meze i bokalića i štanplića ovog najmanjog. Evo u bokaliću napolica pri dnu, a doćim ostalo više od pola mezeta. Gledaj sad. Saću ja popit jedan štanplić i umoćit ovo mrven somuna što je ostalu u saftu od salate.

Ažurirano: Subota, 17 Kolovoz 2019 23:26
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 5 od 675

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search