LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home
bosnjackooko.com
Alijine iskrice PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Nedjelja, 01 Rujan 2019 17:30

 

Nametak AlijaAlijine sarajevske minijature (78)

O Ahmedu Muradbegoviću

Prekjučer je umro u Dubrovniku Ahmed Muradbegović, književnik.

S njim sam se upoznao kao student III godine u Zagrebu. On je bio oko osam-devet godina stariji od mene. Ja u književnosti početnik, on već priznat književnik koji je dobio Demetrovu nagradu za dramu “Bijesno pesto” i s dvije knjige novela, knjigom pjesama i romanom “Begovski ponos”, koji nije nikad štampan u knjizi.

Bio je progresivan i nije se ustručavao da zabode svoje književno pero u gnojne rane poratnog muslimanskog društva u Bosni, iako je iza Prvog svjetskog rata živio do 1941. stalno u Zagrebu. Tada je mojom zaslugom došao u Sarajevo za intendanta kazališta, a ja sam stavio na repertoar njegovu dramu “Na božijem putu”. Postavio me lektorom u sarajevskom kazalištu. Davao je mnogo drama u kazalištu, od čega je, makar da je bio rat, relativno dobro živio.

Bio je osuđen na pet godina zatvora od Suda časti u Sarajevu, ali je izdržao svega godinu. Otišao je iz zatvora u Gradačac gdje je bio činovnik nekakve zadruge, a onda su ga kao stručnjaka uzeli u tuzlansko pozorište. Odatle je gostovao u Sarajevu, Banjoj Luci i Dubrovniku, kamo je odselio i gdje je umirovljen.

U posljednje vrijeme je vrlo malo radio. Ponešto bi objavio u dubrovačkom časopisu Matica hrvatska, a zastupljen je i u omnibus knjizi sa mnom, Jakšom Kučanomi Antom Deanom u ediciji Matice hrvatske i Zore; “Pet stoljeća hrvatske književnosti.”

Dobar je bio književnik. Između dva svjetska rata neosporno je bio naš najbolji književnik. U svemu je bio Bošnjak, ali je u nacionalizmu bio povremeno lutalica.

U Zagrebu je bio Hrvat (nikad naročito izrazit, ali mu ništa nije smetalo da napiše članak o kralju Aleksandru u listu “Mladost”, koji je, kako kažu (jag a inače nisam nikad pročitao), tako intenzivno jugoslavenski bio orijentiran da je preštampan i u nekoliko almanaha o Aleksandru.

To mu je donekle škodilo 1941, kad sam ja, da se kutarišem povjereničke dužnosti u Hrvatskom narodnom kazalištu u Sarajevu (bivše i kasnije Narodno pozorište) predložio njega za intendanta upravitelja. Hakija Hadžić ga, zbog inkriminiranog eseja o kralju Aleksandru, nije begenisao, pa ga je nazvao Jugotatarom. Tako je on nazivao sve integralne ili druge Jugoslavene. Međutim, Budak ga je, na moju preporuku, postavio za intendanta, a on mene izabrao za honorarnog lektora s honorarom od 2.000 kuna , što se do kraja NDH popelo na čak 3.600 kuna, a za što sam mogao 1945. kupiti četiri kutije cigareta.

Kad je prispio u zatvor priznao je da je uvrijedio čast muslimanskog naroda, pa je tako, na zauzimanje brata mu Midhata, predate Sudu časti, gdje je najveća kazna bila deset godina prisilnog rada. (Prema njegovih pet godina zatvora ja nisam trebao biti suđen ni pola godine, ali, eto, nisam imao nikog moćna koji bi se za mene zauzeo, a imao sam ljudi na položajima koji su se takmičili koliko da budem više osuđen.)

Na slobodi je bio tako strašiv da nije smio ni usmeno poslati pozdrav dok sam bio u ćuzi, a i tamo sam mu prema svojim mogućnostima ponekad činio usluge.

Ažurirano: Nedjelja, 01 Rujan 2019 17:33
 
RUŠID - roman u nastavcima PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 28 Rujan 2019 08:46

 

Rušid - priča o čovjeku koji se rodio u strahu, živio u strahu i umro u strahu (75)

Nadan Filipović

“Čišćenje” kuće  

U petak poslije posla Rušid otvori vrata na kući u kojoj su sve stvari koje je kupio. Prvo sjede u komfornu kožnu fotelju tamno zelene boje. Bila je ugodno hladna. Ispružio je umorne noge na drugu fotelju. Zapalio je cigaretu. Očekuje ga veliki posao. Objasnio je Justini zbog čega ga neće biti cijelu noć. Uostalom, kod nje će biti stara Lidka. Znaju gdje je.

Nakon popušene cigarete otkunja jedno dvadesetak minuta, pa ustade i otvori prvi ormar. Zapahnu ga miris ustajale tkanine pomiješan sa slabim mirisom skoro izlapjelog naftalina. Iz niza odijela koja su visjela na ofingerima izleti nekoliko moljaca. Stavi sva odijela na kauč, na jednu gomilu.

-Od ovih odijela neće biti nikak'a hajra. Sigurno su ih moljci izbušili – pomisli.

No prevario se je. Kad je prekopavao džepove svakog od odijela nađe par malih novčanika punih sitnine i čak nekoliko kovanica. Prebroja. Osamnaest funti i devet šilinga. Novac, novčanice i siću stavi nrhajno u jednu kristalnu posudu za voće.

U drugom ormaru su bile police za cipelama i čizmama. Sve se sjaju. Sve kao novo. Nađe komad tankog konopa i poveza sve čizme i cipele tako da ih mogao lakše utovariti na kamion. Pomisli, da mu je kakvih kutija ili sanduka za pakovanje. Ovih šest kartonskih boksi koje je donio s posla neće biti dovoljne.

Na sreću, u podrumu nađe veliku količinu praznih drvenih gajbi i kartonskih kutija.

U stare novine kojih je u podrumu bilo u golemim količinama pakovao je prelijepe porculanske tanjure, šolje i tanjurići za čaj, velike količine srebrenog escajga, sve sterling srebro, nježne kristalne čaše, bokale, itd.

Nikad kraja pakovanju u kuhinji i trpezariji. Veliki broj bakrenih šerpi, tava, čajnika, a sve kao novo.

Onda otvori ormar u kojem su se na policama nalazile prebijele posteljine. Bilo ih je preko stotinu. Pa jorgani, pa jastuci, navlake za jastuke, nekoliko finih dušeka…gomila čitava. Mnoge posteljine su na sebi još imale etikete.

U jedan čošak kod vrata ostavi radio – aparat na kojem je pročitao natpis “Masters Voice”. Uključio ga je u struju i dalje pakiranje je pratila lagana noćna muzika Radio Adelaide.

U kuhinji je bio frižider isti kao u kući kod barba Ante i tete Mande. Kelvinator. Na struju. Nije na kerozin. U njemu nađe nekoliko boca piva. Sjede, ponovo zapali cigaretu i poče otpuhivati dimove, lagano pijuckajući.

Razmišljao je o tome kako će Justina biti sretna i presretna. Nije šala, lijepi radio-aparat i frižider.

Kasnije nađe u jednom kabinetiću na točkovima nekoliko boca viskija i brendija. Večina od njih su bile nenačete. Par će pokloniti barba Anti, par gazdi, a ostale će ostaviti da Justina, Lidka i on popiju po čašicu kad sjede i slušaju muziku sa radija.

Skinuo je sve masivne kristalne lustere, pomicao je namještaj što bliže vratima pazeći da ne ošteti parket.

Našao je još masu vrijednih sitnica od kojih će neke ostaviti, a neke će prodati.

Nešto ga je posebno zbunilo. Kako je planirao odgurati masivni trpezarijski stol prema vratima pod njegove noge je postavio veliku debelu deku. Deka mu je omogućavala lakše guranje po ulaštenom parketu, a I čivala da se parket ne ošteti. Jedva je podizao dbele noge tog stola da bi podmetnuo deku. Međutim, kad je spuštao nogu na deku uvijek bi čuo neki kratkotrajni metalni zvuk.

-Bože moj, šta li se to čuje? Kakav je to čudni zvuk? – razmišljao je.

Pomoću deka je dogurao fotelje i manji stol do vrata, a ostali krupni namještaj je ispraznio i ostavio kad sutra ujutro dođu kolege mu, Brajan i Kevin, zlatni momci koji su ga jako zavoljeli.

Iza ponoći je osjetio da se podobro umorio. Uze one deke, leže na otoman na kojem je već bio spreman veliki jastuk, pokri se i zaspa. Sanjao je Safetu. Ona plijevi u bašči, a on tiho ušao na vrata pa pođe da joj priđe s leđa s namjerom da joj stavi oba dlana na oči, da mu mater kao pogađa ko je to uradio. I taman da će joj oči poklopiti dlanovima pojavi se Ejub na pendžeru vičući: “Safeta, Safeta biž' u kuću. Eto ti ustaše s leđa. Hoće da te udavi.” I mati mu nestade ispred njega, a pendžer se zatvori.

Taj ga ružni san probudi. Zapali cigaretu, povuče desetak dimova, pa ugasi u pepeljari. Ponovo zaspa.

Probudi ga kucanje na vratima. Otvori. Brajan i Kevin su došli malo ranije nogo što je dogovoreno.

-Dobro jutro. Hoćete li da napravim kafu i da popijete po viski prije nego što počnemo? Možda će Vili zakasniti?

I dok su se Brajan i Kevin nećkali, začuše brundanje kamiona. Vili je parkirao pred kućom.

-O Vili! Svaka čast! Pub u hotelu nije još otvoren, a i šta će ti. Ima piva, vina, viskija, brendija – ma šta poželiš.

-Rusid, ja hoću da pomognem, a kad sve završimo onda bih rado popio par čašica.

Navališe na posao. Prva tura, druga tura, treća tura, a u četvrtoj turi im bi najteže jr su klavir jedva izgurali i utovarili na kamion. Vili je vozio kao baja da se klavir ne bi slučajno oštetio.

Justina, Lidka i beba su bile u maloj sobi u donjoj lijevoj strani kuće, a sav ostali prostor je bio zakrčen donesenim stvarima. Imaće vremena da sve rasporede. Klavir su htjeli odvuči na kraj kuće, ali je Rušid skontao da će klavir svakako prodavati, pa je rekao da ga ostave blizu ulaznih vrata.

Kad su sve završili Rušid je svu trojicu pozvao na ručak u hotel. Odbiše. Rekoše da će, ako već inzistira da ih počasti, najbolje popiti po par“pajnti“ piva. Tako i bi.

Viliju dade dvadeset funti, a ovaj, kao da ga je zmija ujela, otskoči, samo što ne pade s one barske stolice kod šanka: “Ne dolazi u obzir. Neću ništa. Ovo ti je moj poklon za vjenčanje.”

-Hoćeš, hoćeš! Naljutiću se.

-Dobro, daj pet funti. Dovoljno je.

-E Vili, Vili! Stariji si, a u mojoj zemlji vrijedi pravilo da moraš poštovati čovjeka ako je i dan stariji od tebe, a taj te može poslati da mu kupiš i doneseš cigarete. Poštujem te, ali da ne bude nip o tvom, nip o mom, naći ćemo se na pola puta. Uzmi deset funti.

Vili se nasmija i pođe da zovne još jednu turu. Na to Rušid samo namignu onom momku za šankom koji shvati išaret, pa reče: “Ovo je na kuću! Kuća časti.”

Rušid mu je kasnije kriomice gurnuo dvije funte pod tacnu na šanku sve krijući od Vilija, da se ovaj ne naljuti.

Brajan i Kevin energično odbiše bilo kakve pare, a Rušid je znao da mu se ne isplati s Ircima raspravljati. Tvrdoglavo je to, k'o Bosanc.Raziđoše se kad je uveliko pala noć.

UMJESTO epiloga

Ni u Australiji Rušid nije mogao izbjeći probleme zbog svoje prošlosti. Naime, zajedno sa četničkim emigrantima u Australiju su se „uvukao“ i određeni broj „oznaša“, kasnije udbaša, specijalista za lov na zločince koje su imali na spisku. Odmah nakon rata, dakle pedesetih, a rijeđe šezdesetih godina, niz ljudi je misterioz nestao – kao da su u zemlju propali. Australijska policija nije bila previše ažurna da se temeljitije upetljava u emigrantske „međusobne obračune“. Dva puta je i Rušidu visila glava o koncu i umalo i on nije završio na velikom spisku nestalih Južne Australije. Čvrsto jezgro takozvanih „srpskih osvetnika“ iz Melbourne-a, svakako vođeno nekolicinom udbaša, dobilo je prijavu da se iza identiteta Rušid Hadžić krije zloglasni ustaša i jasenovački koljač Rašid Užičanin. Jedva je nekako Rušid uspio uvjeriti svoje progonitelje da se radi o grešci i da on nema nikakav zamijenjeni identitet. Dva puta je imao oštru kamu na vratu, ali je bio ubjedljiv te je ispričao sve o svom domobranskom stažu, o predaji partizanima u Maglaju, o svom kažnjeničkom radu u sarajevskoj ciglani, naglasivši progoniteljima da sve lako mogu provjeriti putem konzularnog naloga za provjeravanje identiteta.

Ažurirano: Petak, 04 Listopad 2019 16:53
 
Šta li nam je Ivo Andrić naišaretio u "Znakovima pored puta“? (19) PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 16 Lipanj 2012 00:25

 

Nadan Filipović

Konačno je vrijeme da ovaj podugački tekst privodimo kraju. Možda su za tako nešto najbolja neka Andrićeva razmišljanja iz njegovih "Znakova pored puta“.

Kaže nam nobelovac: "Dođe vreme kad se čovek nađe pred mračnim, neprelaznim jazom koji je godinama, polagano i nesvesno, sam sebi kopao. Napred ne može, natrag nema kud. Reči nestalo, suze ne pomažu; sramota ga da jaukne; a i koga da zove? Ne seća se pravo ni svoga imena. Tada vidi čovek da na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savesti.”

“Živeti u strahu, u kajanju, u stalnom strahu od straha, ne moći oka sklopiti i ne moći dušom danuti, i pri svemu tome raditi i smejati se i razgovarati, to znači za ljude kao ja živeti i uspevati među svetom.”

Ostaje nam zagonetka zašto je to sve bilo baš tako u Andrićevom slučaju? Zašto li je on koji nije nikada rekao da ima razloga za takvo pisanje upravo tako pisao? Zašto je iz dubine duše neskriveno mrzio bosanske muslimane i islam kao vjeru, kulturu i civilizaciju? Da li je nekada u toku svoga djetinjstva ili mladenačkih dana doživio nešto teško i preteško od strane muslimana iz svoje okoline? Ko zna?!

Ažurirano: Subota, 16 Lipanj 2012 00:28
 
Sakibovo čoše PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Utorak, 14 Veljača 2012 08:51

Sakib Hadžić nam se javlja iz Francuske

"Le Monde.fr" u gostima kod šeika sa Mokre Gore

 "Chez Kusturica, au coeur des montagnes de Serbie"

U četvrtak, 2. februara 2012. ugledni pariski list "Le Monde" (Svijet) posvetio je gotovo čitavu jednu stranicu Emiru Kusturici i njegovom Drvengradu na Mokroj Gori. Kustendorf je asocijacija jednog dijela režiserovog prezimena sa "Dorf ", njemačkom rijeći za selo. Zemljište koje je vlasništvo Emira Kusturice, od 2000.godine, je tvrdo ograđeno i sastoji se od režiserove lične rezidencije, parka namjenjenog za filmske projekcije i centra za konferencije.

Anti-libéralisme-bric à brac idéologique (Anti- kapitalizam i kontratiktorna ideologija)

"Sve ukupno,oko tridesetak drvenih kućica,raspoređenih po malom brdu, kupljene su od okolnih siromašnih seljaka, onda demontirane i kasnije montirane na imanju Emira Kusturice na Mokroj Gori. Večina pomenutih drvenih kuća sada su luksuzno opremljene i namijenjene gostima dubljeg džepa, za skupu lokaciju, upravo kao hotelske sobe. Kustendorf pod snijegom svake godine ugosti takozvani" međunarodni filmski i muzički festival". Tu se prikazuju i dokumentarne reportaže o zaštiti prirode u Srbiji. Drvengrad na Mokroj Gori je prava adresa gdje se sastaje režiserov svijet, svijet koji se  protivi i mrzi kapitalizam, te evropske i internacionalne institucije, koje su, po Kusturici, krive za bombardiranje Srbije 1999.godine, u vrijeme srpsko-albanskih sukoba rata na Kosovu.

"La toponyme refléte ce double tropisme:politique et cinéma" (Napisi i imena dupla varka: politika i kinografija )

Ulice Drvengrada nose imena onih koji su oduševili režisera, kao Jim Jarmusch, Federico Fellini ili Bruce Lee, kao i ostale ličnosti koje dijele režisorove ideje, kao na primjer bivši argetinski fudbaler Diego Maradona, poznat po svome anti-amerikanizmu i srpski teniski šampion Novak Đokovic, koji ne krije svoj nacionalizam. Oni su posebno počašćeni od strane Kusturice i njima se ukazuje velika pažnja. U biblioteci koja se nalazi u salonu hotela Dolce Vita, u ambijentu "melting-pot idéologique" i veseloj ideološko-religijskoj mješavini i ljevičarskom obožavanju, ljubavi i klanjanju mogu se vidjeti crno-bijele fotogtafije Fidela Castra ili Che Guevare, itd.

Olivier Razemon, novinar "le monde.fr" piše da je Emir Kusturica iz muslimanske porodice iz Sarajeva i da je 2005.godine presao na pravoslavni kristianizam. Novinar napominje da se Emir Kusturica ne “cinka” oko samo jedne "kontradikcije" jer ih kod Kusturice ima i za izvoz. Kao na primjer zbog njegovog anti-amerikanizma, zabranjeno je konzumiranje Coca-Cole u restoranima u Emirovom selu na Mokroj Gori, ali mu ne smeta za debele pare prodavati, odnosno iznajmljivati luksuzno sređene drvene kuće bogatim vlasnicima i činovnicima američkih firmi. 

Iz Francuske za Bosnjackooko.com

Sakib Hadžić

Ažurirano: Nedjelja, 19 Veljača 2012 10:51
 
Tufahija – kraljica lakih kolača PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 22 Lipanj 2013 12:09

Nadan Filipović

Priprema perfektne tufahije je prilično pipav posao. Nije to posao za nestrpljive!  Prije svega treba naglasiti da nisu sve jabuke pogodan materijal za tufahiju. Iskustvo je pokazalo da su najblje Granny Smith jabuke, a to je jedna australijska sorta koje ima za kupiti svugdje u Evropi i šire. To je jabuka zelene boje koja stajanjem, odnosno zrenjem postepeno poprima žućkastu nijansu. Za pripremu tufahija su najbolje što mlađe i tvrđe jabuke te vrste. Najbolje su one najzelenije i to što manje.

Jabuke se ogule i stavljaju u vodu u koju je prethodno iscijeđen jedan limun ili rastvorena tableta C – vitamina. Naime, C – vitamin je snažan antioksidans i u njegovom rastvoru oguljena jabuka ostaje do pripreme potpuno bijela, dakle, ne mijenja boju, što je s estetske strane veoma važno.

Ažurirano: Subota, 22 Lipanj 2013 12:14
 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 7 od 675

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search