LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti Dr Safvet-beg Bašagić kroz dioptriju Alije Nametka – sličice iz Sarajevskog nekrologija (treći nastavak)
Dr Safvet-beg Bašagić kroz dioptriju Alije Nametka – sličice iz Sarajevskog nekrologija (treći nastavak)
Četvrtak, 28 Listopad 2010 08:53

Nadan Filipović

Alija Nametak je sačuvao od zaborava i ovu sekvencu o Safvet-begu Bašagiću i vojvodi Stepi Stepanoviću.

 

Safvet-beg mu je pričao:

 

- Često sam šetao Obalom uz Miljacku sa Stepom Stepanovićem. Uvijek smo u isto vrijeme prošetali, pred večer, kad bi on izašao iz Armije. Duša mu je bilo slušati i pričati masne priče. Jednom sam mu kazivao kako se u nekim selima događalo da se pobiju Srbi i muslimani, kad bi ovi zapjevali: “Ždrijebe j... Kraljeviću Marko, ne j... ga što je željan pizde, već ga j... da mu se osveti, što mu jede ispred Šarca sijeno”. Stepa je bio toliko oduševljen što je kasnije saznao čitav tekst pjesme, jer sam ja znao samo prva tri stiha.

 

Alija Nametak ovako komentariše ovu sličicu:

 

- Jedan od sudionika ovog razgovora bio je vojvoda, pobjednik bitke na Ceru, a drugi pjesnik i učenjak. Svak ima svoju besposlicu kojom se bavi u vanuredskom vremenu – ono što se danas rekne hobby.

 

Nametak dalje citira jednu priču Safvet-bega Bašagića:

 

- U njegova djeda po materi, Dedage Čengića, bio je jedan graničar-pandur, musliman, neobično golema uzrasta, tako da je štrcao za čitavu glavu iznad svakog drugog čovjeka. Dedaga je imao posjed u Laktašima u Prnjavorskom kotaru, a tu je opet imao nekog kmeta koji je imao isto tako razvijenu kćer mimo druge djevojke. Kako bi ona po uzrastu odgovarala njegovu graničaru, nagovarao je djevojčina oca da mu dadne kćer za njegova pandura, da “izvadi racu” odraslih ljudi, ali niti je djevojka htjela, a niti otac nije dao. I tako mu se nije dalo “izvaditi racu”. A historici pišu da su Turci mimo sve zakone vršili ono što im se sviđalo!

 

 

Nametak piše i o stavu Safvet-bega Bašagića o muslimanskoj idolatriji, pa kaže:

 

- Pričaše mi jednom Safvet-beg Bašagić kako u islamskom svijetu postoji kult Pejgamberove dlake, osobito u Indiji, gdje nema muslimanskog sela a da se u njemu ne čuva dlaka, koja je tobože pripadala Pejgamberu. Tim dlakama su trgovali najviše solunski Židovi.

 

Negdje je Safvet-beg čitao u nekom djelu (gdje se kritičnije govorilo o ovakvim stvarima koje mirišu idolatrijom): “Da je Muhamed-alejhiselam bio dlakav kao majmun, ne bi imao onoliko dlaka koliko ih se po svijetu prikazuje da su iz njegove brade ili glave. I kakvih su sve boja!”

 

Pa Safvet-beg nastavi:

 

- Ja sam jednom prisustvovao proslavi Lejlei-Kadra u Begovoj džamiji. Ima od tada vjerovatno 25 godina, ako ne i više. Pred mihrabom su postavili klupu (sto), a na njoj je bila čoha i kutija s komadom pokrovca s Revdai-muhahhere i u posebnoj bočici dlaka. Za stolom su se izmjenjivali Dizdar Muhamed efendija, Hafiz Hamdi efendija Berberović, Hafiz Džemaludin efendija Hadžijahić, a čini mi se da je bilo i još hodža. Svijet je prilazio redom bočici i ljubio je, a onda bi hodža, koji ju je držao, potrao pamukom mjesto gdje je posjetilac i poštovalac spustio usne na poljubac. I ja sam poljubio bočicu, ali ni onda kao ni sada nisam oduševljen takvim izražavanjem poštovanja prema Resulullahu. Dlaka je dlaka, pa makar bila i njegova, a i on je za se rekao: “Čovjek sam kao što su i drugi ljudi.” Time je sasvim sigurno htio spriječiti kod suvremenika, a i kod kasnijih muslimana, razvijanje kulta ličnosti. U svemu je pozitivno to što se na hiljade tekbira i salavata prouči, i što se čovjek osjeti nekako snažniji kad se nađe u ovako velikom skupu istovjernika, koji ne žale troška ni truda da dođu i na ovaj način, prema svom osvjedočenju da čine Bogu ugodno djelo, posvjedoče da pripadaju islamu, da se ne stide što su muslimani. Islam u Bosni, čini mi se, počiva još samo na seljacima i starijim ženama.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search