LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor Joooj, dobrih komšija u Sanskom Mostu
Joooj, dobrih komšija u Sanskom Mostu
Nedjelja, 01 Lipanj 2014 19:29

Katilsko “komšijsko” beščašće u Sanskom Mostu

Nije na meni da govorim o krvavim događanjima u Sanskom Mostu, jer sam najmanje pozvan da to činim, ali, čini mi se, da bih golemo pogriješio ako ne bih zapisao samo ono što je do mene doprlo iz najrazličitijih izvora. Naime, radi se o činjenicama koje su sve odreda provjerljive i o kojim se neda lagati! A mali broj živih svjedoka još uvijek postoji.

Prije svega želim naglasiti da je Radovan Karadžić zajedno sa Biljanom Plavšić sazvao osnivačku skupštinu SDS-a u Lušci Palanci, a taj prvi masovni SDS-skup je održan upravo u Lušci Palanci kod Sanskog Mosta, uprkos tvrdnjama o svim Bijeljinama, Fočama-Srbinjama, Zvornicima i Višegradima kao mjestima održavanja te prve SDS-skupštine

Osnivačka skupština je održana u tamnošnjim barakama SUP-a, a da ga niko nije ometao. Zaboga, Bošnjaci i Hrvati su mislili da je svanula zora demokratije, a ni sanjali nisu šta se iza brda valja i šta im se sprema. Uskoro je došlo i do izbora. SDS je osvojila relativnu većinu, ali je SDA zajedno sa Hrvatima imala apsolutnu većinu. Ipak, SDS-u je pripalo mjesto predsjednika opštine, a iz SDA je Mirzet Karabeg zauzeo poziciju predsjednika Izvršnog vijeća opštine Sanski Most.

Predsjednik Opštine Sanski Most bio je Nedjeljko-Neđo Rašula, profesor njemačkog jezika na gimnaziji u Sani (skraćeni naziv za Sanski Most). Nedjeljko Rašula je i ranije, za vrijeme jednopartijskog sistema SKJ, bio poznat po tome što je na partijske sastanke u popodnevnim časovima dolazio obučen u pidžamu. Pravio se budala i od partijskih sastanaka je pravio šegu i cirkus. Na tim sastancima, ako bi ga se kojim slučajem bilo ko kritikovao, uzvraćao je tako što je onome ko mu je uputio kritiku govorio da će mu razbiti nos! U šali, kažu. Takvo ponašanje možda ima uzrok iz njegovog djetinjstva kada je u Barama ispod Čaplja u blizini Sane čuvao krave, a jedan ga Musliman samo ovlaš ošamario… Tada je, naime, Rašula plačući rekao da će kadli-tadli zapalitiu Mahalu – najveću i u to vrijeme jedinu u Sani. Šamarčić mu je kao opomenu pripucao neki Čapljanin zbog toga što se Rašulina krava Zeća navadila i stalno zalietjela u njegov kukuruz. Kompleksi iz djetinjstva su čudo!

Nedjeljko Rašula je nekako, na jedvite jade, prizavršio fakultet i stekao diplomu profesora njemačkog. Uhljebio se na gimnaziji u Sani. Kako je dolazio na partijske sastanke to smo rekli. Jenom je jedna kolegica Nezirević vodila sastanak, i kada je Rašulu prekinula iz posve razumljivih razloga, i na nju se obrecnnuo uvredom po najbolnijem mjestu, rekavši joj je da je nerotkinja! Taj Nedjeljko-Neđo Rašula je bio i ostao oličenje primitivizma i osione bahatosti. Među prvima je dobio stan u tada najelitnijem naselju. U zgradi u kojoj je stanovao terorisao je sve odreda. Bio je zbilja prava cjepanica i od profesora njemačkog nije odmakao sve do početka devedeset i prve, a onda naprasno postade, ništa manje, već direktor gimnazije.

Sve što se u nastavku događalo, bilo je posve očekivano. Helem, SDS-u nije bilo dovoljno samo mjesto predsjednika opštine, već ih je posebno iziritirao potpuno legalni referendum o samostalnosti BiH, pa su njeni članovi pod vođstvom Rašule, a uz svesrdnu pomoć JNA i pukovnika Branka Basare, a sve uz punu saglasnost komandanta banjalučkog korpusa generala Uzelca, preduzeli hitne mjere radi očuvanja “vitalnih nacionalnih interesa srpskog naroda”, tako što su u maju l992.godine izvršili napad na zgradu Opštine Sanski Most i to zoljama i PAM-ovima. Mirzet Karabeg je ostao u zgradi sa ostalim članovima SDA koji su bili zaposlenici u Opštini. Kada je projektil “zolje” udario pod prozor njegove kancelarije, Karabeg je, brinući se za živote službenika, naredio napuštanje zgrade. Ubrzo je uhapšen i priveden u prostorije SUP-a sa još dvadesetak istaknutih članova SDA. U podrumskoj prostoriji su ostali sve do početka jula, a nakon toga su odvedeni u koncentracioni logor na Manjači. U pritvoru su Karabegu polomili i gornju i donju vilicu.

Nedjeljko Rašula je cvjetao. Šepurio se po Sani sa dva pištolja za pojasom. Srušio je sve džamije u Sani i oko nje. Nije ostanula niti jedna, ama baš niti jedna. Hare bagerista (musliman) bio je zadužen za odvoz šuta sa saorenih džamija. (Napisah Hare “musliman” zato što nije nikakav musliman, jer se jako isticao u “čišćenju” ostataka sanskih i okolnih džamija!!!)

Svi prvaci SDA su bili pohvatani i otpremljeni, ili na Manjaču, ili u Brčko, u logor u Batkovićima. Već krajem maja izvršen je napad na Sanu iz pravca Grmeča, sa nevjerojatno jakim snagama, svejedno što niko u Sani nije pružao bilo kakav otpor. Inscenirano je puškaranje preko Mahale, a kao biva pucaju muslimani iz Mahale, a sve preko nje i iz Ključke ulice u kojoj su Srbi bili u većini. Tada nastupa Nedjeljko Rašula, šepuri se kroz Mahalu i derinja se na sav glas: - Ne pucajte, majku vam jebem balijsku! Sviju ćemo vas pobiti…

Mahalska čeljad izlijeće na ulicu, a odozgo na nju nalijeće horda Drvarčana i cijeli bataljon Prvog krajiškog korpusa Momira Talića – Sanjanina, koji je prije vojne škole u stvari bio Amir Talić, to jest Musliman?! (Da bi lakše napredovao u službi i od podoficira bio preveden u oficira – muslimanstvo je stradalo: postao je od Amira Momir!!!)

On, Amir-Momir Talić je prije napada na zgradu Opštine lično obećao Karbegu da će se zauzeti da ekcesa ne bude …? Još iste večeri na televiziji najavljuje preuzimanje svih krajiških opština pod ingerenciju SAO Bosanska Krajina… Tada je Karebegu sve postalo jasno. Ali, kasno. Iste večeri, prije napada na zgradu Opštine, iz hotela “Sanus” puca snajper na doktora-stomatologa Kemu koji biva na mjestu ubijen, i koji je prva zvanična žrtva u Sani, iako se i prije toga pucalo i “šenlučilo”… oho-ho!

Horor napada na Mahalu, Muhiće i Nezirevića polje – završava se još istoga dana. Muslimansku čeljad su odvodili u salu sportskog centra kod nove gimnazije. U sali je vršeno odvajanje muških, vojno sposobnih koji se “namah” odvode na Manjaču. Put do Manjače traje kao da se vozi više od tri stotine kilometara. Kamioni su pokriveni ceradama, a ispušna cijev motora je usmjerena da dimi pod cerade. Po petorica-šestorica umiru već putem od trovanja izduvnim gasovima. Na Manjači je slijedilo detaljno “čišćenje” od deviza koje se odlažu u prikolicu traktora-kultivatora. Puna je do vrha! Ostatak deviza prišivenih u postavi odjeće kasnije otimaju oblaporni stražari, a sve uz nemilosrdne udarce kundacima. Išaret…da se šuti!

Preostalu čeljad iz sportske hale najprije u julu konvojem odvoze preko Korićanskih stijena za Turbe kod Travnika. U prolazu kraj Korićanskih, osjećaju neopisivi smrad i natjerani su da iziđu iz autobusa… Ponovo nastupa izdvajanje svih naoko za vojnu službu sposobnih. Postrojavaju ih iznad ambisa, a žene i djeca sve to gledaju. Odvojenim muškarcima naređuju da se svaki uhvati rukama za potiljak i da svi čučnu uz ivicu ambisa. Onda – gle čuda – kolonu od pet autobusa nadlijeće helikopter “gazela” i iz njega Amir-Momir Talić pomoću megafona prijetećim glasom naređuje da Sanjanima ne smije ni dlaka s glave pofaliti. Priprijetio je da ako iko od Sanjana bude tu ubijen da će pobiti sve srpske policajce i četnike …

Egzekutori su se strašno naljutili. Napravili su špalir postrojivši se s obje strane ceste. Svi su bili pod šubarama okićenim sjajnim kokardama. Neki od njih su u zubima prijeteći držali kame, ali su ipak morali propustiti pohvatane Sanjane na dugački put od 26 kilometara do Travnika. Upozoravaju ih da idu samo cestoj jer je sve oko puta “minirato”….

Nastavak priče je još jeziviji. Sada zaista nemam snage da je dopričam. Nastavak te priče je bio još mnogo jeziviji za sve one koji su se nadajući se nećemu boljem usudili da ostanu u Sanskom Mostu. Ti neizlječivo naivni su valjda mislili: “Pa neće mene moje pravoslavne komšije. Nisam nikome nikad zla uradio, već samo i jedino dobro svima njima…što će mene…”

Ako ikada smognem snage da o tome pišem nastojaću da bude više detalja. Ovaj put je to bilo samo kolokvijalno, onosno samo mali dio iz istine o krvavom stradanju nevinih ljudi iz Sanskog Mosta; ljudi koji su jedino bili krivi što se zovu drugačije i što se neki od njih mole bogu drugačijeg imena.

Lijep Ti selam – Nadane, jarane!            

Dr. Halimača iz Sane

 

Komentari  

 
0 #1 Zike 2016-11-18 03:21
Nisam znao da se Momir Talić prije zvao Amir. Svašta čovjek pročita na ovom zaista hvale vrijednom sajtu.
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search