LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor Historijski retrovizor
Historijski retrovizor
Subota, 14 Lipanj 2014 10:23

Zavjerenički planovi raspada SFRJ kroz udruženi zločinački poduhvat 

Zijad Šišić, Sarajevo

U dosadašnjim vrlo detaljnim razmatranjima ratova na tlu nekadašnje Jugoslavije najviše pažnje je posvećeno neuspjelom projektu stvaranja velike Srbije. Relativno malo se govorilo o stvaranju velike Hrvatske. A najmanje se govorilo o suštini koja ne podrazumjeva ni veliku Srbiju, ni veliku Hrvatsku, ni malu Bosnu. Suštinsko pitanje XX i XXI stoljeća glasi: ” Da li će Bosna biti poligon za podmukle sukobe sljedbenika Knjige protiv evropskih muslimana ili će biti oaza svjetskog mira i razumjevanja među svim ljudima svijeta?”

Geostratezi bi mogli zaključiti da je planski projekat zavjereničkog rušenja SSSR-a i SFR Jugoslavije u biti dio novog globalnog poretka Zapada koji ne trpi socijalizam na planetarnom nivou odlučivanja. To ipak nije tačno jer je NR Kina kao najmnogoljudnija država socijalizma u proteklih dvadesetak godina napredovala takvim tempom da joj SAD-e danas ne smiju ništa.

Ekonomisti bi mogli zaključiti da je kapital u svojoj nemilosrdnoj pohlepi taj koji određuje koje velike industrije svih zemalja svijeta mogu opstati, a koje će se kao na primjeru SFRJ biti totalno uništene. Ipak kontinuirani rast ekonomija Brizila, Rusije, Indije i Kine (BRIK) koji nije pod direktnim uticajem SAD-a ili Svjetske banke i MMF-a ne potvrđuju ni tu teoriju na cijelom prostoru savremenog svijeta.

Vojni stratezi bi sve pojasnili kroz obaveznu prizmu širenja NATA-a na sve četiri strane svijeta. Ali ostaju činjenice da Južna Amerika, Kina ili Rusije nikada neće pristati na takvu vojno-ekonomsku dominaciju. Pravni stratezi bi najradije svijet pojasnili po uzusima zapadnog demokratskog svijeta, ali da demokratija u svom izvornom smislu ne dotiče Svijet islama ili dobar dio Azije i Afrike. Obavještajni stratezi bi globalni svijet informacija držali pod stalnim nadzorom pet vodećih informacijonih društava, odnosno SAD-a, Kanade, Velike Britanije, Australije i Izraela, ali da pri tome budu izuzeti od svake krivične odgovornosti pred Međunarodnim sudom pravde.

U globalu se rat na tlu nekadašnje Jugoslavije treba još dublje osvjetliti posebno zbog stogodišnjeg genocida nad Muslimanima Balkana.

Genocid nad Muslimanima SFRJ u sebi je podrazumjevao:

  • Vjerski udar i uništenje Islamske vjerske zajednice (IVZ) SFRJ;
  • Politički udar na SKJ, SSRN, SUBNOR, SSO, Sindikat SFRJ;
  • Čišćenje JNA od oficira koji nisu velikosrpski orjentisani;
  • Stvaranje provokativnih nacionalnih paravojnih partija te višestranačkog sistema pod izgovorom demokratije;
  • Pravni udar radi uništenja Ustava SFRJ;
  • Pravni udar radi uništenje Ustava Republike BiH;
  • Uništenja autonomija Albanaca i Mađara, odnosno Kosova i Vojvodine;
  • Stvaranje nelegalnih srpskih autonomnih oblasti (SAO) u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini;
  • Vojni udar kojim bi se od Predsjedništva SFRJ preko JNA generala Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića oduzele ovlasti vrhovnog komandanta SFRJ;
  • Od ostalih republika i pokrajina oduzelo oružje svih nesrpskih štabova Teriotorijalnih odbrana;
  • Policijski i parapolicijski udar kroz ”čišćenje” svih saveznih organa od nesrpskih kadrova;
  • Etničko čišćenje teritorija od svog nesrpskog stanovništva iz ”velike” Srbije zacrtane još iz vremena Draže Mihajlovića;
  • Potpuno uklanjanje uticaja najviđenijih organizacija i muslimana svijeta, uz prećutnu suglasnost svih pet stalnih članica Savjeta sigurnosti UN-a i Pokreta nesvrstanih putem embarga na uvoz oružja;
  • Ekonomski udar i potpuno uništenje svih baznih industrija, velikih privrednih kompanija i robnih rezervi koje bi mogle poslužiti Muslimanima radi odbrane;
  • Pljačkaški udar na svu imovinu Muslimana, Hrvata, Albanaca i Mađara na svim teritorijama koje bi došle pod vlast novog srpskog neonacističkog režima;
  • Intelektualni udar kroz plansko ubijanje najviđenijih muslimanskih učenjaka, a koji su se našli na policijskim listama srpske Službe državne bezbednosti (SDB), uključujući i fizičku likvidaciju slobodoumnih Srba antifašista;
  • Medijski udar kroz nasilno instaliranje Srpske radio-novinske agencije (SRNA) na teritorijama koje ne pokriva RTV Srbije, a za čije potrebe su napadnuti i nelegalno oduzeti radio-relejni uređaji Republike Bosne i Hercegovine tokom 1991.-1992. godine;
  • Obavještajni udar kroz instaliranje provjernih ”muslimanskih” kadrova u najosjetljivije službe Predsjedništva, Vlade, MUP-a, MIP-a i (TO) Armije Republike Bosne i Hercegovine;
  • Finalni državni udar Svjetske cionističke organizacije (SCO-a) u vidu neustavnih – ”međunarodnih” upravitelja BiH maskiranih kroz OHR, UN, UNHCR, UNFP, UNESCO, UNDP, UNPROFOR, IFOR, SFOR EUFOR, IPTF, EUPM, CEBS, CAFAO, ICAO, WB, MMF, EBRD…

Nakon tajne posjete moskovskog patrijaha ”srpskoj” Bosni i Karadžićevog trijumfalnog povratka iz uzvratne posjete pravoslavnoj Moskvi bh. Srbi osjetili su se devedesetih godina XX stoljeća dovoljno močnim da konačno pravoslavni dio Evropu očiste od islama, a usput i od katoličanstva!

U Sarajevu je jezgro zavjerenika bilo bazirano na Univerzitetu. Glavni četnički doušnici bili su profesori, doktori nauka: Milorad Ekmečić, Slavko Leovac, Nenad Kecmanović, Vojislav Maksimović, Aleksa Buha, Biljana Plavšić i Nikola Koljević. U genocidnoj fazi realizacije pokolja nad Muslimanima Bosne, ovom timu intelektualnih zlikovaca pridružiti će se poremećeni dr. Vojislav Šešelj, te londonski psihijatri i vođe SDS-a – dr. Radovan Karadžić i dr. Jovan Rašković.

 

  • Srpska hajdučija unutar paradržavnih Srpskih autonomnih oblasti (SAO) izjasnio se početkom 1992. godine za prisajedinjenje Srbiji.

Ubjeđeni da njihov prosperitet leži u što većoj nesreći Muslimana licemjerne veleizdajice nekadašnje SFRJ uveliko su lagale da je islam, kao najveća smetnja pravoslavne vladavine ovog dijela svijeta, duhovno davno poražen, dezorjentiran i revidiran na puku folklornu nacional-materijalističku religiju. Stoga bi pravoslavno-petokolonaški posao uništenja prevelikog broja Muslimana Bosne, Sandžaka i Kosova trebao biti brz i lagan. Pripreme JNA udara vršene su krajem osamdesetih u strogoj tajnosti najužeg kruga generala predvođenih veleizdajnikom Veljkom Kadijevićem, tadašnjim prvim generalom Saveznog sakretarijat za narodnu odbranu Saveznog izvršnog vijeća. Kadijević je kao vodeći general JNA za konačno istrebljenje Muslimana SFRJ bio pripreman na ”West Point” školovanjima u SAD-a.

Srbija, Crna Gora te SAO Srbi sa Kosova, Bosne, Hercegovine i Hrvatske trebali su opremiti i naoružati oko milion vojnika, ali zbog ogromnog broja dezertera njihov broj je dosegao okvirnu brojku od sedam stotina hiljada. Od toga broja glavnu udarnu snagu činile su paravojne trupe kriminalaca okupljene oko Ulemeka, Arkana, Šešelja, Stanišića, Simatovića, Mandića, Kovača, Babića, Hadžića, Martića, Mladića, Karadžića, Perišića, Abdića, Bulatovića i Miloševića. Za prvog premijera ratne vlade SR Jugoslavije postavljen je američki Srbin Milan Panić.

Neofašistička propaganda vođena suludim sloganima o ugroženom pravoslavlju u sebi je kroz ”veliku” Srbiju podruzumjevala potpuno uništenje Muslimana na prostoru nekadašnje SFRJ. Kako bi se finalno razbila ogromna laž SPC, SANU, JNA i inih krivotvoritelja historije neophodno je podcrtati slijedeće činjenice. Najveća Srbija postojala je u četrnaestom stoljeću u doba cara Dušana. Njegovo carstvo od Dunava do Asprosa vjekovnim progonom starosjedilaca Ilira, osiguralo je Srbiji izlaze na Jadransko, Jonsko i Egejsko more. Najveća Srbija u sebi je objedinjavala dio Hercegovine, Crnu Goru, Albaniju, Kosovo, Veliku Vlahitosku, Tesaliju, Etoliju, Arkarnaniju i Epir, ali nikada Bosnu! Dolaskom Osmanlija Srbija je četiri stotine godina bila vazal i nije se prostirala kroz Bosnu. U biti Srbi su bili plaćeni vojnici Osmanskog carstva koji su štitili zapadne granice muslimana. Drugi dio Srba koji nije prihvatao Osmanlije prodavao se jedinicama Habsburga, Mlećana, Romanova…

Svi Srbi koji su od desetog do dvadesetog stoljeća živjeli zapadno od osamnaestog meridijana, što orijentaciono odgovara toku rijeke Bosne, služili su kao plaćenička vojska mnogih okupatora. Granice ”velike” Srbije XX stoljeća koje su zacrtali na osi Virovitica, Karlovac, Karlobag nisu ništa drugo no zapadna granice nekadašnjeg Ejaleta Bosne od kojeg su ranije kroz srpske ustanke, balkanske i svjetske ratove Srbi oteli ogromne teritorije. Zaluđeni mišlju da velika Srbija mora biti stvorena na krvlju Muslimana, Srbi su uz saglasnost cionističkog lobija SAD-a, Izraela, Velike Britanije, Francuske i Rusije krenuli u konačni obračun sa islamom u Evropi. Iskrenu ”pomoć” u najvećem genocidu nakon Drugog svjetskog rata pružiti će im ex. JNA general i povijesničar dr. Franjo Tuđman. Ubijeđen da će nakon srpskih pokolja i zloupotrebe muslimanske armije koju će iscpiti u sukobima sa srpskim ali i crnogorskim agresorima veoma lako ovladati ostatkom bosanskih zlatonosnih teritorija koje se imaju pripojiti ”povjesno velikoj” Hrvatskoj Tuđman je puštao i poneki konvoj švercovanog naoružanja. No, tajming mu je bio loš jer je prerano, s leđa, napao Republiku Bosnu i Hercegovinu krajem 1992. godine.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search