LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor Historijski retrovizor
Historijski retrovizor
Ponedjeljak, 21 Srpanj 2014 08:48

Veliki muftija El-Huseini i njegova misija u NDH (2)

Dr sci. Nada Kisić – Kolanović

El-Huseini je više puta izjavio da je NDH dobro rješenje za muslimane. Za Hrvatski narod izjavio je 1942.: “Radujem se što su se hrvatski muslimani konačno našli u svojoj vlastitoj nezavisnoj Državi Hrvatskoj ( … ), da su jednakopravni, da uživaju sva prava i da su njihovi životni probitci u najvišoj mjeri zaštićeni.” (Hrvatski narod, 12. studenoga 1942)

Pozivajući se na domaće izvore, njemačka obavještajna služba u Zagrebu je potvrdila da El-Huseini uživa jednaku popularnost kod “muslimanskih velikodostojnika” kao i u “konzervativnim slojevima muslimanskog stanovništva u Bosni”.  (HDA 1521: AHH, Hadžiosmanović Hasan. Zabilješka policijskog atašea njemačkoga poslanstva u Zagrebu, lipanj 1944. U izvješću se tvrdi da je El Huseini bio dobro informiran o četničkim zlodjelima pa je zapravo želio odvratiti Nijemce od suradnje s četnicima Draže Mihailovića)

Međutim, sarajevski je tisak naglasak stavljao na političku ulogu velikog muftije, a Osvit je 1942. proglasio El-Huseinija “dušom suvremenog arapskog nacionalizma” i “borcem za spas islama”. (Osvit, 26. lipnja 1942)

Stoga odmah valja naglasiti da boravak El-Huseinija u NDH u ožujku 1943. nije imao vjersku nego političku svrhu. Štoviše, njegov se dolazak odvijao u režiji Himmlerove službe sigurnosti, a u njegovoj pratnji bili su časnici SS-a. Hrvatska vlada i Pavelić reagirali su “odbojno” na njemački prijedlog da vlada na takav način ugosti velikog muftiju, ali su popustili nakon izravnog njemačkoga pritiska na Dr Milu Budaka, hrvatskoga poslanika u Berlinu. (L. Hori – M.Broszat, Ustaška država Hrvatska 1941. -1945, Beograd, 1994., 245. Knjiga je izvorno objavjena na njemačkom jeziku: Ladislaus Hory, Martin Broszat, Der Kroatische Ustascha Staat 1941. – 1945, Stutgart, 1965)

Njemački poslanik Kasche također je potvrdio da je dolazak velikoga muftije u NDH “bio proveden protiv volje hrvatske vlade, protiv mojega i protiv shvaćanja AA (Auswärtiges Amt – njemačkog Ministarstva vanjskih poslova)”. On tvrdi da je El-Huseini došao u režiji “ustanova SS-a koje su se bavile vrbovanjem za muslimansku diviziju Handžar i tadašnjeg hrvatskog poslanika u Berlinu Dr Mile Budaka”. (HDA 1561: RSUP SRH, SDS, 013.1.4, S. Kasche, Dr Mehmed Alajbegović, hrvatski ministar vanjskih poslova)

Prvobitna zamisao vlade bila je da ugosti velikog muftiju prilikom otvaranja zagrebačke džamije. Ministar Lorković je već u travnju 1942. s tim u vezi kazao talijanskom poslaniku da je zadužio poslanstvo NDH u Rimu da “uspostavi kontakt s velikim muftijom kojega se dolazak u Hrvatsku predviđa prilikom inauguracije džamije koja se gradi u Zagrebu.” (MAE; APC, Izvještaj talijanskog poslanstva u Zagrebu Ministarstvu vanjskih poslova od 30. travnja 1942., telegram br. 15 375)

Važno je istaknuti da je muslimanska grupacija oko Džafer-bega Kulenovića iskazala veliku suzdržanost glede političkog angažmana velikog muftije u BiH. Mehmed Alajbegović, koji je tada bio konzul u Münchenu, izričito je odbio molbu Dr Mladena Lorkovića, ministra vanjskih poslova, da bude u pratnji velikog muftije. Lorković je početkom ožujka 1943. kazao Alajbegoviću da veliki muftija dolazi “na inicijativu poslanika u Berlinu Dr Mile Budaka”, ali ga je Alajbegović odmah upozorio da bi njegov dolazak mogao biti iskorišten za manipulaciju “sirotinje u Bosni” u njemačkom interesu te da s obzirom na “opću situaciju muslimani mogu samo stradati”.

Prema njegovu mišljenju bilo bi mnogo primjerenije da se veliki muftija pozove na otvaranje džamije jer je on za muslimane u Bosni u prvom redu vjerski autoritet. Lorković je bio “osupnut” razmišljanjem Alajbegovića, ali mu je preporučio da “stvar ne uzima tako skeptično”. (HDA 1561: RSUP SRH, SDS 013.0.50, Dr Mehmed Alajbegović, Izjava od 16. studenoga 1946)

Da Alajbegović nije podržavao formiranje muslimanske SS-divizije, potvrdio je i njemački poslanik Kasche, rekavši da je on “veoma oštro zastupao hrvatska shvaćanja protiv regrutiranja i nastupa muslimanske divizije Handžar”. (HDA 1561: RSUP SRH, SDS 013.14, Siegfried Kasche, Dr. Mehmed Alajbegović, hrvatski ministar vanjskih poslova, Zagreb, 3. ožujka 1947)

Simptomatično je da ni potpredsjednik vlade Džafer-beg Kulenović nije sudjelovao u događajima vezanim uz formiranje muslimanske SS-divizije. On je izjavio da je ta akcija zakašnjela te da se ne može očekivati znatniji priliv muslimanskih dobrovoljaca. Da je SS-divizija primjerice osnovana 1941., za nju bi se prijavilo između 20 do 100 tisuća dobrovoljaca, komentirao je Kulenović. (Enver Redžić, Muslimansko autonomaštvo i 13. SS divizija, SDvjetlost, Sarajevo, 1987, 82)

Distanca vlade, pa tako i njezinih muslimanskih članova, je razumljiva imamo li u vidu da se dolazak El-Huseinija u NDH odvijao u režiji Njemačkog Glavnog ureda za državnu sigurnost (RSHA – Reichssicherheitshauptamt ). Ured njemačkog policijskog atašea u Zagrebu je zabilježio 24. ožujka 1943. da se veliki muftija odazvao hrvatskom “zvaničnom pozivu” da posjeti Zagreb, ali “nezvanično, on će vjerojatno ispuniti molbu SS-Gruppenhührera Bergera da otputuje u Sarajevo, da bi tamo sa istaknutim ličnostima propagirao među Bosancima vrbovanje za SS-oružane odrede”. Hans Helm, njemački policijski ataše u Zagrebu, iznio je procjenu da će “put velikog muftije u Sarajevo, muslimanima dati jak poticaj i ojačati ih u njihovim težnjama za autonomijom, što će sigurno hrvatskom državnom vodstvu činiti teškoće”. On predmnijeva da će vrbovanje za muslimansku SS-postrojbu kod Talijana izazvati stanovite rezerve. (HDA 1521: AHH, Posjet velikog muftije, Izvješće Hansa Helma upućeno Njemačkom Glavnom uredu za državnu sigurnost - RSHA – Reichssicherheitshauptamt, 27. ožujka 1943)

El-Huseini je iz Berlina krenuo avionom 31. ožujka 1943. u pratnji SS vojnih časnika Wilhelma Luetkemayera i Hansa Hermanna te poslanika Dr Mile Budaka. U Zagreb je stigao 1. travnja, a dočekala ga je službena delegacija (Džafer-beg Kulenović, potpredsjednik vlade, Andrija Artuković, ministar unutarnjih poslova, Mirko Puk, ministar pravosuđa i bogoštovlja, te predstavnici ministarstva vanjskih poslova, među kojima i Osman-beg Kulenović te predstavnici muslimanske zajednice). Iste večeri Pavelić je za visokoga gosta organizirao svečanu večeru s četrdesetak uzvanika. Vjekoslav Vrančić je također ugostio El-Huseinija, a na privatnu večeru bili su pozvani Džafer-beg Kulenović i Ismet Muftić. (Vjekoslav Vrančić, Branili smo državu, Knjižnica Hrvatske revije, 1985, 359)

Zagrebački tisak predstavio je El-Huseinija kao najuzornijega arapskog “vjerskog i političkog prvaka” ali je prešućen pravi razlog njegova dolaska. Uskršnji broj Spremnosti iz travnja 1943. je objavio da je Poglavnik primio El-Huseinija “istaknutog prvoborca arapskog naroda i visokog dostojanstvenika islamske vjere”. Naglašeno je da je njegova uža domovina Palestina, pa je on vrlo dobro znao da se “Arapi – muslimani i kršćani” mogu protiv zajedničkog neprijatelja uspješno othrvati tek “zajedničkim snagama”. El-Huseini dijeli mišljenje hrvatske vlade da se u NDH može izgraditi zajedništvo “muslimanskih i katoličkih Hrvata” i pun je blagonakionih sudova o NDH i Hrvatima. Vrhunac takva raspoloženja iskazao je u govoru u Banjoj Luci kad je evocirao junaštvo Gazi Džezar Ahmet-paše koji je “potukao Napoleona i pronio slavu hrvatskog imena i na Iztok”. (Spremnost je zabilježila El Huseinijev emotivan doživljaj Hrvatske: “Jest, liepa je vaša domovina. To sam osjetio već prvu večer po dolasku u Zagreb, kada sam izašao na balkon vile u Tuškancu i promatrao hrvatsko nebo. Tada sam upravo osjetio sjaj i bistrinu arapske noći, jer je vaše nebo isto kao i arapsko, puno jasnoće i sjaja.” Veliki muftija je izjavio da se domovina “može jedino sačuvati slogom i zajedničkim radom svih vas Hrvata bez razlike”. M. H., “Muhamed Emin El-Huseini, Veliki muftija palestinski o Hrvatima”, Spremnost, Uskrs, 1943., br. 61)

Napise o El-Huseiniju zagrebački je tisak koristio za pozitivne komentare o arapskom nacionalizmu kao i za kritičke osvrte na cionizam i kolonijalnu britansku politiku u Palestini. Ustaški list Spremnost ističe da je El-Huseini ušao u “obrambenu borbu protiv židovskih težnji” nakon Balfourove deklaracije” iz 1917. (M. Fišter, “Arapski sviet i Hrvati muslimani”, Spremnost, 9. svibnja 1943) To je dokument u kojemu konzervativni britanski političar Arthur James Belfour iznosi mišljenje da se Židovima mora osigurati domovina u Palestini.

U Zagrebu je velikom muftiji bilo omogućeno da se 2. travnja susretne s muslimanskom studentskom delegacijom, a razgovor na turskom i arapskom jeziku prevodio je bojnik Akif Handžić. El-Huseini je sukladno ratnom vremenu izrazio zabrinutost za islam i muslimane cijeloga svijeta. O muslimanima u BiH stekao je utisak da su “kulturno daleko izmakli svim ostalim muslimanima u svijetu i predstavljaju ponos islama”. Jedno od glavnih pitanja koje mu je postavljeno bilo je stradanje muslimana (u Sandžaku, Čajniču i Goradžu i drugdje) za koje je intervenirao kod Mussolinija, dobivši njegovu garanciju da će talijanska vojska zaštiti muslimane od četnika. Muftija je apostrofirao Britaniju i SSSR kao glavne ideološke neprijatelje islama i muslimana. Zabilježeno je da je veliki muftija darovao Merhametu pola milijuna kuna. (“Posjet velikog muftije Hrvatskoj”, Osvit, 25. travnja 1943)

Vremenske neprilike prisilile su velikog muftiju da 3. travnja 1943. najprije posjeti Banju Luku gdje je u vladinoj zgradi primio nekoliko muslimanskih delegacija. Sutradan je odletio u Sarajevo gdje je ostao do 10. travnja. Muslimansko vjerski krugovi priredili su mu svečani banket (7. travnja) u vladinoj zgradi. El-Huseini se vratio 11. travnja u Zagreb, odakle je odletio za Berlin.

(nastavak slijedi)

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search