LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak Riječ Safete Obhođaš o....
Riječ Safete Obhođaš o....
Subota, 13 Prosinac 2014 21:49

 dzamija-klanjanjeSve dobri muslimani

Safeta Obhođaš, Wuppertal, Njemačka

Mudrost literarnog magija, Luisa Borhesa, koja nas uči da je za religiju lahko umrijeti ali za nju zaista teško živjeti, nije se doticala mog oca. On nije želio umrijeti ni za kakve ideale ali još manje živjeti u pobožnosti. Kao mladić je shvatio da on svoj život ne može podrediti religiji. Rođen je kao musliman, vjerovao je u Boga, ali nikako nije mogao ispunjavati dužnosti koje mu je propisivao islam. Ali je bio spreman odgovarati za svoje grijehove i prezirao je svako licemjerstvo.

Predstavimo sebi, neko je ovdje u Njemačkoj pozvao mog oca na slavlje kod nekih sugrađana porijeklom iz Turske. Babo bi odmah započeo nasmijavati slavljenike svojim šalama. „Sinak, nemoj mi bogati sipati tu lozovaču iz te discount-kese. Što kriješ tu flašu, meni je to ispod časti. Ti misliš, dragi Allah ne vidi šta ti radiš. Ili one što su se napili u onom ćošku. Evo moje čaše na stolu, možeš sipati da svi vide. Allahovu kaznu ću prihvatiti i podnijeti.“

Imala sam i jednu vrlo pobožnu tetku. Ona je klanjala svih pet vakat namaza, pri svakom koraku prizivala Svevišnjeg. Svakog Kurban-Bajrama je mislila na svog rahmetli supruga Mustafu. U njegovo ime je za kurban namjenjivala jedinog velikog ovna. Đavo ipak ne da mira, ona je bila vrlo škrta žena i čak ni prilikom tog svetog čina nije mogla odoljeti iskušenju. Tetka je siromašnima dijelila samo jednu četvrtinu kurbana, a ostalo je dospijevalo u njen lonac ili zamrzivač. Znate i sami da je trebalo biti obrnuto.

Sjećam se i našeg komšije, zvao se Avdić i uzgajao je ovnove za Kurban-bajram. Ali on je bio jedan lukavac ili mađioničar, njemu je uspijevalo najslabije životinje prodati po skupoj cijeni. Poslije se hvalio time i ismijavao sljepilo svojih kupaca.

Ni ja nisam mogla odoljeti svom iskušenju. Mene je šejtan navraćao da baš takve likove biram za svoje priče o životu u Bosni. Upozorenje da to ne smijem činiti došlo je previše kasno. Šeherzadino prokletstvo mi je postalo kao droga, opijena stvaralačkom fantazijom zaboravljala sam na strah i zabrane.

Triježnjenje i noćne more su došle kasnije, kad se više ništa nije moglo promijeniti.

Prošle noći me u snu progonila pravda onih, koje su moje priče strašno ljutile. Sanjala sam da su me izveli pred sud haza-muslimana. Tužitelji i suci su imali zakrabuljena lica i isti glas, glas imama iz našeg džemata.

- Ko ti je odobrio da od muslimana praviš takve karikature?! - šištao je jedan od tužitelja na mene.

- Poštovani sude, ja ne znam šta vi mislite? – branila sam se drhtavim glasom.

- Zašto pišeš o lošim muslimanima kao što je bio tvoj otac?! - viknuo je Pravedni.

- Ali zašto vi mislite da je on bio loš? On je bio jedan dobar čovjek! On je radio i dan i noć, da bi prehranio djecu i poslao ih u školu. Ponekad jedna čašica ili dvije, to nije nikakav grijeh, zar ne?!

- Dobro tvoj otac, ali šta radi taj prevarant Avdić u tvojoj priči?!– prekide me jedan sudija.

- Avdić, uzgajivač kurbana, na njega mislite. I on je isto bio dobar čovjek. On je spasio mog brata iz nabujalog potoka. Znate, danima su padale kiše, potok podivljao, odnio mostove – ohrabrila sam se i pokušavala održati lekciju u ljudskoj dobroti.

- A ta sova, tvoja tetka, koja se nije držala propisanog u islamu, je li i ona bila dobra žena – ismijavali su me.

- Pa nije bila tako loša. Ona je prekrasno pjevala, posebno naše narodne pjesme, sevdalinke. Najradije sam slušala „Mujo Đoga po mejdanu voda“. Znate ono, ljubav iz mladosti, jagluk za pojasom.

Oh, to je bio jedan mučan san. Kad sam se probudila, shvatila sam da su me suci stvarno istjerali i zabranili da ikada više dođem u njihov džemat.

Sad se pitam, je li to bio san ili je bila stvarnost?!

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search