LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijski retrovizor Historijski retrovizor
Historijski retrovizor
Četvrtak, 11 Svibanj 2017 08:50

 

TitoJosip Broz Tito i nacionalni indentitet Muslimana u BiH – dva viđenja (4)

Dr Husnija Kamberović

Tito je taj svoj jasan stav iskazao i prilikom posjete Bosni i Hercegovini početkom aprila 1971. godine. U izlaganju u Bugojnu 7. aprila 1971. Tito je govorio o popisu stanovništva: “Mislim da to teče dobro. Ja sam se uvijek zalagao da se poštuje pravo svakog čovjeka da sam kaže šta je, da se opredijeli, da se izjasni ili ne izjasni. Ako neko kaže da je Jugosloven, to ne treba da znači da on ne priznaje nacionalnost. Njemu, možda, smetaju upravo ti nacionalni konflikti, koji su obično manjeg značaja, pa hoće da to mimoiđe i kaže: ‘Ja sam Jugosloven’. A to pokazuje težnje naših širokih masa, naših ljudi dolje da sačuvaju našu zajednicu, onakvu kakva jeste”. (AJ, KPR, II-1, Posjeta Zenici i Bugojnu, 5-7. aprila 1971. godine.

Nakon sagledavanja raznih debata o muslimanskom nacionalnom identitetu sredinom 1960-ih i početkom 1970-ih godina može se zaključiti da je Tito doista podržavao afirmaciju tog identiteta, a politički aktivisti i naučnici koji su se aktivno angažirali na dokazivanju i promoviranju tog identiteta pozivali su se na Tita kao ključnog saveznika. Znao je, doduše, Tito ponekad u svojim javnim govorima “zaboraviti” na Muslimane. Tako je, na primjer, na mitingu u Kraljevu 3. aprila 1973. govoreći o predstojećim ustavnim promjenama, prema izvještaju sarajevskog lista Oslobođenje, kazao. “Mi sada nastojimo da likvidiramo elemente koji su nas razdvajali u prošlosti, da izgradimo sa šest republika, pet naroda i više narodnosti, jedinstvenu socijalističku zajednicu, društvo koje će biti sposobno za život, koje će biti poštovano, koje će znati da čuva ono za šta smo mi dali ogromne žrtve za vrijeme oslobodilačkog rata”. (“Govor druga Tita na mitingu u Kraljevu. Da ili Ne radničke klase u interesu cijelog društva”. Oslobođenje, 4. aprila 1973, 2.) Spominjući pet, a ne šest naroda, nije ostalo neprimijećeno u Bosni i Hercegovini, ali je tumačeno samo kao lapsus linguae.

Međutim, krajem 1990-ih, dugo godina nakon smrti, Tito će se ponovo dovoditi u vezu s fenomenom nacionalnog identiteta Muslimana, ali će mu se sada, u skladu sa promijenjenim političkim okolnostima u kojima se nudilo drugačije viđenje uloge Tita u povijesti, dodjeljivati druga uloga. Jedni su počeli pisati kako je Tito jednostavno “stvorio” muslimansku naciju, a drugi su ga optuživali da je iznevjerio Muslimane i nije doprinio njihovom nacionalnom razvoju. Doduše, profesionalni historičari u Bosni i Hercegovini nisu tome posvećivali posebnu pažnju, a radovi filozofa Esada Zgodića i sociologa Šaćira Filandre, koji su nešto o tome pisali, ostali su uglavnom na teorijskoj razini razmatranja ovoga pitanja. (Esad Zgodić, Titova nacionalna politika. Temeljni pojmovi, načela i vrijednosti, Sarajevo 2000; Šaćir Filandra, Bošnjaka politika u XX. stoljeću, Sarajevo 1998.

No, u vrijeme kada se koncem 2004. formirao Savez udruženja “Josip Broz Tito” pokrenuto je i pitanje Tita i Muslimana. Kao primjer na ovom mjestu ću samo navesti jednu polemiku koja se u javnosti vodila početkom 2005. godine. Prvo je sarajevski list Preporod objavio članak Enesa Ratkušića, novinara iz Mostara, u kojemu se oštro kritizira inicijativa o formiranju tog saveza. (Enes Ratkušić, “Koga truju kopači po prošlosti”, Preporod, br. 1/795, Sarajevo 1. januar 2005, 8.)

On je tvrdio kako je Tito samo iskoristio Muslimane u vrijeme Drugog svjetskog rata, a potom ih zaboravio. Poslije rata “Josipa Broza je uhvatila neka čudna amnezija, pa je Muslimane naglo zaboravio i učinio bezimenim. Džaba što su ginuli za ideale i ravnopravnost”. Prema ovom mišljenju, on se Muslimana sjetio tek 20-ak godina poslije rata “kada se kao lider nesvrstanih trebao nametnuti dijelu svijeta kome je Bog podario crno zlato. (…) Tada je Muslimanima velikodušno vratio ono isto ime kojim ih je pozivao u borbu. Koliko bošnjačke djece i omladine danas zna koliko smo vremena u tom njegovom društvu tumarali bez imena?!”

Ovaj Ratkušićev članak je doveo do javne polemike, koja se vodila na stranicama lista Oslobođenje, u kojoj je sudjelovalo više sudionika, a najoštrije je reagirao Raif Dizdarević, predsjednik Saveza udruženja “Josip Broz Tito”. On je priznao da je bilo pogrešno partijsko negiranje muslimanskog nacionalnog identiteta, do koga je došlo nakon Drugog svjetskog rata, ali je Ratkušićevu tezu o tome da je Tito 1960-ih priznao muslimanski nacionalni idenitet zbog “crnog zlata”, Prenaglašenu ulogu Titove vanjske politike s kraja 1950-ih i početka 1960-ih na priznanje muslimanske nacije u Jugoslaviji može se vidjeti u Žil Trud, Etnički sukobi u Titovoj Jugoslaviji (1960-1980), Prevela s francuskog Jelena Stakić, Novi Sad 2010, 119-176. Ova knjiga je prepuna grešaka, ali je dobar primjer bavljenja velikim temama bez dovoljnog poznavanja temeljne literature). Raif Dizdarević je označio posve “glupom”, tvrdeći da je status muslimanske nacije rezultat borbe bosanskohercegovačkog partijskoj političkog vodstva. Ova Dizdarevićeva ocjena je bila tačna, jer je politička elita Bosne i Hercegovine, koja je imala snažnu Titovu podršku, tokom 1960-ih godina doista najzaslužnija za afirmaciju muslimanskog nacionalnog identiteta, premda je bilo i onih koji su, posve krivo, početkom 1970-ih smatrali “da su muslimanski identitet uspostavili progresivni mladomuslimani, a komunisti se koriste tim dostignućem kao svojim”. (RSUP, Sarajevo, F. Jahić i B. Bijedić, juni 1973, br. 464, Informacija “B”, Predmet: Obavljen razgovor sa F.M., profesorom Filozofskog fakulteta u u Sarajevu (fotokopija u posjedu autora); Uporedi: H. Kamberović, “Bošnjaci 1968.”, 73.)

Dakako, priznanje muslimanskog nacionalnog identiteta sredinom 1960-ih godina nije bilo moguće bez Titove podrške, jer se to uklapalo u njegov politički koncept uređenja jugoslavenske države.

U svakom slučaju, i ovaj drugi primjer pokazuje kako je Titovo ime zloupotrebljavano i kako je interpretacija njegove uloge u odnosu na nacionalni identitet Muslimana samo slijedila trenutne političke stavove.

(Preuzeto iz časopisa Behar, a glavni izvor jr studija Dr Husnije Kamberovića, „Hod po trnju, Iz bosanskohercegovačke historije 20. stoljeća“, Sarajevo, 2011., str. 209-218)


O autoru studije: Husnija Kamberović rođen je u Mionici kod Gradačca 1963. godine. Nakon završetka gimnazije, diplomirao historiju na Odsjeku za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1987.), a magistrirao (1991.) i doktorirao (2001.) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Godinu dana (1988.-1989.) radio u Institutu za istoriju u Banjoj Luci, a od 1989. neprekidno zaposlen u Institutu za istoriju u Sarajevu, gdje je biran u sva naučna zvanja, od naučnog saradnika (2002.) do naučnog savjetnika (2010.). Također je biran u zvanje docenta (2005.) i vanrednog profesora (2010.) na Odsjeku za historiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Trenutno je direktor Instituta za istoriju u Sarajevu i član Savjeta za nazuku Kantona Sarajevo (od 2011. godine). Od 2006. do 2009. bio voditelj bosanskohercegovačkog istraživačkog tima u okviru međunarodnog naučnog projekta “New and Ambiguous Nation-building Processes in South-eastern Europe: Collective Identities in Bosnia-Herzegovina, Macedonia, Moldova and Montenegro in Comparison (1944–2005)”, koji se realizirao na Institute for Eastern European Studies, Department of History, FU Berlin (Germany). Tokom 2013. voditelj je bosanskohercegovačkog istraživačkog tima u okviru projekta pod naslovom “Repräsentationen des sozialistischen Jugoslawien im Umbruch“ (Humboldt-Universität, Berlin). Tokom maja 2012. bio je gostujući profesor na L'ECOLE DES HAUTES EN ETUDES SCIENCES SOCIALES (Paris). Sarađivao u raznim znanstvenim časopisima u Bosni i Hercegovini i inozemstvu (Prilozi Instituta za istoriju u Sarajevu, Istorijski zbornik u Banjoj Luci, Glasnik arhiva i Društva arhivskih radnika BiH u Sarajevu, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest u Zagrebu, Časopis za suvremenu povijest u Zagrebu, Prilozi za orijentalnu filologiju u Sarajevu, Diwwan u Gradačcu, Godišnjak BZK "Preporod" u Sarajevu, Hrvatska misao u Sarajevu, Austrian History Yearbook, Minnesota, USA), te brojnim dnevnim, sedmičnim i mjesečnim novinama u Bosni i Hercegovini. Također je bio učesnik i organizator brojnih međunarodnih skupova i urednik brojnih zbornika radova iz historije.


 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search