LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Tonijeva priča skicirana „Pod lipom“
Tonijeva priča skicirana „Pod lipom“
Nedjelja, 23 Lipanj 2019 12:37

 

Pod LipomTajna

Toni Skrbinac, sarajevska raja sa Bistrika (memli strana ili memli mahala), sada “privremeno” u Mariboru, ali s dušom u Rajvusa

Poznati sarajevski Restoran “Pod Lipom” smješten je nekako u srcu Baščaršije. Ponoć ili će doći ili je prošla, ne pratim vrijeme, nego sam se prepustio ćejfu. Etko,vlasnik restorana pije, kao i obično, crno vino, a Okuka i ja udarili po šljivi. Konobar Nećko donosi mezu, sad ovo, sad ono, pun stol dobrota iz bogate i prebogate bosanske kuhinje. Stoji Nećko u čošku i diskretno prati događanje u kafani, čim vidi da je čik u pepeljari ugašen, eto ga mijenja čistom praznom pepeljarom.

Čudne i raznovrsne su alkoholne moći: prošli smo kroz svakodnevnicu, prepričali anegdote sa zabavnim i smiješnim sadržajima, sjetili se nekih prošlih vremena, apsolvirali fudbal i politiku…a meni se čini da možemo dublje i pametnije ući u prostor gdje stanuju životne, vječne mudrosti.Kao, eto, alkohol mi izoštrio duh!?

„Bogati Etko... reci mi vjeruješ li ti?” - ne trebam precizirati pitanje, znam da će shvatiti na šta mislim.

„Da ti kažem, jedino u šta ja vjerujem jeste to da je život ping-pong. Loptica koju pošalješ – vratiće ti se. Jesi li činio dobro - eto ti ga nazad, jesi li udario po zlu – snaći će te. U to vjerujem…

E, sad, je li baš tako? Ko i kako to da zna i da potvrdi?

Mislim da imam priču koja to potvrđuje. Ali, kako je ispričati, a da pri tome izbjegnem navođenje konkretnih imena i mjesto radnje? Jedini je način poslužiti se filmskim okvirom na kojem piše, znate ono, “film je nastao prema stvarnim događajima…”

U ovom slučaju tako nastaje ova priča.

U poznatoj, tužnim i tragičnim sekvencama ispunjenoj nedavnoj ratnoj drami, pojavili su se izbjeglički valovi na kojima su stotine hiljada nevinih nevoljnika krenule u potragu za novim, sigurnijim životnim prostorom. Pa su se tako naši Bosanci, a ima i drugih, naselili kako je znao govoriti rahmetli Nijaz Duraković “od Grenlanda do Novog Zelanda.”

Porodica, majka i dvoje djece koje sada uvodim u priču naselili su se u gradu P. koji se nalazi u jednoj državi na samom rubu Balkana. Smjestili su ih u izbjeglički centar i zaživjeli poznatim, prinudnim životom, mirnim, ali jako udaljenim od onog što se zove sreća i harmonija. Spasila se živa glava, dobio se krov nad glavom i imalo se šta jesti i piti. Majka se, brižna, savila oko djece…sin bio još jako mlad, a kčerka, ona je bila već školovana, darovita, ali nepoznata likovna umjetnica. Kako je na nju nabasao lokalni galerista, čovjek sa izuzetno izoštrenim osjećajem za otkrivanjem talenata, ostaje nepoznato tek…evo nam naše umjetnice, pod patronatom i brigom galeriste. Dobiće platna, kistove, boje, isposlovaće on njoj i prostor koji se može nazvati ateljeom i nepoznata umjetnica uskoro postaje skoro pa zvijezda na likovnom nebu kojeg nastanjuju brojni slikari i slikarke. Brzo se dogodila prva, pa druga izložba, mediji su dobili zanimljivu temu, spretni galerista umio je prodati i priču i slike mlade umjetnice i uskoro djevojka nije mogla glave dići od posla, toliko je odjednom bilo narudžbi. Ne smijem mnoge stvari tvrditi, oslanjam se na nesigurna čaršijska prepričavanja i tračeve…a prema njima naš galerista, premda puno, puno stariji od umjetnice gajio je i stanovitu skonost prema dotičnoj, što je poprilično uvjerljivo jer sam ga poznavao kao dosta slatkohranog ženskaroša. Nije bilo konobarice kojoj nije uputio kakav kompliment sa udvaračkim, diskretno skrivenim značenjem, a pri tome je tako rado milovao ruku mlađih i starijih dama koje bi se znale zaustaviti kod našeg stola. No, muški je zavoditi i voljeti žensko i u tome ne vidim ništa loše. Govorilo se, opet ta čaršija, da on tu slikarku drži takoreći kao robinju.

Jednoga dana, bilo je jutro, gradom je prostrujala strašna vijest. Slikarka počinila samoubistvo. S kakvim razlozima je odlučila da skoči sa jednog visokog balkona to nikada niko neće saznati, a mora se istači i to da je, navodno, i u ranijoj mladosti pokazala sklonost ka suicidu.

Ubila se nesretnica i direktna krivica se, mislim, ne može i ne smije nikome tovariti. No, ima jedna druga činjenica…navodno, čim je čuo za tu tužnu vijest naš galerista je požurio u izbjeglički centar ne toliko zbog toga da izrazi saučešće, koliko da na brzaka „počisti“ slike, po principu “sve je ba ovo moje”, kako je navodno rekao. Potrpao je platna u auto i nestao. Kasnije sam svjedočio njegovoj često ponavljanoj priči kako ju je spasio i od anonimusa napravio zvijezdu. Ima istine, ima…

Drama te i te porodice ja završena. Jedno darovito mlado biće je otišlo, o boli njenih bližnjih mogu se samo naslučivati.

Hele, vratimo se našem galeristi.

Nastavio je živjeti svoj bonvivanski život. Imao, mogao i živio. Ali ne dugo.

Ima različitihi smrti kojima svi svjedočimo. Obično ide starost, bolest pa smrt, a može i bolest i smrt, a može smrt bez bolesti, može i mladost i smrt…brojne su varijacije kraja ljudskog života.

U slučaju našeg junaka, smrt uopšte nije najstrašnija činjenica. Ne, njega su za života dopale neobične “kazne”. Prvo ga je jedan sin, tatina zakletva i velika, najveća ljubav, iznevjerio tako što ga je bogatog osiromašio i doveo na prosjački ptap. Kako, zašto…duga je priča. Onda ga je dodatno tako razočaranog pogoda svađa na mrtvo ime prvog i drugog sina, pa se onda umiješala i dodatni ratnički rov između svih iskopala i njegova surpuga…Previše za jedno srce. Pogodila ga teška bolest. Vezala za kolica i od čovjeka, kako to već bolest zna, napravila biljku. Vidiš, čuješ, razumiješ, a ne možeš govoriti, ne možeš ništa, ama baš ništa učiniti. Ostala mu jedino moć da suzu pusti. I takvog sam ga zadnji put vidio. Uplakanog i nemoćnog.

Ja čudna prokletstva!

I hoću-neću nekako sam znao često pomisliti na onu jadnicu što je skočila jednog jutra s visokog balkona. Nije li to po Etkovom vjerovanju i nekakvoj nedokazanoj teoriji ipak ono ping - pong. Dobro - dobrim…grijeh - kazna???

Ko to zna?

Niko. Ili možda nepoznat neko. Što za nas na zemlji dođe na isto.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search