LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče Bajramska čestitka i lijepa, prigodna bajramska priča Mehmeda Meše Delića
Bajramska čestitka i lijepa, prigodna bajramska priča Mehmeda Meše Delića
Nedjelja, 11 Kolovoz 2019 11:31

 

Kurban Mesa DelicBajramska čestitka

Bajrambarećola – Bajram Šerif Mubarek Olsun, najprije pravim muslimanima koji su nepokolebljivo čvrsti u islamu, a svakako i onim koji se smatraju muslimanima, ali počesto griješe i odstupaju od islamskih pravila. Doći će oni tobe!

Bajrambarećola – Bajram Šerif Mubarek Olsun svim našim poštenim imamima u Bosni i emigraciji koji su regularno završili teološko školovanje i studiranje, ali nikako onim koji su se dokopali kojekakvih lažnih diploma i koji se po džamiji šepure kao paunovi i pred džematlijama izigravaju da su k'o biva pravi imami.

Bajrambarećola – Bajram Šerif Mubarek Olsun svim muslimanima koji žive islam i za islam, ali ne i onim uvijek gladnim glavuzijama natovarenim snježno bijelim ahmedijama, simbolima islamske čistoće, a koji su od islama i visokih položaja unutar IZ u BiH napravili private “business-e” kao izvore golemog ličnog bogaćenja.

Islam je savršen i uzvišen, ali mnogi muslimani uopće ne valjaju.

Bošnjačko oko

Kurban treba biti lijep

Mehmed Meša Delić, Witten, Njemačka

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog.

Mi smo ti uistinu, mnogo dobra dali.

Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji.

Onaj koji tebe mrzi sigurno će on bez pomena ostati.

(Kur'an, sura Kevser).

Uz Moševačko polje gmizalo je stado ovaca koje je sličilo na stonogu. Na čelu stada bio je jedan stariji čoban koji je vodio natovarenog magarca. U tovaru su bile sve potrepštine za život čobana koji su mjesecima bili odsutni od svojih kuća i sela.

Poneka bi od ovaca pokušala preteći sporog magarca, a to je čobanu išlo na živce pa je puštao privezu na kojom ga je vodio, bolje reći, vukao sporog magarca, kako bi zaustavio neposlušne ovce, pogotovo onu koja je nosila zvono - zvonaru - kako su je čobani nazivali.

Na začelju stada je bio mlađi čoban, možda sin onog na pročelju koji je tjerao stado i pazio da se neka od ovaca ne odvoji i ostane u zelenom hendeku. Ako bi neka i pokušala napustiti stado i izdvojiti se, čoban bi zviždukom naredio ovčarskom psu da je vrati u stado. Čoban na začelju je u naramku nosio jedno malehno janješce prebačeno preko podlaktnice Ličilo je na mokru dronju prebačenu preka plota.

Kada sam vidio taj prizor to me plaho rastužilo i zamolih babu koji je sve to gledao da pita čobana zašto baš tako nosi to janje? Da li je bolesno pa ne može da prati svoju majku?

Čoban kao da je očekivao takvo pitanje poče da nam objašnjava razloge: -Znate, ima poneka od ovaca koje se odvonje ili otronje, to jest ojanje dvoje ili troje janjadi i često biva da jedno od tih janjadi bude slabunjavo i ne može da prati i sisa majku, pa poneko zbog toga i krepa. Eto… baš nosim jedno takvo koje imade sudbinu da bude slabunjavo.

-A, šta je, muško ili žensko? – upitah.

Čobanu ne bi mrsko i on nam pokaza spol. Bio je mali ovan.

Nagovarao sam babu da tog malog slabunjavog ovnića kupi od čobana… da mu spasimo život. Babo kao da je znao da će nas djecu puno obradovati upita čobana: -A, da li bi prodao to janje?

Čoban kao da je jedva dočekao, doviknu čobana sa pročelja i upita ga: -Evo imam mušterije. Mogu li prodati ovo janje koje moram nosati?

- More, more, neka im bude hajirli!

Čoban spusti janje u moje naručje, a babo mu ispruži ruku da naprave pazar. Prekidoše rukovanje i otac plati, a čobanu kao da je pao kamen sa pleća zagrli mene i janje i poželi da janje brzo poraste.

Pazili smo ga, hranili, mazili. Janje se brzo oporavilo i dobro je napredovalo. Nije se od nas odvajalo, kao što se i mi nismo od njega odvajali. Bilo gdje da smo išli pratilo nas je na svakom koraku, baš kao da je vjerni pas, a ne janje. Kada su mu počeli rasti rogovi mi bi mu češali čelo i tako ga provocirali, a on bi se vraćao unatrag da bi se zaletao da nas udari. Nije se znao sa nama šaliti, nego bi se zaletio pa bi udari koga stigne, a mi smo padali kao džake po meraji. Sreća da se babo tu zadesio i sve to uz smjeh posmatrao. Kada se ovan malo k'o umorio babo nam je posavjetovao da, kada se ovan zaleti, da mi brzo legnemo po meraji i ovan neće moći da nas udari. Mi to odmah isprobasmo, i zaista, babo bi u pravu. Ako neko od nas ne bi brzo legao ovan bi ga sustigao, udario i na meraju oborio.

Naš ovan je porastao u pravog ljepotana sa predivnim uvrnutim rogovima i bijelom vunom koja se na suncu prisjevala kao da je svila.

Nakon nekoliko vremena babo nas okupi na meraji da nam saopšti važnu vijest. Mi se okupismo i dok smo posmatrali kako ovan čupka zelenu travu babo reče:

-Djeco draga, vi znate da se bliži Kurban - bajram i ja sam se sa vašom majko dogovorio da ovaj vaš lijepi ovan bude i vaš lijepi kurban.

To nas je šokiralo. Rastužili smo se i bili ljuti na babu. Počesmo ga saletati i moliti da ne bude baš, ovaj naš ovan, za kurban. U tom momentu više smo smišljali kako premuntati babu i spasiti ovna, nego što smo mislili na Kurban – bajram i njegove blagodati kojima smo se uvijek radovali.

-Vidi ga, kako je samo lijep! – govorili smo babi.

A babo će na to: -Kurban i treba biti lijep. Uz to mora biti zdrav i bez mahane!

Sada kada ste porasli i možete neke stvari shvatiti sjećamo se kako nam je babo pričao: -Bilo je to ihaj-haj davno, predavno, a nešto bitno i važno se dogodilo i ostaće do Sudnjeg dana. Hazreti Ibrahim a.s. koji je bio darežljiv čovjek, a uživao je veliki ugled da su mu se i meleci i ljudi divili. Imao je podosta godina, ali nije imao ni jedno dijete, a kao svaki roditelj i on je to žarko želio. Često je o tome razmišljao i jednog dana sam sebi je rekao:

-Gospodaru moj, daj mi porod čestiti, žrtvovaću ga za Allaha!

Tako je molio Allaha dž.š. i tako Mu se zavjetovao.

Od tog dana kada je to izgovori prošlo je podosta vremena, na to je on i zaboravio.

Allah dž.š. koji sve čuje i vidi, i Koji nije zaboravan usliša njegovu dovu i podari mu sina blage naravi. Bila je velika radost i veselje u Ibrahimovom a.s. domu. Dječaku dade ime Ismail a.s.koji će postati začetničko sjeme loze svih budućih Poslanika.

Kada je Ismail a.s. napunio osam godina, njegov otac Ibrahim a.s. opet usni san u kojem mu bi rečeno:

-O Ibrahime, ispuni svoj zavjet!

Allah dž.š. je od Ibrahima a.s. tražio da sina zakolje kao kurban.

Ibrahim a.s. je taj san ispričao Ismailu a.s., a Ismail a.s.svoju pokornost izrazi riječima: -Babo moj, učini kako ti je od Allaha dž.š.naređeno… vidjećeš da sam strpljiv.

U trenutku kada je Ibrahim a.s. krenuo izvršiti Allahovu zapovijed i povalio sina kao kurbana, Allah dž.š. mu se obrati: -O Ibrahime, ti si pokazao svoju odanost....stani, ne kolji sina za kurban!

Tada mu Allah dž.š. posla lijepog ovna kao što je ovaj vaš i naredi mu da ga zakolje umjesto Ismaila a.s., što je Ibrahim a.s. i učinio.

Tako je Allah dž.š. Ibrahimu a.s. njegovog sina zamijenio kurbanom.

Nakon ove babine priče mi smo jedva dočekali Kurban – bajram i da naš lijepi ovan bude još i lijepši kurban.

Prošlo je puno godina od tada, a mi djeca i dan danas čuvamo uspomene i sjećanja na naš lijepi kurban. A da bi se to tako dugo pamtilo pobrinuo se naš rahmetli babo. On je kurbansku kožicu odnio kod kožara koji je od nje napravio postekiju za klanjanje namaza, a one zavrnute kurbanske rogove je zakovao ispod strehe starog hambara koji je bio okrenut prema meraji po kojoj nas je jurio i obarao naš lijepi ovan.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search