LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari Moja dioptrija o "kriku" Emira Hadžihafizbegovića
Moja dioptrija o "kriku" Emira Hadžihafizbegovića
Četvrtak, 29 Kolovoz 2019 23:04

 

KrikEmir Hadžihafizbegović i njegova dijagnoza “bošnjačkog kolektivnog mazohizma” (1)

Nadan Filipović

Emir Hadžihafizbegović, umjetnik vrhunskog nivoa, intelektualac, političar od formata, Ždanov našeg doba i već podugo vjerni vojnik svoje SDA s visoka glasno poručuje bošnjačkom narodu da je “krajnjem vremenu za preuzimanju vlastite sudbine u svoje ruke.” O tom Emirovim “proglasi” svoje mišljenje je ponudio gospodina Mostarac (ime i prezime poznati su uredniku) s čijim se stavovima ne bih mogao složiti, kao što se ni on ne mora složiti sa mojom “dioptrijom”.

Po mom osobnom mišljenju koje uopće ne prejudicira jesam li u pravu ili ne, ovaj dio poruke bošnjačkom narodu, kao i mnogo šta drugo iz “obznane” Emira Hadžihafizbegovića, tuknu na klepatanja komunističkog tipa: “Drugarice i drugovi, krajnje je vrijeme da preuzmemo sudbinu u svoje ruke.”

Nadalje, mnogi navodi iz ovog, po mom mišljenju populističko - demagoškog “krika”, su jasan simptom nikad izliječene infekcije komunističkim virusom u slučaju tuzlanskog Titovog pionira, primjernog omladinca i partijski upotrebljivog poletarca koji se tada najservilnije klanjao svojim komunistima, o čemu mnogi u Tuzli dobro znaju, te su u taj vakat skrivao pod skutima svojih “pigmalione”, viđenijih partijskih komitetlije. Od tada, od “tuzlanske škole” nekadašnji poletarac je mijenjao partijske dresove kao čarape i dobro birao po zicer-sistemu “ima se računa među njih uvaliti – u njih je sehara, vlast i slast”.

Emir Hadžihafizbegović prodaje “šup'jake” svom narodu, u stilu: “Tvoja politička heterogenost i nacionalna atmosfera sada, već sasvim izvjesno, prijeti da te povede u kolektivni mazohizam.”

Gospodin Hadžihafizbegović postavlja sasvim pogrešnu dijagnozu Bošnjacima kao narodu (naciji). “Doktor za bošnjački narod”, ili, malkice odmetnuti agitprop – komesarčić, bi trebao znati da taj narod nije kriv za svoju političku heterogenost i nacionalnu atmosferu koja, kako Hadžihafizbegović piše, “već sasvim izvjesno, prijeti da ga povede u kolektivni mazohizam.” Naime, Hadžihafizbegović bi trebao znati da je mazohizam psihički poremećaj, a koletivni mazohisam je kolektivni psihički poremećaj. Mislim da je prije “ispucavanje” ove potencijalne dijagnoze trebao malo više pročitati o mazohismu i, napose, još i više, o kolektivnom mazohismu.

Da se, ne daj Bože, ne zamjeri svojim političkim zaštitnicima i stranci Hadžihafizbegović neće jasno da kaže da bošnjački narod tavori u despotskoj diktaturi na čelu koje je hronični bošnjačko-srpsko-hrvatski nezamijenjivi i nepromjenjljivi dahijski triumvirat. Bošnjački narod, ali i Srbi i Hrvati u ovakvoj namjerno nakaradno sklepanoj državi su taoci ili, bolje rečeno, robovi političke samovolje njihovih lidera koji su prosto “zamumficirani” na vrhu političke scene i koji su od države napravili svoje pašaluke i svoje “zabavište za odrasle”.

Iz historije je poznato da narodi koji dugo žive u stanju ropstva imaju tendenciju ka kolektivnoj letargiji u kojoj se generira nacionalna filozofija koja vlastito ropstvo počne smatrati normalnim stanjem; stanjem u kojem se gubi svaka aktivna i organizirana volja za promjenama takvog dugotrajućeg tavorenja.

Dakle, mišljenja sam da je gospodin Hadžihafizbegović izraz “kolektivni mazohisam” možda mogao zamijeniti adekvatnijim izrazom, kao naprimjer, “ropska nacionalna filozofija”.

Mislim da ne bi bilo sgoreg da pročita “Rasparavu o dobrovoljnom ropstvu”, francuskog sudije, književnik i filozof Étienne de La Boétie. U toj raspravi Étienne de La Boétie fenomenološki razmatra kako tiranin, u našem slučaju trijumvirat tirana, uspijeva pokoriti i u robove pretvoriti svoje podanike i “inficirati” ih neizlječivim podaničkim mentalitetom, a barem gospodin Hadžihafizbegović dobro zna šta je trajno stanje podaničkog mentaliteta.

Očigledno je da se oborio na intelektualce općenito, a dobro zna da je u svakodnevnom kontaktu i okolini gdje veliki dio bošnjačkih intelektualaca ovako razmišlja - daj ti meni dobru sinekuru, daj mi katedru, dobru plaću, honorare, dajte mi zaposlite ženu, dajte mi da upišem djecu na fakultete i nakon diplomiranja ih zaposlite na sigurna radna mjesta da imaju osigurane egzistenceije, a ja se vama u stranci, Allahom se kunem da ću samo šutjeti, pa makar oko mene i u mene mi evlada sve propadalo, ali ću uvijek za vas glasati, za zaštitnike moje egzistencije.

Pitanje je da li bi bila laž kad bi neko rekao ili napisao da i gospodine Hadžihafizbegović spada u tu kategoriju političkih intelektualaca, za što ima podosta dokaza? Međutim, on nije jeftino kupljeni politički intelektualac. Njegova tarifa je za više kopalja iznad prosjeka. On, međutim, mada itekako svjestan istine, izdržati ne može da ovim “krikom”, odnosno pirotehničkom halabukom, pokuša presaldumiti među šakicu onih preostalih i nepokupovanih bošnjačkih mislećih ljudi koje vlast nije podmitila i kupila. Malo morgen!

U većina bošnjačkog naroda, ali i drugih naroda u Bosni, ključa strah kao jedan od najopasnijih psihotoksina. Iz straha se generira “dobrovoljno ropstvo”, a to nije stanje rezervirano za Bošnjake jer svi narodi u Bosni žive u stanju “dobrovoljnog ropstva” i “ropske nacionalne filozofije”, a ni u kojem slučaju u stanju približavajućeg kolektivnom mazohizma, kako se autoru “krika” pogrešno pričinjava.

(nastavlja se)  

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search