LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Historijske zanimljivosti O čudesnom fenomenu bilokacije
O čudesnom fenomenu bilokacije
Četvrtak, 12 Prosinac 2019 16:46

 

BilocationO fenomenu bilokacije

Nadan Filipović

Najjednostavnija definicija bilokacija je da je to mogućnost (?) da netko ili nešto u isto vrijeme bude na dva različita mjesta.

U Rimokatoličkoj crkvi su davno opisani fenomeni bilokacije. Prema crkvenim zapisima razni sveci, kao naprimjer Antun Padovanski, sveti Josip Kupertinski i sveti Padre Pio su mogli biti u isto vrijeme na dva različita mjesta koja su često kilometrima i kilometrima udaljena jedno od drugog. Objašnjenja katoličkih svećenika je da im je želja za dobra djela bila toliko velika, da su mogli biti u isto vrijeme na dva mjesta. Tako je naprimjer navedeno i dominikanac blaženi Martin de Porres obavljao svoje dužnosti u samostanu, dok se u isto vrijeme brinuo o bolesnima u udaljenoj bolnici. (Katolička enciklopedija, izdanje iz 1913. godine)

Pišući o fenomenu bilokacije, da ne kažem fenomenologiji bilokacije, na sajtu Dnevno.hr, od 29.6.2018 godine, u rubrici “Vjera”, nepotpisani autor u tekstu “Ovih 5 svetaca imali su čudesan dar – BILOKACIJU!” iznosi da su “ljudi po prirodi vezani zakonima ovog svijeta. Sukladno tim zakonima ljudi ne mogu letjeti, skakati po visokim zgradama ili u isto vrijeme biti na dva mjesta. Bogu, međutim, ništa nije nemoguće, kaže Luka u Evanđelju. Kao što je sam Isus rekao: Zaista, kažem vam, ako imate vjere koliko je zrno goruščino, ako reknete onoj gori: Premjesti se onamo, ona će se premjestiti i ništa neće biti nemoguće”.

Dakle, u katolicizmu, ako je po Božjoj volji, ljudi mogu imati razne čudesne Božje darove, tako i dar bilokacije, tj. da u isto vrijeme mogu biti na dva ili čak više mjesta. To je tajna koja se, dakle, jedino može objasniti u svjetlu Božje čudotvorne intervencije.

Autor onda navodi imena pet takvih svetaca koji su često odlazili na mjesta na kojima bez Božje pomoći nikada ne bi bili.

Autor navodi da je navedeni dominikanac Padre Pio najpoznatiji među svecima koji su u isto vrijeme mogli biti na dva različita mjesta. Ovaj svetac je viđan posvuda u svijetu, čak je jednom bio i u Americi u posjeti nekoj ženi, i to sve dok je u isto vrijeme, kad je bio u Americi, on bio i u svom samostanu u Italiji.

Prema zapisima poljskog svećenika Tadeusza Myszcynskog u religijskom časopisu “Milujcie sie”, volume 12, strana 15 iz 1967. godine, a što je aminovao i poljski kardinal Stefan Wyszczynski, Padre Pio je sjedio na optuženičkoj klupi pored kardinala Alojzija Stepinca za vrijeme suđenja 1946. godine, a u isto vrijeme je dok je sjedio pored sada blaženog Alojzija on je bio u svom samostanu blizu varošice Poggio, u Italiji.

Slijedi Sveti Martin de Porres koji nije bio svećenik, nego laik, brat suradnik dominikanskog reda. Martin iz Porresa poznat je kao utjelovljenje ljubavi, posebice glede onih prezrenih i bolesnih koji umiru na ulici. I sam crne boje kože, Martin je bio posebno osjetljiv prema afričkim robovima. Nosio im je hranu. Neke od njih je i liječio. Čovjek velikog srca, kao Martin, nije zanemario ni životinje zbog čega su ga poistovjećivali sa svetim Franjom Asiškim. Martin je razgovarao sa životinjama, a mogao je, navodno, učiniti da pas, mačka i miš jednu zajedno. Ovaj svetac je viđen je u Francuskoj, Kini i Manili dok je u isto vrijeme, kad je viđan na spomenutim udaljenim destinacijama, ležao vrlo bolestan i nepokretan u svom krevetu u Peruu.

Sveti Ivan Bosco posebno je poznat po ljubavi i strpljivosti prema mladima, a njegova je primarna karizma bila okupljanje mladića s ruba društva i nastojanja oko njihove duhovne izgradnje i preobrazbe u dobre ljude. No, i ovaj svetac viđen je od strane svećenika u Španjolskoj, dok je u isto vrijeme bio u Torinu u Italiji.

Sveti Antun Padovanski je omiljeni svetac Katoličke Crkve koji je svetim proglašen samo godinu dana nakon smrti. Sveti Antun se istaknuo po Božanskoj ljubavi prema siromašnima i potlačenima. Na tisuće ljudi je odasvud dolazilo slušati njegove propovijedi i primiti kod njega dar pomirenja s Bogom po sakramentu svete ispovijedi. Nebrojena su čudesa pripisana ovom svecu, no manje je poznato da je za svetog Antuna bilokacija bila najnormalnija stvar. Bio je u mogućnosti u isto vrijeme biti u dvije crkve koje su bile tisućama kilometara udaljene jedne od druge. Ljudi su ga viđali na različitim mjestima u isto vrijeme i o tome svjedočili. Uz pomoć tog dara sveti Ante Padovanski je obišao mnoge kutove svijeta koje bez Božje intervencije ne bi mogao.

Sveti Franjo Ksaverski je pripadao isusovačkom redu i bio je veliki čudotvorac. Liječio je bolesne, izgonio je zle duhove, preobraćao nevjernike, i naravno, imao je taj čudesni dar bilokacije koji je koristio za misionarenje svuda po svijetu. Tako je nebrojeno puta viđen na više mjesta u isto vrijeme.

Jedan od najuvjerljivijih primjera bilokacije je slučaj Alfonsa de Liguori-a koji je 22. septembra, 1774. godine bio u svojoj ćeliji u kojoj je postio u samostanu Palace de Goti u Arezzo. Uvečer je izašao iz isposničke ćelije i drugim svećenicima saopćio da je upravo tog momenta Papa Clement umro u Rimu, koji je od Arezza udaljen točno 181 kilometar i za putovanje od Arezza do Rima tada je trebalo dan i noć.

Svećenici u Arezzu su nakon par dana, a dok su trajale pripreme za sahranu Pape Clementa, dobili službeno izvješće o papinoj smrti uz listu svećenika koji su se nalazili pored Pape Clementa u časo kad je sveti otac ispustio dušu. Među imenima na toj zvaničnoj listi nalazilo se i ime Alfonsa de Liguori-a. To je prenerazilo sve svećenike iz Arezza. Kasnije su, u razgovoru sa ostalim kolegama koji su se nalazili uz papinu smrtnu postelju, saznali da je Alfonso de Liguori zaista bio s njima, da je s njima zajedno izgovarao molitve, te da je sa svima prisutnim razgovarao, sve dok je on u isto vrijeme bio u svojoj isposničkoj ćeliji u samostanu u Arezzu. Podaci o tom slučaju bilokacije se nalaze u Vatikanskoj arhivi. (http://parapsychology101.blogspot.com/2010/02/some-good-examples-of-bilocation.html)

Bit će mi, nadam se, dozvoljeno spomenuti da su navodno i drugi katolički sveci imali sposobnost bilokacije. To su bili: sveta Ursula Micaela Morata, sveti Gerard Majella, sveti Charles Mount Argus, sveti Severus iz Ravenne, sveti Ambroso iz Milana, sveta Maria de Agreda, sveta Maria de Leon Bello v. Delgado, itd. (Day, Malcolm, September 2002, “Blood brother: Pader Pio, Fortean Times. Archived from original on 2009-02-03 The Catholic Dogma: "Extra Ecclesiam Nullus omnino Salvatur")

Nadalje, 1542. godine je opisan slučaj katoličkog misionara svetog Francis-a Xavier-a, koji je bio i profesor na Univerzitetu u Parizu. On je kao misionar putovao na daleke destinacije šireći katoličku vjeru, te je boravio na Cejlonu (današnja Sri Lanka), Indiji, Japanu i Maleziji. Tokom ovih putovanja on se, u isto vrijeme, simultano pokazivao na dva različita mjesta u sasvim različitim situacijama. (Brent Swancer, Seeing Double: Strange Cases of Bilocation, Misterious Universe, 2017)

U takozvanoj ezoteričkoj literaturi i određenim religijskim zapisima opisana su vantjelesna iskustva potvrđena od svjedoka koji izjavljuju da su vidjeli nekog čovjeka s vantjelesnim iskustvom na drugom mestu od onog na kome je on u stvarnosti bio. Bilokacija, ili fenomen kada jedna osoba biva na dva mesta u isto vreme, može jedino da se razumije u kontekstu vjerovanja u postojanje astralnog tijela koje je sposobno da se odvoji od fizičkog tijela i da putuje neovisno od njega. Religije, naravno, podržavaju postojanje takvog entiteta, spiritualnog tijela koje preživi smrt fizičkog tijela.

Pored navedenih legendi o bilokaciji u životima katoličkih svetaca, opisani su zbunjujući primjeri slučajeva "lažnog dolaska", kada se tvrdi da je neka osoba viđena na nekom mestu pre nego što ona u stvari stigla tamo gdje je trebala stići. Tolstoj je ispričao kako je imao ovakvo iskustvo sa jednim engleskim posjetiocem, Danielom Dunglas Homeom, koga je vidio kako hoda peronom Sankt Petersburškog željezničkog kolodvora nekoliko časova prije nego što je Home zaista vlakom i stigao. (Izvor: Objave – riječnik ezoterije, http://www.objave.com/recnik_pojam_cl.php?pojam=Bilokacija)

Za sada toliko o fenomenu bilokacije, samo da upoznamo posjetitelje OKA sa tim zbunjujućim fenomenom, koji, međutim, nije stran ni sadašnjim vremenima. Ne bih zamarao posjetitelje OKA, ali velikom broju ljudi poznat je primjer čovjeka iz Australije koji je bio ovdje na jako dobro plaćenom radnom mjestu, a u isto vrijeme je boravio u Evropi gdje je studirao, polagao ispite i stekao osnovno, više i visoko obrazovanje i iz Evrope donio čak tri li četiri diplome sa zvučnim titulam. Dakle, bio u isto vrijeme, ne samo na dva različita mjesta, već na dva kontinenta.

Ne, nije ta osoba ni Davida Copperfielda, Davida Blaine-a, ni Dynama, ni rahmetli Harry Houidini, već jedan “intelektualac” poznata mnogim u Australiji.

Toliko o fenomenu bilokacije, ako je neko od posjetitelja “OKA” čuo za primjere ovog fenomena, može poslati prilog, svakako potpisan.    

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search