LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari Dioptrija Ahmeda Burića
Dioptrija Ahmeda Burića
Četvrtak, 19 Prosinac 2019 07:01

 

Bure baruta: Đon namjesto obraza Željka Komšića

Ahmed Burić, preneseno sa portala Lupiga. COM

Političke turbulencije u Kantonu Sarajevu ovih su dana došle na najvišu razinu u posljednjih nekoliko godina. I to, nakon činjenice da je Željko Komšić, član Predsjedništva BiH objavio da je postigao dogovor sa dvojicom notornih protagonista – Bakirom Izetbegovićem, predsjednikom Stranke demokratske akcije (SDA) i Fahrudinom Radončićem, vlasnikom medijskog konglomerata „Avaz“ i predsjednikom Saveza za bolju budućnost (SBB). Željko Komšić, kojeg zapadna Hercegovina smatra nelegitimnim Hrvatom, a u Predsjedništvo BiH je ušao većinom bošnjačkim (odnosno SDA) glasovima, očigledno je morao vratiti uslugu. Izaći iz lijevo-liberalne šestorke koja je činila vlast u Kantonu Sarajevo, i koju su podržavale, uglavnom, ambasade zapadnih zemalja. Odnosno, za koju se, barem mislilo, da je zapadnjaci podržavaju. 

Ispalo je da je vlast koju čini toliko subjekata, krhka da slabija ne može biti, i da Izetbegović, u ovom trenutku zapravo, apsolutno, vodi igru u bošnjačkom korpusu. Radončić, kojeg je SDA „izmislio“, da bi se on donekle izvukao iz tog krila, a onda postao meta SDA-ovih tužitelja koji su ga zatvarali, u ovoj je priči manje važan akter. On je spreman na sve da bi ostao na slobodi, a jedini način da bude na slobodi, jeste taj da bude na vlasti. U tom je smislu morao pristati da ponovo „jaše“ s Bakirom. Istim onim Bakirom o kojem je objavljivao najstrašnije stvari: da je pokrao novce dijaspore od kojih se financirala odbrana Sarajeva i BiH, da mu je majka mentalna bolesnica, da je vođa bošnjačke mafije. Ni Izetbegović nije ostajao dužan, no, uvijek bivajući jačim po broju glasova, nikada do kraja nije prekinuo veze s Radončićem, održavajući ih putem nekih od najmračnijih ljudi iz polusvijeta sarajevskog podzemlja.

Kad govore loše stvari jedan o drugom, ali samo tada, Izetbegoviću i Radončiću treba apsolutno vjerovati. Idealni su neprijatelji, prvi je zombijevski sljedbenik „ideje“ svog oca o Bosni i Hercegovini s muslimanskom dominacijom (što nedavni popis stanovništva i pokazuje), a drugi mračna, manipulativna pojava, koja i nije nužno ekskluzivitet samo jednog naroda. Tranzicijski mešetar, personifikacija zla na dvije noge, Radončić je, naprosto, praktičan. Ipak, u njegovom slučaju nije baš sve jasno. Kako prije nekoliko godina kad je pucao na mjesto ministra Vijeća sigurnosti – i nakratko ga dobio – nije mogao proći NATO provjere, zbog umiješanosti u razne kriminalne poslove, a kako je sada moguće da ga se u međuvremenu ponovo proglasi za ministra u istom resoru. Je li NATO u međuvremenu postao „mekši“ ili su nakon potpisivanja Programa za reforme, u Bruxellesu, ipak odlučili da je dovoljno to što je nedavno stavljeno na papir. Dakle, šta je tu je. Izetbegović i Radončić jedan o drugom misle najgore, ali moraju biti partneri u zločinu. To im osigurava da još uvijek, iako duboko u zločinačkim aktivnostima, u prenesenom značenju, usta drže iznad vode.

Željko Komšić, za razliku od njih dvojice, nije kriminalno fundiran, ali je pristavši da ga za ručice vode ova dvojica „igrača“ potrošio skoro sav politički kredibilitet na terenu. Nadajmo se. Ulaskom u isključivo bošnjačku koaliciju praktično je legitimizirao prigovore Dragana Čovića i HDZ-a BiH da je „Bakirov potrčko“. Jasno, što drugo? Na prošlim izborima Komšić je Hrvatima nudio obraz. Sad je svima pokazao - đon! Preći na ovakav način s, uvjetno kazano, ljevice na desnicu, objašnjavajući pritom da je dobio jako puno jer će predsjednik Vlade Kantona Sarajevo biti gradski Hrvat Mario Nenadić, te da je dosadašnja Vlada kriva jer je dijelila novce po neprihvatljivim kriterijima – to su priče za malu djecu. On je svojim pristajanjem uz SBB i SDA zacementirao etničko-kriminalnu podjelu Bosne i Hercegovine. I pritom izdao nešto od vlastitih političkih principa (podrazumijeva se da ih je nekad imao), jer na vlast nije došao samo glasovima bošnjačke desnice, nego i onog, istina manjeg broja glasača lijevih pogleda koji u njemu nisu vidjeli nacional-kriminal i čija je priča o državi Bosni, mogla donekle i držati vodu.

Sada je i s tim gotovo. Dugo vremena to je bila jedina prednost u odnosu na njegovog protukandidata, još jednog prononsiranog kadra iz kriminalne kleptokracije Dragana Čovića. Od danas, ni to nije tako, s tim da valja ne zaboraviti kako Komšić nije kriminalac u formativnom smislu. Ali, zato jeste onaj koji im je spreman dati legitimitet i ruku, kad im zatreba. Jatak.

Sve ono pozitivno što je Vlada Kantona Sarajevo krenula raditi u posljednjih godinu dana, značajni pomaci u oblasti izgradnje, suzbijanja kriminala i krađe javnih dobara, transparentnosti, normalnog života, sve to je jednim potezom porušio Željko Komšić. I bilo bi neke pravde da se svi njegovi birači i njegovo okruženje stide zbog toga. Ali neće, jer on praktično nema stranku: njegova je Demokratska fronta instrumentarij uhljebljenja njega i njegovih glavnih suradnika. On zna kako je ne biti na vlasti, njega je u političku igru i vratilo retrogradno i nerazumno ponašanje HDZ-a BiH. Da su imalo bili spremni izbalansirati svoju očiglednu krađu sa svojom isključivom retorikom – imali bi „svog“ kandidata u Predsjedništvu.

Ovako, Komšić je odradio prljav, nedostojan posao. Ali, to je današnja BiH. Nije važno kakve ideje imaš, niti kakav je tvoj društveni rejting. Važno je samo da si dovoljan „đon“, da zaštitiš eventualne partnere koji se nametnu kao većina. I da čuvajući njihove, zapravo čuvaš svoje privilegije.

Valjat će se navići na mrak. Na to da SDA insistira na Kantonu zbog toga da se prvenstveno nastavi imenovanje njihovih ljudi na važna mjesta. U tom smislu direktorici Kliničkog centra, modernoj verziji Elene Ceauşescu, nije potrebno misliti što je do tog posla došla nezakonito. Ne treba, jer zaštitit će je Željko Komšić.

Sve pozitivno što se u posljednjih godinu dana događalo u Kantonu Sarajevo, a i toga je bilo, otići će u nepovrat neodgovornim potezom tipa koji je vratio život ljudima koji su odavno trebali biti uklonjeni sa puta napretka Bosne i Hercegovine. Ali, ne. Toga neće biti. Sve dok se oko tih stvari budu pitali ljudi – đonovi.

Poput Željka Komšića.

 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search