LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Feljton o "Ivi Andriću" Nešto o Andrićevom romanu "Omerpaša Latas“ '- 15
Nešto o Andrićevom romanu "Omerpaša Latas“ '- 15 PDF Ispis E-mail
Autor Administrator   
Subota, 10 Ožujak 2012 12:26

Nadan Filipović

Kada se analizira Andrićev roman "Omerpaša Latas“, jasno je da je nobelovac tu imao lagan posao, jer se nije ni malo morao truditi za sakupljanje građe za pisanje. O Omerpaši Latasu pisao je Dr Safvet-beg Bašagić (Kratka uputa u prošlost Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1900), Hamdija Kapidžić (Omerpaša Latas u Bosni. Pacifikacija Bosne, Gajret, Kalendar za 1939. godinu, Sarajevo), Ademaga Mešić (Omer-paša Latas u Bosni, Novi Behar, 1927/1928), Ahmed Muradbegović (Omer-paša Latas u Bosni 1850-1852, Zagreb, 1944), Josef Kotscheta (Erinnerungen aus dem Leben Serdar Ekrem Omer Pascha, Sarajevo, 1885), Alfred Makanec (Kletva sarajevskih djevojaka. Familijarni i privatni život serdar Ekrem Omer-paše, Večernja pošta, 1928), Alfred Makanec (Omer-paša kao carski namjesnik, Obzor, 1929), Alfred Makanec (Omer-pašin brak sa Anom Simonis, Jugoslavenski list, 1933), Rudolf Zaplata (Privatni život Omer-paše, Jugoslavenski list, 1936), Rudolf Zaplata (Karlovački slikar portretirao je Omer-pašu, Politika, 1933), Rudolf Zaplata (Novi momenti iz života Omer-paše Latasa, Jugoslavenski list, 1937), Rudolf Zaplata (U starom Sarajevu. Kako je Omer-paša oteo ženu svog šurjaka, Politika, 1933), Rudolf Zaplata (U Omer-pašinom haremu u Sarajevu 1852. godine, Jugoslavenski list, 1933), Ferdo Šišić (Bosna i Hercegovina za vrijeme vezirovanja Omer-paše Latasa 1850-1852, Zbornik za istoriju, jezik i književnost srpskog naroda, knjiga XIII, Beograd, 1938), te Vladislav Skarić (Sarajevo i njegova okolina od najstarijih vremena do austro-ugarske okupacije, Sarajevo, 1937).

Već u prvom odlomku ovog djela Andrić otvara opet i ponovo kompleks renegatstva kod Latasa kao čovjeka hrišćanskog porijekla. Omer-paša Latas je u stvari bio lički pravoslavac, ili lički Srbin, koji je bez traga bilo kakve prisile, a što znači svojom voljom, prešao na islam i stavio se u službu Carigradu i Turcima. Andrić na sedmoj strani romana Latasa opisuje kao "istinskog vojnika i upravljača, sa modernim naoružanjem i obučenim trupama, sa veštinom školovanog oficira, kao poturicu i karijeristu, sa revnošću najamnika i bezobzirnošću nevernika i tuđina.“

Na satanku sa sarajevskim ajanima, begovima, agama i viđenijom ulemom Latas ovako kaže:

"Ja ću svršiti sve ovo što zbog čega sam poslan ovamo. I vi se varate ako mislite da ćete sa mnom proći kao sa onima koji su prije mene dolazili u Bosnu radi istog posla. Ovo je drugačija naredba, a drugi je čovjek koji treba da je izvede. Ja znam, vi mislite da ćete i ovog puta, po vašem starom načinu, moći da naoko pristanete na sve, a zatim da mi iz busije činite tolike i takve smetnje i teškoće da ću se i ja zamoriti i na kraju vratiti nesvršena posla. A vi da se smijete iza mojih leđa! Ali znajte da ja znam da vi vazda govorite jedno a mislite drugo. Ponavljate: Peki, peki efendum!. A pogled vam govori: Bosna je ovo budalo, zemlja koja se povija ali ne mijenja! A ja vam opet kažem da ne polažem ništa na vaše riječi, da jasno čitam vaše misli, i da ću tu vašu Bosnu, ako bude trebalo, svu prosijati na sitna sita, tako da se neće znati ni ko je beg ni ko je aga, i da ni u snu nećete pomišljati na vašu samovolju i neposlušnost.“

Tako govori Andrić kroz Latasova usta o neprijateljstvu i "zulumu“ Carigrada prema Bosni i Bošnjacima. Pri tome ipak ne odstupa od svog istaknutog polariteta dva svijeta, kršćanskog, simboliziranog u poturčenom Latasu, i islamskog koji predstavljaju prvaci Bosne i Sarajeva.

Pa dalje Latas nastavlja:

"Kažite im da se ne uzdaju ni u svoju malu pamet ni u svoje plitko lukavstvo, jer im ovog puta neće pomoći. I neka mi ne prilaze sa svojim mitom, kao što su navikli da čine, jer šta će meni njihov mito kad, po ovlašćenjima koja imam, mogu da im uzmem glavu i sa glavom sve što imaju, pokretno i nepokretno.....I još nešto: neka se niko ne zaklanja za svoju vjeru, jer ja nisam došao ni da turčim, ni da kaurim koga, nego da ovu zemlju uredim tako da u njoj svak živi mirno u svojoj vjeri i da se pokorava carskom redu i zakonu....Ništa mi ne mogu njihove pogrde, kao ni njihovo oružje, ako do boja dođe; kao što me poslije nimalo neće ganuti plač ni molbe njihove siročadi. I neću otići odavde dok od njih ne napravim ili dobre i vjerne sultanove podanike, ili grobne humke po Bosni i Hercegovini.“

U ove njegove riječi utkana je sva akumulirana i zatajena mržnja bivšeg hrišćanskog austrijskog graničara prema svim Bošnjacima, a koja je debelo pokrivena službenom sultanovom naredbom. Taj govor jeste i jedna vrsta iskupljenja zbog Latasova vlastita poturčivanja i vjerne službe tradicionalnom srpskom neprijatelju. Taj govor je liječenje kompleksa poturčenog skorojevića prema svim bosanskim i sarajevskim prvacima ćiji su se preci u Islamu rodili i onima koji su se s Islamom stopili. To je govor i agresivni izljev "friškog“ poturčenjaka koji je nastupajući u sultanovo ime puštao svoje antimuslimanske reflekse na volju; iste one reflekse koje je u Carigradu morao stalno i veoma pažljivo prigušivati.

Ažurirano: Subota, 10 Ožujak 2012 14:32
 

Komentari  

 
0 #1 Neba 2016-03-07 17:14
Interesantan susret Jovana Đ. Avakumovića sa Omer-Pašom u Parizu:
http://www.srpsko-nasledje.rs/sr-l/1998/05/article-12.html
Tekst prenosi drugu stranu priče. Pašinu stranu...
Citat
 

Dodaj komentar


Sigurnosni kod
Osvježi

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search