Nadan Filipović

Evo samo nekoliko “bisera” iz već skoro zaboravljene “Deklaracije evropskih muslimana”, odnosno papirića koji je na brzaka, sistemom tandara-mandara, sklepao reis Mustafa Cerić. Izgleda mi da ju je sklepao baš manirom okolovisočkih seljaka koji na brzaka, za dva do tri dana i usole i “osuše” čitavu kravu i sa goveđom suhetinom polete na Markale da je utale. Ti seljaci, međutim, plate put iz svog džepa i dođu do Sarajeva, prodaju suho meso i vrate se kući. Njihov “kolega” nije šest godina prodavao stelju i suhu govedinu već svoju “Deklaraciju evropskih muslimana” , a da se prije njenog proglašavanja nije ni udostojio tražiti i dobiti makar formalnu saglasnost bosanskih muslimana, a kamo li evropskih u čije ime lupeta budalaštine koje pas s maslom ne bi pojeo.

Helem, meni se nešto čini da je to naš preinventivni veseljak iz Velike Čajne ovu “deklaraciju” i izmislio da bi imao bilo kakvog foremalnog opravdanja za stalna letanja po cijelom dunjaluku na kojim je bezuspješno pokušavao strancima “prodati muda pod bubrege”, ista muda koja je prodao širokom bošnjačkom puku u BiH. Vala se naš agilni Mustafa naputovao, naša vertikala koja je više vremena provodila po inostranstvu nego u Bosni! Nijedan papa u historiji katoličanstva, nijedan episkop u historiji pravoslavlja, niti jedan rabin u judaizmu, nije se naputovao po svijetu kao naš hairlija Mustafa. Vala, toliko nije putovao ni Dalaj Lama, glavom i bradom. Ma, ni upola!

I dok je leteći reis tutnjao po svjetskim destinacijama, dotle su mu vehabije počele zauzimati džamije ne samo po Sarajevu, dotle su se mnoge hodžusijice počele dolmiti po ugledu na glavnog bossa, dotle se Evropom i Australijom slobodno raširio šverc kurbanima u tolikoj mjeri da je bestidna hodžinska mafija čak počela sebi od kurbanskih para graditi kuće, a što zorno pokazuje primjer jednog ordinarnog papka, hodžusijice kojem je, prema nepobitnim dokazima iz “Bijele knjige” kurbanskim parama građena kuća u jednom okolotešanjskom selu.

Evo vam na uvid samo nekoliko “bisera” iz ove deklaracije jednog lica, te i javni komentar Mustafe Spahića o ovom reisovom cirkuzanju na visokom nivou.     

Biser do bisera

Ne samo da evropski muslimani mogu impresionirati evropsku javnost univerzalizmom islama već je i Evropa dobro mjesto za same muslimane da otkriju snagu i ljepotu univerzalnog islama.

Muslimani koji žive u Evropi imaju ne samo pravo već i obavezu da razviju svoju vlastitu kulturu islama kao dokaz trećeg susreta između Istoka i Zapada i kao potrebu za novom renesansom koja će čovječanstvo odvesti u bolju i sigurniju budućnost.

Mlada generacija muslimana koja živi u Evropi treba biti duhovno jaka i intelektualno odlučna da razbije muslimanske stereotipe o islamu prije nego zatraže od drugih da izmijene svoje stereotipe.

Muslimanska omladina mora povesti druge u budućnost ne čekajući da stariji urade svoju zadaću.

Muslimanska omladina ne treba oklijevati da muslimane koji žive u Evropi povede u bolju budućnost.

Razlika između Istoka i Zapada je u tome što Istok više vjeruje u Božiju milost nego u rad, dok se Zapad vise oslanja na rad nego na Božiju milost.

Muslimani imaju budućnost jer vjeruju u Boga. A u Boga vjeruju jer su uvjereni da će istina i pravda pobijediti.

Muslimani nemaju globalnu strategiju; nemaju globalni mozak ni globalnu glavu; nemaju globalni kalendar koji bi ih poštedio neugodne zabune oko datuma Bajrama. (Hajmo pogađati ko je to trebao biti muslimanski globalni mozak???)

Pogrešno je optuživati islam za odsustvo demokratije u muslimanskom svijetu.

Zločin je protiv islama tolerirati visoku stopu nepismenosti u muslimanskom svijetu.

Evropski muslimani pozivaju globalnu muslimansku zajednicu da preuzme vodstvo u promoviranju mira i sigurnosti u svijetu.

Bla-bla-bla! Ima tih budalaština i šuplje frazeologije na kamare i na bacanje.

Izvor: (Deklaracija evropskih muslimana, Takvim, 2006)

Komentar Mustafe Spahića

Mustafa Spahić kaže da o ovom prijedlogu nisu raspravljali muslimanski predstavnici i intelektualci u Saboru Islamske zajednice, te on ovu deklaraciju doživljava kao „deklaraciju društva jednog lica“ - prof. dr. Mustafe Cerića.

Spahić dalje kaže: To je samo njegova inicijativa. To, prvo, nije deklaracija 40.000.000 muslimana (evropskih, napomena N.F.), to nije prijedlog deklaracije nijednog islamskog tijela, institucije, islamskog fakulteta u svijetu, to čak nije prijedlog ni ovdašnjeg Rijaseta, ni Sabora Islamske zajednice. Pročitao sam taj papir i mogu prvo kazati da je izbor riječi nesretan - evropski musliman ili evropski islam. Po sadržaju, po smislu i po izvoru, uvijek je bolje govoriti muslimani i islam u Evropi. Najmanje na tri, četiri plana islam je apsolutno jedno, po izvoru - objava od Boga; po sadržaju - osnovna doktrina vrijednosti, a i po cilju je jedan. To isključuje atribute evropski ili azijski. A drugo, niko ne kaže evropsko kršćanstvo ili evropski kršćani, azijski budizam. Religija ima univerzalnu poruku i Božije se ne ograničava ni vremenskim, a ni prostornim.

Što se tiče same deklaracije, reis Cerić je svjetski fenomen. On je u svijetu, po tom umijeću predlaganja nemogućeg, postigao najveću sposobnost, a ono za mene ima jednu duboku i dalekosežnu pozadinu. Deklaracija evropskih muslimana je ilustracija toga. On predlaže nemoguće, samo da ne bi predlagao i radio ono što je moguće i ono što se treba i mora raditi.

Deklaracija je nemoguća, već je profesor Neimarlija rekao, iz nekoliko razloga. U Evropi žive muslimani najmanje iz desetak etničkih zajednica - Turci, Arapi, Albanci, Persijanci; drugi je razlog državno-političke naravi - Evropa nije bezimena, države ipak imaju vjerske zajednice u svojim okvirima. Kako donijeti deklaraciju u kojoj će muslimani biti institucionalizirani u 60 različitih država?

Treće: ide se na organizaciju vjerskog života u smislu organizirane crkve - institucionalno. Pa, vi već znate da je trećeg marta 1924. godine, aktom Kemala Atatürka ukinut hilafet i da od tada do danas nigdje muslimani u dvije zemlje ne žive u jednoj istovjetnoj islamskoj zajednici, nego su u svakoj državi oni organizirani. Dakle, kada je u pitanju institucionalizacija, a to je glavna tačka njegove deklaracije, to nije deklaracija evropskih muslimana, niti jednog tijela ili organa, već deklaracija društva jednog lica - prof. dr. Cerića. Što se može i što se treba raditi, i što je jedna neminovnost, jeste institucionalizacija muslimana u BiH.

Islamska zajednica ima ustav, sve pretpostavke da se unutar sebe institucionalizira i da se kroz ustanove organizira. Ali, opet imamo savršen primjer kako reis traži nepotrebno i nemoguće, samo iz razloga da se ne bi radilo potrebno i moguće: on piše pismo Parlamentu i Vladi FBiH u kome on izričito traži da banke u Federaciji - ne znam da li se to odnosi na Raiffesen Bank ili Volksbank - posluju na islamskim načelima i principima. Međutim, istovremeno postoji Vakufska banka, čiji je Rijaset suosnivač, koja ima jednu od najvećih kamatnih stopa među svim bankama i ne posluje ni na jednom islamskom principu i načelu. Njoj se reis, kao njen suosnivač, ne obraća da traži da ona posluje na islamskim načelima i principima! Zašto? Pa zato što bi ona eventualno mogla poslovati na tim principima, kad bi se to željelo i htjelo. Dakle, uvijek se traži nemoguće samo da bi se izbjeglo moguće.