LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Komentari
Pogubni demografski podaci
Srijeda, 24 Srpanj 2019 18:38

 

DemografijaHoće li itko ostati živjeti u BiH?

Dragan Bradvica

U  razvijenom dijelu planete (Europa, Sjeverna Amerika, Australija, Novi Zeland, Japan) stopa nataliteta iznosila 10,9 promila, mortaliteta 10,1 promila, a prirodnog priraštaja 0,8 promila. Stopa nataliteta u BiH bila je 8,6 promila, a mortaliteta 10,8 promila što je rezultiralo negativnim prirodnim kretanjem stanovništva od 2,2 promila.

Svjetski dan stanovništva obilježava se 11. srpnja, a inicijativu za obilježavanje pokrenuo je 1989. godine Upravno vijeće Razvojnog programa Ujedinjenih nacija, sa ciljem usmjeravanja pažnje na urgentnost i važnost populacionih pitanja u kontekstu sveobuhvatnih razvojnih planova i programa, te potrebe da se nađu odgovori na ova pitanja. A za Bosnu i Hercegovinu ovo je samo jedno od tužnijih obilježavanja jer je veliko pitanje hoće li u ovoj zemlji za 50 ili 100 godina uopće biti žitelja.

Podaci Unije za održivi povratak BiH, pokazuju kako je samo u pet mjeseci 2019. zemlju napustilo oko 30 tisuća osoba. Ukoliko znamo da su službeni podaci kako je za samo tri mjeseca ove godine prirodni priraštaj -4.060, jasno je o kakvom se kolapsu radi. Nadalje, Agencija za statistiku BiH u publikaciji “Anketa od radnoj snazi za 2018.” objavila procjenu kako je u prošloj godini u našoj zemlji živjelo tek oko 2,7 milijuna stanovnika, a stručnjaci upozoravaju da u zemlji trenutno nema više od 2,5 milijuna stanovnika. Svaki komentar na ovo je suvišan.

Kretanje stanovništva

U priopćenju povodom 11. srpnja, Agencija za statistiku BiH navodi kako u  razvijenom dijelu planete (odnosi se na Europu, Sjevernu Ameriku, Australiju, Novi Zeland, Japan) stopa nataliteta iznosila 10,9 promila, mortaliteta 10,1 promila, a prirodnog priraštaja 0,8 promila. U manje razvijenom dijelu svijeta, stopa nataliteta iznosila je 20,5 promila, mortaliteta 7,2 promila, a prirodnog priraštaja 13,3 promila.

Stopa nataliteta u BiH bila je 8,6 promila, a mortaliteta 10,8 promila što je rezultiralo negativnim prirodnim kretanjem stanovništva od 2,2 promila. Procijenjeni očekivani životni vijek pri rođenju (2016.) za svjetsku populaciju iznosi 71,7 godina (za muškarce 69,4, za žene 74). Najniži je u Sijera Leoneu (51,8), Centralnoafričkoj Republici (52,2), Čadu (52,9), Nigeriji (53,4), a najviši u Japanu (83,8 godine), Švicarskoj (83,3), Španjolskoj (83,1) i Singapuru (83). Procijenjeni očekivani životni vijek pri rođenju za stanovništvo BiH iznosi 76,9 godina (74,4 godine za muškarce i 79,4 godina za žene).

– Razlike u demografskoj dinamici i demografskim karakteristikama koje postoje među državama i regijama dovode do promjene njihovog udjela u svjetskoj populaciji. Postoje velike razlike u stopi promjene brojnosti stanovništva među kontinentima i regijama svijeta. Tako je u 1950. na Europu otpadalo 21,7 posto svjetskog stanovništva, u 2017. 9,8 posto, a projekcija za 2050. godinu je 7,3 posto. Na drugoj strani, udio Afrike rastao je sa devet posto u 1950. na 16,6  u 2017, a očekuje se da u 2050. dostigne 25,9 posto. U vezi sa različitom stopama kretanja broja stanovnika među pojedinim državama, očekuje se dalja promjena njihovog sudjelovanja u ukupnoj populaciji svijeta i redoslijeda na listi država po brojnosti njihovog stanovništva, stoji u priopćenju.

Katastrofalni pokazatelji

Ovo je vrlo značajan podatak za BiH ali i sve zemlje zapadnog Balkana jer najrazvijenije europske države muku muče s problemom nedostataka stanovništva, a samim time i radne snage.

Jasno je kako će to probati kompenzirati s žiteljima regije koji su se pokazali kao vrlo dobri radnici koji se vrlo lako uklope u nova društva. Uz to, posljednjih godina iz BiH ali i regije u zemlje zapadne Europe idu cijele obitelji koje nemaju namjeru vraćati se u matične zemlje. Naime, podaci spomenute Unije za održivi povratak BiH pokazuju kako je od 2013. do 2018. BiH je napustilo 172 tisuća osoba. Nadalje, podaci UNESCO-a govore kako je BiH od 1995. napustilo 79 posto inženjera, 81 posto magistara i 75 posto doktora u oblasti tehničkih znanosti. Ima li takva zemlja i promil šanse za uspjeh?

(Ovaj tekst je prenesen iz Dnevnog lista, od 12.7.2019. Zahvaljujem se gospodinu Vlatku Slokara koji mi je poslao ovaj tekst.)

 
Još jedna dioptrija Miljenka Jergovića
Ponedjeljak, 22 Srpanj 2019 12:04

 

Miljenko - AjfelЈерговић: Биједно што су хрватски коментатори навијали за Федерера

Загреб - Познати хрватски књижевник Миљенко Јерговић критиковао хрватске спортске коментаторе за које наводи да су навијали за Роџера Федерера у мечу са Новаком Ђоковићем и оцјењује да су Хрвати - Срби с неизљечивим комплексом мање вриједности.

“Била је то једна од оних стварно великих утакмица двојице заиста великих спортиста - претјерано би и погрешно било рећи супарника - у којима скоро да је и свеједно који ће побиједити. Превелики су да би били поражени. Али, један је, ипак, побиједио, и то је лијепо знати”, написао је Јерговић на Facebookу. 

Он, међутим, критикује хрватске телевизијске коментаторе који су здушно навијали за Федерера, баш као да им у супротном пријети отказ или као да им министар за борачка питања стоји над главом са упереним пиштољем.

“А насловне стране хрватских новина славе лањски пораз хрватске репрезентације од Француза, баш онако како су 1989. Срби славили давнашњи пораз на Косову. О Ђоковићевој побједи сви редом пишу кроз причу о заслугама хрватских фактора /Иванишевић.../. Страшно, понижавајуће, биједно... Хрвати су карикатура Срба. Хрвати су Срби с неизљечивим комплексом мање вриједности”, написао је Јерговић. 

Овај вишеструко награђивани хрватски књижевник и друштвени коментатор написао је претходно неколико текстова о Новаку Ђоковићу. 

(Ovaj tekst je prenesen sa agencije SRNA)

 
Osvrt gospodina Miljenka Jergovića
Nedjelja, 21 Srpanj 2019 12:27

 

Miljenko - AjfelJergović o Balaševiću: Mora biti nečeg velikog u čovjeku koji stane pred 14.000 ljudi u Sarajevu i kaže im: ljudi, ja sam kriv taman i da nisam kriv

Miljenko Jergović

Dvaput sam u životu, dan za danom, bio na koncertima Đorđa Balaševića. Zbilo se to prije tačno dvadeset godina, 7. i 8. veljače 1998. Vrijeme je bilo sumorno sivo, po skorenom siječanjskom snijegu popadala je garež iz dimnjaka, rječica je tekla tanka i mutna, nije bilo vode po krčmama i kavanama, svud naokolo zijevale su, prolamale se ruševine iz tek minulog rata. Prelazak na onu stranu još uvijek se nije smatrao uobičajenim, ustvari gotovo nitko nije ni prelazio, jer ni visoki predstavnik Carlos Westendorp još nije uveo zajedničke registarske tablice, bez oznake grada ili entiteta iz kojih automobil dolazi. Dogodit će se to nekoliko mjeseci kasnije, kada će ovaj španjolski diplomat, bivši kraljevski ministar vanjskih poslova, donedavno zaraćenim narodima nametnuti i zajedničku valutu i zastavu, ustvari cjelokupni onaj žuto-plavi simbolički inventar koji danas predstavlja Bosnu i Hercegovinu. Ali u to vrijeme, u zimu 1998, sve je još djelovalo tako beznadno pusto i siromašno, tako trajno nepopravljivo, osim što je u ljudima još uvijek bio vrlo živ ushit činjenicom što nema rata, što se ne puca, i živa je nada da će uskoro sve poći po dobru. Onog trenutka kada po dobru i pođe, to se više neće primjećivati, a namjesto nade zavladat će beznađe.

Balaševićev koncert u opustošenoj Skenderiji, tom svojedobnom gigantu socijalističke izgradnje, dvorani u kojoj su od početka sedamdesetih održavani partijski kongresi, međunarodni sajmovi, svjetska prvenstva u stolnom tenisu i koječemu drugom, i preko koje je Košarkaški klub Bosna postao prvak Europe, organiziran je po nalogu i u organizaciji međunarodne zajednice. Nakon uspjeha koncerta na stadionu Koševo, kada su U2 Sarajlijama i inim prisutnim Bosancima trebali pokazati kako su dio Europe, zamišljeno je nešto mnogo rizičnije i u svakom pogledu neizvjesnije: da se ljudima koji su živjeli pod najdužom opsadom u modernoj povijesti, bivšim borcima, onima koji su ostali bez ruku i nogu, onima kojima su stradali bližnji, onima kojima je, ako ništa drugo, ukradeno tri i pol godine njihovih života i u kojima su se u tom vremenu zametnule njihove buduće mirnodopske smrti, svi ti čekajući ratni tumori, infarkti i fizički slomovi, da se svima njima dovede pjevač iz - Srbije. Ali ne neki alternativac, rocker i punker, koji će privući specijaliziranu publiku i ušareniti marginu koja je ionako uglavnom šarena, nego netko za koga svi znaju, pravi, priznati prijeratni pjevač, onaj koji će biti simbolički Srbin i koji će tu doći, stati pred ljude i pjevati, a oni će, tako su, bit će, zamišljali stranci, shvatiti kako Srbi više nisu oni koji ubijaju i protiv kojih se ratuje. Ideja je bila jednostavna i pogrešna, preuzeta iz iskustva postrasističke Južne Afrike. Ovdje, međutim, nije bilo crnih i bijelih ljudi, niti zločina koji bi nastao na rasnim predrasudama i vidljivim razlikama.

Balašević nikada nije bio moj izbor. Manje iz razloga senzibiliteta, više zato što smo se generacijski mimoišli - jer nisi baš mogao biti punker i alternativac i imati simpatija za romantičnog, djevojačkog kantautora - tek odrastao sam i formirao se uz neku malo drukčiju muziku. Naravno da sam cijenio to što on nikad zanikad nije izgovarao nacionalističke baljezgarije, nije bio za Miloševića, a kada je trebalo, reskirao je svoj građanski komfor zbog istine o ratu koji je njegova zemlja vodila u prvom susjedstvu, protiv dojučerašnje braće u bratstvu&jedinstvu. Dubinsko bi dokumentacijsko-novinsko forenzičko istraživanje pokazalo da se taj čovjek ogriješio samo o Albance, kada je u jednom intervjuu rekao nešto što nipošto nije smio reći. I to mu, naravno, može i treba biti zamjereno, ali ne više nego bilo kome drugom tko je u ovom vremenu živio i govorio. Na kraju, postoji, valjda, i mogućnost iskupljenja. Riječi ponekad ubijaju, ali češće ubija sklonost ljudska da se jednome smrtno zamjera nešto što se drugome i prešuti i previdi i ne čuje.

 
Razgoličavanje muftijinih smradnih marifetluka i mešetarenja
Četvrtak, 18 Srpanj 2019 10:18

 

Hadzi Sajit SmajicHadži Sajit Smajić - intervju za “Bošnjačko oko”

Nadan Filipović: Gospodine Smajić, prije početka ovog našeg “muhabeta” zahvaljujem se što ste na njega pristali znajući da će pitanja biti “u glavu”, a da će odgovori trebati biti “u sridu”, kako se u narodu zna kazati.

Sajit Smajić: Hvala lijepa, gospodine Filipoviću. Da je ovaj razgovor bio ponuđen od nekog drugog portala, ne znam da li bih pristao, ali znajući jako dobro da je “Bošnjačko oko” naš najozbiljniji portal u Australiji i da “OkO” stalno pažljivo gleda i mnogo šta ugleda i kasnije objavi, pristao sam sa zadovoljstvom. Bujrum, možete krenuti s pitanjima!

Nadan Filipović: Pa da krenemo! Možete li mi ukratko reći kada ste se uključili u rad utemeljenja Islamske zajednice Zapadne Australije?

Sajit Smajić: Gospodine Filipović, Bošnjačka Islamska Zajednica Perth u Zapadnoj Australiji je osnovana u aprilu 1996-te, u okviru Bosansko-hercegovačkog Kulturnog Centra, a ja sam odmah nakon dolaska u Australiju u februaru 1999-te postao njen financijski član. Aktivno sam se uključio u rad u oktobru 2000-te, kada sam izabran za novi sastav Odbora i imenovan na mjesto blagajnika.  

Nadan Filipović: Koliko je bilo financijskih članova IZ u početku, a koliko do otvaranja prekrasne džamije u Perth-u?

Sajit Smajić: Dvadeset godina prije, dakle 1999. godine, stanje u Zajednici nije bilo sjajno. Nakon spora sa upravom ovdašnjeg BH Kulturnog Centra naša Zajednica se praktično našla na ulici. Ovdašnji Bošnjaci su se podijelili na "napredne i moderne kulturnjake" i "nazadne duhovnjake". Članstvo se uvelike osulo i prijetio je totalni raspad naše Islamske Zajednice. Spas je ponudio Australian Islamic College u Perth-u koji je našoj Zajednici omogućio dalji rad u jednoj od njihovih učionica. Tu činjenicu sa zadovoljstvom pominjem i još jednom koristim priliku da zahvalim dragoj braći iz Australian Islamic College u Perth-u za veliku pomoć i nadasve razumijevanju u prepoznavanju našeg preteškog položaja u danom momentu. Iz te učionice se kao ptica Feniks uzdigla jedna mnogo modernija i bolje organizovana Islamska Zajednica. Prilikom useljenja u našu Swan Valley džamiju zajednica je okupljala 164 familije koje su bile financijski članovi Zajednice.

Nadan Filipović: Kada je naša Zajednica dobila stalnog imama (hodžu)?

Sajit Smajić: Dugo vremena smo bili u potrebi da angažiramo pojedine ovdašnje, ali i imame iz BiH, da svake godine predvode naš džemat za Teravije tokom mubarek mjeseca Ramazana. Moram naglasiti da je svakom od njih bilo nuđeno stalno zaposlenje u Islamic College i part - time pozicija u našoj Islamskoj Zajednici. Najozbiljniji pregovori su bili vođeni sa Enes ef. Omerovićem iz Gornjeg Vakufa, ali nažalost, ti pregovori nisu realizirani. Prvi i jedini stalno angažirani imam u Bošnjačkoj Islamskoj Zajednici Zapadne Australije je Mirsel Kozica. On je stupio je na dužnost imama 01. juli, 2013. godine.

Nadan Filipović: Je li Mirsel-efendija Kozica bio angažiran honorarno (part - time) ili je bio primljen u stalni radni odnos?

Sajit Smajić: Mirsel Kozica je primljen u stalni radni odnos, (full - time) iako je prvih pet godina zbog objektivnih okolnosti radio samo trećinu predviđenog radnog vremena.

 
Dioptrija neupućenog džematlije
Nedjelja, 14 Srpanj 2019 19:47

 

UpitnikPismo jednog neupućenog džematlije (nisam ništa ispravljao. N.F.)

Zbog vašeg posljednjeg pisanja, evo da reknem i šta ja o tome mislim. Prvo i prvo, niko nije kriv dok se nešto ne dokaže. Lijepo naša sveta Knjiga kaže, najmanje četverica svjedoka, pa onda je neko kriv. Dobro, u sadašnjem vaktu to ne može tako, ali ipak nešto znači. I Đorđe Balašević pjeva red je red, sve po zakonu, itd. Efendija Bekrić je školan čovjek, zna šta je zakon, zna šta je red. Njega i Kur'an ćasni obavezuje na ispravno ponašanje. Koju fajdu bi on to trebao imati da odobrava tuđa loša djela. On je preuzeo na sebe veliki zadatak da nam bude primjer i uzor. Znam ja da je pisato da je okrivljavan za neke pare oko kurbana, al pokazalo se duplo golo. Nisam čuo ni pročito da je išta pokrenuto pred sudom, policijom ili u Islamskoj zajednici. Ni pokrenuto, a kamoli dokazato. Haman će tako bit i ovoga puta, zato ja i velim daje to još uvjek rekla-kazala-ćula. Vjerujem da će naš muftija profesor Jasmin efendija Bekrić oprati svoj obraz i od ovog potvaranja njegovih dušmana, zavide mu. Siguran sam da neće preći preko vakih potvora i da ćemo uskoro vidit sve diplome od tog hođe u koje se sumnja. Isto tako i sve to što se traži da bude na sastanku koji pominjete, to za financiski izvještaj za 10 godina i sve ostalo.

Selam i pozdrav ljubiteljima OKA.

Neupućeni džematlija

(Ime i prezime su poznati urediku OKA)

 
Kad se “prečasne” ahmedije zakotrljaju u peksinluk
Petak, 12 Srpanj 2019 14:29

 

BekrijaHoće li naš hazreti Muftija profesor Jasmin efendija Bekrić ugušiti pobunu i sa bošnjačke islamske scene Australije “pomesti” pobunjene hodže i džematlije, ili ćemo pisati novu “bijelu knjigu”.... i to u nastavcima???

(Na slici: Ko mi ba šta more???)

Nadan Filipović – urednik “Bošnjačkog oka”

Kao uvod u ovaj kratki tekst izražavam vlastito mišljenje prema kojem mi izgleda da imamo Muftiju koji se drznuo postupkom neviđenog pisanja kojekakvih nepismenih “proglasa”, progašavati “kvalificiranim” hodžama balavce čije su diplome o završenim medresama, višim islamskim školama i islamskim fakultetima, najblaže rečeno, veoma dubiozne. Na taj način se bahati Muftija profesor Jasmin efendija Bekrić usudio drznuti da preuzme ulogu reisa dr. sc. Husein efendije Kavazovića ovdje u Australiji, a posebno u Zapadnoj Australiji.

Hoće li mu uspjeti ovaj njegov teror nad zdravim razumom?

U nestrpljivom očekivanju najavljenog sastanka imama i predstavnika svih bošnjačkih islamskih zajednica Australije, članica Mešihata, ili sada već Muftijstva, a kojem trebaju prisustvovati od ranije najavljeni predstavnici Rijaste IZ u BiH, direktor Ureda IZ u BiH za vanjske poslove i dijasporu Razim efendija Čolić i njegov zamjenik Mensur efendija Pašalić, iz povjerljivog izvora u Sydney-u OKO je dobilo informaciju da predsjednici nekoliko bošnjačkih islamskih zajednica Australije neće prisustvovati planiranom sastanku.

Razlog za neučestvovanje je njihovo nezadovoljstvo sa dnevnim redom najavljenog sastanka, a koji je predložio, ko će drugi, nego Muftije profesor Jasmin efendija Bekrić. Naime, prema izvorima veoma bliskim Muftijstvu, Muftija profesor Jasmin efendija Bekrić otvoreno ignorira zahjeve zajednica da se u dnevni red uvrste još dvije, veoma važne tačke.

Prvo: Detaljan i “do zadnjeg broja” potpuno transparentan financijski izvještaj Mešihata, sada Muftijstva, za zadnjih deset godina.

Drugo: Rasprava o problemima u Mešihatu - Muftijstvu i problemima u nekim bošnjačkim islamskim zajednicama, kao i o odnosima na relaciji Muftijstvo – bošnjačke islamske zajednice, a o čemu Muftija profesor Jasmin efendija Bekrić uopće ne želi otvarati raspravi i razgovor.

OKO također doznaje da širom Australije među Bošnjacima sve više raste i već kipi nezadovoljstvo trenutnim stanjem u Islamskoj Zajednici Bošnjaka u Australiji i sve je više onih koji otvoreno ukazuju na nagomilane probleme i diktatorsku samovolju koju (na staljinistički način provodi muftija – osobni stav urednika OKA) očito i uporno prakticira Muftija profesor Jasmin efendija Bekrić.

Malo tiše su priče koje se polahko šire, ali se šire, da postoje brojni materijalni dokazi na osnovu koji bi se tadašnji predsjednik Mešihata, a sada Muftija, profesor Jasmin efendija Bekrić mogao naći pred licem pravde ovdje u Australiji, prilikom čega bi teško mogao odgovoriti na niz pitanja, a od koja su neka čisto transakcijsko - financijske naravi – “unexplained bank deposits”, a da ne spominjem još hejbet aferima - šifra "kolega muftija Klanco i družina"!

Kaže mi jedan naš stariji čovjek, džematlija iz Sydney-a: “Moj Nadane, on se ponaša se kao da je hodža u nekoj bosanskoj zabiti ili vukojebini, a zaboravio je hablešina u kojoj zemlji živi i u kojoj svoj dahiluk i muntanja provodi.”

Ostaje da se vidi hoće li predstavnici Rijaseta IZ BiH biti u mogućnosti da se za vrijeme njihove posjete Australiji sastanu sa nezadovoljnima Bošnjacima i da iz prve ruke čuju šta su razlozi njihovog godinama akumuliranog nezadovoljstvo, ili će se samo zadovoljiti objašnjenjima Muftije profesora Jasmin efendija Bekrića.

Uskoro će se vidjeti!

 
Odlaze ljudi...odlaze
Srijeda, 10 Srpanj 2019 09:55

 

Odlazak iz RSZAPANJUJUĆI PODACI: RS izgubila 126.000 radno sposobnog stanovništva i 100.000 djece

Podaci iz danas prezentovane "Analize i projekcije tržišta rada u Republici Srpskoj 2019-2022." pokazuju zastrašujuće razmjere odlaska sa ovih prostora, ali i gubitke nastale uslijed negativnog prirodnog priraštaja

Kako je rekao autor analize, Stevo Pucar, profesor na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci, samo u desetogodišnjem periodu, od 2006. kada je bilo 964.000 radno sposobnih stanovnika do 2017. kada je njihov broj pao na 838.000, RS je ostala bez 126.000 radno sposobnog stanovništva. 

Analiza je pokazala da će se taj trend nastaviti pa se u narednih pet godina očejuje smanjenje broja radno sposobnih stanovnika za dodatnih 45.000 ljudi, sa 838.000 na 793.000.

Još alarmantniji podaci su oni koji se tiču posljedica negativnog prirodnog priraštaja. Posebno su vidljivi kod lica mlađih od 15 godina gdje je zabilježen pad sa oko 200.500 u 2006. godini na 105.000 u 2017. godini, što je  smanjenje za oko 100.000 djece ili za 48 %!

Na bazi naše projekcije broja djece do 15 godina u RS, a možemo reći da je skoro alarmantan podatak, broj djece u tom uzrastu će se smanjiti za dodatnih 35.000 do 2022. Razlog je prije svega negativni prirodni priraštaj i migracije”, istakao je Pucar.

Naveo je i kako je migracioni odliv stanovništava sljedeći važan razlog depopulacije prosrora RS, a to je ilustrovao podacima Eurostata prema kojim je u posljednjih osam godina 155.449. ljudi preselilo iz BiH u neku od zemalja EU. Ono što posebno zabrinjava, ističe, je to što konstantno raste broj ljudi koji se iseljava na početku perioda to je bilo 11.000 ljudi, na a kraju perioda oko 36.000 godišnje. 

Ovdje se mora naglasiti da je riječ samo o legalnoj migraciji, gdje ljudi dobijaju boravišne dozvole i uključuju se u formalni sektor, dok je pretpostavljeni broj onih koji su u ovom period ušli u zemlje EU nelegalno između 23.000 i  31.000.

Ono što nas očekuje u periodu od 2019. do 2022. godine je to da će BiH napustiti oko 210.000 ljudi.

O koliko razmjerama iseljavanja je riječ najbolje pokazuju procjene rađene prije dvije godine.

Mi smo u ranijoj analizi previđali da će se raditi o odlasku oko 20.000 ljudi godišnje iz BiH, po sadašnjim trendovima već možemo razmišljati o nekih 50.000 ljudi godišnje. Pazite šta to znači, da bi u ovoj i naredne četiri godine mogli ostati između 200 i 250 hiljada ljudi, konzervativna procjena u studiji je 210.000 ljudi koji će se iseliti kroz legalne tokove, što je u odnosu na raniju projekciju mnogo, mnogo drastičnije”, rekao je Pucar čija je analiza, između ostalog, pokazala i neke pozitivne karakteristike - rast zaposlenosti posebno kao rezultat snažnog rasta prerađivačke industrije, i to one izvozno orjentisane. 

Stvarna nezaposlenost je takođe smanjena, a predviđa se da će se smanjivati i u narednom periodu.

Evidentan je i rast produktivnosti na nivou cijele ekonomije, ali i činjenica da ga nije pratio adekvatan rast plata.

Mora nam biti jasno u ovakvoj situaciji da ostanak radne snage, ne ulazeći u nikave druge razloge osim ekonomskih, je takav da ukoliko tražnja za radnicima raste, ponuda opada, a plate ne rastu kako bi trebalo, onda je potpuno izvjesno da će ti ljudi tražiti posao negdje drugo”, istakao je Pucar.

Analiza se dotakla i problma sa kojima se suočavaju penzioni i zdravstveni sistem, pa tako projekcija predviđa da će broj penzionera nastaviti da raste brže od broja zaposlenih, što će dodatno otežati funkcionisanje penzionog sistema RS, dok će u zdravstvenom sistemu ključni problem i dalje biti kako riješiti problem nedostatka finansijskih sredstava.

(Zahvaljujem se “slobodnom misliocu” koji mi je poslao ovaj link za teksta objavljen na portal BUKA.)

 

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 3 od 88

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search