LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Prilozi iz psihotoksikologije
Bakirova poruke za budućnost

 

Kirba-Bake babinPoruke za budućnost ili “da se nije Bakir najeo gljiva-ludara prije govora na Žuči???”

Izetbegović na brdu Žuč: Treba nešto učiti od partizana, možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti

S.H.

(Ovaj izvještaj novinara S.H. prenesen je sa portala Klix.ba kao još jedan dokaz politkantsog autizma, sličnog onom tipa Čaušesku i supruga. Mislim da bi Izetbegović Drugi trebao razmisliti, dok je još vakta, o povlačenju sa političke scene. Neka pročita ove komentare i skonta šta raja misli o njemu. Vakat je Bakire!!! Komentari su u prilogu.)

Predsjednik SDA i predsjedavajući Doma naroda državnog parlamenta Bakir Izetbegović obratio se prisutnim građanima na brdu Žuč, povodom godišnjice bitke i pobjede koja je bila jedna od najznačajnijih u odbrani Sarajeva.

"Ne vidi se iz ove blizine veličina našeg otpora i ono što su heroji bh. heroji iznijeli u četiri godine otpora. To će tek generacije koje će se odaljiti moći da vide. Bitka za Žuč je majka svih bitki u prošlom ratu. Da nije Žuč odbranjen ne bi ni Sarajevo bilo odbranjeno, a ni BiH", kazao je Izetbegović u obraćanju na brdu Žuč.

Podsjetio je da je u samo jednom danu na brdo Žuč znalo pasti i do 5.000 granata.

"Pofalićka bitka, bitka za Žuč i sve što je uslijedilo je poruka od čega smo mi napravljeni i šta smo u stanju organizovati, uraditi, izdržati i protiv kakve vojne sile", poručio je Izetbegović.

Potom je napravio poređenje i spomenuo odbranu Goražda i odlazak naroda na Grebak koji je bio spas za opstanak u Goraždu i okolini.

"Treba nešto učiti ljudi od partizana, od onog bivšeg režima. Jednu noć je trajao 'Igmanski marš' i oni su ga 50 godina obilježavali. Koliko noći je naš narod išao do Grepka da uzme hranu i da se vrati nazad. Koliko ih je umrlo, ubijeno i koliko ih je ostalo u snijegu", istakao je.

Najavio je da će uskoro biti usvojen i zakon o demobilisanim borcima, govoreći da se o borcima i braniteljima treba maksimalno brinuti.

Tema Izetbegovićevog govora je bilo i tužilaštvo, procesi protiv generala Armije RBiH.

"Moramo braniti borce onako kako su oni branili nas. Nismo im se odužili. Možda će ovu zemlju ponovo trebati braniti. Nemojte budućim braniocima takvu poruku poslati. Ne smijemo dopustiti d apodijele ovu zemlju, pokušat će da nas umore, stalno će da nam prave opstrukcije. Ne smijemo to dopustiti. Nikada tinta na peru političara ne smije biti teža od krvi šehida", naglasio je Izetbegović.

Dodao je da je politika komplicirana stvar kad se "pravi država sa onima koji je ne vole". Govorio je o Srbiji, naoružavanju, rezervnom sastavu policije i drugim aktuelnim temama.

ZutiGolub: Pa nećemo valjda od tebe učiti kako braniti zemlju?

Rabija: Ako je budemo branili iz podruma kao sto je Bakir branio, bolje da je nebranimo.

ZutiGolub: Ako je budemo branili iz podruma kao sto je Bakir branio, bolje da je nebranimo.

ZutiGolub: Nije SDA branila BiH nego narod.

Maharadza: Od njega samo možemo naučiti onu Kur'ansku istinu da su Munafici (dvoličnjaci) i izdajnici najgora sorta i daleko veći dušmani po Islam i Bošnjake od bilo kojeg četnika i ustaše.

DipIomatic222: Bravo Bakire, neka si im rekao. Ipak si ti taj koji je svojim primjerom, sa puskom u ruci i u uniformi ABiH, komandovao nasim hrabrim jedinicama na brdu Zuc. Bez tebe bi nasi borci bili potuceni i ko zna koliko bi mrtvih bilo. Ovako si pokazao neprijateljima kako se voli domovina, samo hrabro na bunkere i na tenkove jurisati, samo onako kako te je tvoj rahmetli otac naucio. Heroji se radjaju, to ne mozes postati. Hvala ti Bake, komandantu nas neustrasivi!

DipIomatic222: Bakir Izetbegovic je bio sjajan vojskovodja koji je hrabro, neustrasivo i nesebicno vodio jedinice ABiH u najzesce bitke protiv mrskog nam neprijatelja. Odbivsi cin generala i privilegije je pokazao da je pravi vodja svog naroda, bez imalo interesa rizikujuci svoj zivot i zivot svoje supruge koja je djelovala u ilegali i nesebicno lijecila ranjene borce. Ipak bi bilo posteno da se komandantu Bakiru dodijeli jedan orden za zasluge kao i boracki dodatak za vrijeme provedeno u rovovima.

DipIomatic222: Dok je komandant Bakir u rovovima krvario i zajedno sa svojim suborcima Zvizdicem, Camparama, Muhamedom Svrakicem probija neprijateljske polozaje a njegova supruga previjala ranjene i zive rane im nesebicno lijecila koristeci svoje znanje steceno na medicinskom fakultetu. Dva puta bijase nas Bakir ranjen u tim jurisima, jednom je puzajuci spasio vise ranjenika i pokazao svoju humanost zbog cega su ga mati mu i ahmetli otac nagradili vrecama.

yeba.mene.drzava: bake je promjenio dilera...ova droga mu daje nove narko vizije...

 
Mrtvog oca lažovom praviti – znak je potpunog moralnog posrnuća ovog srbijanskog toalet papira

 

KustaEmir Nemanja Kusturica: Povratak srpskim korenima…

 

Srbi će nadživeti sve svoje dušmane!……

Kao najuspješniji i najnagrađivaniji režiser sa ovih prostora, Kusturica je živio u Beogradu, Parizu, Njujorku i drugim gradovima sveta. Jedan je od retkih ljudi sa Balkana koji je stekao svetsku slavu, a da nikoga nije ubio, ni opljačkao, nikoga unesrećio, ničiju kuću srušio ili makar oteo. Međutim, kroz život su ga pratila razočarenja, a jedno od najvećih je gubitak doma. Kusturica je veliki umetnik i čovek, koji doručkuje sa Monikom Beluči, ruča sa Putinom, večera sa marokanskim kraljem i ispija kafu sa mokrogorskim šumarima. On već godinama neumorno širi svoju kreativnu misiju sa željom da nas unapredi, udostoji, izdigne iznad prosečnosti, otrgne od pretećeg primitivizma. Na Đurđevdan, krstio se u Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i primio ime Nemanja. Njegov otac Murat izjašnjavao se kao Srbin, znao je da Kusturice potiču od Babića iz sela Plana, kod Bileće, i to je, kao što su njemu preneli njegovi preci, on preneo sinu Emiru…“Krštenje je ta tačka u kojoj sam ja htio da dovedem priču o mom poreklu. Krštenje je odluka da se i za onaj svet spremim. To je odmrzavanje zamrznutog identiteta, nikako prelazak iz jedne u drugu religiju. Grane u mojoj porodici su podeljene u onom trenutku kad su Turci Osmanlije bili na ovom terenu. Braća porodice delila su se na one koji su se islamizirali i na one koji nisu.Moja porodica je poreklom srpska, pravoslavna. Moj otac je rođen kao musliman, ali je, pre svega, bio Srbin. (Laže kao pas! Ima na stotine još živih svjedoka da je Murat bio musliman, da se izjašnjavao kao musliman, a ne kao pravoslavac ili kako ovaj lažov podtura svom rahmetli ocu da je za života izjavljivao da je bio Srbin! Dobro da nije rekao da je bio i četnik! N.F.)

 
Prilog za psihotoksikologiju

 

BušNa ludilo treba motriti stalno

Mirko Kovač

Svaki je narod kuburio s vođama. Revolucionarne gomile ne mogu bez vođa; obezglavljena masa ih priziva. Vođe su napast, čak i kad su spasitelji. Uvijek dojezde na nekom valu, i u vremenima velikih rasula i kriza. Kada se pojave, lako se nametnu. Odmah naprave zaokret u retorici, prividno se približe narodu, zasipaju ga novim frazama i kljukaju praznim obećanjima. Vođe pokatkad ostanu dugo na vlasti, društvo ne može da ih se reši bez velikog zla. Ljudi se privikavaju na trpnju, mire se s bedom. Vođa će naći načina da ih zabavi drugim stvarima, da im stvori mnogo neprijatelja i da u njima probudi ratobornost, osvetoljubivost i mržnju. To je način da ih se zaposli, veže uz sebe i učini zavisnicima svoje loše politike.

Intelektualci su, nema sumnje, kumovali mnogim nevoljama. Ustoličili su kojekakve bezlične osobe, hvalili bezvredne tipove, pleli intrige, cinkarili razborite i suzdržane kolege. Radili su za vlastodršce i progonili one koji su se usuđivali da ponešto zamere toj vladavini, ili, ne daj bože, posumnjaju u duševno zdravlje vođe. Ali kad su se i vremenom sami treznili i sagledali obmane, onda bi se takvi intelektualci žderali zbog loše intuicije i plitike pameti. Jedni bi tonuli u rezignaciju i alkoholizam, drugi bi postajali ljuti protivnici do juče ljubljenom vođi.

 
Prilozi iz psihotoksikologije

Mržnja

Nadan Filipović

Mržnja?

Prema definiciji Blaže Davidovića mržnja je mračni pokretač i izvrnuti motiv destruktivnog djelovanja apsurdno ostrašćenih ljudi. (Muda i mržnja, Javni servis.me, 8.12.2012). Blažo Davidović piše: “Mrzitelji su fanatici. Naime, oni se toliko poistovjećuju sa svojom mržnjom, da bez mržnje de facto ne postoje, stoga na svaki pokušaj da im oduzmete mržnju oni djeluju agresivno i uvrijeđeno.“

Onaj ko mrzi samo vreba priliku i situaciju da uništi sve one koji mu stoje na putu, posebice ako se radi o grčevitom grabljenju krpica socijanog značaja i pokušaja učvršćenja istog. Mrzitelji najviše mrze socijalne različitosti, jer svako drugo mišljenje osim njihovog je opasno, sumnjivo, ugrožavajuće i prijeteće. Dakle, oni koji drugačije misle od mrzitelja unaprijed su osuđeni na njegovu stalnu mržnju. 

Glupost i mržnja su sestre rođene koje na svom destrukivnom putu idu ruku po ruku - piše Dr Dušan Kosanović. (Dođe mi da poludim- knjiga eseja, Beograd, 1997)

 
Prilozi iz psihotoksikologije

Mali Hitleri iz naše velike avlije

Nadan Filipović

Kada se baci čak i površan pogled na psihološki profil Adolfa Hitlera on nas može čak navesti i na pomisao da se među nama, u našem socijalnom okruženju, možda nalaze takozvani mali Hitleri, odnosno osobe sa nekim elemetima Hitlerovog kompleksnog karaktera, a koje sebi na diktatorski način uzurpiraju pravo da budu veječito zacementirani ili mumficirani neupitni društveni autoriteti i svepitajući lideri. Kad neka manja ili veća socijalna grupa aklamacijom izabere svog lidera, članovi tih grupa najčešće ni u primisli nemaju takozvanu “rezervnu misao” i ne upitaju se hoće li svojom najboljom namjerom, postavljajući sebi za vođu nekog ko je i ranije pokazivao određene karakteristike i sklonosti malog Hitlera, sami sebe uvesti u dugogodišnju atmosferu straha, odobravajućeg glavoklimatanja, poslušnosti i slugansko-pijunskog statusa.

Mali Hitleri su nestrpljivi. Doduše, ispočetka, dakle, neposredno nakon instaliranja na poziciju lidera njihova usta su puna pozitivnih društvenih vizija, obećavanja zajedničkog rada na ostvarenju zajedničkih planova, demokracije, uvažavanja tuđeg mišljenja, bla-bla-bla, itd. Međutim, taj period vrlo kratko potraje. Mali Hitleri vrlo brzo pokažu svoje pravo lice i u društvenom djelovanju te grupe organizacija i njihovih članova počne se odvijati situacija kakvu možete pogledati u animiranom filmu “Pobuna u kokošinjcu”. U tom crtiću glavna kokoška kaže okupljenim kokošima: “A sada, najvažnija je stvar da radimo zajednički, kao tim. To vam kokoši moje prevedeno znači: vi radite sve što vam ja kažem.”

I kad sve kokoši u kokošinjcu odobravajući zaklimaju glavama - gotovo im je! Hatma! Ima da slušaju glavnu kokoš na duži period, a to može potrajati i deset, pa čak i dvanaest godina, nekako simbolički koliko je trajala i Hitlerova neograničena vlast u Trećem Reichu.

 
Prilozi iz psihotoksikologije

 

Otrov neizlječive samoobmane i providne obmane

Nadan Filipović

Čitajući pogolem tekst naslovom “Tradicionalni prijem povodom dana državnosti BiH u Melbourne”; tekst prepun slika i sličica, crno-bijelih i šarenih, bh dimijica, fesića, sofrice, i grupice “bh istomišljenika”, što je objavljen u Bosna Magazine, 648, 16-19, uhvati me neka vrsta osjećaja u kojem su bili pomiješana tuga, osjećaj nečega što bi se moglo nazvati i gađenjem, ali i jedne vrste zaista kratkotrajnog sažaljenja.

Radi se, naime, o “prijemu” koji je u povodu dana državnosti BiH “organizovalo i pripremilo” nepostojeće vijeće bh organizacija Australije. Većina nas u Australiji jako dobro zna da su tvrdnje da postoji navedeno vijeće kao “krovna organizacija” ovdašnje bh dijaspore obična, da izvinete na izrazu, prdimahovina, odnosno kronična samoobmana glasnogovornice tog “vijeća”. Te njene samoobmane su svjesni skoro svi oni koji su bili prisutni na “glasnogovornicinom” prijemu. Svjesni su te kristalne istine i svi oni neodabrani, nepodobni i nepo(d)kupljeni koji nisu bili nazočni tom jednonacionalnom lahuri teferiću.

Izgleda, međutim, da je jedina osoba koja neće da bude svjesna te činjenice upravo ona koja nam svoju samoobmanu uporno nameće kao kolektivnu obmanu i svojom nas iluzionističkom predstavom pokušava dovesti u neko paranormalno stanje u kojem bi trebali povjerovati da postoji ono što ne postoji. Osobno mislim da su tom obmanom samoobmanjene glasnogovornice pogođeni i dobitnici ovogodišnjeg priznanja “BiH građani godine u Australiji” koji su svi zasigurno svjesni da su dobili ta priznanja voljom “društva jednog lica”, odnosno iz mubarek rukica samoodlučujuće glasnogovornice, a ne nikakve “krovne organizacije” ovdašnje bh dijaspore.

No, primanje takvih “počasti” je samo njihov problem, a ne vaš ili moj.

 
Šarlatanstvo

Crtica o psihopatološkom profilu šarlatana

Nadan Filipović

Pokojni profesor dr Vladimir Paunović, neuropsihijatar, profesor Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, načelnik Centra za psihoze Instituta za psihijatriju napisao je da kod iscjelitelja-varalica “osim standardne paranoje, postoje poremećaji čija je karakteristika da mnogi od njih stvarno smatraju da poseduje izuzetne kvalitete – da, na primer, imaju sposobnost da ljudima prikažu nove sisteme viđenja stvarnosti. Takve osobe imaju težnju da postanu neka vrsta mesija. Mesijanske ideje varalica-iscjelitelja nemaju osnove u realnosti, ali pošto je suština svih paranoičnih poremećaja snažna efektivna veza sa poremećenim sistemom mišljenja, te osobe pokušavaju svoju okolinu uvjeriti u autentičnost svojih tvrdnji. Osobe koje se emocionalno vežu za varalicu-iscjelitelja bez kritičnosti prihvataju sve ono što on tvrdi, te se potpuno podvrgnu njegovom sistemu mišljenja i zapravo mu se podređuju".

 
« Početak«12»Kraj »

Stranica 1 od 2

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search