LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Prikaz knjige
Prikaz knjige
Ponedjeljak, 06 Listopad 2014 09:21

Smrt Trajka Lisice i druge priče – Sande Dodevski

Nadan Filipović

Zbirka priča „Smrt Trajka – Lisice i druge priče“, Sandeta Dodevskog, ugledala je svjetlo dana u maju ove godine. Izdavač je kuća OKF D.O.O. sa Cetinja.

Prije svega čestitamo Sandetu, našem stalnom saradniku čije su priče izuzetno kvalitetni umjetnički prilozi OKU što su „letvicu“ portala podigli do veoma pristojnih visina o kojim ja kao urednik ne bih sada širio priču.

Mislim da je osnovni red kazati par riječi o našem majstoru priča originalnog stila i sadržaja. Sande Dodevski je rođen 1947. godine u selu Jačince, srez Kumanovo. Kao dječarac od petnaest godina napustio je majku, kuću i rodbinu i otisnuo se „na školanje“. Završio je vojnopomorsku školu u Divuljama kod Splita, a kasnije je vanredno studirao i diplomirao na Višoj pedagoškoj školi u Banja Luci, a nakon toga je studirao na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je diplomirao na Odsjeku jugoslovenska književnost i filozofija.

Objavio je zbirku kratkih priča, „Kamen iz reke“. Dobitnik je Andrićeve nagrade za kratku priču; nagrade časopisa „Život“, nagrade dnevnog lista „Pobjeda“, i specijalne nagrade za putopis u Frankfurtu. Objavljivao je priče u časopisima „Stvaranje“, „Mostovi“, „Doclea“, „Crnogorski književni list“, itd. Bavi se bibliotečkom djelatnošću i prevodilačkim radom. Član je „Matice crnogorske“ od njenog osnivanja. Živi u Đenovićima, Boka Kotorska. Hobi mu je planinarenje, ali usput i gljivarstvo, pa se nadamo da neće pogrešiti gljivu, a dodatni, onako relaksacijski hobi mu je vinarstvo i destiliranje najfinijih lozovih rakija. Neki zlobnici kažu da je na tom polju bolji i poletniji nego u pisanju, ali ja u to ne vjerujem.

Helem, da se vratimo najnovijoj Sandetovoj zbirci. Radi se o „buketu“ od 25 priča i tri pjesme. U prvoj, hajdemo kazati, uvodnoj pjesmi Sande kaže:

Dome moj slavni, za koji me ne veže ništa

Što s tugom proživljeno nije, radošću isplakano

I životom odbolovano....

 
Prikaz knjige
Utorak, 05 Kolovoz 2014 09:04

Svijet viđen tuđim očima

Jasmin Agić

Šamić, Jasna: MOZART, Šahinpašić, Sarajevo, 2013.

Priča o raspadu poslijeratnog bosanskohercegovačkog društva najvažnija je tema naše recentne političko – filozofske misli, ali na veliko čudo ta je tema ostala gotovo nepoznata savremenim bosanskim romansijerima koji već evo skoro dvije decenije odabiru pisati o svemu osim o vremenu u kojem žive. Ovo pravilo bi bilo aksionim da nije romansijerke Jasne Šamić koja, izgleda, svoj literarni put traži baš na onim divljim stazama koje svi ostali pisci njene generacije uporno izbjegavaju. Gradeći u svojim romanima imidž neustrašive autorice spremne suočiti se sa najtvrdokornijim predrasudama našeg savremenog društvenog trenutka Jasna Šamić je nerijetko od strane dijela književne kritike, koja preferira tzv. postmoderni ptristup u književnosti bila proskribirana kao odveć tradicionalna stilom i formom a izbor njenih tema mnogo puta je bivao klasificiran kao sablažnjiv i provokativan.Iako piše izuzetno društveno angažirano daleko od toga da se njena književnost, zbog specifičnog izbora tema, smije reducirati na nekakve socijološke studije za svakodnevnu upotrebu, jer kada govorimo o načinu na koji se odnosi prema društvenoj stvarnosti to onda znači da njena narativna pažnja uvijek biva fokusirana na tragiku pojedinca neodvojivog od socijalnog ambijenta u kojem djeluje. Jasna Šamić je pisac neke vrste kritičkog realizma a društvena angažiransot njene književnosti gotovo u pravilu je podtekstualnog karaktera i nikada nije svrha sama sebi.

 
Dvije književne nagrade
Ponedjeljak, 09 Lipanj 2014 14:42

Doktorica Jasmina Hanjalić je dobitnica dvije književne nagrade

Nadan Filipović

Veliko mi je zadovoljstvo obavijestiti poštovane posjetitelje OKA da je naša cijenjena saradnica, doktorica Jasmina Hanjalić, dobila književnu nagradu “Neil Naji Naaman” u Libanonu za 2014. godinu. Ove godine se za književnu nagradu “Neil Naji Naaman” prijavilo 1.681autora iz 58 zemalja, sa djelima na dvadeset i pet jezika i dijalekata. Ta nagrada je utemeljena 2002. godine i dodjeljuje se za književno stvaralaštvo koje svojim sadržajem i stilom ispunjava vrhunske estetske kriterije i doprinosi razvijanju osnovnih ljudskih vrijednosti. Nagrade se dodjeljuju u tri kategorije, a nagrađeno je ukupno 67 autora.

U kategoriji “Creativity prize” (nagrada za izraženu kreativnost u poeziji) književne nagrade Naji Naaman u Libanonu za 2014.g. iz Bosne i Hercegovine su dobili: Jasmina Hanjalić, Danja Đokić, Miladin Berić, i Sabahudin Hadžialić.

Osim toga doktorica Jasmina Hanjalić je ove godine dobila i književnu nagradu “Anka Topić”

Nagrada “Anka Topić” za prvu knjigu poezije žena u Bosni i Hercegovini dodjeljuje se od 1998. Godine, a utemeljile su je podružnice HKD Napredak u Žepču (gdje je Anka Topić rođena 1882. godine) i Vitezu (gdje je umrla 1956. godine). Anka Topić je provela djetinjstvo i mladost u Sarajevu, gdje je završila Učiteljsku školu. Službovala u više mjesta u Bosni i Hercegovini (Kreševo, Šćit, Sarajevo, Humac i Stolac) kao učiteljica i prosvjetiteljka. Isticala se kao veliki borac za emancipaciju žena. Prva je žena koja je objavila zbirku poezije u Bosni i Hercegovini.

Nagrada “Anka Topić” je bienalna, ali se dodjeljuje za tri ciklusa tj. svakih šest godina za tri pjesnikinje.

Žiri književne nagrade “Anka Topić” za prvu autorsku knjigu objavljenu u posljednjih šest godina u sastavu: Anto Zirdum, predsjednik, dr.sci. Larisa Softić – Gasal, član Željko Grahovac, član je od 52 prispjele prve knjige poezije bosanskohercegovačkih pjesnikinja objavljene u posljednjih šest godina (tri bienalna ciklusa) odabrao tri autorice, i to: Jasmina HANJALIĆ (Sarajevo), za knjigu “SVE U JEDNOM - JEDNO U SVEMU”, Šima MAJIĆ (Tomislavgrad) za knjigu “POTKOŽNI SJEVER” i Maja STANOJEVIĆ (Doboj) za knjigu “ANATEMA HLJEBA NASUŠNOG”.

Od srca čestitamo doktorici Jasmini Hanjalić na ovim zasluženim nagradama i nadamo se da će ih biti još. Aferim! 

 
Zaslužena nagrada i priznanje
Petak, 06 Lipanj 2014 11:02

Jasna Šamić - dobitnica prestižne književne nagrade “Gauchez-Pilippot” za 2014. godinu

Nadan Filipović

Gospođa, prof.dr Jasna Šamić, koja stjecajem niza čudnih okolnosti živi i stvara u Parizu, dobitnica je prestižne književne nagrade “Gauchez-Pilippot” za 2014. godinu za roman “Portrait de Balthazar” što je objavljen na francuskom jeziku u izdanju belgijske izdavačke kuće M.E.O.

Ova nagrada je utemeljena davne 1977. godine sukladno posljednjoj želji velikog belgijskog pisca i pjesnika Maurica Gaucheza, a koju je njegova supruga Gisèle Philippot također potvrdila u svom testamentu. Nagrada se dodjeljuje jednom godišnje autorima koji pišu na francuskom jeziku. Jasni Šamić je nagrada uručila gospođa Françoise Fassiaux-Looten, gradonačelnica Chimey-a, rodnog mjesta pisca i pjesnika Mauricea Gaucheza. Dodjeljivanju nagrade su prisustvovali članovi žirija, Françoise Delmez, načelnik za kulturu oblasti Hainaut, te niz poznatih ličnosti.

Dragoj Jasni od srca čestitam i želim joj još puno sličnih priznanja. Siguran sam da će ih dobiti jer je svojim djelima to i zaslužila. Međutim, Jasna kao vrhunski profilirani intelektualac, znanstvenik, spisatelj, te prava dama, što želim posebno naglasiti, treba biti sigurna da nikakvo priznanje neće dobiti od sarajevskog “kulturnog establišmenta” čiji je današnji duh pun metastaza boleština koja se rijetko spominju, a to su opšte poseljačivanje i primitivizacija nekada, usudio bih se reći, sredine koja je odisala zavidno visokim nivoom kulture, pameti i kreativnosti.

Osobno mislim da se Jasna Šamić rodila u potpuno pogrešnom gradu, a što ju je, bez trunke njene krivice, kasnije koštalo golemih razočarenja i tuge sada “oslikanih” u nekim njenim djelima i koje lako prepozna i osjeti onaj koji “zna čitati” i redove, ali i između redova.

 
Osvrt na zbirku priča
Utorak, 20 Svibanj 2014 14:53

Priča o “kolegi” - Iz ratne zbirke “Sakupljači gelera”, Drage Prgometa

Mislim da je od svakog prikaza bolje da priče same za sebe pričaju. Pa, evo jedne Prgijeve (Dragin ratni nadimak, a u upotrebi je inače u krugu njegovih najbližih, ali i za staru raju u koju se usuđujem uvrstiti):

KOLEGA

Nakon dolaska na teren dočekalo nas je nekoliko poprilično mirnih dana. Upoznali smo dečke iz bojne, liječili prve prehlade i ishialgije, napade bubrežnih kamenaca, itd. Mjerili smo krvni tlak starcima koji nisu htjeli napustiti svoje domove. Mijenjali smo konzerve za jaja i slaninu s onima kojima konzerve predstavljaju nešto jestivo. Lagano smo se počeli češkati, kupanja nema. U dosadi smo skupljali gelere kao suvenire i uvjerljive znakove rata, spremajući ih za pokazivanje nevjernim Tomama po povratku kući.

Povremeno nas je obilazio naš načelnik Boris, uglavnom s mirnodopskim vijestima. Od prvog dana je u brigadi. Zlatna mladež Broda. Sportaš. Rat ga je zatekao na specijalizaciji u Zagrebu. Mogao je tamo ostati. Ili otići van, kao mnogi drugi. Ne bismo mu zamjerili. Međutim, vratio se. S nama je. Rijetko govori. Pomalo ironično, onako kako to samo kirurzi znaju. Geleri ga ne impresioniraju. Ni naša kuknjava zbog smještaja. Ni, ipak smo se pri njegovom posljednjem obilasku ogrebli za fine debele džempere. U maskirnim bojama. Poslali ih iz brodske bolnice.

Nekoliko dana po našem dolasku, nakon doručka, u dvorište se sjurio sanitetski automobil. Čudno. Nismo tako očekivali smjenu. Iz auta izađe naš borac i reče: “Dečki, dođite vidjeti što imamo. Zarobili smo četnički sanitet. I njihova doktora smo zarobili.”

 
PRIKAZ KNJIGE
Nedjelja, 18 Svibanj 2014 19:55

Prikaz knjige „Vraćanje izgubljene radosti življenja“, mog dragog prijatelja profesora Dr Zaima Bilalbegovića

Nadan Filipović

Ovaj hiljadupetstoti prilog naše „svaštare“ zvane „Bošnjačko oko“ je posvećen prikazu jedne veoma interesantne knjige Zaima Bilalbegovića.

Zaim Bilalbegović je moj prijatelj i kolega sa Medicinskog fakulteta Univerziteta u Banja Luci, na kojem smo radili do agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992. godine. On je iskusni liječnik, specijalist neuropsihijatrije, a na Medicinskom fakultetu u Banja Luci je bio redovni profesor. Objavio je veći broj naučnih i stručnih radova, a nakon napuštanja, odnosno „etničkog čišćenja“ Banja Luke, otišao je u Sarajevo gdje je jedno vrijeme radio kao klinički psihijatar, a onda je utemeljio svoju privatnu neuropsihijatrijsku ordinaciju. Zaim je tek nakon dolaska u Sarajevo sredio neke svoje ranije zapise koje je uvrstio u knjigu naslovljenu „Vraćanje izgubljene radosti življenja – 72 dana sa neuropsihijatrom u ordinaciji“ (Connectum, Sarajevo, 2011), recenzenti koje su bili Prof.Dr Ismet Cerić, akademik Muhamed Filipović i akademik Abdulah Sidran.

Krajem 2011. godine mi je poslao tu knjigu, svakako s posvetom, a ja sam je zbog tadašnje prevelike zauzetosti ostavio na policu i par mjeseci prosto zaboravio na nju. Međutim, kad sam jedne subote uzeo samo da je najprije ovlaš prelistam, ta me je knjiga, da kažem, magnetski privukla i nisam je ispuštao iz ruku tokom cijelog vikenda, sve dok je nisam „na dušak“ pročitao do zadnjeg slova.

 
« Početak«1234»Kraj »

Stranica 2 od 4

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search