LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Alija Nametak
Alija Nametak - ZA OBRAZ
Srijeda, 23 Veljača 2011 19:06

Kratki uvod u pripovjetku „Za obraz“

Poštovani posjetitelji OKA,

Ovo je priča zbog koje je rahmetli Alija Nametak krajem travnja 1945.godine osuđen na petnaest godina teške robije, od koje je odležao punih devet. U obrazloženju presude partizanskog prijekog suda stajalo je “kriv je što je svojim pripovjetkama izazivao bratoubilačku mržnju…” Evo, pročitajte tu priču “tešku” petnaest godina teške robije. Da su naši partizanski osloboditelji bili u pravu u slučaju Alije Nametka, pitam se koliko godina ili smrtnih kazni je trebao dobiti muslimanofob, bosnofob i islamofob Ivo Andrić, koji je, k’o biva, svojim nedjelima širio ljubav među narodima i narodnostima bivše Jugoslavije. Međutim, bilo je po principu Aliju na robiju, a Ivu u obaveznu lektiru.

Alija Nametak

ZA OBRAZ

U kafani Pred Imaretom ima uvijek besposlena svijeta, koji „bistri politiku“, a osobito popodne, kad se izađe iz Begove džamije i kad dječurlija protrču „izvikujući“ sutrašnje novine. Po sećijama okolo sjede postariji ljudi, piju čajeve i kahve, stavljajući kraj sebe posuđe, jer u ovoj kafani nema stolova, osim jednog kraj vrata, za onoga koji sjedi tu i čita novine, naglas, da bi svi čuli, a možda i razumjeli.

Za ovo društvo bi se zaista moglo reći, da je šareno, jer tu ima osim umirovljenih kadija i tramvajskih konduktera još i bivših posjednika, pokoji provincijski beg, koji je doselio u Sarajevo samo za to, da onaj njegov svijet iz njegova prijašnjeg boravišta ne gleda njegovo postepeno umiranje u neimaštini, neki pretrga, nosač, ulični pometač i slični, to jest svi različiti po zvanjima, a jednaki po željama da znaju šta ima novo, šta se događa u svijetu, da bi zaboravili jade, što se događaju kod kuće i u komšiluku. Tu je i burza, gdje se sazna, šta i gdje se može najjeftinije kupiti i da je još jeftinije ne kupiti, nego se samo raspitivati, pošto je šta, kao da čovjek ima ozbiljnu namjeru nešto nabaviti.

 
(T)ko je Bosni i Hercegovini bio Alija Nametak?
Ponedjeljak, 21 Veljača 2011 22:18

Nadan Filipović

Alija Nametak nije obični pisac i pripovjedač, već i originalni „zapisničar“ ljudi i događaja u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Mislim da je bio izuzetno duhovit Hercegovac, bolje rečeno Mostarac, vispren, brzog duha, a nadasve originalan u zamisli i izričaju. Rođen je u Mostaru 6.ožujka 1906. godine. Mekteb, osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom Mostaru. Nakon toga se upisao na Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojem je diplomirao srpsko-hrvatski jezik i književnost, te francuski i ruski jezik. U Sarajevo je došao 1930. godine gdje je radio ne samo kao urednik „Novog Behara“, već je bio stalni saradnik tog lista. Radio je kao profesor u Gazi Husrev-begovoj medresi, Tehničkoj školi i Učiteljskoj školi. Jednu školsku godinu (1934/1935) je proveo kao profesor u Podgorici. Radio je i kao lektor i intendant Narodnog pozorišta u Sarajevu. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, u travnju 1945. godine, partizani, tačnije „partizanski osloboditelji“ su ga osudili na petnaest godina teške robije samo zato što se tokom rata uopšte nije petljao u politiku, niti je surađivao s režimom Nezavisne države Hrvatske, već zato što je i u ratnim okolnostima ostao aktivni djelatnik na polju književnosti i kulturnog života Sarajeva i Bosne i Hercegovine. U originalnom obrazloženju presude i dan danas stoji “kriv je što je svojim pripovjetkama izazivao bratoubilačku mržnju…” Na osnovu tog obrazloženja partizanskog prijekog suda proglašen je narodnim neprijateljem. Konkretno, radi se o pripovjetci „Za obraz“ iz istoimene zbirke priča, a koju ćemo prvu objaviti da svi vidimo šta je to u njoj pisao „narodni neprijatelj Alija Nametak“? Istina jeste da su sebe u toj priči prepoznali neki akteri događaja koji je u njoj opisan. I dok su pravi zločinci koji su okrvavili ruke u ratu šetali Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom, Alija Nametak je zbog jedne objavljene priče i sujete nekih neljudi odležao punih devet godina tamnice u Zenici. S robije je, visoko uzdignuta čela izašao 6.svibnja 1954. godine. Po izlasku s robije radio je kao suradnik Instituta za proučavanje folklora u Sarajevu, a kasnije je prešao na mjesto knjižničara ili bibliotekara u Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Na tom radnom mjestu je dočekao mirovinu 1973. godine.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 10 od 10

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search