LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Priče
Dr Jasmina Hanjalić: Dajo
Petak, 19 Kolovoz 2011 17:34

Jutro je mirisalo po svježoj rosnoj travi, nedozrelim jabukama, celeru i peršunu koji su rasli u vrtu jednospratne kuće na četiri vode. Bistro je i sunčano, a pjetlovi kukuriču s kraja na kraj Plava, kao da vrše jutarnju prozivku. Lice upija svjež zrak, pa i koža gostiju iz dalekih krajeva postaje napeta i čista nakon samo nekoliko dana boravka. Već sedam jutara udisala sam tu mješavinu planinskog zraka i jezera kao gost kod moga daja.

Kuća je mirisala krečom, a najmirisnija prostorija je smočnica u kojoj su uredno poredane kace sa sirom i kajmakom sa planine Bogićevice. U drvenim niskim kolibama na planini strpljivo su skupljani iz dana u dan, a potom snijeti dolje u varoš, u smočnicu moje dajnice.

U najvećoj sobi poredani su minderi ispod velikog prozora sa šarenim zavjesama koje vise sa drvene izrezbarene garniše, prekriveni vunenim jambolijama boje krvi, plišanim jastucima i kao snijeg bijelim uštirkanim prekrivačima, ručno izvezenim punim vezom tamno crvenih ruža i zelenih listova. Kredenac od punog drveta prepun je kristalnog stakla i porcelana, a rubovi otvora bogato su ukrašeni nabranim bijelim heklanjem. Lusteri, kugle od bijelog stakla, išarani su tankom šarom, a vuneni ćilim sav je u vijencima.

 
Sjećam se, ko da je jučer bilo …
Utorak, 08 Ožujak 2011 07:53

Autor: Kemal Huseinćehajić

 Pošo ja niz Bistrik, kad, neš mi vjerovat, malo ispod Fudinog granapa, kod Čopeljove kafane sretnem Josipa Starog i njegovu Joku! „Đe si ba Moke, evo mi taman pošli po tebe, hajmo malo u tutnjažu!“

Ja zamalo ne padoh u bandak, vliko mi godra što me se jaran sjetio: „Ma đe si Stari, jebote, otkad se nismo vidli? Ješta mai kod bite? Kako u Beogradu? Slušal te Joka?“

 

 „Ma jebi je. Priljepila se uza me, zenta li zenta i sve zipa da ja ne bi pogledo za kakvim mačkom, ne moreš je se otarasit nikako – al jebiga, štaš, jaran mi je pa je trpim!“

 

 Joka, nabakamila se ono pravo, ponosna na svoj „jugoosmeh“, stau od hau do hau, poljubi me u obadva obraza, jebote, mora da sam izgledo ko Indijanac pod ratnim bojama: „Ma stipu ga Moke matere ti, hadum je totale i frontale, pa neću da se bruka! Ja ga pazim, kuham, perem, peglam... Evo jučer odosmo na Darivu, tamo kod Oficirskog, metli šišu u vodu da se hladi, – joj što mu napravih meze, da odvališ! Sjećaš se prošle zime na Brusu, kakve vam ražnjiće napravih? Al stari povlo to ne zna cijenit!“ 

 
P O R E Z
Petak, 22 Listopad 2010 11:09

Dragi i poštovani posjetitelji “Oka”, velika mi je čast postaviti “Razglednicu iz Dubice” našeg nadarenog pisca-slikara Ismeta Čauševića. Ne znam kako ćete vi otploviti ovom njegovom pričom, ali ja mogu reći da je čitam i vidim sve detalje, pa mi je čak u nozdrvama i miris kafe iz Rasimina ka(h)vića, vidim jutarnju dubičku maglu, gledam Mustafu-efendiju kako zabrinut pripaljiva cigaretu, itd. I opet ponavljam da su Ismetove riječi  poput najfinijeg kista za slikanje ovih unikatnih razglednica koje odišu ne samo Dubicom i Potkozarjem, već  duhom jednog bosanskog mjesta, po mnogo čemu specifičnog i vremenu koje je ostalo iza nas. Od srca se zahvaljujem našem poštovanom Ismetu na ovoj prekrasnoj razglednici.

 

Nadan    

 P O R E Z

Da li je to bila puka slučajnost ili samo još jedan prost podatak  koji nije skrenuo pažnju Dubičanaca,  što iskusnom policijskom liscu, kakav je bio Dmitar Stanić, to jednostavno nije moglo promaći.  Naime, u  Dubici su, do pred sam rat, službovali efendija Mustafa Aljević, pop Slobodan Aksentić i svećenik Krešo Gagula. Prvi u Gradskoj džamiji,  a ostala dvojica u svojim crkvama koje bjehu jedna pored druge, u naselju Ježevica. Ništa tu ne bi bilo neobično da, sada već penzionisani komandir Stanice milicije, nije zapazio nešto posebno i zajedničko za svu trojicu. Prvo, nijedan od njih nije Dubičanac.  Hajd’ to i nije nešto, ali njihova mjesta rođenja su bila različita  i  u isto vrijeme veoma sličnih naziva, što je kod Dmitra pobuđivalo neke asocijacije i na osnovu njih neobične zaključke.

      Efendija Mustafa je rođen u mjestu TRNOVO kod Sarajeva. Ne baš neka čaršija ali eto blizu Sarajeva. Dubički pop Slobodan rodom je iz ovećeg  sela TRN,  u neposrednoj blizini Banjaluke (nekad  imali dobar fudbalski klub pod  nazivom -  Sloga), a svećenik Krešo nam dolazi  iz zagrebačke opštine TRNJE!!!

 
Haustori, haustori
Nedjelja, 12 Rujan 2010 06:43

Nadan Filipović

Nedavno sam bio u ovom poslijeratnom Sarajevu. Volim ga više od svih svjetskih gradova, premda to nije više isti grad. Ljubav prema rodnom gradu može biti i inercija? Može, ali ne mora. Nisam ja jedini ovisnik o čudnom gradu. Ekspres loncu! Magnetu! Koji to grad ima snagu privlačnosti kao što je ima Sarajevo. Grad navlakuša! Barem za nas Sarajlije. Ma, i za druge! Mi Sarajlije bez Sarajeva. Sarajevo bez nas. Mi bez njega moramo, ono bez nas može. Sarajevo se lako prilagodi. Kaldrma ostaje. Sve se stope u kaldrmu stope. Ko j..e Eugena Savojskog? Ma, ko j..e Karadžića, ali ne baš Vuka s drvenom nogom! Vuk je vuk, š.p.k je š.p.k!

Sarajevska raja sklona crnom humoru govore da su sve Sarajlije ratni dobitnici.  Kao na lotu! Svaka kuća šest pogodaka, sa dopunskim. Sve srušeno, ali sve isto. Mašta može svašta! Nostalgija ovisnika. Neki kažu da je nostalgija karakterna osobina primitivaca. Onda sam ja najveći primitivac. Priznajem!  Noga za nogom, ulicom koja se sada zove Obala Kulina bana. Ulicom koja se do ovog prljavog i nikom potrebnog rata, pobjede gubitnika nad gubitnicima, zvala Obala Vojvode Stepe. Ista se ulica prije Drugog svjetskog rata zvala Appelova obala. Kako god prođe neki rat, sarajevske ulice dobivaju nova imena. Niko ne pita ulice kako bi se one voljele između sebe zvati. I zaista, ko se to sada sjeća nekog Appela ili Vojvode Stepe. Ma, konačno, ko se uopšte sjeća Kulina Bana?

 
Nadan Filipović: MURADIF
Nedjelja, 05 Rujan 2010 10:03

 

Pismeni dio popravnog ispita iz matematike za učenika trećeg razreda Gimnazije gospodina Muradifa Muzdadžiju:

A) U aritmetičkoj progresiji 30, 27, 24, 21….treba odrediti onaj član, koji je jednak jednoj osmini sume svih prethodnih članova.

B) U uspravnom konusu radius baze je R = 10 cm. Ako radius smanjimo na 3 cm, onda se kut priklona plašta prema bazi potrostruči. Traži se volumen tijela omeđenog sa dva nastala plašta i kružnim vijencem kao bazom.

Pismeni dio popravnog ispita iz njemačkog jezika za učenika trećeg razreda Gimnazije Muradifa Muzdadžiju:

Prevod iz živog jezika: “Das Bettelweib von Locarno”, od Heinricha von Kleista, prevesti od stranice 16 do stranice 19, uključujući i stranicu 16 i stranicu 19. Dozvoljeno samo korištenje riječnika.

 
« Početak«515253545556»Kraj »

Stranica 56 od 56

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search