LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Jedna lijepa pjesma
Četvrtak, 30 Svibanj 2019 22:42

 

SlavujZnam da žalim

Rizo Popara

Ja znam da žalim: kad slavuj zaćuti,
kada se stara odvale vrata,
kad iza brijega pogine Sunce
ili kad krene brat protiv brata.


Ah! Bude mi žao, al’ ko me pita?
kada se dvoje mladih zavade
i kad se ljubav u njima rasplamsa,
a oni ne znaju šta s njom da rade.

I kad pokose cvijetnu livadu
i padne silni i svježi cvijet,
jednako žalim, kao kad majka
jedinca pakuje da ide u svijet.

Koliko žalim kad laste odu,
rad jedne zime studene
i jednu ženu koju zavoljeh,
što mlada ode prije od mene.

Žao je svakom kad pčela ugine,
na putu da uzme polen s cvijeta
i svakog znanog i neznanog,
kad tuđom voljom ode sa svijeta.

Al nema suza baš toliko,
da svakoj nesreći bude pratilja,
nekad i duše u nama nije,
duša je suzi vječna rodilja.

Bude mi žao kad pjesma utihne
i kada joj se ne čuje glas,
da li je pjevali ili je pričali,
pjesma je svijetu nada i spas.

Jedino neću moći da žalim,
zbog mog odlaska ubrani cvijet
i suzu žene koja me prati,
kad budem bivši za ovaj svijet.

 
Pjesma o Sarajevu
Petak, 09 Studeni 2018 12:56

 

Rajvosa - caršijaSarajevo – grad legenda

Stefan Simić, Beograd

Svaki grad ima svoju priču, jednu, dve, nekoliko
Ali Sarajevo je priča za sebe
Grad priča, grad pesma, grad legenda
Tragična i veličanstvena
Da gde god da kreneš sarajevskim ulicama, čeka te istorija
Sve je, zapravo, u Sarajevu istorija
A opet ima i mnogo neke nove dece zagledane u budućnost

Ko god da je pisao o Sarajevu, i pre dva veka
Govorio je da to nije ono Sarajevo nekad

A kakvo je to bilo Sarajevo nekad i kakvo je trebalo da bude
To verovatno niko ne zna
Ali svi tragaju i žale za nekim svojim izgubljenim Sarajevom

Ja ne
Ja ga volim i ovakvo kakvo jeste

Možda je tako najbolje, sa gradovima kao i sa ljudima
Da voliš sve njihove promene
Da ih prihvatiš takve a ne da tražiš od njih da budu nešto drugo

Koga je volelo Sarajevo, taj je postao i ostao besmrtan
Nije ni čudo što su mnogi veliki tamo doživeli trenutke najveće slave
To Sarajevo može i zna
Ne samo da ti se pokloni
Nego i da te uzdigne kao nijedan drugi grad

Sarajevo i pored sve tuge i podela i dalje zna da se raduje
Slavi, sluša, obožava

Nije ni čudo što su se tu desili i Boško i Admira
I Valter
I Gavrilo Princip
I Mirza Delibašić i njegova Bosna
I Kemal Monteno i njegova Branka
I Izet Kiko Sarajlić i njegova “Mala, velika moja”
I Dario Džamonja, i mnogi mnogi drugi

Sve me u Sarajevu asocira na pesmu
I Miljacka i Ilidža i Koševo i groblje Lav i prva muška gimnazija i most ljubavi i sevdalinke i bosanski lokum
I još mnogo šta

Ne treba tražiti Sarajevo samo u prošlosti
Već u budućnosti
U nekoj novoj deci otvorenih pogleda
Koja znaju da pomire razlike, pruže ruku i da se raduju

Srećem stalno tu decu Sarajeva
Nema gde ih nema, svuda po svetu
Mnogi od njih su i ostali

Svi su oni Sarajevo
Ne ni istočno, ne ni zapadno
Nego Sarajevo čija duša je u njima, gde god da su

Nije ni čudo kada se za nekoga kaže – Sarajlija
A misli se na otvorenog, srdačnog, duhovitog čoveka

I dalje je to otvoren grad, ma šta drugi pričali o njemu
I dalje se tamo pevaju najlepše pesme
I treba ga voleti
I treba mu se radovati
A prvo otići, i upoznati ga

Ja jesam, toliko puta
I uvek ću

Sarajevo je bilo centar, one Jugoslavije, i prve, i druge
Moglo je da pomiri toliko podela
Da svi budu raja

Želim takvo Sarajevo zauvek
Da kada prolazim sarajevskim ulicama osetim ono nešto
Što može da ti ponudi malo koji grad

Ni sam ne znam da objasnim to sarajevsko ONO NEŠTO
Ali definitivno postoji
Na ulici, u vazduhu, knjigama, sećanjima

I zato se iz Sarajeva tako teško odlazi a tako rado vraća
Ko je jednom tamo živeo
To najbolje zna

(Pjesma je prenesena sa portala XXZ magazin)

 
Poezija
Ponedjeljak, 15 Listopad 2018 08:35

 

Faruk SehicBiljana Plavšić na Kaleniću

Faruk Šehić

 

Nisam nikad bio u Californiji

Ali razumijem atmosferu “Samoposluge u Kaliforniji”

Kako glasi naslov Ginsbergove pjesme u prevodu Ivana V. Lalića

U kojoj pjesnik sreće svog praoca Walta Whitmana

Kod nas je drukčije

Nećeš sresti Whitmana, niti koga sličnog

Prije će biti da ćeš nabasati na Biljanu Plavšić

Kako prebire zelene tikvice

S polumjesecima u nježnoj kori

Ožiljcima od ljudskih noktiju

Biljana neće nikad pomisliti

Na gasne komore

A i zašto bi

Ona nikad nije bila u Buchenwaldu, Sachsenhausen-Oranienburgu

Ali ja sam bio

I znam da su zidovi gasnih komora

Puni ogrebotina od ljudskih noktiju

Tako, naime, izgleda smrt Zyklonom B

Umiranje traje dvadeset minuta ako se ubaci manja količina gasa od predviđenih 70 miligrama po osobi od 68 kg, bol je takva da logoraši sami sebi lome kosti

Da prije izdahnu

Ne zna to Biljana Plavšić, ni Darijo Kordić, naprimjer

 
Pjesma gospodina Rize Popare
Subota, 28 Travanj 2018 14:40

 

PristinaSan i put

Prof. mr.sci. Rizo Popara, Bihać

 

 

Evo me noćas poslije mnogo želja,

gdje šetam opet našijem gradom,

al' ne k'o nekad sa tobom javno,

sve mi se čini da šetam kradom.

 


Otišla Priština na sve strane,

najviše je ima u nebu plavom,

volio jesam drumove krive,

noćas u snu sam, na nekom pravom.

 

Pravi nas brže predaju cilju

i sve na njima brže se desi,

lutam i noćas kao i nekad,

tražeći se na staroj adresi.

 

Sve mi se čini da sanjam mladost,

al' u snovima preteška stanja,

Bože, kada će ta zora više?

Zašto se samo noćima sanja?

 

Obiđoh mjesta mladosti drage.

al' ništa kao nekada nije,

ni nju ne sretoh ispred „Božura“,

prošlost je vješto od mene krije.

 

Ako na putu potrošim pjesmu,

a uspomene minu ko ljeta,

ja ne znam kako ću pronaći sebe,

zarobljen noćas dušom djeteta.

 
Jedna Hanumicina pjesma
Ponedjeljak, 09 Travanj 2018 10:29

 

HanumicaOdjek duše

Džemila - Hanumica Zekić

Dok je sinoć nad mahalom našom
Šumila ponoć poput tanke svile,
Ja sjedila sam pod mirisnom igdom,
Čije su grane k licu mi se svile...
I opojena božanskim mirisom
Njezina cvijeta pustila sam krila
Svojoj mašti bujnoj i hrlila k nebu...
Razigrana krvca u srcu je vrila...
Oh, kako je krasan san idealista
I gledanje kako zvjezdice se roje,
Među njima mjesec sličan obrvici
Plavoga viteza sv'jetlo žute boje.
Sve je ružičasto gdje god pogled bacim,
Sve u milju pliva, cijeli Božji svemir,
Ah, ja ljubim noći zalivene srmom...
Jer mi grud'ma bolnim godi samo mir.
Sevdah - slatki sevdah caruje u meni.
Jedno umno oko mira ne da duši.
Ono je u stanju da bolove ruši
I da snagu daje kad me tuga guši...
Govore mi neki: ”Nisi savremena”
Što ne crtam samo žića crne strane,
”Ta, zaboga, ljudi - ja im na to kažem
Život i slast daje, a ne samo rane.”
Od postanka zemlje pa evo sve dosad
Bilo je bijede, patnje i očaja...
Ne čudi se, svijete, što sam romantičar
I veselo čedo ružičastog Maja...
(Novi behar, 1931)

 
Pjesma o Srebrenici
Petak, 23 Ožujak 2018 10:48

 

SrebrenicaSrebrenice

Prof.mr.sci. Rizo Popara, Bihać

 

                                          

Srebrenice, ljepotice,

pazi s kim ćeš u nesreći!

Što si stala, koga čekaš?

Ko to još došao nije

ime što ti je čuvao?

Ti što jesu njih ne čekaj!

Lešinari sa planina,

na hijene zasličiše,

utrobe im razniješe,

ni u snu ih nećeš naći,

pa da cijeli vijek čekaš.

Ranjavu te pokoriše,

baš k'o majku na porodu,

al' rane ti ne liječe,

ti umireš pod olovom

koje srebru ravno nije,

a stiglo je od zlotvora.

Nema mjesta na tvom tijelu,

koje nije krvarilo.

Padalo je to olovo:

na kolijevke i na sofre

gdje se suh zalogaj jeo,

i majkama u naručje

dok su djecu milovale

i na dojku navodile.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 19

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search