LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Poezija
Jedna od pesama Dr Omera ibrahimagića
Četvrtak, 14 Studeni 2019 10:48

 

BOSANČICA

Dr Omer Ibrahimagić, Tuzla

Slađa od meda,

lijepa poput rose,

mirisnija od otkosa,

čišća od čista neba.

Išarala je živote kroz dugo vrijeme.

Kudret-sahat u kazivanja pretvorila,

životvorna,

ko hamajlija štitila i branila svoje.

Oči crne na licu bijelom,

zapis na kamenu uklesan,

otisak na pergameni,

od slova predanja sazdana.

Pjesme bi izrodila,

ko ham-pamuk nježne.

I sijaset besjeda i skaski,

o zemlji, i sretnoj i krvavoj!

Riječi su iznjedrene, po hartiji zasađene,

znanje i berićet u domove donosile.

Krijesile, mirisale ko zambaci.

Bez šumora zvonile biserne perle na uglačanim basamacima.

Rastapale se i stapale.

Oblivale nas širinama, daljinama i mudrošću.

Bosančica se nije nastavila ispisivati i nikada nije narasla u Bosanku.

Ne znasmo zašto.

Možda jer je već imenom bilježila tlo iz kojeg je nastala.

A puno ih je Bosnu nevoljelo i od nje glave okretalo.

Bosančici ni vrijeme nije pomoglo skršiti lokote od zavisti.

A ona bi opet da živi i da se spominje.

Možda je za početak, dovoljno da, koliko sutra,

rastvorimo dveri lijepe i tužne prošlosti.

Zagnjurimo se u nju, pokušamo je iskružiti iz rama zaborava.

Ja ću, koliko odmah, na prstima, otići do susjedne sobe i odškrinuti vrata.

Uvući se, ušuškati moje Bosančice, stvarne i žive,

uživati u očima kao surmom iscrtanim.

A potom, nad hartijom nalakćen dok čaršija spava,

probuditi pjesmom

riječi

o davno zaboravljenim slovima.

O PISCU

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima, portalima i fanzinima: Pulsus, Kratki spoj, Svijet, Most, Front slobode, Zmaj od Bosne, Život, Večernje novine, Kabes, Oblici, Zapis, Album, Godišnjak, Behar, Jutarnje novine, Ostrvo, Pogledi, Bosanska Sumejja, Gradovrh, Slovo Gorčina, Književni pregled, Gračanički glasnik, Riječ, Bejahad, Garavi sokak, Lapis Histriae, Poezija, Motrišta, Avlija, Diogen, Glas Naroda, Tuzlarije, Književni kutak, Ljubušaci, Radio Gornji grad, Sent, Bosanska Vila, Musa Ćazim Ćatić, Crna Ovca, Književne vertikale, Hrvatski Glasnik, Izvornik, Diwan, Almanah, Avangrad, Strane, Pulse, Script, Gradina, Fioka, Zvezdani kolodvor, Afirmator, Eckermann, Bobovac, Balkanski književni glasnik, Plus, P.E.N. Centar BiH, Književna sehara, Primijenjena poezija, Metafora, Kvaka, Hyperborea, Fenomeni, Dometi, Kult, Prozaonline, Bdenje, Književna revija, Braničevo, Bagdala, Nomad, Plima, Ajfelov most, Libartes, Oprem dobro, Dubrovnik, Glasnik MC 016, Povelja, Naše stvaranje, Onlajn poezija, Hypomnemata, Književnost, Dunjalučar, Pikolo Knjigomat, Republika, Lupiga, Dnevna doza, Zvona i Nari.

 
Još jedna aktualna pjesma
Subota, 31 Kolovoz 2019 11:49

 

Ostajte tamoOstajte tamo

Nenad Veličković, Sarajevo

Ostajte tamo, sunce ovog neba
Neće vas grijat ko što tuđe grije
Grki su ovdje zalogaji hljeba
Gdje stana nema i gdje posla nije.

Od svoje majke ko će naći bolju?
A majka vaša zemlja vam je nova.
Bacite pogled po minskome polju
Svuda su kuće bez vrata i krova.

Za zemlju ovu vi ste bili krivi
Uzori svijetli što uteći znaše.
U novoj zemlji ostanite i vi
Ne dajte da vas povratkom plaše.

Ko cvijetnu granu kad proljetna krila
Okite je listom i ukrase medom
Bez vas bi maćeha domovina bila
A maćeha ne plače za izbjeglim čedom.

Ne dajte tuzi da vam dušu pati
Ostanite tamo u naručju svijeta.
Živite zato da možete slati
Rodbini vašoj para i paketa.

Ovdje bi svako da vam pamet soli
A tamo niko ružiti vas neće.
Bolji su tuđi i zidovi goli
Nego rodne kuće kud se tuđin šeće.

Tamo vam svako bratski ruku steže
U vašem kraju za vas pelin cvjeta.
Za tuđu zemlju sve vas sve vas veže
Povratnik svaki ovdje samo smeta.

Ostajte tamo, sunce ovog neba
Neće vas grijat ko sto tuđe grije.
Grki su ovdje zalogaji hljeba
Gdje stana nema i gdje posla nije,

(Ova pjesma je prenesena sa sajta www.mojzagreb.info)

 
Pjesma koja je aktualnija danas nego što je bila 1910-te godine kad je objavljena
Petak, 30 Kolovoz 2019 21:02

 

Vladislav Petkovic DisNaši dani

Vladislav Petković Dis

Razvilo se crno vreme opadanja,
Nabujao šljam i razvrat i poroci,
Podig’o se truli zadah propadanja,
Umrli su svi heroji i proroci.
Razvilo se crno vreme opadanja.

Progledale sve jazbine i kanali,
Na visoko podigli se sutereni,
Svi podmukli, svi prokleti i svi mali
Postali su danas naši suvereni.
Progledale sve jazbine i kanali.

Pokradeni svi hramovi i ćivoti,
Ismejane sve vrline i poštenje,
Poniženi svi grobovi i životi,
Uprljano i opelo i krštenje.
Pokradeni svi hramovi i ćivoti.

Zakovana petvekovna zvona bune,
Pobegao duh jedinstva i bog rata;
Obesimo sve praznike i tribune,
Gojimo se od grehova i od blata.
Zakovana petvekovna zvona bune.

Od pandura stvorili smo velikaše,
Dostojanstva podeliše idioti,
Lopovi nam izrađuju bogataše
Mračne duše nazvaše se patrioti.
Od pandura stvorili smo velikaše.

Svoju mudrost rastočismo na izbore,
Svoju hrabrost na podvale i obede,
Budućnosti zatrovasmo sve izvore,
A poraze proglasismo za pobede.
Svoju mudrost rastočismo na izbore.

Mesto svetle istorije i grobova
Vaskrsli smo sve pigmeje i repove;
Od nesrećne braće naše, od robova,
Zatvorismo svoje oči i džepove.
Mesto svetle istorije i grobova

Ostala nam još prašina na hartiji
K’o jedina uspomena na džinove;
Sad svu slavu pronađosmo u partiji,
Pir poruge dohvatio sve sinove.
Ostala nam još prašina na hartiji.

Pod sramotom živi naše pokolenje,
Ne čuju se ni protesti ni jauci;
Pod sramotom živi naše javno mnenje,
Naraštaji, koji sišu k’o pauci.
Pod sramotom živi naše pokolenje.

Pomrčina pritisnula naše dane,
Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
Al’ kad požar poduhvati na sve strane,
Kuda ćemo od svetlosti i od suda!
Pomrčina pritisnula naše dane.

(Pjesma je objavljena u Beogradu 1910. godine)

 
Jedna lijepa pjesma
Četvrtak, 30 Svibanj 2019 22:42

 

SlavujZnam da žalim

Rizo Popara

Ja znam da žalim: kad slavuj zaćuti,
kada se stara odvale vrata,
kad iza brijega pogine Sunce
ili kad krene brat protiv brata.


Ah! Bude mi žao, al’ ko me pita?
kada se dvoje mladih zavade
i kad se ljubav u njima rasplamsa,
a oni ne znaju šta s njom da rade.

I kad pokose cvijetnu livadu
i padne silni i svježi cvijet,
jednako žalim, kao kad majka
jedinca pakuje da ide u svijet.

Koliko žalim kad laste odu,
rad jedne zime studene
i jednu ženu koju zavoljeh,
što mlada ode prije od mene.

Žao je svakom kad pčela ugine,
na putu da uzme polen s cvijeta
i svakog znanog i neznanog,
kad tuđom voljom ode sa svijeta.

Al nema suza baš toliko,
da svakoj nesreći bude pratilja,
nekad i duše u nama nije,
duša je suzi vječna rodilja.

Bude mi žao kad pjesma utihne
i kada joj se ne čuje glas,
da li je pjevali ili je pričali,
pjesma je svijetu nada i spas.

Jedino neću moći da žalim,
zbog mog odlaska ubrani cvijet
i suzu žene koja me prati,
kad budem bivši za ovaj svijet.

 
Pjesma o Sarajevu
Petak, 09 Studeni 2018 12:56

 

Rajvosa - caršijaSarajevo – grad legenda

Stefan Simić, Beograd

Svaki grad ima svoju priču, jednu, dve, nekoliko
Ali Sarajevo je priča za sebe
Grad priča, grad pesma, grad legenda
Tragična i veličanstvena
Da gde god da kreneš sarajevskim ulicama, čeka te istorija
Sve je, zapravo, u Sarajevu istorija
A opet ima i mnogo neke nove dece zagledane u budućnost

Ko god da je pisao o Sarajevu, i pre dva veka
Govorio je da to nije ono Sarajevo nekad

A kakvo je to bilo Sarajevo nekad i kakvo je trebalo da bude
To verovatno niko ne zna
Ali svi tragaju i žale za nekim svojim izgubljenim Sarajevom

Ja ne
Ja ga volim i ovakvo kakvo jeste

Možda je tako najbolje, sa gradovima kao i sa ljudima
Da voliš sve njihove promene
Da ih prihvatiš takve a ne da tražiš od njih da budu nešto drugo

Koga je volelo Sarajevo, taj je postao i ostao besmrtan
Nije ni čudo što su mnogi veliki tamo doživeli trenutke najveće slave
To Sarajevo može i zna
Ne samo da ti se pokloni
Nego i da te uzdigne kao nijedan drugi grad

Sarajevo i pored sve tuge i podela i dalje zna da se raduje
Slavi, sluša, obožava

Nije ni čudo što su se tu desili i Boško i Admira
I Valter
I Gavrilo Princip
I Mirza Delibašić i njegova Bosna
I Kemal Monteno i njegova Branka
I Izet Kiko Sarajlić i njegova “Mala, velika moja”
I Dario Džamonja, i mnogi mnogi drugi

Sve me u Sarajevu asocira na pesmu
I Miljacka i Ilidža i Koševo i groblje Lav i prva muška gimnazija i most ljubavi i sevdalinke i bosanski lokum
I još mnogo šta

Ne treba tražiti Sarajevo samo u prošlosti
Već u budućnosti
U nekoj novoj deci otvorenih pogleda
Koja znaju da pomire razlike, pruže ruku i da se raduju

Srećem stalno tu decu Sarajeva
Nema gde ih nema, svuda po svetu
Mnogi od njih su i ostali

Svi su oni Sarajevo
Ne ni istočno, ne ni zapadno
Nego Sarajevo čija duša je u njima, gde god da su

Nije ni čudo kada se za nekoga kaže – Sarajlija
A misli se na otvorenog, srdačnog, duhovitog čoveka

I dalje je to otvoren grad, ma šta drugi pričali o njemu
I dalje se tamo pevaju najlepše pesme
I treba ga voleti
I treba mu se radovati
A prvo otići, i upoznati ga

Ja jesam, toliko puta
I uvek ću

Sarajevo je bilo centar, one Jugoslavije, i prve, i druge
Moglo je da pomiri toliko podela
Da svi budu raja

Želim takvo Sarajevo zauvek
Da kada prolazim sarajevskim ulicama osetim ono nešto
Što može da ti ponudi malo koji grad

Ni sam ne znam da objasnim to sarajevsko ONO NEŠTO
Ali definitivno postoji
Na ulici, u vazduhu, knjigama, sećanjima

I zato se iz Sarajeva tako teško odlazi a tako rado vraća
Ko je jednom tamo živeo
To najbolje zna

(Pjesma je prenesena sa portala XXZ magazin)

 
Poezija
Ponedjeljak, 15 Listopad 2018 08:35

 

Faruk SehicBiljana Plavšić na Kaleniću

Faruk Šehić

 

Nisam nikad bio u Californiji

Ali razumijem atmosferu “Samoposluge u Kaliforniji”

Kako glasi naslov Ginsbergove pjesme u prevodu Ivana V. Lalića

U kojoj pjesnik sreće svog praoca Walta Whitmana

Kod nas je drukčije

Nećeš sresti Whitmana, niti koga sličnog

Prije će biti da ćeš nabasati na Biljanu Plavšić

Kako prebire zelene tikvice

S polumjesecima u nježnoj kori

Ožiljcima od ljudskih noktiju

Biljana neće nikad pomisliti

Na gasne komore

A i zašto bi

Ona nikad nije bila u Buchenwaldu, Sachsenhausen-Oranienburgu

Ali ja sam bio

I znam da su zidovi gasnih komora

Puni ogrebotina od ljudskih noktiju

Tako, naime, izgleda smrt Zyklonom B

Umiranje traje dvadeset minuta ako se ubaci manja količina gasa od predviđenih 70 miligrama po osobi od 68 kg, bol je takva da logoraši sami sebi lome kosti

Da prije izdahnu

Ne zna to Biljana Plavšić, ni Darijo Kordić, naprimjer

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 1 od 20

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search