LINKOVI

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Home Satira
Satira

 

Jasmina HanjalićRevizija Hipokratove zakletve

Dr Jasmina Hanjalić, Sarajevo

U današnje je vrijeme neizbježno da se u potpunosti izvrši revizija Hipokratove zakletve, jer njen sadržaj većim dijelom ne odgovara modernoj medicini i savremenom društvu. Umjesto bogom Apolonom, Asklepijem, Higijejom i Panakejom, doktori bi trebalo da se zaklinju šefovima, direktorima i ministrima, budući oni upravljaju i koordiniraju njihov rad.

„Poštovanje učitelja i njihove djece kao braće“ usporava neophodni podmladak kadra i radni vijek trebalo bi da je skraćen radi prijevremenog odlaska u zasluženu penziju. Tako će mladi i neiskusni doktori rano zauzeti pozicije svojih učitelja i sticati potrebno iskustvo.

„Učenje svojih đaka bez naknade“ je neprimjereno, te učenje mladih mora biti veoma skupo, a povremeno može biti dozvoljeno plaćanje materijalnim dobrima ili uslugama.

„Smrtni otrov“ (eutanazija) treba se dati pacijentu koji to želi, posebno stambeno situiranim starim licima bez nasljednika, čime se ispunjava pacijentova želja, smanjuje broj penzionera koji naročito troše novac zdravstvenih fondova, a plaćanje se vrši prepisivanjem stana doktoru. Na taj način će se jednostavno rješavati stambena pitanja doktora.

„Radiću u korist bolesnika“ će se obavezno revidirati, jer svako ko radi za korist drugoga smatra se neozbiljnim i neinteligentnim, a njegov poziv manje vrijednim. Bolesnici moraju prije svega pribaviti materijalnu korist za doktore. Konačno se zauzima nedvosmislen stav i uvodi u pozitivnu praksu podmićivanje, pošto su neki doktori do sada samo manjem broju bolesnika obezbjeđivali sigurnost i prije započetog liječenja. Bolesnici koji podmićuju su sigurni da će dobiti vrhunsku brigu, broj doktorovog mobitela i da ga mogu kontaktirati u svako vrijeme. Ubuduće je tu praksu potrebno uvesti kao obaveznu za sve da bi svi bili ravnopravni. Legalizacijom potplaćivanja doktora neće se više voditi bespoštedna hajka protiv najkvalitetnih kadrova, a zdrava konkurencija će povećati kvalitet usluga.

Rad doktora mora bit javan i sve što saznaju u toku liječenja bolesnika, posebno ako je u pitanju veoma delikatna stvar ili je bolesnik javno lice, mnogo je korisnije odmah objaviti u svim medijim kako bi osujetili novinare, njihovo stalna istraživanja i ometanja rada zdravstvenih ustanova.

Konačno, u sprezi sa velikim farmaceutskim kompanijama doktori će kontinuirano raditi na pronalaženju novih bolesti i sindroma, kako bi na taj način unaprijedili istraživački rad, povećali proizvodnju lijekova, opšti rast društvenog proizvoda, a time će cijelo društvo ići ka većem boljitku.

 
Crveni Tomos moped – čudnovate zgode i nezgode piljara Jahije

 

telefonEpilog priče o crvenom mopediću (7)

Nadan Filipović

Sutradan, već oko osam sati, odveze Refiku onaj kompletan prednji dio moped. Zatrubi pred kućom, a Refik izađe nakon nekoliko minuta.

-Sabah hajrula Jahija! Baš me ujagmi kad sam bio spram sebe… na hali. Evo treća hefta prolazi, a ja sve kontam ti na svoju obavezu zaboravio. Već me šake počele svrbit. Nemoj mi sada priča i vađenja. Znam da je teško za stariji tip mopeda naći dijelove, al zdogovor je zdogovor.

-Allah raziola moj Refiku. Hodder vamo, ne bilo ti zapovijedito.

Otvori zadnja vrata Pasata i Refik blehno ko telešce u šarena vrata.

-Aaaaa! Sve ima. Konplet. U komadu. Ima i viška…za djelova. Bremze, sajle, svašta nešta. I bilesi ista crvena farba ko u Smajinog mi mopeda. Aaaa! Jel meni ovo sve u komadu i moram li štogoderce doplatit?

-Ni žute banke, jarane! U mene mi je r’ječ veća od Trebevića, ma šta od Trebevića…od Igmana, bolan ne bio!

-Aferim i svaka čast! Čojek si od rječi! Hade, uđi da popijemo kahvu. Sabahetaaaaa! Sabahetaaaaa! Pristavider onu najgolemiju džezvu. Ahbab Jahija donijo sve dijelove za mopeda. Joj, baš će se Smajo obradovat kad dođe iz škole.

Lijepo popili kahvu, promuhabetili, pa Jahija krenu. Valja robu nabavljat.

Prošla su skoro tri mjeseca. Jahija je čuo kako kod komšije Zije stalno zvoni telefon. I dan, i noć. Ali, on ni mukajat. Znao je on dobro ko zove. Itekako dobro!

Utom dođe i Zijo iz Švedske. Popi kod njih kahvu, pa na ganjku, kad je već nazuvao cipele, diskretno gurnu Jahiji guticu para uz šapat: “Ovo je na kahvu zato što mi čuvaš kuću i pališ avto da kumulator ne rikne, a pare za režije ću ostavit po običaju u onoj našoj bazi, prija neg krenem nazad gore. Jebemti njihove zime i mrakače.

 
Crveni Tomos moped – čudnovate zgode i nezgode piljara Jahije

 

SkupUtovar mopedića i prigodna filozofiranja (6)

Nadan Filipović

Iziđoše. Kiša je mrmoljila. Muki drži onaj golemi kišobran poviše Izet efendijine glave i kad efendija bilo šta zausti, on bi dočekaj sa: “Bom baš, tako je poštovati Izet efendija. Svaka ti je na mjestu.”

Otvoriše zadnja vrata od Toyotice. Seljaci se opet skupili ko muhe na balegu. Skaču svi da pomognu. Zadnja sjedišta su položena, ali kako god metnu mopedić ne mogu se vrata zatvoriti. Jednom dedi kreštavog glasa pade “genijalna” ideja na pamet.

-Stante ljudi! Viđatel ovaj šaraf na guvernali? Njega treba otšarafit pa rastavit mopeda na prednji i zadnji dio, pa će ondak stat.

Neko donese francuski ključ, pa navalili da otšarafe taj šaraf na guvernali, a on zapeko pa nikako ne ide. Jedva ga otšarafiše. Metli u auto prvo prednji dio, pa onda guraju zadnji. Ne ide. Metli onda zadnji dio, pa prednji. Jok! Izet efendija stoji namrgođen ispod kišobrana i prebire po tespihu, pa će: “Đe li će se potrefit da je moj merđo na redovnom servisu do ponedeljka. Eeee, grdne rane moje, da sam došo svojim avtom to bi bilo šega, a ovako, doveze me moj džematlija, hvala mu najljepša, al vidimo, ljudi moji dragi da nikako ne ide…šta mislite vi ljudi da ja koga sutra jal u ponedeljak pošaljem sa većim avtom da mi mopedić doveze? Šta veliš ti moj džematlijo dobronamjerni? Kako se ne sjetismo da je avto premaleno?!”

“Bom baš, budem mislio….halali Izet efendija, baš sam glup ispo” - mehko će Muki

Irhad se zaleti: “Efendijaaa, slobodno ti ostavi mopeda u nas i pošlji kog sa većim avtom pa ćemo…”

-Šut tamo, balavunder jedan – presiječe ga Izet efendija – pa da se ti po džombama soskim vozaš, pa da ga još više uhelaćiš, a ionako jedva prducka i vas dimi.

Uto se ponovo javi stari kreštavi dedo sa “prepametnom” idejom, što ti je jesen života i pamet, grdne rane: “Ljudi, boni ne bili, nek efendija povuče jedan dio od mopeda, pa nek nam jope dođe po drugi dio, al da znamo kaće, da janje metnemo na ražanj pada dok se peče da seirimo i muhabetimo i da koju pametnu sarajevsku i rijasetsku čujemo.

 
Crveni Tomos moped – čudnovate zgode i nezgode piljara Jahije

 

kafa i rahatlokumiPapirologija uz kahvu (5)

Nadan Filipović

Dok je zbunjena Zumra oznojene crvene face šprintom mljela kahvu u onom golemom mesinganom ručnom mlinu, iza poluotvorenih vrata su virile tri dječije glavice zvjerajući širom otvorenih usta.

-Evo papira od motora!

-Hade ba kakog ba motora. Mopedića. Evo četri i po stoje. Evo još i dvobanka. Evo hanumi banka od srca za maksume… za šećerke. Prebroj jarane.

-Ma nisi trebo efendija maksumima ništa. Al fala od srca. Pedeset, pljuc, sto, pljuc, stopedeset, pljuc…..sve je tačno, četrista i sedamdeset kako smo se nagodili.

-Deder, sad mi napiši priznanicu da si dobio pare. Brez nje nemerem motora na sestrića prevest’ i prepisat’.

-Joooj, vehad sam ti ja efendija u pisanju. Irahadeeee, Irhadeee, đe si bog te ne ubijo, prestan se vozat po avliji. Motor je pazarit. Eno ti točak pa njega goni. Neg hodder vamo. Brzo. Poleti, nemoj da ti ja u avliju salazim….

-Pusti dijeta! Ja ću napisat. Jamda znaš čitat?

-Nako. Pomalo. A moral napismeno? Ja sam vavjek prestrašit od napismenog.

-Ne boj se, bolan ne bio. Pa, neće te valjda star hodža prevarit!

Uze papir i penkalo, a tespih ostavi na rub stola. Tespih ko guja skliznu na pod, a Zumra skoči ko zapeta puška, podiže ga, poljubi tespih i metnu ga ponovo na sredinu stola.

 
Molba za pomoć

 

Kineskinja i mužMolba za pomoć - pismo iz Kine

Moje ime je Chunhua Wong. Chunhua na mom, kineskom jeziku znači “proljetnji cvijet”, kad se prevodi na bosanski. Imam dvadeset i jednu godinu. Inače sam šnajderica (na kineskom ). Ono sve u stilu pjesme „Sjedila sam za mašinom, šila sam....he,he,he...“

Nego, da zamolim vas sve koji čitate „Bošnjačko oko“ (na kineskom 波黑各 ) da mi pomognete, ako ikako možete. Jedna moja jaranica, inače Bošnjakinja Behka, često, svaka dva-tri mjeseca, dolazi u Chengdu (na kineskom ) gdje ja živim i uvijek kad dođe da naveliko pazari pune goleme kufera mahrama (na kineskom ), i ona redovno bude kod mene na konaku i na hapi da ušpara da ne plaća skupog hotela. Ja joj se uvijek smijem kad jede. Ne umije koristiti štapiće, već umače.

Behka mi je u strogom povjerenju rekla da tamo u Bosni i Hercegovini (na kineskom 波斯尼亚和黑塞哥维), u Sarajevu, na Fakultetu islamskih nauka, rade dvojica jako pametnih profesora. Reče mi da se jedan, stariji i jako, jako, jako pametan, veoma mozgat, zove prof.dr Džemaludin Latić, a drugi je mlađi, isto veoma plaho pametan, prof.dr Almir Fatić. Njih dvojica su prave Sarajlije i čast i dika ne samo Fakulteta islamskih nauka, već i Baščaršije (na kineskom 义卖), srca Sarajeva, kao i cijelog grada.

Behka mi je rekla da su njih dvojica naučno dokazali da azijske žene već sa dvadeset godina ulaze u proces oronulosti“.

Sudbina je sudbina! Od nje se ne može pobjeći. Lakše se može pobjeći od sjene na sunčanom danu nego li od sudbine. Ja sam se pomirila sa mojom sudbinom. Tako je - kako je! Svak svoje zna.

Hvala bogu još me vid služi i šijem po vas cijeli dan. A sve je to kod mene počelo baš naglo. Kad sam imala punih devetnaest godina bila sam puna snage i poleta. Međutim, kad sam uplovila u dvadesetu, prvo sam se svako jutro osjećala pomalo nako oronulom, odnosno onemoćalom, a onda kad se približio dvadesti rođendan počela sam primjećivati promjene na licu, javljanje bora, zubi su mi počeli ispadati, kosa je počela da sijedi, i postajala sam sve više oronula.

Evo, vidite na ovoj fotografiji, što je poslana uz pismo Bošnjačkom oku, mene i moga muža koji ima 37 godina, a koji me, hvala bogu dobro pazi i žao mu je što sam ovako oronula. A on? Nit se hara, nit se stara!

Imamo dvije kćerkice. Jedna ima 2 godine, a druga 3. Muž i ja strijepimo za njihove sudbine, jer vrijeme je neumitno, godine idu i dvadeseta se i njima dvjema približava kada će i one oronuti. Da mi ih je na vakat poudavati dok ne počnu ulaziti u proces oronulosti.

Pomirila sam se da tako mora biti. Svaka čast velepametnim profesorima Latiću i Fatiću što su utvrdili ovu pojavu oronulosti kod žena iz Azije, ali bih ih lijepo zamolila da nam svima daju jasno objašnjenje zbog čega se taj fenomen oronulosti javlja baš u cvijetu mladosti, sa dvadeset godina.

Selam (na kineskom 额手之) ovoj dvojici vrhunskih intelektualaca s nadom da će mi dati objašnjenje.

Dok vi u Bosni imate takve naučne kapacitete kao što su prof.dr Džemaludin Latić i njegov mlađi kolega prof.dr Almir Fatić, za svoju budućnost ne moraju brinuti ni SDA, ni Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu, ni Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini, ali ni cijela Bosna i Hercegovina, a što podrazumijeva oba entiteta (na kineskom 2 x ).

I rekla sam mojoj Behki: „Jao što su pametni! Jao što su pametni!“ (na kineskom 为这两个智能手)

 
Crveni Tomos moped – čudnovate zgode i nezgode piljara Jahije

 

Okupljeni seljaciPut putuju dva dobra jarana (4)

Nadan Filipović

(Okupljeni seljaci čekaju da vide kako će proći pazar mopedića - nema sarajevski efendija šanse da prevari opreznog i lukavog Vasifa.)

Jahija je došao pred Mukijevu kuću već frtalj do šest. Još je bio ranojesenji mračak. U rukama mu pogolem ceker. Na njemu tamno zeleno odijelo, ono što ga je oblačio samo uz Bajram još u Titino vrijeme. Na prsima se isticala zelena kravata. I košulja je bila svijetlo zelene boje.

-Uh jesi se picn’o. Da mi to ne iđemo u kakav zijan. Ako ćemo u zijan deder da se ja ljepše obučem.

-Ma jok! Kakav zijan. Otvaraj garažu i pali.

Sjedoše u Toyoticu i krenuše. Elhamdullilah! Muki vozi polako i oprezno. Nije šala, zetovo je avto.

-Đe ćemo?

-Goni prvo na najbližu pumpu, jerbo je avto na rezervi, lampica se pali i gasi, pa onda za Semizovac!

-Aaaaaa?!

-Nejma aaaaa. Samo goni al’ polahke. Nije šećer u vodu up’o.

Napunili su do vrha na pumpi, pa vozi dalje. I bogme dođoše do Semizovca.

-Sad goni desno. Eto, onde je znak i strelica za Srednje.

-Šuti ba! Kazaću ti poslije.

Prođoše Garež, prođoše Kamenicu, prođoše Ljubinu, pa na jedno kilometer Jahija reče: “Skreni ovde lijevo, Na makadam, pa polako.”

Muki umukao, više ništa ne pita. Kad su došli do jedne puste okuke, šumica okolo, Jahija reče Mukiju da stane sa strane puta iza nekog visokog šipražja.

-Hajde ti jednu cigaru sažmari, a ja ću nešta obavit’.

-Jel’ mala il vel’ka?

-Ma jok ba! Samo ti zapali.

Jahija iz cekera izvadi šarafciger i dvije registarske tablice skinute sa komšijinog Volva. Skide tablice sa Tojotice i postavi tablice od Volva.

 
Crveni Tomos moped – čudnovate zgode i nezgode piljara Jahije

 

StarletPripreme za put u Korita (3)

Nadan Filipović

U petak, uoči puta u Korita kod Srednjeg, pozvao je svog najboljeg jarana Mustafu – Mukija, na kahvu i muhabet u Dedage. Mustafa i on su bili dva jarana od najvećeg povjerenja. Od djetinjstva. Prohodali zajedno. Kad bi jedan drugom štogod tajnog rekli, to je bilo kao u mezar zakopano.

Sjedoše.

-Muki jarane, šta radiš u subotu?

-Vala ništa. Pemziju već potrošio, a ovu sljedeću evo čekam k’o ozebo sunce, a kasni već dvi hefte. Kakav god Tito rahmetli bio vlašina, pemzija je bila vavjek na prvog precizno…ono poštar Šemso rahmetli na mopediću Tomos…prd,prd, prd…đe si Muki, dolazi da podapišeš i da ti pemziju ja bo’me izbrojim…i ja njemu vavjek podaj ljepo na kafu…i rahmetli Šemso se vavjek zafali…

-Stan’, bolan ne bio! Nemoj mi sada priča naokolo kole i naširoko k’o da su kišne dove. Nego, hoš ti meni nešta pomoć’, al ono, šifra k’o u mezar, pa će biti za bemzina i tebi makar dvobanka, ako ne i više ako mi pos’o uspije.

-Jooooj, dvobanka bi me dobro potpulcala. Imo bi makar za kahve i cigara. A kakav bemzin spominješ?

-Đe ti je zet Latif u subotu?

-Drinca do popodne nakon nočnog rada u petak. On ti je sekuriti nočni i ne smije anamo na skladištu oka sklopit’. Ako ga kontrola ujagmi da je zakunj’o nogica mu je u guzove, pa na testu, šetat nako, a valja dva maksuma hranit’.

-Imal’ on još onu malehnu Tojoticu, jamda Starletka b’ješe?

-Jaštaradi! Eno je u geraži. Nije je jamda dva mjeseca upalijo. Nema para za bemzina.

 
« Početak«12345678910»Kraj »

Stranica 7 od 26

Facebook

prenesi tekst na facebook

Izbor slika iz galerije

Najnoviji komentari

home search